1. Pregled po čitanjima
2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
3. Izreke svetaca / kratke izreke
4. Katekizam katoličke crkve
5. Dokumenti II.vatikanskog koncila

1. Iz Homilija o Evanđeljima svetoga Grgura Velikog, pape
2. Iz posljednjeg pisma Andrije Kim Taegona
3. Iz Pisama svetoga Kajetana
4. Edith Stein, Znanost križa
5. Iz "Rasprave protiv krivovjerja (1)", sv. Ireneja, biskupa
6. Iz "Rasprave protiv krivovjerja (2)", sv. Ireneja, biskupa
7. Iz Poslanice Filipljanima sv. Polikarpa, biskupa i mučenika
8. Iz Poslanice Korinćanima sv. Klementa I., pape
9. Iz "Rasprave Protiv Noetove hereze", sv. Hipolita, prezbitera
10. Iz spisa sv. Franje Asiškog
11. Iz Poslanice Diogenetu (II.st.)
12. Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
13. Iz prve upute svetoga Vincencija Lerinskog, prezbitera
14. Iz spisa "Vjera i teologija" Franje Pšeničnjaka, prezbitera
15. Iz Životopisa svetog Antuna, svetog Atanazija, biskupa
16. Iz "Uvoda u bogoljubni život", svetog Franje Saleškoga, biskupa
17. Iz propovijedi sv. pape Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici
18. Iz spisa Poslanica 1 - Serapionu sv. Atanazija, biskupa
19. Iz Pouka svetog Kolumbana, opata
20. Iz Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa
21. Iz Poslanica svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
22. Iz Poslanice Korinćanima (2) sv. Klementa I., pape
23. Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa
24. Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga (2), biskupa
25. Iz Propovijedi svetoga Lava Velikog, pape
26. Iz Govora sv. Petra Damjanskog, biskupa, Govor 3, O svetom Jurju
27. Iz spisa "Uloga duhovnosti u liječenju bolesnika...", Ante Komadine, prezbitera
28. Iz rasprave "O prednostima strpljivosti", sv. Ciprijana, biskupa i mučenika
29. Iz spisa "Govor 14, O ljubavi prema siromasima", sv. Grgura Nazijanskog, biskupa i crkvenog naučitelja
30. Iz "Rasprave o Trojstvu", svetoga Hilarija, biskupa
31. Iz rasprave "O bijegu od svijeta", svetog Ambrozija, biskupa
32. Iz Poslanice Efežanima svetoga Ignacija, biskupa i mučenika
33. Iz Izvještaja o svetim mučenicima iz Kartage, nepoznati autor
34. Iz Pisama svetoga Lava Velikog, pape
35. Iz "O presvetom Trojstvu", svetoga Hilarija, biskupa
36. Iz Homilija o Evanđeljima svetoga Grgura Velikog, pape
37. Iz Rasprave protiv hereza, svetoga Ireneja, biskupa
38. Iz spisa "In Luc., 6, 93", svetog Ambrozija, biskupa
39. Iz spisa "Liberalizam u vjeri – Govor uz primanje biglietta", sv. John Henry Newmana, kardinala
40. Iz spisa "Sermo", svetog Augustina, biskupa
41. Iz spisa "Commentarium in Ioannem", svetog Augustina, biskupa
42. Iz spisa "Govor 247", svetog Augustina, biskupa
43. Iz spisa "Écrits spirituels, sv. 1", Augustina Guilleranda, prezbitera kartuzijanaca
44. Iz Govora - govor 45, 23 – 24, sv. Grgura Nazijanskog, biskupa i crkvenog naučitelja

1	Obećanje i Savez Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!" 2Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? 3Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik." 4Ali mu Jahve opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak." 5Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. Knjiga Postanka, 15, 6	BC	Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
2	22Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 23Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?" 24Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." 25Još mu doda: "Ima slame i piće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište." 26Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara." Knjiga Postanka, 24, 27	CB	i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara."
3	34"Ja sam sluga Abrahamov", poče on. 35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 37Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 38nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.' 39A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pođe?' 40On mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 41Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.' 42Danas dođoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, 43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - 44i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' 45Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' 46Ona brzo spusti vrč i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 47Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 48Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. 49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." Knjiga Postanka, 24, 49	CC	A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo."
4	Josipova kušnja Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. 2Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću. 3Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; 4zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. 5I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju. 6I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit. 7Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: "Legni sa mnom!" 8On se oprije i reče ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio. 9On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!" 10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. Knjiga Postanka, 39, 4	CC	zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.
5	Knjiga Postanka, 39, 5	CC	I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju.
6	Knjiga Postanka, 39, 8	CC	On se oprije i reče ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio.
7	16Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući. 17Onda i njemu kaza istu priču: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka! 18Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van." 19Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. 20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici. 21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice. 22Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. 23Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom. Knjiga Postanka, 39, 23	CC	Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
8	Faraon doziva Izraela u Egipat 16Glas se pročuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braća!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. 17Onda faraon reče Josipu: "Kaži svojoj braći neka učine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. 18Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni dođite! Ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu te ćete uživati od obilja ove zemlje.' 19A naredi i ovo: 'Ovako učinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i dođite. 20Neka vam se oči ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit će vaše.'" 21Sinovi Izraelovi tako učine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. 22Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. 23Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. 24Isprativši svoju braću na put, reče im: "Nemojte se putem svađati!" 25I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 26Kad mu rekoše: "Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 27Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 28"Dosta", reče Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem." Knjiga Postanka, 45, 26	CC	Kad mu rekoše: "Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.
9	Čudesni znaci Mojsijeva poslanstva Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" 2"Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori. 3"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače. 4Onda Jahve reče Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. 5"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio." 6Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 7"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. 8"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja. 9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti." Knjiga Izlaska, 4, 1	CC	Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"
10	Knjiga Izlaska, 4, 5	CB	Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."
11	Knjiga Izlaska, 4, 8	CC	"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja,
12	Knjiga Izlaska, 4, 8	CC	povjerovat će poruci drugoga znamenja.
13	Knjiga Izlaska, 4, 9	CC	A ako ih oba ova znamenja ne uvjere
14	Knjiga Izlaska, 4, 9	CC	pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti."
15	Susret s Aronom 27Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. 28Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini. 29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. 30Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda. 31Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se. Knjiga Izlaska, 4, 28	CB	Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini.
16	Knjiga Izlaska, 4, 31	CB	Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.
17	Pomor stoke Tada Jahve reče Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 2Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, 3ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. 4Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.'" 5Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: "Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji." 6Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. 7Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. Knjiga Izlaska, 9, 7	CC	Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.
18	Prijelaz preko Crvenoga mora 15"Zašto zapomažete prema meni?" - reče Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. 16A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. 17Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. 18Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." 19Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. 20Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. 21Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 22Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 23Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 24Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 25Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: 26"Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." 27Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. 28Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. 29A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. 30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. 31Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju. Knjiga Izlaska, 14, 31	CB	Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.
19	Dolazak do Sinaja Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. 2Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, 3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: Obećanje Boga Saveznika "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 4'Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. 5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! - 6vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce." 7Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit ćemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. Knjiga Izlaska, 19, 5	CB	Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet! -
20	Priprave za Savez 9Nato Jahve reče Mojsiju: "Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. 10"Pođi k narodu", reče Jahve Mojsiju, "i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; 11neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. 12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. 13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." 14Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. 15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primičite se ženi!" Knjiga Izlaska, 19, 9	CB	Nato Jahve reče Mojsiju: "Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.
21	Zakon o robovima "Ovo su propisi koje treba da im izložiš: 2Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. 3Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. 4Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. 5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan', 6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. 7Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi. 8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. 9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kćeri. 10Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih prava. 11Ne bude li joj činio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine." Knjiga Izlaska, 21, 8	CC	Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran.
22	8Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o govečetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeći ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome. 9Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveče, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinče, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka, 10zakletva pred Jahvom neka odluči među obojicom je li čuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a čuvar nije dužan da nadoknađuje. 11Nađe li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi. 12Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete. 13Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu. 14Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka dođe po svoju nadnicu." Knjiga Izlaska, 22, 8	CC	Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o govečetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeći ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome.
23	Knjiga Izlaska, 22, 9	CC	Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveče, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinče, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka
24	Upute za ulazak u zemlju kanaansku 20"Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 21Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. 22Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 23Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. 24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. 25Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. 26U tvojoj zemlji neće biti pometkinje; ja ću učiniti punim broj tvojih dana. Knjiga Izlaska, 23, 22	CB	Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima.
25	Bogojavljenje 5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" 6Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, 7iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." 8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 9Onda reče: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!" Knjiga Izlaska, 34, 6	CB	Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću,
26	Još o žrtvi naknadnici 14Još reče Jahve Mojsiju: 15"Ako tko počini pronevjerenje ogriješivši se nehotično o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela. 16Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne svećeniku. Neka svećenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit će mu oprošteno. Levitski zakonik, 5, 15	N	Ako tko počini pronevjerenje ogriješivši se nehotično o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela.
27	20Jahve još reče Mojsiju: 21"Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; 22ili, nađe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga čovjek može učiniti; 23ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; 24ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. 25Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, 26a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac." Levitski zakonik, 5, 21	N	Jahve još reče Mojsiju: 21"Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorištavanjem svoga bližnjega;
28	Levitski zakonik, 5, 23	NC	ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao;
29	Levitski zakonik, 10, 1	CB	Vjernost obrednim propisima
30	Levitski zakonik, 20, 22	CB	Svetost i vjernost Zakonu
31	18Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. 19Zemlja će davati svoj rod, jest ćete do sitosti i živjet ćete u sigurnosti. 20Ako biste rekli: 'Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' 21evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine. 22Kad budete sijali osme godine, hranit ćete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne dođe njezin prihod, jest ćete stari." Levitski zakonik, 25, 18	CB	Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji.
32	Bog ostaje vjerni Saveznik "Onda će se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat će oni svoju krivnju. 42Tada ću se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Izakom; sjetit ću se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje ću se sjetiti. 43Zemlja će, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni će ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone. 44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih zabaciti niti ću ih prezreti tako da ih posve uništim i da prekršim svoj Savez s njima. Ta ja sam Jahve, Bog njihov. 45Radi njih sjetit ću se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naočigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve." 46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio između sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu. Levitski zakonik, 26, 41	BC	Bog ostaje vjerni Saveznik
33	Knjiga Brojeva, 3, 38	CC	Pred Prebivalištem prema istoku, pred Šatorom sastanka s istočne strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime Izraelaca bila povjerena služba u Svetištu. Svjetovnjak koji bi se približio imao se pogubiti.
34	Geršonovci 21Jahve reče Mojsiju: 22"Popiši i Geršonove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina naviše, sve do pedesete godine; 23popiši ih sve koji mogu ići u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 24A ovo je služba rodova Geršonovaca pri radu i prenošenju: 25neka nose zavjese Prebivališta, Šator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine kože što je povrh njega, i zavjesu na ulazu u Šator sastanka; 26onda, dvorišne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje što opkoljuje Prebivalište i žrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu službu; što god treba oko tih stvari raditi, neka učine. 27Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose. 28To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona." Knjiga Brojeva, 4, 27	CC	Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose.
35	Merarijevci 29"Sinove Merarijeve popiši po rodovima i porodicama njihovim. 30Popiši ih od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, koji mogu ući u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 31Za sve njihove službe u Šatoru sastanka dužnost im je da nose trenice za Prebivalište, njegove priječnice, njegove stupce i njegova podnožja; 32stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove kočiće, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenično popišite predmete što su im povjereni da ih nose. 33To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju činiti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona." Knjiga Brojeva, 4, 32	CC	stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove kočiće, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenično popišite predmete što su im povjereni da ih nose.
36	Ljubomora 11Jahve reče Mojsiju: 12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena pođe stranputicom te mu se iznevjeri 13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno očima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka budući da u činu nije bila uhvaćena - 14i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - 15neka taj muž dovede svoju ženu svećeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe ječmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomenprinosnica da podsjeti na grijeh. Knjiga Brojeva, 5, 12	NC	Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena pođe stranputicom te mu se iznevjeri
37	23Potom neka ta prokletstva svećenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorčine. 24Onda neka ženu napoji vodom gorčine i prokletstva, da bi se voda gorčine po njoj razišla i napunila je gorkošću. 25Neka svećenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. 26Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. 27Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva ući će u nju i napunit će je gorčinom; njezina će se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta će žena postati prokletstvom u svome narodu. 28A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neće joj biti ništa i imat će djece. 29To je obred u slučaju ljubomore, kad žena pođe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašću svoga muža; 30ili kad kojega čovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a svećenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred. 31Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju." Knjiga Brojeva, 5, 27	NC	Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva ući će u nju i napunit će je gorčinom; njezina će se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta će žena postati prokletstvom u svome narodu.
38	Jahvin odgovor 4I odmah reče Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka." Njih se troje pojavi. 5U stupu oblaka siđe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 6reče Jahve: "Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on.8Iz usta u usta njemu ja govorim, očevidnošću, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?" 9Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode. 10Čim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. Knjiga Brojeva, 12, 7	CB	Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on.
39	Jahvina srdžba i Mojsijevo posredovanje 10I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. 11Tada reče Mojsiju: "Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio? 12Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega." Knjiga Brojeva, 14, 11	CB	Tada reče Mojsiju: "Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?
40	Jahvina kazna 26Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: 27"Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 28Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. 29U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 31A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine." Knjiga Brojeva, 14, 33	N	Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
41	Prava svećenika 8Još reče Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posvećuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom. 9Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih žrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice što ih budu meni uzvraćali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! 10Blagujte ih kao najveće svetinje! Svaki muškarac može ih jesti. Neka ti budu svete! 11I ovo neka bude za te: ono što se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude čist može od toga jesti. Knjiga Brojeva, 18, 8	BC	Još reče Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posvećuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom.
42	6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? 8Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 9Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: 11'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' 12Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. 14A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. 15Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod." Knjiga Brojeva, 32, 11	NC	'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!'
43	Knjiga Brojeva, 32, 12	CB	Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua.
44	Nevjera u Kadešu 19Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. 20Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. 21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' 22Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.' 23Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena. 24Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. 25I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.' 26Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. 27Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. 28Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' 29'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se! 30Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.' 31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. 32Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. 34Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 35'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima. 36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' Ponovljeni zakon, 1, 19	N	Nevjera u Kadešu
45	Ponovljeni zakon, 1, 36	CB	zuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'
46	Izrael je narod posvećen Jahvi 6Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. 7Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - 8nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. 9Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. 10A onima koji ga mrze uzvraća izravno njima samima; uništava bez odgađanja onoga koji ga mrzi: uzvraća izravno njemu samomu. 11Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš. Ponovljeni zakon, 7, 9	BC	Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi.
47	Nagrada za vjernost 12A za nagradu - budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao - Jahve, Bog tvoj, držat će ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. 13Ljubit će te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat će plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će je tebi dati. 14Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode; neće u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni među tvojom čeljadi ni među stokom tvojom. 15Jahve će od tebe maknuti svaku bolest; neće na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego će njima pritiskati one koji te mrze. 16Uništavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. Ponovljeni zakon, 7, 12	CB	Nagrada za vjernost
48	Vjernost Jahvi u blagostanju 11Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 13kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 15koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. 18Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. 19Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ćete zacijelo izginuti; 20poput naroda koje će Jahve pogubiti pred vama, tako će i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga. Ponovljeni zakon, 8, 11	CB	Vjernost Jahvi u blagostanju
49	22Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam naređujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i čvrsto se priljubili uz njega, 23Jahve će ispred vas protjerati sve te narode i vi ćete s posjeda odagnati narode brojnije i jače od sebe. 24Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit će vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat će se vaše područje. 25Nitko se neće održati pred vama; strah i trepet raširit će Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao. Ponovljeni zakon, 11, 22	CB	Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam naređujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i čvrsto se priljubili uz njega,
50	Prorok 9Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. 10Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; 11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. 12Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. 13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 14Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta. 15Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! 16Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' 17Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. 18Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. 19A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. 20A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' 21Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?' 22Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati. Ponovljeni zakon, 18, 13	CB	Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 14Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta.
51	"Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!2Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!3Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga našeg veličajte!4On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.5Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden.6Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Ponovljeni zakon, 32, 4	BC	On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.
52	Ponovljeni zakon, 32, 5	N	Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden.
53	Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama.17Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu.18Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi!19Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri.20Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću što će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. Ponovljeni zakon, 32, 20	N	Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću što će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.
54	Mojsijeva priprema za smrt 48Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: 49"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. 50Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. 52Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući - u zemlju koju dajem Izraelcima." Ponovljeni zakon, 32, 51	N	A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima.
55	Vjernost Zakonu, jamstvo nebeske pomoći 6Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. 7Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: 9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." Jošua, 1, 6	CB	Vjernost Zakonu, jamstvo nebeske pomoći
56	Jošua, 1, 7	CB	Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš.
57	Jošua, 1, 8	CB	Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio:
58	Sporazum između Rahabe i uhoda 8Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov 9i reče im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. 10Jer čusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. 11Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. 12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak 13da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti." 14Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost." 15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. 16Još im reče: "Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." Jošua, 2, 14	CC	Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost."
59	6Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." 7Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: "Tko zna ne živite li možda među nama? Kako ćemo, dakle, sklopiti savez s vama?" 8A oni odgovore Jošui: "Tvoje smo sluge!" Jošua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" 9Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: čuli smo za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu 10i za ono što je učinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu. 11Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, pođite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' 12Evo našega kruha: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. 13A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, već poderali; i haljine naše i obuća već su trošni od dalekog puta." 14I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajući Jahvu što će im reći. 15Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da će ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu. 16A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela. 17Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. 18Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poče rogoboriti protiv glavara. Jošua, 9, 14	CC	I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajući Jahvu što će im reći.
60	Otpuštanje prekojordanskih plemena Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova 2i reče im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. 3Niste ostavili svoje braće unatoč dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. 4Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braći vašoj, kako im bijaše obećao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. 5Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da čuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom." 6I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. 7Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braće zapadno od Jordana. Otpuštajući ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi. 8I reče im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tučem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojom." Jošua, 22, 3	CB	Niste ostavili svoje braće unatoč dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.
61	Prijekori istočnim plemenima 13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svećenika Eleazara, 14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji među tisućama porodica Izraelovih. 15I kad oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: 16"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znači nevjera koju činite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? 17Zar vam nije dosta zločina iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? 18Ako se danas odvraćate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neće li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? 19Ili vam je možda zemlja vaše baštine nečista? Onda prijeđite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte među nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižući sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. 20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" Jošua, 22, 16	N	"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znači nevjera koju činite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve?
62	Opravdanje prekojordanskih plemena 21Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreći plemenskim glavarima Izraelovim: 22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoć danas; 23ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve pričesnice, neka nam onda sudi Jahve! 24Učinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga će dana sinovi vaši reći našima: Što vam je zajedničko s Jahvom, Bogom Izraelovim? 25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve između vas i nas među našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli učiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. 26Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice, 27nego da bude svjedočanstvo između nas i vas, među potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i pričesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reći našima: Nemate dijela s Jahvom.' 28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedočanstvo između nas i vas.' 29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraćamo od njega dižući žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!" Jošua, 22, 22	N	"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoć danas;
63	Uspostavljena sloga među zavađenima 30Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 31Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." 32Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. 33Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedočanstvo", jer rekoše: "To je svjedočanstvo među nama: Jahve je Bog." Jošua, 22, 31	N	Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine."
64	Izrael bira Jahvu 14I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! 15Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi." 16Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. 17Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. 18Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš." Jošua, 24, 14	CB	I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi!
65	Nema trajnog obraćenja 16Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. 17Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Jahvine zapovijedi; oni nisu činili tako. 18Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. 19A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veću pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajući od svojih opakih djela i postupaka. Knjiga o Sucima, 2, 17	N	Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Jahvine zapovijedi; oni nisu činili tako.
66	Gideon vlada Izraelom 22Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca." 23Ali im Gideon odgovori: "Ne, neću ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve će biti vaš vladar." 24Još im reče Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeđeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci. 25"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. 26Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuću i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjesečića, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lančića što bijahu oko vrata njihovih deva. 27Gideon načini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu. 28Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. 29Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kući. 30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. 31Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. Knjiga o Sucima, 8, 27	N	Gideon načini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu.
67	16Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? 17Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18a vi danas ustaste protiv kuće moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad građanima Šekema učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 19Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 20Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!" 21Onda Jotam pobježe, skloni se i dođe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. Knjiga o Sucima, 9, 16	CB	Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini?
68	Knjiga o Sucima, 9, 19	CB	Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!
69	Samsonova ženidba I siđe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku među filistejskim kćerima. 2Vrativši se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reče on, "djevojku među filistejskim kćerima: oženite me njome." 3Otac i mati rekoše: "Zar nema djevojaka među kćerima tvoga plemena i u svemu našem narodu da moraš uzeti ženu između neobrezanih Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "Oženi me njome jer mi ona omilje." 4Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tražio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom. 5Samson siđe tako u Timnu i kad dođe do timnjanskih vinograda, gle - odjednom preda nj iskoči mladi lav ričući. 6Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reče ni ocu ni majci što je učinio. 7Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. 8Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pčela i med. 9On uze meda u ruke i jeo ga je idući putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne reče da ga je uzeo iz mrtvog lava. 10Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako običavahu mladi ljudi. 11Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. Knjiga o Sucima, 14, 2	CB	Vrativši se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reče on, "djevojku među filistejskim kćerima: oženite me njome."
70	Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.6Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže.7Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.8Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.9Korake čuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede). Prva knjiga o Samuelu, 2, 9	CB	Korake čuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede).
71	Najava kazne 27Uto dođe jedan Božji čovjek k Eliju i reče mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kući faraonovoj? 28Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30Zato sam - riječ je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - riječ je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 31Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 32Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 33Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 34Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 35Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'" Prva knjiga o Samuelu, 2, 35	CB	Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim.
72	Obredni prestupak naroda 31Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. 32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poče ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. 33I javiše to Šaulu govoreći: "Gle, narod griješi Jahvi jedući meso s krvlju!" A on reče: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" 34Zatim reče: "Zađite među narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ćete ih klati i jesti, a nećete griješiti Jahvi jedući meso s krvlju." Tako sav narod još iste noći dovede što je tko imao i to su ondje klali. 35A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi. Prva knjiga o Samuelu, 14, 33	N	I javiše to Šaulu govoreći: "Gle, narod griješi Jahvi jedući meso s krvlju!" A on reče: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!"
73	12Tada reče Šaul: "Čuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" 13A Šaul ga upita: "Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i mač i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas događa." 14Ahimelek odgovori kralju: "A tko je među svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, čovjek koji je poštovan u tvojoj kući? 15Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!" Prva knjiga o Samuelu, 22, 14	CC	Ahimelek odgovori kralju: "A tko je među svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, čovjek koji je poštovan u tvojoj kući?
74	21Tada Šaul reče: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti više činiti zla, kad je danas moj život u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!" 22A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! 23A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina. 24I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim očima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim očima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!" 25A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ćeš izvršiti svoje djelo i uspjet ćeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kući. Prva knjiga o Samuelu, 26, 23	CB	A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina.
75	David kao vazal filistejski 5David reče Akišu: "Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?" 6Akiš mu još istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do današnjega dana kraljevima Jude. 7I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i četiri mjeseca. 8David je sa svojim ljudima izlazio da pljačka Gešurce, Girzijce i Amalečane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Šura sve do egipatske zemlje. 9David je pustošio zemlju ne ostavljajući na životu ni čovjeka ni žene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraćao se da sve to donese Akišu. 10Akiš bi ga pitao: "Gdje ste danas pljačkali?" A David bi odgovorio da su pljačkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom. 11David nije ostavljao na životu ni čovjeka ni žene da ih dovede u Gat jer mišljaše: "Mogli bi nas optužiti i reći: 'Tako je David radio.'" Takav je imao običaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji. 12Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato će mi biti sluga dovijeka!" Prva knjiga o Samuelu, 27, 12	CC	Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato će mi biti sluga dovijeka!"
76	Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom 17Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. 18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče:19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!20O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke.21O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,22 nego krvlju ranjenika, mašću palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio!23Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Druga knjiga o Samuelu, 1, 20	N	O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke.
77	Davidov bijeg 13Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu." 14Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom mača!" 15A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: "Što god odluči naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!" 16I kralj iziđe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoča da čuvaju palaču. 17I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće. 18Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kerećani, svi Pelećani, Itaj i svi Gićani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, prođoše pred kraljem. 19Kralj upita Itaja Gićanina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 20Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!" 21Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!" 22Tada David reče Itaju: "Hajde, prođi!" I Itaj iz Gata prođe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. Druga knjiga o Samuelu, 15, 20	BC	Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!"
78	Hušaj kod Abšaloma 15Abšalom je međutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim. 16A kad je Hušaj Arčanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reče Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!" 17A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?" 18A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov ću biti i s njim ću ostati. 19A drugo: kome ću služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako ću služiti tebi." Druga knjiga o Samuelu, 16, 17	CC	A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?"
79	Svršetak ustanka 14Šeba je prošao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i svi Bikrani s njim. Skupiše se oni i pođoše za njim. 15Joab dođe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko grada. Sva vojska koja bijaše s Joabom navali potkopavati zid da ga obori. 16Tada se jedna mudra žena uspe na zid i povika iz grada: "Čujte! Čujte! Recite Joabu: 'Priđi ovamo, da govorim s tobom!'" 17Kad je prišao, upita žena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam." A ona će: "Poslušaj riječ sluškinje svoje!" On odgovori: "Slušam." 18Žena nastavi: "Nekoć se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u Danu 19je li svršeno s onim što su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uništiti jedan grad, i to jedan od matičnih gradova u Izraelu. Zašto zatireš baštinu Jahvinu?" 20Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne želim ni zatirati ni razarati. 21Ne radi se o tome, nego je jedan čovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa ću otići od grada!" Žena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah će ti njegovu glavu baciti preko zida!" 22Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziđoše od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem. Druga knjiga o Samuelu, 20, 19	CB	je li svršeno s onim što su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uništiti jedan grad, i to jedan od matičnih gradova u Izraelu. Zašto zatireš baštinu Jahvinu?"
80	22Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. 23Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uđe kralju i pade ničice pred njim. 24Natan reče: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?' 25Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: 'Živio kralj Adonija!' 26Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?" Prva knjiga o Kraljevima, 1, 27	CC	Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"
81	Davidova oporuka i smrt Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! 3Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 4da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' 5I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. 6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju. 7A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 8Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neću te pogubiti mačem.' 9Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." 10I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 11David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti. Prva knjiga o Kraljevima, 2, 4	CB	da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'
82	Salomon moli za dar mudrosti 4Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da ti dadem." 6Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" Prva knjiga o Kraljevima, 3, 6	CB	Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju.
83	4Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, 5jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. 6Tada reče kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 7Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula. 8Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 9Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu." Prva knjiga o Kraljevima, 10, 7	CC	Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula.
84	Prva knjiga o Kraljevima, 12, 1	CB	I I I . P O L I T I Č K I I V J E R S K I R A S K O L
85	Vjerski raskol 26Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 27Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti." 28Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." 29Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. 30To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. 31I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. 32Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. 33I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad. Prva knjiga o Kraljevima, 12, 26	CB	Vjerski raskol
86	25Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. 26Opljačka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 27Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskog dvora. 28Kad je god kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru. 29Ostala povijest Roboamova, sve što je učinio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 30Za sve vrijeme bio je rat između Roboama i Jeroboama. 31Roboam je počinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam. Prva knjiga o Kraljevima, 14, 27	CC	Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskog dvora.
87	Udovičino ulje Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima." 2Elizej joj reče: "Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja." 3Tada joj reče: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! 4Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." 5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. 6I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade. 7Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!" Druga knjiga o Kraljevima, 4, 1	CC	Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima."
88	Ozdravljenje Naamana Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 2Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 3Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" 4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." 5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. 6I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube." 7Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" 8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." Druga knjiga o Kraljevima, 5, 8	CC	A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu."
89	Pokolj Baalovih vjernika i rušenje njegova hrama 18Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu će ga više poštivati. 19Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. 20Jehu reče: "Sazovite svečani zbor Baalu." I sazvaše ga. 21Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. 22Jehu reče čuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine. 23Jehu uđe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reče Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje među vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika." 24I pođe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim će životom platiti njegov život." 25Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uđite, pobijte ih! Nitko neka ne iziđe!" Tjelesna straža i dvorani uđoše, pobiše ih oštricom mača i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. 26Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. 27Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za nečist, koje su ostale do danas. Druga knjiga o Kraljevima, 10, 18	BAAL	Pokolj Baalovih vjernika i rušenje njegova hrama
90	Druga knjiga o Kraljevima, 10, 19	BAAL	Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike.
91	Druga knjiga o Kraljevima, 10, 21	BAAL	Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.
92	Druga knjiga o Kraljevima, 10, 22	BAAL	Jehu reče čuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine.
93	Druga knjiga o Kraljevima, 10, 23	BAAL	Jehu uđe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reče Baalovim vjernicima:
94	Druga knjiga o Kraljevima, 10, 23	BAAL	Provjerite dobro da nema ovdje među vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika.
95	Kraljevanje Jehuovo u Izraelu 28Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. 29Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu. 30Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si učinio sve što sam nosio u srcu protiv kuće Ahabove, tvoji će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." 31Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela. 32U ono je vrijeme Jahve počeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom području, 33od Jordana prema sunčevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana. 34Ostala povijest Jehuova, sve što je učinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 35Počinuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega. 36Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina. Druga knjiga o Kraljevima, 10, 31	N	Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela.
96	13A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka." 14Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. 15Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne čine kao oni. 16Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. 17Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga. 18Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. Druga knjiga o Kraljevima, 17, 14	N	Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.
97	34Oni se još i danas drže starih običaja. Ne štuju Jahve i ne usklađuju svojih pravila i običaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. 35Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuđih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. 36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. 37Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova. 38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, 39samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." 40Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog običaja. 41Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci. Druga knjiga o Kraljevima, 17, 37	CB	Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova.
98	Ezekijina bolest i ozdravljenje U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. 4Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: 5"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. 6Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'" Druga knjiga o Kraljevima, 20, 3	CB	Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač.
99	Druga knjiga o Kraljevima, 22, 1	CB	3. JOŠIJA I VJERSKA OBNOVA
100	Vjerska obnova u Judeji 4Kralj je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji, svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. 5Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 6Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pučkih. 7Razorio je stanove posvećenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. Druga knjiga o Kraljevima, 23,4	CB	Vjerska obnova u Judeji
101	Zaključak o vjerskoj obnovi 24Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina. 25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 27Jahve je odlučio: "Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu će biti Ime moje.'" Druga knjiga o Kraljevima, 23, 24	CB	Zaključak o vjerskoj obnovi
102	Druga knjiga o Kraljevima, 23, 25	CB	Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.
103	Pola Manašeova plemena 23Sinovi polovine Manašeova plemena nastanili su se u toj zemlji od Bašana do Baal Hermona i Šenira i do Hermonske gore. I bijahu se umnožili. 24Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muževi: poglavari u svojim rodovima. 25Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima, 26probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u sužanjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manašeova plemena. Doveli su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do današnjega dana. Prva Knjiga Ljetopisa, 5, 25	N	Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima,
104	Sveti grad Jeruzalem Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon. 2Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, svećenici, leviti i netinci. 3U Jeruzalemu su živjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrajimovih i Manašeovih sinova, i to: 4Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova Judina sina Peresa. 5Od Šilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima. 6Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braća, šest stotina i devedeset. 7Od Benjaminovih sinova Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, Hasenuina sina; 8Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela, Ibnijina sina. 9Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i šestero braće. Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda. Prva Knjiga Ljetopisa, 9, 1	N	Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon.
105	17Vratari: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braća; Šalum je bio poglavar, 18i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po četama levita. 19Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braćom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslužje; oni su čuvali pragove Šatora, dok su njihovi oci čuvali ulaz u Jahvin tabor. 20Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio s njim!). 21Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. 22Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti. 23Oni i njihovi sinovi čuvali su stražu na vratima Doma Jahvina, Doma Šatora. 24Vratari su stajali na četiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. 25Njihova braća po selima dolazila su od vremena do vremena da im se pridruže po sedam dana. 26Samo su četiri vratarska predstojnika bila neprestano u službi. Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Božjega Doma. 27Noćivali su oko Božjega Doma jer im je bila dužnost da stražare i da otključavaju svako jutro. Prva Knjiga Ljetopisa, 9, 22	CB	Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti.
106	Šaulova smrt Filistejci su zavojštili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i MalkiŠuu. 3Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. 4Tada Šaul reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. 5Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. 6Tako onog dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina i sav njegov dom. 7Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i razbježali se. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. 8Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijene, našli su Šaula s njegovim sinovima gdje leže mrtvi na gori Gilboi. 9Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. 10Potom su oružje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izložili u Dagonovu hramu. 11Kad su čuli svi Jabeš-Gileađani što su Filistejci učinili od Šaula, 12ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. 13Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, 14a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida. Prva Knjiga Ljetopisa, 10, 13	N	Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu,
107	Ratnici koji Davida uzdižu za kralja 24Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: 25Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuća i osam stotina naoružanih za rat. 26Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuća i sto. 27Od Levijevih sinova četiri tisuće i šest stotina. 28Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuće i sedam stotina; 29i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza. 30A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući. Prva Knjiga Ljetopisa, 12, 30	CC	A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući.
108	Levitska služba pred Kovčegom 4Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. 6Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina. 7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom:8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova! Prva Knjiga Ljetopisa, 16, 7	CC	Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom:
109	10Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: "Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim." 11Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji će jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. 12Stoga ti šaljem čovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija, 13sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obrađivati zlato, srebro, tuč, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubičasti baršun, bez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On će raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. 14Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, ječma, ulja i vina kako je obećao. 15A mi ćemo nasjeći stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest ćemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem." Druga Knjiga Ljetopisa, 2, 13	CC	sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obrađivati zlato, srebro, tuč, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubičasti baršun, bez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri.
110	Završetak molitve 40Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! 41Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći! 42Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milosti što ih dade sluzi svome Davidu!" Druga Knjiga Ljetopisa, 6, 41	CB	Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći!
111	Uto kraljica od Sabe ču glas o Salomonu; hoteći iskušati Salomona zagonetkama, dođe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 2Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 3Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, 4jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. 5Tada reče kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 6Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. 7Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 8Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ umjesto Jahve, svojega Boga, jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka; i zato je postavio tebe za kralja da činiš pravo i pravicu." Druga Knjiga Ljetopisa, 9, 6	CC	Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala.
112	Roboamova nevjera 18Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kćer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kćer Jišajeva sina Eliaba, 19koja mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama. 20A poslije nje oženio se Abšalomovom kćerju Maakom, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita. 21Roboam je ljubio Abšalomovu kćer Maaku više od svih svojih žena i inoča, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoča i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri. 22I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braćom, jer ga je naumio postaviti za kralja. 23I, mudro radeći, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davši im hrane izobila i poženivši ih sa mnogo žena. Druga Knjiga Ljetopisa, 11, 18	N	Roboamova nevjera
113	Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. 2Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. 3Došao je sa tisuću i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisuća konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja. 4Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. 5Tada dođe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeći od Šišaka, i reče im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'" 6Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: "Pravedan je Jahve!" 7Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, dođe njegova riječ Šemaji: "Ponizili su se; neću ih uništiti, nego ću im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neće oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. 8Bit će mu sluge, da vide što znači služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima." Druga Knjiga Ljetopisa, 12, 2	N	Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi.
114	mu sluge, da vide što znači služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima." 9Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljačka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 10Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskoga dvora. 11Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru. 12Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. 13Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila četrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra između svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 14Činio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu. 15Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili između Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona. 16Potom Roboam počinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija. Druga Knjiga Ljetopisa, 12, 10	CC	Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskoga dvora.
115	Druga Knjiga Ljetopisa, 13, 1	CB	2. ABIJA I VJERNOST ZAKONITOM SVEĆENSTVU
116	Promicanje jahvizma 4Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio među narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraćao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 6I reče im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime čovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." 8Jošafat postavi levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriču Jahvine sudove i da presuđuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu 9i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 10Kakav god spor iziđe pred vas od vaše braće što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili običaji, valja sve da im rastumačite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braću. Tako radite pa nećete sagriješiti. 11I evo, svećenički će poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve će biti s onim tko je dobar." Druga Knjiga Ljetopisa, 19, 9	CB	i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca.
117	Druga Knjiga Ljetopisa, 20, 1	CB	Vjera i sveto pjevanje u edomskom ratu
118	8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. 9Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. 10Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio. 11Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca. 12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovođama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaću unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovače i mjedare da se popravi Jahvin Dom. 13Poslovođe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. 14A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuđe za Jahvin Dom, posuđe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 11	CC	Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca.
119	Druga Knjiga Ljetopisa, 25, 1	CB	Amasjini vjerski nazori
120	Druga Knjiga Ljetopisa, 25, 11	N	Nevjera nakon edomskog rata
121	Oholost i kazna 16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. 17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. 18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!" 19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. 21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 16	N	Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku.
122	Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 18	N	Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!"
123	Ahazovi prijestupi 16U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. 17Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. 18Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. 19Jahve je počeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. 20Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. 21Ahaz bijaše opljačkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. 22Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. 23Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. 24Ahaz je pokupio posuđe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. 25I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuđim bogovima, dražeći Jahvu, Boga otaca. 26Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 27Onda je Ahaz počinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. Druga Knjiga Ljetopisa, 28, 19	N	Jahve je počeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi.
124	Druga Knjiga Ljetopisa, 28, 22	N	Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.
125	Čišćenje Hrama 3Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. 4Onda je pozvao svećenike i levite i, sabravši ih na istočni trg, 5rekao: "Čujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite nečist iz Svetinje. 6Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u očima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leđa. 7Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. 8Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim očima. 9I očevi su nam, eto, pali od mača, a sinovi, kćeri i žene zato su nam u ropstvu. 10Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. 11Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 6	N	Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u očima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leđa.
126	Žrtva okajnica 18Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: "Očistili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom, 19a sve posuđe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom." 20Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom. 21Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima svećenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku. 22Zaklavši goveda, svećenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. 23Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih. 24Onda ih zaklaše svećenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. Druga Knjiga Ljetopisa, 29, 19	N	a sve posuđe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom."
127	6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." Druga Knjiga Ljetopisa, 30, 7	N	I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.
128	20Ezekija je uradio tako po svoj Judeji čineći što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. 21U svakom poslu koji je počeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeći Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao. Druga Knjiga Ljetopisa, 31, 20	CB	Ezekija je uradio tako po svoj Judeji čineći što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom.
129	Sanheribova najezda Poslije tih događaja i dokaza vjernosti dođe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleći ih osvojiti. 2Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, 3posavjetova se s knezovima i s junacima da začepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu. 4Sabralo se mnogo naroda te su začepili sva vrela i potok koji teče posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu!" 5Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, 6zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim riječima: 7"Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moćniji nego s njim: 8s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u riječi judejskoga kralja Ezekije. Druga Knjiga Ljetopisa, 32, 1	CB	Poslije tih događaja i dokaza vjernosti dođe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleći ih osvojiti.
130	Sanheribove bogohulne riječi 9Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poručio im: 10"Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeći opsjednuti u Jeruzalemu? 11Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeđi kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja? 12Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreći: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! 13Zar ne znate što sam učinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 14Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' 15Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" 16Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. 17Napisao je i pismo ružeći Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neće ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke." 18I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. 19Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo čovječjih ruku. Druga Knjiga Ljetopisa, 32, 15	NC	Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!"
131	15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 18Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 19Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 20Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. Druga Knjiga Ljetopisa, 33, 19	N	Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.
132	Našašće Zakona 14Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je svećenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. 15I, progovorivši, Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu. 16Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. 17Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovođama i poslenicima." 18Tada tajnik Šafan javi kralju: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem. 19Čuvši riječi Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 20I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 21"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu čuvali Jahvine riječi, nisu vršili što je pisano u knjizi." Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 16	CC	Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo.
133	Narod 14Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. 15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. Druga Knjiga Ljetopisa, 36, 14	N	Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru
134	Druga Knjiga Ljetopisa, 36, 14	N	na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu.
135	Prekid brakova sa strancima Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca, 2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost." 3Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. 4Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve. 5A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, 6i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. Ezra, 9, 2	N	nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost."
136	Ezra, 9, 4	N	Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve.
137	Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. 2Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajući riječ reče Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ženeći se tuđinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. 3Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo dakle po Zakonu! 4Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi ćemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!" 5Tada ustade Ezra i zakle glavare svećeničke, i levite, i sve Izraelce da će učiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. 6Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uđe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noć i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. 7Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu: 8a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga će pozvati glavari i starješine, bit će mu zaplijenjeno imanje i isključit će ga iz zbora povratnika. 9Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršćući zbog svega toga i zbog jake kiše. 10Tada, ustavši, svećenik Ezra reče im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuđinkama. Tako ste povećali grijeh Izraelov! 11Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuđinki." Ezra, 10, 6	N	Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uđe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noć i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika.
138	Ezra, 10, 10	N	Tada, ustavši, svećenik Ezra reče im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuđinkama. Tako ste povećali grijeh Izraelov!
139	5I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! 6Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega! 7Veoma smo zlo činili prema tebi, ne držeći naredaba tvojih, zakona i običaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. 8Ali se opomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode; 9ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' 10A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moći i snažnom rukom svojom. 11Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev. Nehemija, 1, 8	BC	Ali se opomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome:
140	Nehemija, 1, 8	N	'Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode;
141	Odluka o obnovi jeruzalemskog zida 11Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. 12Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. 13Iziđoh, dakle, noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. 14Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. 15Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, 16a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. Nehemija, 2, 12	CC	Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao.
142	A kad je zid bio sagrađen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su čuvari na vratima i pjevači i leviti. 2Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave, jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. 3Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete između žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kući. Nehemija, 7, 2	CC	Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave,
143	Nehemija, 7, 2	CC	jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko.
144	Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom. 2Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 3Stajali su, svatko na svome mjestu, i čitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana; za druge su četvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. 4A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. 5I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja:"Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega!Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš,odvijeka dovijeka!I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno,iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno.6Ti si, Jahve, Jedini!Ti si stvorio nebo,i nebesa nad nebesima,i vojsku njihovu,zemlju i sve što je na njoj,mora i što je u njima.Ti sve to oživljavaš,i vojske se nebeske tebi klanjaju.7Ti si, Jahve, Bog,koji si Abrama izabrao,iz Ura kaldejskoga njega izveoi dao mu ime Abraham.8Vjerno si srce njegovo pred sobom našaoi Savez s njim sklopioda ćeš mu dati zemlju kanaansku,i hetitsku i amorejsku,i perižansku, jebusejsku i girgašansku,njemu i potomstvu njegovu.I svoja si obećanja ispunio,jer si pravedan.9Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio,i vapaj si njihov čuo kraj Mora crvenoga. Nehemija, 9, 8	CB	Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da ćeš mu dati zemlju kanaansku , i hetitsku i amorejsku,i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu.
145	U velikom milosrđu svojemti ih nisi uništio,ni ostavio ih nisi,jer si ti Bog milostivi pun samilosti.32A sada, o Bože naš,veliki Bože, jaki i strašni,koji čuvaš Savez i dobrohotnost,neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas,kraljeve naše i knezove,svećenike i proroke naše,očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.33Ti si pravedanu svemu što nas je snašlo,jer si ti pokazao vjernost,a mi zloću svoju.34Kraljevi naši i knezovi,svećenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga,nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao.35Premda su bili u svom kraljevstvu,u velikim dobrima koja si im činio,u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao,oni ti nisu služilii od svojih zlih djela nisu se odvraćali.36Mi smo danas, evo, robovii u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra,evo u njoj mi robujemo.37Njeni obilni prihodi idu kraljevimakoje si nam postavio zbog grijeha naših,i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom.Ah, u velikoj smo nevolji! Nehemija, 9, 33	BC	Ti si pravedanu svemu što nas je snašlo,jer si ti pokazao vjernost,a mi zloću svoju.
146	I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapečaćenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i svećenika ... Nehemija, 10, 1	CB	I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost.
147	U ostalim gradovima 20A ostali Izraelci, svećenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima. 21Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gišpa bijahu na čelu netinaca. 22Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji su bili pjevači za službu Doma Božjega. 23Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu službu. 24Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. 25Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim naseljima, 26u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu, 27u Hasar Šualu, u Beer Šebi i u njenim zaseocima, 28u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima, 29u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu, 30Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Šebe sve do Hinomske doline. Nehemija, 11, 24	CC	Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.
148	23Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdođankama, Amonkama i Moapkama. 24Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. 25Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za sebe! 26Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuđinke navele na grijeh! 27Treba li slušati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeći se tuđinkama?" Nehemija, 13, 27	N	Treba li slušati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeći se tuđinkama?"
149	Primjerno poštenje 11Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala. 12Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga ožujka dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. 13Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: "Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno." 14A ona odgovori: "Dadoše mi ga kao dar povrh plaće." Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!" Tobija, 2, 14	NC	A ona odgovori: "Dadoše mi ga kao dar povrh plaće." Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!"
150	4Zatim, kako završi vijećanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: 5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otići ćeš od mene i povest ćeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuća pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuća konja i konjanika. 6Poći ćeš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. 7Naredit ćeš im da pripreme zemlju i vodu, jer ću u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit ću svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit ću da je temeljito opljačkaju. 8Njihovi će ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit će se nabujavši od njihovih mrtvih tijela. 9Otjerat ću ih kao prognanike do nakraj svijeta. 10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo područje. Ako ti se predaju, ti ćeš mi ih sačuvati za dan njihove kazne. 11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački u svoj zemlji koja ti je povjerena. 12Kazah i svojom ću rukom izvesti, kunem se životom i snagom svoga kraljevstva. 13Ti nemoj prekršiti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvrši doslovce sve ono što sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provedeš." Judita, 2, 11	CC	Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački u svoj zemlji koja ti je povjerena.
151	6Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuće. Kako dođe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od članova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti. 7Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko će drhtati od straha kad čuje tvoje ime! 8A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je učinila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima. 9Kad je završila kazivanje, narod počne klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici. 10Tada Ahior, vidjevši što je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. 11A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine. Judita, 14, 10	CB	Tada Ahior, vidjevši što je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.
152	Traži se nova kraljica Poslije tih događaja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona učinila i što je bilo odlučeno protiv nje. 2Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda. 3Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrđavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, čuvara žena. On će se pobrinuti za njihovu njegu. 4Ona djevojka koja se najviše svidi očima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi. Estera, 2, 3	CC	Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrđavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, čuvara žena. On će se pobrinuti za njihovu njegu.
153	Odluka o zatoru 8I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. 9Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." 10Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova, 11i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa učini s njim što bude dobro u tvojim očima." Estera, 3, 9	CC	Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu."
154	13aOvo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: 13bBudući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. 13cPošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se među nama izdvaja razboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću i ustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, 13dprokazao je da se među ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vječno prezire kraljeve odluke tako te se ne može učvrstiti zajedničko carstvo kojim inače besprijekorno upravljamo. Estera, 3, 13	CC	Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se među nama izdvaja razboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću i ustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu,
155	Ukaz u korist Židova <12a>Prijepis toga pisma glasi: <12b>"Veliki kralj Ahasver namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljačima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! Estera, 8, 12	CC	Veliki kralj Ahasver namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljačima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav!
156	Estera, 8, 12	CC	Često i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje:
157	29Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. 30Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; 31da obdržavaju te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. 32Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu. Estera, 9, 30	CB	Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;
158	Antioh Epifan i prodor helenizma u Izrael 10Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga. 11U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla." 12I mnogima se to svidjelo. 13Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. 14I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, 15prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 11	CC	U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla."
159	Porezi i utvrđenje Jeruzalema 29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji dođe u Jeruzalem s jakom vojskom. 30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca. 31Opljačka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuće i zid unaokolo. 32Žene i djecu učiniše sebi robljem i porazdijeliše među sobom stoku. 33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom. 34Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše. 35Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 30	CC	Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca.
160	Matatijina oporuka i smrt 49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva. 55Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. 57Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. 58Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. 60Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. 62Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. 63Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. Prva knjiga o Makabejcima, 2, 52	CB	Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?
161	Prva knjiga o Makabejcima, 2, 59	CB	Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena.
162	Prvi Judini uspjesi 10Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. 11Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. 12Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života. 13Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat, 14reče: "Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ." 15I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim. 16Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi. 17Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane." 18A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom. 19Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. 20Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene, 21a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. 22Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte." Prva knjiga o Makabejcima, 3, 13	CC	Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat,
163	32Ostavi Liziju, čovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice. 33I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati. 34Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema: 35da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto, 36a onda da se na svem onom području nasele tuđinci i njima da se razdijeli njihova zemlja. 37Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto četrdeset i sedme. Prijeđe preko Eufrata i poče se probijati kroz gornje krajeve. Prva knjiga o Makabejcima, 3, 33	CC	I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.
164	Očišćenje i posveta Hrama 36Juda pak i njegova braća rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga." 37Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. 38Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene. 39Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom. 40Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu. 41Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti. 42Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu. 43Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto. Prva knjiga o Makabejcima, 4, 42	CB	Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu.
165	Kralj daje Židovima vjersku slobodu 55Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, 56vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima. 57Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovođama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrđeno. Osim toga, čekaju nas poslovi kraljevstva. 58Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. 59Dopustimo im da žive po svojim običajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo počinili." 60Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše. 61Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrđe. 62Potom kralj uziđe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrđeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši. 63Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu nađe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji. Prva knjiga o Makabejcima, 6, 55	CC	Kralj daje Židovima vjersku slobodu
166	Zakraljuje se Demetrije I. - Šalje Bakida i Alkima u Judeju Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3Kad je on to doznao, reče: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" 4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. 6Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: "Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!" 8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. 11Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. 12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. 13Među Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. 14Govorahu oni: "S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao." 15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima." 16Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: 17"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa." 18Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili." Prva knjiga o Makabejcima, 7, 7	CC	Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!"
167	Prva knjiga o Makabejcima, 7, 8	CC	Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.
168	Prva knjiga o Makabejcima, 7, 11	NC	Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom.
169	Prva knjiga o Makabejcima, 7, 15	CC	Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima."
170	Prva knjiga o Makabejcima, 7, 16	CC	Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma:
171	12Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji čuju za njihovo ime. 13Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojačali. 14Unatoč svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio. 15Osnovali su vijeće u kojem svaki dan vijeća trista i dvadeset članova, savjetujući se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja. 16Svake godine povjeravaju jednome čovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog čovjeka slušaju: među njima nema ni zavisti ni ljubomore. Prva knjiga o Makabejcima, 8, 12	CC	Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji čuju za njihovo ime.
172	Prva knjiga o Makabejcima, 8, 16	CC	Svake godine povjeravaju jednome čovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog čovjeka slušaju: među njima nema ni zavisti ni ljubomore.
173	Savez Židova s Rimljanima 17Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuće, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez 18da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grčko kraljevstvo porobljuje Izraela. 19Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili: 20"Juda zvan Makabej i njegova braća sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje." 21Taj se zahtjev senatorima svidio. 22Evo prijepisa ugovora koji su urezali u brončane ploče i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu: 23"Neka sreća prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A mač i neprijatelj bio od njih daleko! 24Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, 25židovski će se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. 26Protivnicima neće davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni lađama. Tako je zaključio Rim. I on će vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo. 27Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani će se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. 28Napadačima neće se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni lađa. Tako je zaključio Rim i on će se ovih obaveza držati bez prijevare. 29Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom. 30Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to učiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to će ih obvezivati. Prva knjiga o Makabejcima, 8, 26	CC	Protivnicima neće davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni lađama. Tako je zaključio Rim. I on će vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo.
174	Opsada Betbasija 58Svi su se bezakonici savjetovali ovim riječima: "Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noći pohvata sve." 59Potom su otišli i posavjetovali se s njim. 60Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru. 61Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, počinitelje te opačine, pa su ih pogubili. 62Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše. 63Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji. 64Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave. 65Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini. 66Tukao je Odomeru i njegovu braću i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Počeli su vojevati i uzlažahu s vojskom. 67Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave. 68Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod. 69Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da dođe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluči da se vrati kući. 70Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika. 71On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neće protiv njega ništa poduzimati. 72Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko područje. 73Mač je otpočinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je počeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike. Prva knjiga o Makabejcima, 9, 71	CC	On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neće protiv njega ništa poduzimati.
175	Pismo Demetrija I. Jonatanu 22Kad je Demetrije za to čuo, ožalosti se i reče: 23"Zašto smo dopustili da nas preteče Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako učvrsti svoj položaj? 24Pisat ću im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć." 25I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. 27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili. 28Oprostit ćemo vas mnogih daća i podijelit ćemo vam darove. 29Već sad vas oslobađam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I trećinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveća što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduće judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 24	CC	Pisat ću im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć."
176	Prva knjiga o Makabejcima, 10, 26	CC	Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima.
177	Prva knjiga o Makabejcima, 10, 27	CC	Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili.
178	36Židovi će se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuća ljudi, primat će plaću kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. 37Neki će od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrđavama, a drugi će biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziđu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 37	CC	Neki će od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrđavama, a drugi će biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziđu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.
179	Jonatan odbija Demetrijeve ponude 46Kad su Jonatan i narod čuli za ta obećanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjećali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao. 47Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim očima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici. 48Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija. 49Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao. 50Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 46	NC	Kad su Jonatan i narod čuli za ta obećanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjećali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao.
180	Nova povelja u prilog Židovima 30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. 31Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome rođaku Lastenu upućujemo i vama da znate: 32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. 33Odlučili smo da učinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. 34Potvrđujemo im i judejsko područje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveća. 35Što se tiče naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. 36Ništa od toga neće biti opozvano odsele pa dovijeka. 37Zato se sad pobrinite i načinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto." Prva knjiga o Makabejcima, 11, 33	CC	Odlučili smo da učinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.
181	41Međuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrđe i ostalih tvrđava povuče posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. 42Demetrije je poručio Jonatanu: "Ne samo da ću to za tebe i tvoj narod učiniti negu ću tebe i tvoj narod obasuti častima čim mi se za to pruži prilika. 43Zasad bi dobro učinio kad bi mi u pomoć poslao ljude, jer su mi se sve moje čete iznevjerile." 44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuće ljudi vičnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. Prva knjiga o Makabejcima, 11, 43	NC	Zasad bi dobro učinio kad bi mi u pomoć poslao ljude, jer su mi se sve moje čete iznevjerile."
182	Jonatan pada neprijatelju u ruke 39Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenča se krunom i digne ruku na kralja Antioha. 40Bojeći se da ga Jonatan ne spriječi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan. 41Jonatan iziđe preda nj sa četrdeset tisuća ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan. 42Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. 43I tako ga primi s počastima, preporuči ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i četama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga. 44Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad među nama ne prijeti rat? 45Pošalji ih, dakle, svojim kućama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat ću ti taj grad kao i ostale tvrđave, ostatak četa i sve službenike, zatim ću se vratiti i otići, jer radi toga sam i došao." 46Jonatan mu povjerova i učini kako je on rekao. Otpustio je čete da odu u židovsku zemlju. 47Uza se je ostavio tri tisuće ljudi, od kojih je dvije tisuće odvojio u Galileji, a tisuću ih je pošlo s njim. 48Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce. 49Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice. 50Ti su doznali da je Jonatan uhvaćen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj. 51Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se. 52Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao. 53Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni vođe ni pomoćnika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa ćemo im zatrti spomen među ljudima!" Prva knjiga o Makabejcima, 12, 46	CC	Jonatan mu povjerova i učini kako je on rekao. Otpustio je čete da odu u židovsku zemlju.
183	29Dok su se česti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braća izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod. 30Jonatan je okupio narod i postao veliki svećenik, a zatim se pridružio svom narodu. 31Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo područje i dignu ruke na Svetište. 32Tada je ustao Šimun i počeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaću. 33Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj međi, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika. 34Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje. 35Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenčati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vođu i velikog svećenika. 36Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i onečišćivali okolicu Svetišta i tako teško obeščašćivali njegovu svetost. 37Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrđu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove. 38Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno svećeništvo, 39podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem. 40Jer je kralj čuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braćom i kako su Šimunove poslanike počastili, 41a Židovi i svećenici zaključili neka im Šimun bude vođa i veliki svećenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok. 42Neka im bude upravitelj te određuje one koji će se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde. 43Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblači u grimiz i nosi zlatan nakit. 44Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od svećenika, da štogod osujećuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblači grimizom ili nosi zlatnu kopču. 45Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit će krivac. 46Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahođenju. 47Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni svećenik, vojskovođa i knez Židova i svećenika, da bude na čelu svima." Prva knjiga o Makabejcima, 14, 35	CC	Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenčati svoj narod.
184	Prva knjiga o Makabejcima, 14, 35	CC	Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vođu i velikog svećenika.
185	Prva knjiga o Makabejcima, 14, 41	CB	a Židovi i svećenici zaključili neka im Šimun bude vođa i veliki svećenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.
186	Šimunova smrt u Doku - Nasljeđuje ga sin Ivan 11Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata, 12jer je bio zet velikog svećenika. 13Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova. 14Šimun je obilazio gradove u zemlji nadzirući ih i brinući se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat. 15Abubov ih sin prijevarom namami u tvrđavicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude. 16Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge. 17Tako je počinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom. 18Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu pošalje u pomoć čete i preda mu gradove i zemlju. 19Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno naložio zapovjednicima vojske da dođu k njemu da im dade srebra, zlata i darova. 20Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru. 21Ali je netko potrčao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i braća. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe." 22Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su došli da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga žele ubiti. Prva knjiga o Makabejcima, 16, 13	NC	Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova.
187	Prva knjiga o Makabejcima, 16, 17	NC	Tako je počinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom.
188	Braću Židove u Egiptu pozdravljaju njihova braća Židovi iz Jeruzalema i iz židovske zemlje i žele im nepomućeni mir. 2Obasuo vas Bog dobročinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! 3Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite velikodušno i radosno! 4Otvorio vaše srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir! 5Uslišao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje! 6U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo. 7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo: "U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo, 8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove." 9Sad vam pišemo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica. Godine sto osamdeset i osme. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 2	CB	Obasuo vas Bog dobročinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama!
189	30Svećenici pak pjevahu hvalospjeve. 31Kad je izgorjela žrtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje. 32Kad su to izvršili, liznu plamen, ali ga upi jači sjaj vatre na žrtveniku. 33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje svećenici, odvedeni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 34Kralj nato provjeri događaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište. 35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvlačio. 36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, što znači "očišćenje", ali se ono općenito zove Neftaj. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 34	CC	Kralj nato provjeri događaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište.
190	Jeremija sakriva obredne stvari U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je već spomenuto, 2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporučio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove. 3Takvim i sličnim riječima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca. 4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnuću sa sobom ponio Šator i Kovčeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu. 5Stigavši onamo, Jeremija nađe stan u pećini, unese u nj Šator i Kovčeg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi. 6Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da označe put, ali ga nisu mogli naći. 7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit će nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se. 8Tada će Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet će se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veličanstveno posvećen." Druga knjiga o Makabejcima, 2, 2	N	i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporučio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove.
191	Grad je uzbuđen 13Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. 14Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. 15Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. 16Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu. 17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. 18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće. 19Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kućama, istrčale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, 20a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. 21Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći. 22Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima, 23s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlučilo. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 22	CC	Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima,
192	Heliodorovo obraćenje 35Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i učini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom. 36Svjedočio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim očima. 37Kad ga je kralj upitao koji mu se čovjek čini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori: 38"Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbičevan vrati, ako uopće iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. 39Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava." 40To su, eto, događaji s Heliodorom i očuvanjem svete riznice. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 38	NC	Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbičevan vrati, ako uopće iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila.
193	24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" Druga knjiga o Makabejcima, 7, 24	CC	Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti,
194	Druga knjiga o Makabejcima, 7, 24	CC	sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja.
195	Počeci Makabejskog ustanka Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje rođake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuća ljudi. 2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlačen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; 3da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; 4da se spomene zločinačkog pokolja nejačadi; da osveti pogrde svoga Imena. 5Kad je Makabej stao na čelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budući da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrđe. 6Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja često tjerao u bijeg. 7Takve je navale najradije vršio pod plaštem noći. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. Druga knjiga o Makabejcima, 8, 1	CB	Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje rođake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuća ljudi.
196	Antiohovo pismo Židovima 18Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako: 19"Odličnim građanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeći im zdravlje i dobru sreću! 20Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo 21rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opće dobro. 22Ne očajavam zbog svog stanja nego se čvrsto nadam da ću se iz bolesti izvući. 23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika, 24da se, bude li neočekivanih događaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajući kome je on prepustio upravu poslovima. 25Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i čekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam već više puta, polazeći u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporučio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo. 26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobročinstava koje sam vam svima pojedinačno učinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni sačuvate i prema mome sinu. 27Zaista sam uvjeren da će on savjesno slijediti moje nakane i blago i čovjekoljubivo postupati s vama." Druga knjiga o Makabejcima, 9, 25	CB	Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i čekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam već više puta, polazeći u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporučio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo.
197	Druga knjiga o Makabejcima, 9, 27	CC	Zaista sam uvjeren da će on savjesno slijediti moje nakane i blago i čovjekoljubivo postupati s vama."
198	Ptolemej Makron u nemilosti 9Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana. 10A sad ćemo izvijestiti o događajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimajući ukratko ratne nevolje. 11Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na čelo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije. 12Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo. 13Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više časne vlasti nije mogao časno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život. Druga knjiga o Makabejcima, 10, 13	CC	Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više časne vlasti nije mogao časno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život.
199	22Čim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se često međusobno ranjavali, probadali se vlastitim mačevima. 23Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuća. 24Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braće te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo. 25Kad ih je napokon uvjerio svečanim obavezama da će te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju braću. Druga knjiga o Makabejcima, 12, 25	CC	Kad ih je napokon uvjerio svečanim obavezama da će te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju braću.
200	Žrtva za mrtve 38Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. 44Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. Druga knjiga o Makabejcima, 12, 44	N	Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.
201	Menelajeva smrt Godine sto četrdeset i devete dočuli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju 2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima grčku vojsku od stotinu i deset tisuća pješaka, pet tisuća i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima. 3Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno potičući Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sreću, nego u nadi da će se održati na vlasti. 4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom običaju. 5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okreće naokolo i odasvud sunovraćuje u pepeo. 6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljačke ili kakvih drugih velikih zločina da ga odande strmoglave u smrt. 7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali. 8I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu. Druga knjiga o Makabejcima, 13, 7	N	Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali.
202	Antioh V. pregovara sa Židovima 18Kad je kralj iskusio židovsku hrabrost, pokuša varkama napadati njihove položaje. 19Približi se snažnoj židovskoj tvrđavi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobijeđen. 20Juda je opsjednutima slao što im je bilo potrebno. 21Ali je neki Rodok iz židovske vojske neprijateljima odao tajne. Pronašli su ga, uhvatili i smaknuli. 22Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi poražen. 23Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za državnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa Židovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese žrtvu, počasti Hram i nadari Sveto mjesto. 24Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca. 25Ode u Ptolemaidu, ali se njezini građani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i tražili da se ponište. 26Tada se na besjedište pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se završio kraljev vojni pohod i uzmak. Druga knjiga o Makabejcima, 13, 26	CC	Tada se na besjedište pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se završio kraljev vojni pohod i uzmak.
203	Nikanor se sprijateljuje s Judom 15Kad su Židovi čuli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prašinom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Baštinu. 16Na nalog svog zapovjednika odmah krenuše odande i sukobiše se s njima kod mjesta Desaua. 17Judin brat Šimun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenađen neočekivanim dolaskom protivničkih četa, pretrpje malen neuspjeh. 18Ipak se Nikanor bojao da odluči krvlju, jer je čuo o junaštvu Jude i njegovih, o njihovoj neustrašivosti u bojevima za domovinu. 19Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da Židovima predlože i prihvate mirovne ponude. 20Ispitavši dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopći svojim vojnicima; pokazalo se da su jednodušni i da pristaju na nagodbu. 21Uglavili su dan kada će se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane došla po jedna bojna kola te su postavili počasne stolice. 22Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoružane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada što vjerolomno pokušali. Lijepo su se sporazumjeli. 23Nikanor se zadržao u Jeruzalemu, ne čineći ništa nepravedno. Štoviše, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega. 24Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjećao sklonost prema tom čovjeku. 25Nagovorio ga da se oženi i da ima djecu. Juda se oženio, živio u blagostanju i nauživao se života. Druga knjiga o Makabejcima, 14, 22	NC	Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoružane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada što vjerolomno pokušali. Lijepo su se sporazumjeli.
204	Judin poticaj i san 6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednički spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da će mu Gospodin priteći u pomoć. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoći što su je od Neba već primili i nadaju se da će im i sada Svemogući udijeliti pobjedu. 9Osokolivši ih riječima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih već bili, učvrsti ih u hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu. 11Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše. 12Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. 13Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan, čudesna i veličanstvena dostojanstva. 14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braće koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija." 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. Predajući mu ga, reče: 16"Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar, njime ćeš slomiti neprijatelje!" Druga knjiga o Makabejcima, 15, 10	N	Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreću vjerom i krše zakletvu.
205	Druga knjiga o Makabejcima, 15, 11	CC	Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošću i pobudnim riječima, ispriča im vjerodostojan san, viđenje, a oni mu se svi obradovaše.
206	Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. Knjiga o Jobu, 4, 18	N	Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje
207	Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.15Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.16Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;17al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. Knjiga o Jobu, 6, 15	NC	Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
208	4Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. Knjiga o Jobu, 9, 16	N	A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
209	On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.16I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.17Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.19Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:21digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. Knjiga o Jobu, 13, 18	CC	Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
210	Knjiga o Jobu, 19, 1	CB	Vjera u pravednikovo konačno izbavljenje
211	Zašto Svesilni ne promatravremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?2Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. Knjiga o Jobu, 24, 1	CB	Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
212	Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,11te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.12Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.13Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,15sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. Knjiga o Jobu, 34, 13	CB	Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
213	Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,15ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.16S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.17Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.18Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? Knjiga o Jobu, 39, 14	OST	On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
214	Pomoćnik protiv podlaca 2U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima! 3Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim. 4Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi; 5one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?" Psalmi, 12, 2	N	U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!
215	Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.19Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!21Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.22Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!23A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo."26Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.27Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!28Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će nice pasti sve obitelji pogana. Psalmi, 22, 26	CB	Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
216	Molitva u pogibelji $ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,$BET 2 u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani!$GIMEL 3Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere.$DALET 4Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama!$HE 5Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj:$VAU u tebe se pouzdajem svagda.$ZAJIN 6Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka.$HET 7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! Psalmi, 25, 3	N	Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere.
217	Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!10Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.11Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.12Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.13Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.14U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! Psalmi, 27, 13	CB	Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.
218	Zahvala za spas od smrti 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.3Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!6Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.7U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.9Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:10"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!12Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! Psalmi, 30, 5	CB	Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!
219	Psalmi, 30, 10	BC	Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"
220	Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje 2Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.4Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.7Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.8Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.9Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.10Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. Psalmi, 31, 6	BC	U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
221	Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.22Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.23U tjeskobi svojoj već mišljah: "Odbačen sam od pogleda tvoga." Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.24Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.25Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate! Psalmi, 31, 24	CB	Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.
222	Himna Providnosti Pravednici, Jahvi kličite!Hvaliti ga pristoji se čestitima.2Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega!3Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.4Jer prava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova.5On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.6Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.7Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!9Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori.10Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. Psalmi, 33, 4	BC	Jer prava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova.
223	Ljudska pokvarenost i Božja dobrota 2Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima.3Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.4Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari.5Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.7Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.8Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;9site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.10U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.11Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.13Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu. Psalmi, 36, 6	BC	Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
224	Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.11Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.12A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.13Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo. Psalmi, 40, 11	BC	Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
225	Psalmi, 40, 11	BC	Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
226	Psalmi, 40, 12	BC	A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.
227	Dosudi mi pravo, Bože,i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!2Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?3Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!4I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!5Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! Psalmi, 43, 3	BC	Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
228	Kraljevska svadbena pjesma 2Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.4Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!5Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!6Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.7Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!8Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.9Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.10Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.11"Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!1 Psalmi, 45, 5	CB	Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!
229	Zaziv za pomoć protiv dušmana 2Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: "David se kod sakrio." 3Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu!4Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih!5Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću.6Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj.7Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.8Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,9jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiđene moje dušmane. Psalmi, 54, 7	BC	Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.
230	A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.18Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.19Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.20Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.21Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.22Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi.23Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.24A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam! Psalmi, 55, 23	CB	Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.
231	Psalmi, 56, 1	CB	Vjernik neće posrnuti
232	"Usred lavova" 2Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.3Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.4Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!5Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. Psalmi, 57, 4	BC	Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
233	Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.12Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! Psalmi, 57, 11	BC	jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
234	Molitva naroda nakon poraza 2Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 3Bože, ti nas odbaci i bojne nam redove probi, razjari se, a sad nas opet vrati!4Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.5Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.6Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom.7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!8Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti. Psalmi, 60, 6	CB	Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom.
235	O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!3S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,4 jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.5O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!6Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.7Kraljevim danima pridometni dana, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,8nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!9Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje. Psalmi, 61, 8	BC	nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!
236	Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.13Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.14No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.16Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!1 Psalmi, 69, 14	BC	No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
237	Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.21Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:22A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!23Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.24I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću. Psalmi, 71, 22	BC	A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
238	Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,22bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.23Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:24vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!27Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.28A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske. Psalmi, 73, 27	N	Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
239	5Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,6da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,8kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. Psalmi, 78, 8	N	kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
240	Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?20Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"21Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,22jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.2 Psalmi, 78, 22	N	jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
241	Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.27Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.28Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.29Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.30Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,31kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.32Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. Psalmi, 78, 32	N	Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
242	Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.33I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.34Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.37Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.38A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. Psalmi, 78, 37	N	Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
243	Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.56A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.57Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.58Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. Psalmi, 78, 57	N	Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
244	Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.11Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.12Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.13Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj.14Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih. Psalmi, 85, 9	CB	Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.
245	Psalmi, 85, 11	BC	Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.
246	Psalmi, 85, 12	BC	Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.
247	Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.11Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!12Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.15No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!1 Psalmi, 86, 11	CB	Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
248	Psalmi, 86, 15	BC	No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
249	Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.11Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?12Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?13Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.15Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?16Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.17Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,18okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.19Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. Psalmi, 88, 12	BC	Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
250	Hvalospjev i molitva Bogu vjernome 2O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.3Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:4"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:5tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."6Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.7Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?8Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.9Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.10Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;11ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.12Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;13sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.1 Psalmi, 89, 1	BC	Hvalospjev i molitva Bogu vjernome
251	Psalmi, 89, 2	BC	O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
252	Psalmi, 89, 3	BC	Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:
253	Psalmi, 89, 6	BC	Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
254	Psalmi, 89, 9	BC	Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
255	Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;21nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,22da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.23Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.24Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.25Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.26Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.27On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'28A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.29Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.30Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.31Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,32ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;33šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,34ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.35Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.36Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:37potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,38ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." Psalmi, 89, 25	BC	Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
256	Psalmi, 89, 29	BC	Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
257	Psalmi, 89, 34	BC	ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
258	Psalmi, 89, 38	BC	8ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."
259	Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?48Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!49Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana52s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! Psalmi, 89, 50	BC	Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
260	Pod Božjim okriljem Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,što počivaš u sjeni Svemogućega,2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!"3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne.4Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!5Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju,6ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne.7Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!8Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika.9Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. Psalmi, 91, 4	BC	Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!
261	Pjesma pravednikova Za dan subotnji. 2Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji;3naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju,4uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru.5Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.6Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!7Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća. Psalmi, 92, 3	BC	naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju,
262	Jahve - Kralj svemira Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven,Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.2Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti!3Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk.4Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.5Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane! Psalmi, 93,5	CB	Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!
263	Jahve – Kralj i Sudac Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. 2 Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. 3 Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. 4 Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj! 5 Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe; 6 uz trublje i zvuke rogova: kličite Jahvi kralju! 7 Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! 8 Rijeke nek’ plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! 9 Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici. Psalmi, 98, 3	BC	Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
264	Poziv na Božju hvalu Kliči Jahvi, zemljo sva!2 Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.4Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova. Psalmi, 100, 5	BC	Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.
265	Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim.6Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti.7Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima.8Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje. Psalmi, 101, 6	CB	Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti.
266	Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.11I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.12Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. Psalmi, 106, 12	CB	Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.
267	Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.21Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći22i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.23Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.24Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.25Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. Psalmi, 106, 24	N	Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.
268	4Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!8Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti. Psalmi, 108, 5	BC	jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.
269	Psalmi, 111, 7	BC	7Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,$NUN stalne su sve naredbe njegove,
270	Jedini pravi Bog Ne nama, o Jahve, ne nama,već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.2Zašto da govore pogani: "Ta gdje je Bog njihov?"3Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini.4Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.5Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide.6Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu.7Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi.8Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. Psalmi, 115, 1	BC	Ne nama, o Jahve, ne nama,već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.
271	Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.8On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.9Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.10Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."11U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"12Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio? Psalmi, 116, 10	CB	Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."
272	Poziv na hvalu Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!2Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! Psalmi, 117, 2	BC	Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!
273	Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.64Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim.$TET 65Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj.66Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.67Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.68Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim. Psalmi, 119, 66	CB	Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
274	9Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.90od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji.91Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi. Psalmi, 119, 90	BC	od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji.
275	Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.133Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome.134Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.135Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim!136Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.$SADE 137Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.138Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.139Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje. Psalmi, 119, 138	BC	Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.
276	Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me.150Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.151A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje. Psalmi, 119, 151	BC	A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
277	Psalmi, 128, 1	CB	Blagoslov vjerniku
278	Pjesma zahvalnica Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.3Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.4Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,5nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" Psalmi, 138, 2	BC	bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.
279	Ponizna molitva Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!3Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.4Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.5Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Psalmi, 143, 1	BC	Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!
280	Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja.$NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.$SAMEK 14Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.$AJIN 15Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme.$PE 16Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.$SADE 17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.$KOF 18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. Psalmi, 145, 14	BC	Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.
281	Himna Bogu pomoćniku Hvali, dušo moja, Jahvu!2 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.3Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!4Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.5Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,6koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,7 potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,8 Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. Psalmi, 146, 6	BC	koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka
282	Put do mudrosti Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi,2jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo.3Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga.4Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima Mudre izreke, 3, 3	CB	Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga.
283	Čuvaj, sine, riječi mojei pohrani moje zapovijedi kod sebe.2Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.3Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;4reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",5da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.6Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,7vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući9u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;10i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.1 Mudre izreke, 7, 7	N	vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
284	Mudar sin sluša naputak očev,a podsmjevač ne sluša ukora.2Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.3Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.4Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.5Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu.6Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara.7Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. Mudre izreke, 13, 2	N	Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.
285	Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.14Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.15Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je.16Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću.17Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.18Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti. Mudre izreke, 13, 17	CC	Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.
286	Mudre izreke, 14, 15	CC	Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
287	Mudre izreke, 14, 22	CB	Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
288	Mudre izreke, 16, 6	CB	Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
289	Mudre izreke, 20, 6	CC	Mnogi se naziva dobrim čovjekom, ali tko će naći vjerna čovjeka?
290	Mudre izreke, 20, 28	CC	Dobrota i vjernost čuvaju kralja, jer dobrotom utvrđuje prijestol svoj
291	Mudre izreke, 22, 7	CC	Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku.
292	Mudre izreke, 25, 13	CC	Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.
293	Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.23Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.24Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;25ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;26ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru. Mudre izreke, 26, 25	NC	ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;
294	Tražiti Boga, a kloniti se grijeha Ljubite pravednost,vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca.2Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.3A podmukle misli otuđuju od Boga i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.4Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.5Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmiče kad se nepravda pojavi.6Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi. Knjiga Mudrosti, 1, 2	CB	Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
295	Zabluda bezbožnička 21Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje.22Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama.23Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.24A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. Knjiga Mudrosti, 2, 22	N	Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama.
296	Blaženstvo pravednika A duše su pravednika u ruciBožjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.2Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;3i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.4Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.6Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.7Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici.8Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke.9Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.1 Knjiga Mudrosti, 3, 9	CB	Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.
297	Bolja je jalovost nego bezbožno potomstvo 13Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj ložnica ne poznaje grijeha; plodnost će se njezina pokazati na istrazi duša.14Blago i uškopljeniku koji ne počini zločina niti smišlja zla protiv Gospoda; jer će za vjernost dobiti milost izabranu i baštinu najljupkiju u Domu Gospodnjem.15Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen razbora.16A djeca preljubnička neće doći do savršenstva i rod nezakonite ložnice propada.17Pa ako i žive dugo, nisu ni za što i na koncu im je starost nečasna.18Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan:19jer okrutna je kob grešna roda. Knjiga Mudrosti, 3, 14	CB	Blago i uškopljeniku koji ne počini zločina niti smišlja zla protiv Gospoda; jer će za vjernost dobiti milost izabranu i baštinu najljupkiju u Domu Gospodnjem.
298	U mudrosti su sva dobra 2Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu.3Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.4Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.5Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? Knjiga Mudrosti, 8, 4	CB	Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.
299	Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova.7O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj.8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova.9A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. Knjiga Mudrosti, 10, 7	N	O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj
300	Knjiga Mudrosti, 10, 9	CB	A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje.
301	Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.18Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. Knjiga Mudrosti, 12, 17	N	Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
302	Ali njome upravlja tvoja providnost, Oče, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu:4pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati.5Jer ti nećeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.6Pa i nekoć, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja. Knjiga Mudrosti, 14, 5	CC	Jer ti nećeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.
303	Posljedice krivoboštva 22I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.23Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili priređuju bijesne gozbe s čudnim običajima.24Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.25Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,26uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskrvnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost Knjiga Mudrosti, 14, 25	N	Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega
304	Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:25zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,26da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka na hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;27jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,28da bi se znalo kako treba sunce preteći i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti Knjiga Mudrosti, 16, 26	CB	da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka ne hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;
305	Egipat i Izrael: Zatornik 5I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi.6A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.7Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja.8Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. Knjiga Mudrosti, 18, 6	CB	A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.
306	I oni koji, zbog svojih čarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski - sin Božji.14Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,15jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.16Zaustavi se i sve ispuni smrću: doticala se neba, stajala na zemlji. Knjiga Mudrosti, 18, 13	N	I oni koji, zbog svojih čarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski - sin Božji.
307	Strah Gospodnji 11Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti.12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život.13Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti.14Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj.15Svila je gnijezdo s temeljem vječnim među ljudima i bit će vjerna porodu njihovu.16Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. Knjiga Sirahova, 1, 14	CB	Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj.
308	Knjiga Sirahova, 1, 15	CB	Svila je gnijezdo s temeljem vječnim među ljudima i bit će vjerna porodu njihovu.
309	Mudrost i pravednost 25U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost.26Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod će ti je dati.27Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.28Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolična srca.29Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje.30Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod će otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare. Knjiga Sirahova, 1, 27	CB	Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.
310	Knjiga Sirahova, 2, 6	CB	Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.
311	Knjiga Sirahova, 2, 13	N	Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neće naći zaštite.
312	Knjiga Sirahova, 6, 8	CC	Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje.
313	0Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u času nevolje.11Dok si sretan, on će ti biti kao ti sam sebi: s ukućanima tvojim povjerljiv će biti;12a stigne li te zlo, okrenut će se protiv tebe i bježat će od tvog pogleda. Knjiga Sirahova, 6, 11	CC	Dok si sretan, on će ti biti kao ti sam sebi: s ukućanima tvojim povjerljiv će biti;
314	Knjiga Sirahova, 6, 14	CC	Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago.
315	Nauk mudrosti 18Sine, uči od mladosti svoje, prigrli pouku, pa ćeš do svojih sjedina nalaziti mudrost.19Prilazi joj kao orač i sijač i očekuj obilnu ljetinu, jer malo ćeš se oko nje truditi i brzo ćeš jesti od ploda njezina.20Veoma je opora nepokornima, i nerazborit ne ustraje u njoj.21Ona ga tišti kao težak kamen i on ne oklijeva da je odbaci.22Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna.23Poslušaj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog.24Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram.25Podmetni svoja leđa pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine uzde.26Svom dušom svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi putove njezine Knjiga Sirahova, 6, 22	OST	Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna.
316	Knjiga Sirahova, 7, 20	CC	Ne zlostavljaj roba koji pošteno radi ni sluge koji ti vjerno služi.
317	Knjiga Sirahova, 11, 29	NC	Ne vjeruj opaku čovjeku
318	Istinski i lažni prijatelji 8Prijatelj se ne poznaje u sreći, a neprijatelj se ne može sakriti u nesreći.9Kad je čovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je nesretan, i prijatelj ga se kloni.10Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloća je njegova kao kovina što rđa.11Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi prema njemu kao onaj koji uglačava zrcalo, i vidjet ćeš da rđa njegova nije posve iščezla. Knjiga Sirahova, 12, 10	NC	Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloća je njegova kao kovina što rđa.
319	Knjiga Sirahova, 12, 11	NC	Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi prema njemu kao onaj koji uglačava zrcalo, i vidjet ćeš da rđa njegova nije posve iščezla.
320	Čuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.9Pozove li te velikaš, suzdrži se, i on će te još upornije pozivati.10Ne nameći se, da ne budeš odbačen, a ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen.11Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rječitosti, jer te kuša riječima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje. Knjiga Sirahova, 13, 11	NC	Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rječitosti, jer te kuša riječima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje.
321	Čovjekova sloboda 11Ne reci: "Od Boga je grijeh moj", jer što on mrzi, nikad ne čini.12I ne reci: "On me zavede", jer njemu grešnici ne trebaju.13Gospod mrzi svaku gnusobu, a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji.14On je sam u početku stvorio čovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.15Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.16On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.17Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.18Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoćan i vidi sve.19Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo čovječje.20Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh. Knjiga Sirahova, 15, 15	CB	Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.
322	Knjiga Sirahova, 19, 4	CC	Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko griješi sam sebi naudi.
323	Knjiga Sirahova, 19, 7	CC	Ne raznosi ono što ti je povjereno i nitko ti neće nauditi.
324	Knjiga Sirahova, 19, 8	NC	Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne otkrivaj!
325	Knjiga Sirahova, 19, 13	NC	Ne vjeruj svemu što čuješ
326	Knjiga Sirahova, 19, 15	NC	Ispitaj svojega prijatelja, jer česta je kleveta i ne vjeruj svemu što čuješ.
327	Knjiga Sirahova, 22, 23	CC	Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreći dionik;
328	Knjiga Sirahova, 22, 23	CC	ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu.
329	Preljubnica 22Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu i rađa mu baštinika s tuđincem.23Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevišnjega, i drugo: ogriješila se o muža svog, i treće: preljubom se ukaljala i začela djecu s tuđim mužem.24Takva će biti izvedena pred zbor narodni i djecu će joj pregledati.25Djeca joj ne će pustiti korijenja niti će joj grane ploda donijeti.26Ostavit će proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neće nikad izbrisati Knjiga Sirahova, 23, 22	NC	Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu i rađa mu baštinika s tuđincem.
330	Knjiga Sirahova, 27, 16	NC	Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neće više naći prijatelja po srcu svojem.
331	Knjiga Sirahova, 27, 17	CC	Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne, ne idi više za njim.
332	Knjiga Sirahova, 29, 3	CC	Čvrsto drži svoju riječ i budi mu vjeran, pa ćeš u svako vrijeme dobiti što ti treba.
333	Knjiga Sirahova, 29, 28	CC	Teško je umnu čovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.
334	Razborit čovjek ne prezire savjet, a oholi bezbožnik ne poznaje straha.19Bez promišljanja ne čini ništa, pa se poslije nećeš kajati.20Ne idi po opasnim putovima, da se ne spotakneš o kamenje.21Ne vjeruj suviše ravnu putu i čuvaj se svoje vlastite djece.22U svim djelima svojim čuvaj sebe, jer tko to čini drži se zapovijedi.23Tko se pouzdava u Zakon pokorava se zapovijedima; i tko se uzda u Gospoda neće pretrpjeti štete. Knjiga Sirahova, 32, 21	NC	Ne vjeruj suviše ravnu putu i čuvaj se svoje vlastite djece.
335	Knjiga Sirahova, 33, 3	CB	Razborit se čovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u proroštvo.
336	Knjiga Sirahova, 34, 2	OST	Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima.
337	Knjiga Sirahova, 36, 26	NC	Tko će vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada?
338	Knjiga Sirahova, 37, 6	CC	Ne zaboravljaj prijatelja vjerna u boju i ne zaboravi ga kad se obogatiš.
339	Knjiga Sirahova, 37, 13	OST	I na savjet srca svoga pazi, jer nemaš nikog vjernijeg od njega.
340	Knjiga Sirahova, 37, 26	CC	Mudrac stječe povjerenje naroda svog i ime mu živi životom vječnim.
341	Knjiga Sirahova, 41, 2	OST	O smrti, odluka je tvoja dobrodošla čovjeku ubogu i bez snage, istrošenu starcu, izmorenu brigama, nevjeričnu i na kraju strpljivosti.
342	Knjiga Sirahova, 44, 12	CB	Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih;
343	Abraham 19Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan;20on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio Savez s njim; on je taj Savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao.21Zato mu je Gospod zakletvom obećao da će blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da će ga umnožiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. Knjiga Sirahova, 44, 20	CB	on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio Savez s njim; on je taj Savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao.
344	Mojsije Od njega je potekao čovjekčestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!2Podijelio mu slavu kao i svetima i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima.3Na njegovu je riječ znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave.4Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi;5dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim. Knjiga Sirahova, 45, 4	CB	Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi;
345	Izabra ga između svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove.17Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.18Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu. Knjiga Sirahova, 45, 17	CB	Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.
346	Kaleb 7I jer je vjerno išao za Svemogućim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune.8Zato je i sačuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuća pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teče med i mlijeko. Knjiga Sirahova, 46, 7	CB	I jer je vjerno išao za Svemogućim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune.
347	Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim,10neka bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodom. Knjiga Sirahova, 46, 10	CB	neka bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodom.
348	I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.12Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim. Knjiga Sirahova, 46, 11	CB	I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.
349	Samuel 13Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.14Po Zakonu Gospodnjem upravljaše općinom, i Gospod je pohodio Jakova.15Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.16I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnuše dušmani prinoseći mliječno janješce. Knjiga Sirahova, 46, 15	CB	Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.
350	Knjiga Sirahova, 48, 15	N	Nevjernost i kazna
351	Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.9Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih.10A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom. Knjiga Sirahova, 49, 10	CB	A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.
352	Izaija, 1, 10	CB	Protiv vjerskog licemjerja
353	Plač nad Jeruzalemom 21Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.22Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.23Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stiže k njima. Izaija, 1, 21	N	Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.
354	Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima!25Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo!26Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti." 27Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. 28Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će. Izaija, 1, 26	CB	Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti."
355	Rođenje Izaijina sina Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." 2Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. 3Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 4jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." Izaija, 8, 2	CB	Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
356	Protiv jednoga asirskog kralja 5Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.8Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? Izaija, 10, 6	N	Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.
357	Dolazak pravednoga kralja Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena.2Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju,4već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.5On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.6Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'.7Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. Izaija, 11, 5	CB	On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.
358	Moapci bježe u Judeju Šaljite jaganjcevladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kćeri sionske.2Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit će kćeri moapske na arnonskim gazovima.3Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.4Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonča tlačitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetač iščezne iz zemlje,5učvrstit će se prijesto u blagosti i na njemu će vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu čini. Izaija, 16, 5	CB	učvrstit će se prijesto u blagosti i na njemu će vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu čini.
359	Sud Gle, Jahve razvaljuje zemlju,razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene.2Svećenik će biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavač k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik.3Opustošena će biti zemlja, opljačkana sasvim, jer je Jahve odlučio.4Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada.5Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše. Izaija, 24, 2	CC	Svećenik će biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavač k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik
360	Razoreni grad 7Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela.8Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara.9Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piće silovito.10Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim kućama.11Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana.12Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata.13Jer tako se zbiva na zemlji, među narodima, kao kad se oberu masline il' paljetkuje grožđe nakon berbe.14Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu.15I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova.16S kraja zemlje čujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriše, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriše." Izaija, 24, 16	N	S kraja zemlje čujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci
361	Izaija, 24, 16	N	se iznevjeriše,
362	Izaija, 24, 16	N	nevjerom se,
363	Izaija, 24, 16	N	vjerolomci,
364	Izaija, 24, 16	N	iznevjeriše."
365	Molitva zahvalnica Jahve, ti si Bog moj,uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran,2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće.3Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji;4jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski;5kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednička. Izaija, 25, 1	BC	Jahve, ti si Bog moj,uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran
366	Pobjednička pjesma U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa.2Otvorite vrata! Nek' uđe narod pravedni koji čuva vjernost,3čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.4Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna;5on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom,6te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih." Izaija, 26, 2	CB	Otvorite vrata! Nek' uđe narod pravedni koji čuva vjernost,
367	Proroštvo 16Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.17I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." Izaija, 28, 16	CB	Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.
368	Bolest Ezekijina i ozdravljenje U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. 4Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: 5"Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. 6Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!'"7Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: 8sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo. Izaija, 38, 3	CB	Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač
369	6Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,17 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe.18Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.19Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost. Izaija, 38, 18	BC	Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.
370	Izaija, 38, 19	BC	Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost
371	Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.2On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,4 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. Izaija, 42, 3	BC	On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,
372	Jahve je jedini Bog 8Izvedi narod slijep, premda oči ima, i gluh, premda uši ima.9Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: "Istina je!"10Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. Izaija, 43, 10	CB	Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti.
373	Čuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit ću ti nešto novo, otajno, što još ne znaš;7ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: "Znao sam."8Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom.9Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim.10Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje.11Sebe radi činih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam! Izaija, 48, 8	N	Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom.
374	Slavni povratak 7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,9da kažeš zasužnjenima: 'Iziđite!' a onima koji su u tami: 'Dođite na svjetlo!' Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Izaija, 49, 7	BC	Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao.
375	Stalnost spasenja Ovako govori Jahve:"Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena.2Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Izaija, 50, 1	CB	Ovako govori Jahve:"Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao?
376	Izaija, 50, 1	N	Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena.
377	"Tko da povjeruje u ono štonam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.3Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.5Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Izaija, 53, 1	CB	Tko da povjeruje u ono štonam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"
378	Proročka tužaljka protiv idolopoklonstva 6Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim?7Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu.8Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć' im mušku snagu.9S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.10Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala.11Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala.12Ali ću objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti.13Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. Izaija, 57, 11	N	Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala.
379	Jahve na djelu 15Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. 16Vidje da nema čovjeka, začudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. 17Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošću kao plaštem. Izaija, 59, 15	N	Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice.
380	A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti. 7Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita. 8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. 9Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. Izaija, 61, 8	BC	Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni.
381	Psalam 7Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.8Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.9Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. Izaija, 63, 8	N	Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.
382	Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!15Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on će zvati drugim imenom.16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene. Izaija, 65, 16	BC	Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim.
383	Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!15Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on će zvati drugim imenom.16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene. Izaija, 65, 16	BC	I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene.
384	Otpadništvo Izraelovo I dođe mi riječ Jahvina: 2"Idi i vičiu uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.3Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe" - riječ je Jahvina.4"Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. Jeremija, 2, 2	CB	"Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.
385	Svećenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.9Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših.10Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. Jeremija, 2, 10	CB	Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo.
386	Poziv na obraćenje 6Jahve mi reče u dane kralja Jošije: "Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 7A ja mišljah: 'Poslije svega što učini vratit će se k meni.' Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 8A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. 10I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno" - riječ je Jahvina. 11I reče mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka. Jeremija, 3, 7	N	A ja mišljah: 'Poslije svega što učini vratit će se k meni.' Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.
387	Jeremija, 3, 8	N	A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.
388	Jeremija, 3, 10	N	I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno" - riječ je Jahvina.
389	Jeremija, 3, 11	N	I reče mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.
390	Nastavak pjesme o obraćenju 19A ja rekoh: "Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima! Pomislih: Ti ćeš me zvati 'Oče moj!' i nećeš se više odvratiti od mene."20"Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - riječ je Jahvina. Jeremija, 3, 20	NC	Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome
391	Jeremija, 3, 20	N	, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - riječ je Jahvina.
392	Pokvarenost Judina "Da imam u pustinji obitavalište,ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička.2Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - riječ je Jahvina!3"Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. Jeremija, 9, 3	NC	Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete
393	Jeremija progonjen u Anatotu 18Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. 19A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!"20Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" 22Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi. 23Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove." Jeremija, 11, 20	CB	Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.
394	Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova.5Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske?6Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. Jeremija, 12, 6	NC	Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.
395	Opomena okorjelom Jeruzalemu 20Podigni oči, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?21Što ćeš reći kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam naučio da te kao ljubavnici vode. Neće li te bolovi spopasti kao porodilju?22Možda ćeš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom učiniše. Jeremija, 13, 20	BC	Podigni oči, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?
396	Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"11Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote.12O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Jeremija, 20, 12	CB	O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.
397	Posljednji razgovor sa Sidkijom 14Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da dođe k njemu na treći ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reče Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni riječi zatajiti!" 15Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, nećeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, nećeš me poslušati!" 16Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim riječima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neću te pogubiti i neću te predati onima što ti rade o glavi." 17Jeremija, dakle, reče Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, spasit ćeš glavu i ovaj grad neće biti uništen požarom; živjet ćete ti i tvoj dom. 18Ako pak ne izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejaca i oni će ga spaliti, a ti se nećeš spasiti iz ruku njihovih.'" 19A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju." 20Jeremija odvrati: "Oni to neće učiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit će ti dobro i spasit ćeš život svoj. 21Ali ako ne htjedneš iz grada, evo riječi koju mi Jahve objavi: 22'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit će odvedene k vojskovođama kralja babilonskoga i govorit će: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!' Jeremija, 38, 22	NC	Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit će odvedene k vojskovođama kralja babilonskoga i govorit će: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!'
398	Namjesnik Gedalija 7Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. 8I dođoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. 9Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reče: "Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit će vam dobro. 10A ja ću, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožđe, poberite voće i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste." Jeremija, 40, 7	CC	Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo.
399	13A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici pođoše Gedaliji u Mispu 14te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. 15Tada reče Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neće doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?" 16Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu." Jeremija, 40, 14	NC	te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova.
400	4Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, 5dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseći u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. 6Jišmael, sin Netanijin, iziđe im iz Mispe u susret, dok su oni, plačući, išli svojim putem. Kad ih stiže, reče im: "Dođite Gedaliji, sinu Ahikamovu!" 7A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u čatrnju. 8A među njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, ječma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braćom njihovom. 9A čatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika čatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa načinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. 10Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kćerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeđe u zemlju Amonovih sinova. Jeremija, 41, 10	CC	Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kćerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeđe u zemlju Amonovih sinova.
401	Bijeg u Egipat Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 2i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. 3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo." 4Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti." 5Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega." Jeremija, 42, 5	CB	Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.
402	Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.2Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji.3Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. Tužaljke, 1, 2	NC	Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji.
403	Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Tužaljke, 3, 23	BC	Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
404	Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska -13zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja svećenika koji usred grada prolijevahu krv pravednika! Tužaljke, 4, 12	N	Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska
405	Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?25Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!26Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;28izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.29Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? Baruh, 3, 27	BN	ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;
406	Baruh, 6, 1	BC	Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopći preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom počinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest će vas kao sužnje u Babilon.
407	52Ta ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima; 53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlačenog; nemoćni su oni poput vrana između neba i zemlje. 54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i spasiti se, dok će oni ondje izgorjeti kao grede. 55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju. 56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? Baruh, 6, 56	CC	Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?
408	Osobna odgovornost 12I dođe mi riječ Jahvina: 13"Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; 14preostanu li u njoj samo tri čovjeka - Noa, Daniel i Job - ti će se svojom pravednošću spasiti - riječ je Jahve Gospoda. 15Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći; 16preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja. 17Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: 'Maču, prođi ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, 18a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe. 19Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, 20a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću." Ezekiel, 14, 13	N	"Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;
409	6Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, među drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ću postupati i s Jeruzalemcima!7Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih8i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - riječ je Jahve Gospoda." Ezekiel, 15, 8	N	i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - riječ je Jahve Gospoda."
410	Povijest Izraela u slici: Jeruzalem - nevjerna zaručnica I dođe mi riječ Jahvina: 2Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 4Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 5Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje Ezekiel, 16, 1	N	Povijest Izraela u slici: Jeruzalem - nevjerna zaručnica
411	Ezekiel, 16, 3	N	Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja.
412	19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit ću na glavu njegovu! 20Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 21Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.' 22Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj. Ezekiel, 17, 20	N	Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere
413	Ezekiel, 17, 20	N	kojom mi se iznevjeri.
414	24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 25A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 27A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. Ezekiel, 18, 24	N	Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere
415	Ezekiel, 18, 24	N	kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će.
416	Ezekiel, 20, 1	N	Povijest nevjera Izraelovih
417	27Sine čovječji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! 28Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. 29Upitah ih: što li znači ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega. Ezekiel, 20, 27	N	Sine čovječji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom
418	Ezekiel, 20, 27	N	mi se iznevjeriše!
419	Kralj babilonski na raskrsnici 23I dođe mi riječ Jahvina: 24"Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da pođe mač kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršću puta ka gradu stavi putokaz. 25Zacrtaj maču put da dođe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem. 26Jer kralj babilonski stoji na početku puta, na raspuću dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. 27Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 28Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. 29Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjećate na svoja bezakonja otkrivajući opačine i pokazujući grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjećate, u njih ćete se uloviti. 30A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.' 31Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit će uzvišen, a tko bi gore, bit će ponižen. 32Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.' Ezekiel, 21, 28	N	Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost.
420	Ezekiel, 21, 28	N	Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše.
421	20Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naočigled. 21I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. 22I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 23I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. 24I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. 25Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. 26Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. 27Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! 28I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Jahve, koji posvećujem Izraela.'" Ezekiel, 37, 23	N	I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog.
422	Zaključak 21'Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. 22Znat će dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. 23I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. 24Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.' 25Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto, 26oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28znat će da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov' - riječ je Jahve Gospoda." Ezekiel, 39, 23	N	I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu.
423	Ezekiel, 39, 26	N	oprostit ću im svu sramotu i nevjeru
424	Ezekiel, 39, 26	N	kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši.
425	Pravila o svećenicima 15Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv - riječ je Jahve Gospoda. 16Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. 17Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. 18Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaće lanene: neka se ne pašu ničim od čega bi se znojili. 19Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. 20I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. Ezekiel, 44, 15	CB	Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv - riječ je Jahve Gospoda.
426	9To pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti neka bude dugačko dvadeset i pet tisuća lakata, široko deset tisuća. 10To sveto, prineseno područje za svećenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuća lakata; prema zapadu široko deset tisuća, prema istoku široko deset tisuća; prema jugu dugačko dvadeset i pet tisuća. U sredini neka bude Jahvino Svetište. 11A posvećenim svećenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: 12njima će pripasti dio od toga najsvetijeg područja zemlje, uz područje levitsko. 13A levitima, baš kao i području svećeničkom: dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset tisuća lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, deset tisuća u širinu. 14Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posvećena. Ezekiel, 48, 11	CB	A posvećenim svećenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi:
427	Daniel, 1, 8	CB	Danielova vjernost Zakonu
428	Zavist satrapa 2Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3Njima na čelo stavi tri pročelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. 4Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. 5Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. 6Ti ljudi rekoše tada: "Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." Daniel, 6, 5	CB	Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja.
429	Daniel, 9, 7	N	U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti
430	Daniel, 9, 7	N	kojom ti se iznevjeriše.
431	26Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. 27Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. 28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. 29Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. 30Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. 31A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. 32Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. 35Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. 37Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. 38Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. 39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. 40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. 41Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. Daniel, 13, 41	CC	Povjerova im zbor - ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.
432	Hošea, 2, 4	N	Jahve i njegova nevjerna žena
433	Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati.20U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.21Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi;22zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu. Hošea, 2, 22	CB	zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.
434	Hošea, 3, 1	NC	Hošea prihvaća nevjernicu i stavlja je na kušnju
435	Opća iskvarenost Čujte riječ Jahvinu, sinoviIzraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.2Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže.3Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. Hošea, 4, 2	N	Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže.
436	Hošea, 5, 7	N	Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar će žarki proždrijeti polja njihova.
437	Izraelova prošla i sadašnja zlodjela 7Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili.8Gilead je grad zlikovački, pun krvavih tragova.9Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju!10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael.11I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga. Hošea, 6, 7	N	Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili.
438	Iskvarenost Izraelova Opkolio me lažju Efrajimi prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome.2Efrajim pase vjetar, za vjetrom istočnim trči cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat. Hošea, 12, 1	BC	Opkolio me lažju Efrajimi prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome.
439	Obraćenje Ninive i božanski oprost Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 2"Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći." 3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. 4Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." 5Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. 6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 7Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. 9Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" 10Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. Jona, 3, 5	CB	Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
440	Opća nepravda Teško meni! Postao samkao žetelac ljeti, kao trgač poslije jematve: nema bobice grožđa da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim!2Vjernici su iščezli iz zemlje: nijednog pravednika među ljudima! Svi vrebaju za krvoprolićem, svaki svome bratu mrežu postavlja.3Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odlučuje.4I najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao drača živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.5Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš. Mihej, 7, 2	CB	Vjernici su iščezli iz zemlje: nijednog pravednika među ljudima! Svi vrebaju za krvoprolićem, svaki svome bratu mrežu postavlja.
441	Mihej, 7, 5	NC	Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.
442	Vapaj za oproštenjem 8Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?19Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše!20Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih. Mihej, 7, 20	BC	Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.
443	Prvo proroštvo: Kaldejci - bič Božji 5Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.6Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa.7On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.8Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru.9Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak!10Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.11Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. Habakuk, 1, 5	NC	Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.
444	Druga prorokova tužbalica: Utjerivanja tlačiteljska 12Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.13Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?14Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!15On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje.16Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.17Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice? Habakuk, 1, 13	N	Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?
445	Drugo proroštvo: Pravednik će živjeti od vjere Stat ću na stražu svoju,postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe.2Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita."3Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!4Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. Habakuk, 2, 1	CB	Drugo proroštvo: Pravednik će živjeti od vjere
446	Habakuk, 2, 4	CB	Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.
447	Peterostruki jao Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama!7Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti!8Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. Habakuk, 2, 7	CC	Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti!
448	Sefanija, 1, 12	N	Protiv nevjernika
449	Protiv upravljača naroda Teško nepokornom, okaljanom,nasilničkom gradu!2On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio.3Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji riču; njegovi su suci - vuci večernji koji do jutra nisu kosti glodali;4proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, svećenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon.5Usred njega, Jahve je pravedan - on ne čini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbožnik srama ne poznaje. Sefanija, 3, 2	N	On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio.
450	Spas u Mesiji I dođe mi riječ Jahvina:2"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraćam se u Sion, prebivati hoću sred Jeruzalema.'3Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem će se zvati Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.'4Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet će posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike.5A gradski će se trgovi ispuniti dječacima i djevojčicama koji će se igrati na njegovim trgovima.'6Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude čudo u očima Ostatka u dane one, zar će to biti čudo i u mojim očima' - riječ je Jahve nad Vojskama.7Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada.8Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi.' Zaharija, 8, 3	CB	Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem će se zvati Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.'
451	Zaharija, 8, 8	BC	Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi.'
452	Zaharija, 10, 1	CB	Vjernost Jahvi
453	Mješovita vjenčanja i razvodi 10Nemamo li svi jednog Oca?Nije li nas jedan Bog stvorio?Zašto smo onda jedan drugomenevjernite skvrnimo Savez svojih otaca?11Iznevjerio se Juda:učinili su sramotuu Izraelu i Jeruzalemu,jer Juda je oskvrnuo Svetinju,Jahvi dragu,i ženi se kćerju tuđega božanstva.12Svakog tko tako učini, ma tko bio on,nek iskorijeni Jahve iz šatoraJakovljevihi izmeđ onih koji prinose žrtvuJahvi nad Vojskama!13I ovo još vi činite:zalijevate suzama Jahvin žrtveniktužeći i ridajući,jer on više neće da se žr tvi prikloni,iz ruke mu vaše ona nije ugodna.14I vi pitate: "Zašto?"Zato što je Jahve bio svjedokizmeđu tebe i žene mladosti tvojekojoj si nevjeran premda ti drugarica bijašei žena tvoga saveza.15Nije li On načinio jedno jedino bićedahom životnim obdareno?A što to jedino biće traži?Božanski naraštaj!Poštuj dakle život svoji ne budi nevjeran ženi svojemladosti.16Jer ja mrzim otpuštanje žena -govori Jahve, Bog Izraelov -i onog koji nevjerom haljinesvoje kalja -govori Jahve nad Vojskama!Poštujte dakle život svoj,ne budite nevjerni! Malahija, 2, 10	NC	Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca?
454	Malahija, 2, 11	N	Iznevjerio se Juda: učinili su sramotuu Izraelu i Jeruzalemu,jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu,i ženi se kćerju tuđega božanstva.
455	Malahija, 2, 14	NC	I vi pitate: "Zašto?" Zato što je Jahve bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza.
456	Malahija, 2, 15	NC	Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži?Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoji ne budi nevjeran ženi svoje mladosti.
457	Malahija, 2, 16	NC	Jer ja mrzim otpuštanje žena -govori Jahve, Bog Izraelov -i onog koji nevjerom haljine svoje kalja -govori Jahve nad Vojskama!
458	Malahija, 2, 16	NC	Poštujte dakle život svoj,ne budite nevjerni!
459	Pouzdanje u Božju providnost 25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" 26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" 31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." Evanđelje po Mateju, 6, 30	N	Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
460	Vjera jednoga rimskog satnika 5Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6"Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama." 7Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." 8Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." 10Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." 13I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas. Evanđelje po Mateju, 8, 5	CB	Vjera jednoga rimskog satnika
461	Evanđelje po Mateju, 8, 10	CB	Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.
462	Evanđelje po Mateju, 8, 13	CB	I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas
463	Stišana oluja 23Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 24I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. 25Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" 26Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" Evanđelje po Mateju, 8, 26	N	Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
464	Ozdravljenje uzetoga I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. 2Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" 3A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" 4Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? 5Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? 6Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!"7I on usta te ode kući. 8Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. Evanđelje po Mateju, 9, 2	CB	Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"
465	Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri 18Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." 19Isus usta te s učenicima pođe za njim. 20I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." 22A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. 23I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 24reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. 25A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 26I razglasi se to po svem onom kraju. Evanđelje po Mateju, 9, 22	CB	A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa.
466	Dva slijepca 27Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" 28A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" 29Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." 30I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" 31Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. Evanđelje po Mateju, 9, 28	CB	A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!"
467	Evanđelje po Mateju, 9, 29	CB	Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri."
468	Posjet Nazaretu 53Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?" 57I sablažnjavahu se o njega.A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu." 58I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. Evanđelje po Mateju, 13, 58	N	I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
469	Isus hoda po vodi 22I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 28Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" 29A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" Evanđelje po Mateju, 14, 31	N	Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"
470	Strankinja vjeruje u Isusa 21Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." 24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" 26On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." 27A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" 28Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. Evanđelje po Mateju, 15, 21	CB	Strankinja vjeruje u Isusa
471	Evanđelje po Mateju, 15, 28	CB	Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
472	Kvasac farizejski i saducejski 5Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. 6A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" 7Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." 8Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? 9Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? 10I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? 11Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." 12Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga. Evanđelje po Mateju, 16, 8	N	Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?
473	Opsjednuti padavičar 14Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena 15i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. 16Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." 17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" 18I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. 19Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" 20Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." Evanđelje po Mateju, 17, 17	N	A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"
474	Opsjednuti padavičar 14Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena 15i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. 16Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." 17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" 18I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. 19Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" 20Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." Evanđelje po Mateju, 17, 20	N	Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti.
475	Evanđelje po Mateju, 17, 20	CB	Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."
476	Sablazan 6"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." 7"Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. 8Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. 9I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni." 10"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." Evanđelje po Mateju, 18, 6	CB	"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."
477	Neplodna smokva 18Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. 19Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. 20Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!" 21Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. 22I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete." Evanđelje po Mateju, 21, 21	CB	Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako.
478	Evanđelje po Mateju, 21, 22	CB	I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
479	Odakle Isusu vlast? 23I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" 24Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. 25Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' 26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." 27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Mateju, 21, 25	N	Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'
480	Prispodoba o dva sina 28"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' 29On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. 30Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. 31Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! 32Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete." Evanđelje po Mateju, 21, 32	NC	Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste,
481	Evanđelje po Mateju, 21, 32	CC	a carinici mu i bludnice povjerovaše.
482	Evanđelje po Mateju, 21, 32	NC	Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
483	"Jao vama pismoznanci i farizeji!" 13"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli." 14 15"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." 16"Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' 17Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? 18Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' 19Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? 20Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 21I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. 22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi." 23"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. 24Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!" 25"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. 26Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista." 27 Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. 28Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." 29"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 30te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' 31Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. 32Dopunite samo mjeru otaca svojih!" Evanđelje po Mateju, 23, 23	CB	Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.
484	Razorenje Jeruzalema 15"Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: 16koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; 17tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; 18i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!" 19"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" 20"I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom 21jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti." 22"I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni." 23"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! 24Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane." 25"Eto, prorekao sam vam." Evanđelje po Mateju, 24, 23	N	Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte!
485	Dolazak Sina čovječjega 26"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte. 27Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega." 28"Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi." 29"A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati." 30"I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. 31I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga." Evanđelje po Mateju, 24, 26	NC	"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte.
486	Prispodoba o budnom upravitelju 45"Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? 46Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! 47Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 48"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' 49pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, 50doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; 51rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi." Evanđelje po Mateju, 24, 45	CB	"Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme?
487	Prispodoba o talentima 14"Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." 19"Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. 20Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' 21Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'" 22"Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' 23Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'" 24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. 25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' 26A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! 27Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'" 28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'" Evanđelje po Mateju, 25, 21	CB	Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni!
488	Evanđelje po Mateju, 25, 21	CB	U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'"
489	Evanđelje po Mateju, 25, 23	CB	Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni!
490	Evanđelje po Mateju, 25, 23	CB	U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'"
491	Raspeće 32Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. 33I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 35A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36I sjedeći ondje, čuvahu ga. 37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." 38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" 41Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" 44Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Evanđelje po Mateju, 27, 42	N	"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!
492	Prijevara židovskih glavara 11Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 12Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 13govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' 14Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." 15Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas. Evanđelje po Mateju, 28, 14	CC	Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige."
493	Početak propovijedanja 14A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" Evanđelje po Marku, 1, 15	CB	"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
494	Ozdravljenje uzetoga I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" Evanđelje po Marku, 2, 5	CB	Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi."
495	Stišana oluja 35Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" 36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. 37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. 38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" 39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" 41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" Evanđelje po Marku, 4, 40	N	Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
496	Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene 21Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" 24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" 36Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 41Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. Evanđelje po Marku, 5, 34	CB	On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"
497	Evanđelje po Marku, 5, 36	CB	Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
498	Isus nije priznat u svom zavičaju I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 2I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. 4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." 5I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. 6I čudio se njihovoj nevjeri. Evanđelje po Marku, 6, 6	N	I čudio se njihovoj nevjeri.
499	Vjera jedne strankinje 24Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 25nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. 26A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. 27A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." 28A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih." 29Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh." 30I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. Evanđelje po Marku, 7, 24	CB	Vjera jedne strankinje
500	Petrova vjeroispovijest 27I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 28Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." 29On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. Evanđelje po Marku, 8, 27	CB	Petrova vjeroispovijest
501	Padavičar 14Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. 15Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. 16A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" 17Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. 18Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." 19On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" 20I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! 22A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" 23Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" 24Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" 25Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" 26Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 27No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. 28Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" 29Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." Evanđelje po Marku, 9, 19	N	On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"
502	Evanđelje po Marku, 9, 23	CB	Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!"
503	Evanđelje po Marku, 9, 24	CB	Dječakov otac brže povika: "Vjerujem!
504	Evanđelje po Marku, 9, 24	N	Pomozi mojoj nevjeri!"
505	Sablazan 42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." 43"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. 44. 45I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. 46. 47I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 49Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. 50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" Evanđelje po Marku, 9, 42	CB	Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."
506	Jerihonski slijepac Bartimej 46Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." 52Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. Evanđelje po Marku, 10, 52	CB	Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.
507	Osušena smokva. Vjera i molitva 20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." 22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. 23Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! 24Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." Evanđelje po Marku, 11, 20	CB	Osušena smokva. Vjera i molitva
508	Evanđelje po Marku, 11, 22	CB	Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.
509	Evanđelje po Marku, 11, 23	CB	Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!
510	Evanđelje po Marku, 11, 24	CB	Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
511	Odakle Isusu vlast? 27I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. 28I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" 29A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 30Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Marku, 11, 31	N	A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
512	Propast Jeruzalema 14"I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! 15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. 16I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!" 17"Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18A molite da to ne bude zimi 19jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. 20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." 21Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. 22Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. 23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" Evanđelje po Marku, 13, 21	NC	Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte.
513	"Bdijte!” 33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. 34Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." 37"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" Evanđelje po Marku, 13, 34	CC	Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.
514	Proroštvo o Petrovoj zataji 26Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. 28Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." 29Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" 30A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." 31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. Evanđelje po Marku, 14, 31	OST	Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.
515	Raspeće I izvedu ga da ga razapnu. 21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.22I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. 23I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. 25A bijaše treća ura kad ga razapeše. 26Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." 27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28 . 29Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30spasi sam sebe, siđi s križa!" 31Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. Evanđelje po Marku, 15, 32	N	Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
516	Ukazanje Mariji Magdaleni 9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 10Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 11Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Evanđelje po Marku, 16, 11	N	Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
517	Ukazanje dvojici učenika 12Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. 13I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Evanđelje po Marku, 16, 13	N	I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.
518	Sveopće poslanje 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Evanđelje po Marku, 16, 14	N	Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru
519	Evanđelje po Marku, 16, 14	N	i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.
520	Evanđelje po Marku, 16, 16	CB	Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se,
521	Evanđelje po Marku, 16, 16	N	a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
522	Evanđelje po Marku, 16, 17	CB	A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."
523	18Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." 19Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." Evanđelje po Luki, 1, 20	N	I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."
524	Marijin pohod Elizabeti 39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" Evanđelje po Luki, 1, 45	CB	Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
525	Isus među učiteljima 41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 42Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. 43Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. 45I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. 46Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. 47Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. 48Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." 49A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" 50Oni ne razumješe riječi koju im reče. Evanđelje po Luki, 2, 44	CC	Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
526	Ozdravljenje uzetoga 17I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. 18I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. 19Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. 20Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" 21Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 22Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? 23Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' 24Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" 25I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. 26A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviđeno!" Evanđelje po Luki, 5, 20	CB	Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!"
527	Vjera rimskog satnika Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." 9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. Evanđelje po Luki, 7, 1	CB	Vjera rimskog satnika
528	Evanđelje po Luki, 7, 9	CB	Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere."
529	Isusov odnos prema grešnicima 36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 40A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 43Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 49Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!" Evanđelje po Luki, 7, 41	CC	"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.
530	Evanđelje po Luki, 7, 50	CB	A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
531	Zašto Isus govori u prispodobama 9Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju." 11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti." Evanđelje po Luki, 8, 12	CB	Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
532	Evanđelje po Luki, 8, 13	CB	A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.
533	Stišana oluja 22Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: "Prijeđimo na onu stranu jezera." I otisnuše se. 23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?" Evanđelje po Luki, 8, 25	N	A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
534	Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri 40Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 41I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 42Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 43A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 44priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće." 46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." 47A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." 50Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" 51Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" 53No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. Evanđelje po Luki, 8, 48	CB	A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"
535	Evanđelje po Luki, 8, 50	CB	Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"
536	Petrova vjeroispovijest 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Evanđelje po Luki, 9, 18	CB	Petrova vjeroispovijest
537	Opsjednuti padavičar 37A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: "Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše." 41Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" 42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. 43Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Evanđelje po Luki, 9, 41	CB	Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"
538	Pouzdanje u providnost 22Zatim reče svojim učenicima: "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. 23Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. 24Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 25A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? 26Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? 27Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 28Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" 29"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! 30Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 31Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!" 32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." Evanđelje po Luki, 12, 28	N	Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!"
539	Budni sluge 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." Evanđelje po Luki, 12, 42	CB	Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?
540	Evanđelje po Luki, 12, 46	N	doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima."
541	Evanđelje po Luki, 12, 48	BC	A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."
542	Odbačenje nevjernih Židova. Poziv poganima 22Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. 23Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: 24"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." 25"Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' 26Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!' 27A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'" 28"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. 29I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 30Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji." Evanđelje po Luki, 13, 22	N	Odbačenje nevjernih Židova. Poziv poganima
543	Ne može se služiti dvojici gospodara 9"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." 10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" 13"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." Evanđelje po Luki, 16, 10	CC	"Tko je vjeran u najmanjem,
544	Evanđelje po Luki, 16, 10	CC	i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.
545	Evanđelje po Luki, 16, 11	NC	Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu,
546	Evanđelje po Luki, 16, 11	CC	tko li će vam istinsko povjeriti?
547	Evanđelje po Luki, 16, 12	NC	I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?"
548	Bogataš i Lazar 19"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." 22"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' 25Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" 27"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' 29Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' 30A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' 31Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" Evanđelje po Luki, 16, 31	N	Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
549	Moć vjere 5Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" 6Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." Evanđelje po Luki, 17, 5	CB	Moć vjere
550	Evanđelje po Luki, 17, 5	CB	Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!"
551	Evanđelje po Luki, 17, 6	CB	Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."
552	Deset gubavaca 11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" Evanđelje po Luki, 17, 19	CB	A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
553	Ustrajnost u molitvi Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" 6Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Evanđelje po Luki, 18, 8	CB	Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
554	Jerihonski slijepac 35A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." 38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41"Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." 42Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. Evanđelje po Luki, 18, 42	CB	Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."
555	Prispodoba o mnama 11Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. 12Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. 13Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' 14A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" 15"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." 16"Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' 17Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' 18Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' 19I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'" 20"Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. 21Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" 22"Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? 23Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' 24Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' 25Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' 26Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 27A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'" Evanđelje po Luki, 19, 17	CB	Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
556	Odakle Isusu vlast? Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Luki, 20, 5	N	A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?'
557	Evanđelje po Luki, 20, 6	CB	A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
558	Proroštvo o Petrovoj zataji 31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." 33Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." Evanđelje po Luki, 22, 32	CB	Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."
559	Isus pred židovskim Vijećem 66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" Evanđelje po Luki, 22, 67	N	i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati;
560	Uskrsnuće Isusovo Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. 2Kamen nađoše otkotrljan od groba. 3Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. 5Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima? 6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 7'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" 8I sjetiše se one riječi njegovih, 9vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, 11ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. 12A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. Evanđelje po Luki, 24, 11	NC	ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
561	Ukazanje učenicima na putu u Emaus 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Evanđelje po Luki, 24, 25	N	A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!
562	Isus se ukazuje apostolima 36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" 37Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 38Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? 39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." 40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" 42Oni mu pruže komad pečene ribe. 43On uzme i pred njima pojede. 44Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' 48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor." Evanđelje po Luki, 24, 41	N	I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?"
563	U početku bijaše Riječi Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.2Ona bijaše u početku u Boga.3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. Evanđelje po Ivanu, 1, 7	CB	On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
564	Evanđelje po Ivanu, 1, 12	CB	A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
565	Prvi učenici 35Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. 36Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!" 37Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. 38Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?" 39Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. 40Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. 41On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik". 42Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena".43Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!" 44Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. 45Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." 46Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." 47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 50Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" 51I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega." Evanđelje po Ivanu, 1, 50	CB	Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"
566	Svadba u Kani Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. Evanđelje po Ivanu, 2, 11	CB	Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.
567	Čišćenje Hrama 13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." 17Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." 20Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Evanđelje po Ivanu, 2, 22	CB	Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
568	Boravak u Jeruzalemu 23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Evanđelje po Ivanu, 2, 23	CB	Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.
569	Evanđelje po Ivanu, 2, 24	N	No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao
570	Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 13Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. 14I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Evanđelje po Ivanu, 3, 12	N	Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete,
571	Evanđelje po Ivanu, 3, 12	N	kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?
572	4I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. Evanđelje po Ivanu, 3, 15	CB	da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.
573	Evanđelje po Ivanu, 3, 16	CB	Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
574	Evanđelje po Ivanu, 3, 18	CB	Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;
575	Evanđelje po Ivanu, 3, 18	N	a tko ne vjeruje,
576	Evanđelje po Ivanu, 3, 18	N	već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
577	Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." Evanđelje po Ivanu, 3, 36	CB	Tko vjeruje u Sina, ima vječni život;
578	Evanđelje po Ivanu, 3, 36	N	a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."
579	15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Evanđelje po Ivanu, 4, 21	CB	A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu
580	9Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." Evanđelje po Ivanu, 4, 39	CB	Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."
581	Evanđelje po Ivanu, 4, 41	CB	Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi
582	Evanđelje po Ivanu, 4, 42	CB	pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.
583	Isus liječi sina kraljeva službenika 43Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" 49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete." 50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!"Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. Evanđelje po Ivanu, 4, 48	N	Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"
584	Evanđelje po Ivanu, 4, 50	CB	Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!"Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.
585	Evanđelje po Ivanu, 4, 53	CB	Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.
586	Besjeda o Sinovljevim djelima 19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. 20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. 21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." 24"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Evanđelje po Ivanu, 5, 24	CB	Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
587	Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, 38a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. 39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, 40a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Evanđelje po Ivanu, 5, 38	N	a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
588	Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. 44Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! 45Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. 46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. 47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?" Evanđelje po Ivanu, 5, 44	CB	Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
589	Evanđelje po Ivanu, 5, 46	CC	Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju,
590	Evanđelje po Ivanu, 5, 46	CB	i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
591	Evanđelje po Ivanu, 5, 47	N	Ali ako njegovim pismima ne vjerujete,
592	Evanđelje po Ivanu, 5, 47	N	kako da mojim riječima vjerujete?"
593	Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života 22Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. 23Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 25Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" 26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." 28Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" 29Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." Evanđelje po Ivanu, 6, 29	CB	Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."
594	Evanđelje po Ivanu, 6, 30	N	Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?
595	Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. 36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. 37Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; 38jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. 40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." Evanđelje po Ivanu, 6, 35	CB	Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada
596	Evanđelje po Ivanu, 6, 36	N	No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
597	Evanđelje po Ivanu, 6, 40	CB	Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."
598	Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. 46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. 48Ja sam kruh života. 49Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Evanđelje po Ivanu, 6, 47	CB	Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.
599	Evanđelje po Ivanu, 6, 64	N	"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju."
600	Evanđelje po Ivanu, 6, 64	N	Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.
601	Petrova ispovijest 67Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" 68Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." 70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao." 71Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati. Evanđelje po Ivanu, 6, 69	CB	I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."
602	Isus ide u Jeruzalem Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. 2Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. 3Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. 4Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu." 5Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. 6Reče im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 7Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. 8Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." 9To im reče i ostade u Galileji. 10Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. 11A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je onaj?" 12I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." 13Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. Evanđelje po Ivanu, 7, 5	N	Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega.
603	Isus navješćuje svoj odlazak 30Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. 31A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?" 32Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. 33Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. 34Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći." 35Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? 36Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?" Evanđelje po Ivanu, 7, 31	CB	A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?"
604	Obećanje Duha Svetoga 37U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije 38koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" 39To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. Evanđelje po Ivanu, 7, 38	CB	koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'"
605	Evanđelje po Ivanu, 7, 39	CB	To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
606	Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu 40Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" 43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. 45Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" 46Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." 47Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? 48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" 50Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51"Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" 52Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." 53I otiđoše svaki svojoj kući. Evanđelje po Ivanu, 7, 48	N	Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?
607	Upozorenje nevjernim Židovima 21Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."22Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" 23A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." Evanđelje po Ivanu, 8, 21	N	Upozorenje nevjernim Židovima
608	Evanđelje po Ivanu, 8, 24	N	Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."
609	Vjera u Isusa daje slobodu 30Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 31Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 32upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."33Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" 34Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. 35Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Evanđelje po Ivanu, 8, 30	CB	Vjera u Isusa daje slobodu
610	Evanđelje po Ivanu, 8, 30	CB	Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
611	Evanđelje po Ivanu, 8, 31	CB	Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
612	Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Evanđelje po Ivanu, 8, 45	N	A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
613	Evanđelje po Ivanu, 8, 46	N	Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
614	13Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. 14A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. 15Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." 16Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. 17Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" 18Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao 19i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" 20Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. 21A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" 22Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. 23Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" Evanđelje po Ivanu, 9, 18	N	Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao
615	28Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. 29Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." 30Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. 31Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. 32Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. 33Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". 34Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga. 35Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" 36On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" 37Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" 38A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. 39Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" 40Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" 41Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje." Evanđelje po Ivanu, 9, 35	CB	Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?"
616	Evanđelje po Ivanu, 9, 36	CB	On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?"
617	Evanđelje po Ivanu, 9, 38	CB	A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj.
618	Isus se proglašava Sinom Božjim 22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Evanđelje po Ivanu, 10, 25	N	Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.
619	Evanđelje po Ivanu, 10, 26	N	Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.
620	Evanđelje po Ivanu, 10, 37	N	Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
621	Evanđelje po Ivanu, 10, 38	N	Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete,
622	Evanđelje po Ivanu, 10, 38	CB	djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."
623	Isus se povlači u Pereju 40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." 42Mnogi ondje povjerovaše u njega. Evanđelje po Ivanu, 10, 42	CB	Mnogi ondje povjerovaše u njega.
624	5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Evanđelje po Ivanu, 11, 15	CB	Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"
625	Isus je život 17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Evanđelje po Ivanu, 11, 25	CB	Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
626	Evanđelje po Ivanu, 11, 26	CB	I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
627	Evanđelje po Ivanu, 11, 26	CB	Vjeruješ li ovo?"
628	Evanđelje po Ivanu, 11, 27	CB	Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
629	Uskrišenje Lazarovo 38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Evanđelje po Ivanu, 11, 40	CB	Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
630	Evanđelje po Ivanu, 11, 42	CB	Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."
631	Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. 47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odluče da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Evanđelje po Ivanu, 11, 45	CB	Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
632	Evanđelje po Ivanu, 11, 48	CB	Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
633	Pomazanje u Betaniji Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. 4Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Evanđelje po Ivanu, 12, 11	CB	jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
634	Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!"To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. Evanđelje po Ivanu, 12, 36	CB	Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!"To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.
635	Zaključak: nevjerovanje židovsko 37Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 41Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. 43Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. 44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Evanđelje po Ivanu, 12, 37	N	Zaključak: nevjerovanje židovsko
636	Evanđelje po Ivanu, 12, 37	N	Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,
637	Evanđelje po Ivanu, 12, 38	CB	da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
638	Evanđelje po Ivanu, 12, 39	N	Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:
639	Evanđelje po Ivanu, 12, 42	CB	Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.
640	Evanđelje po Ivanu, 12, 44	CB	A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
641	Evanđelje po Ivanu, 12, 44	CB	ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
642	Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. 49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac." Evanđelje po Ivanu, 12, 46	CB	Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
643	Izdajica prokazan 18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." 19"Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."21Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!" 22Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. 23A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. 24Šimun Petar dade mu znak i reče: "Pitaj tko je taj o kome govori." 25Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" 26Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj." 27Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini brzo!" 28Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. 29Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima. 30On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Evanđelje po Ivanu, 13, 19	CB	Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.
644	Isus - put do Oca "Neka se ne uznemiruje srce vaše!Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? 3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4A kamo ja odlazim, znate put." 5Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" 6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Evanđelje po Ivanu, 14, 1	CB	Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
645	Evanđelje po Ivanu, 14, 1	CB	i u mene vjerujte!
646	Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 9Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? 10Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. 12Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. 13I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. 14Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." Evanđelje po Ivanu, 14, 10	N	Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
647	Evanđelje po Ivanu, 14, 11	CB	Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni.
648	Evanđelje po Ivanu, 14, 11	CB	Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
649	Evanđelje po Ivanu, 14, 12	CB	Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.
650	Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!" Evanđelje po Ivanu, 14, 29	CB	Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.
651	No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. 8A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: 9grijeh je što ne vjeruju u mene; 10pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; 11a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen. 12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. Evanđelje po Ivanu, 16, 9	N	grijeh je što ne vjeruju u mene;
652	Završetak govora: pobjeda nad svijetom 25"To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. 26U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. 27Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. 28Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu." 29Kažu mu učenici: "Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš. 30Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga." 31Odgovori im Isus: "Sada vjerujete? 32Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. 33To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" Evanđelje po Ivanu, 16, 27	CB	Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao.
653	Evanđelje po Ivanu, 16, 30	CB	Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga."
654	Evanđelje po Ivanu, 16, 31	CB	Odgovori im Isus: "Sada vjerujete?
655	A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. Evanđelje po Ivanu, 17, 8	CB	jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.
656	Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 18Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. 20Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. Evanđelje po Ivanu, 17, 20	CB	Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
657	Evanđelje po Ivanu, 17, 21	CB	da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
658	Probodeni bok 31Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. Evanđelje po Ivanu, 19, 35	CB	Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete
659	Prazan grob Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10Potom se učenici vratiše kući. Evanđelje po Ivanu, 20, 8	CB	Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.
660	Ukazanje u nazočnosti Tominoj 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!"27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Evanđelje po Ivanu, 20, 25	N	Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
661	Evanđelje po Ivanu, 20, 27	N	Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran
662	Evanđelje po Ivanu, 20, 27	CB	nego vjeran."
663	Evanđelje po Ivanu, 20, 29	CB	Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si.
664	Evanđelje po Ivanu, 20, 29	CB	Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"
665	Zaključak: svrha ove knjige 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Evanđelje po Ivanu, 20, 31	CB	A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji,
666	Evanđelje po Ivanu, 20, 31	CB	i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
667	Izbor Matije 15U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - 22počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. Djela apostolska, 1, 25	N	da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."
668	Prva kršćanska zajednica 42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Djela apostolska, 2, 44	CB	Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
669	Petrova besjeda 11Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." 16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju." 17"I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. 19Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 20pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." 21Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." 22"Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." 24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane." 25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih." Djela apostolska, 3, 16	CB	I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate:
670	Petrova besjeda 11Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." 16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju." 17"I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. 19Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 20pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." 21Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." 22"Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." 24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane." 25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih." Djela apostolska, 3, 16	CB	vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju."
671	Petar i Ivan pred Vijećem Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, 2ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih; 3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. 4Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. 5Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - 6i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. 7Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." 13Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: 16"Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 17ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." 18Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. 19Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." 21Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. Djela apostolska, 4, 4	CB	Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše
672	Djela apostolska, 4, 4	CB	te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
673	Prvotna kršćanska zajednica 32U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. Djela apostolska, 4, 32	CB	U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.
674	Apostoli čudotvorci 12Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 14I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. Djela apostolska, 5, 14	CB	I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu
675	Ustanovljenje sedmorice U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." 5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. Djela apostolska, 6, 5	CB	Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.
676	Djela apostolska, 6, 7	CB	I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
677	Šimun čarobnjak 9Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."24Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" 25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. Djela apostolska, 8, 12	CB	Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
678	Djela apostolska, 8, 13	CB	Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
679	Savlovo propovijedanje u Damasku Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku. 20te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 21Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?" 22Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!" 23Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, 24ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, 25ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. 26Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. 27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.30Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. Djela apostolska, 9, 26	NC	Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
680	Petar uskrisuje Tabitu 36U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: "Dođi k nama, ne oklijevaj!" 39Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. 40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. 41On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. Djela apostolska, 9, 42	CB	Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.
681	34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." Djela apostolska, 10, 43	CB	"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."
682	Krštenje prvih pogana 44Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: 47"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Djela apostolska, 10, 45	CB	A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
683	Petar se opravdava u Jeruzalemu Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5"Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 8Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' 9A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo." 11"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" 15"I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!" Djela apostolska, 11, 17	CB	Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"
684	Crkva u Antiohiji 19Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. Djela apostolska, 11, 21	CB	Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
685	Djela apostolska, 11, 24	CB	Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
686	Na Cipru. Vračar Elim 4Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. 6Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. 7On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, 8ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. 9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10i reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. 12Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. Djela apostolska, 13, 8	CB	ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere.
687	Djela apostolska, 13, 12	CB	Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.
688	32"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. 36David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, 37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/39Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." 42Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. Djela apostolska, 13, 39	CB	Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!
689	Djela apostolska, 13, 41	N	Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča."
690	Djela apostolska, 13, 48	CB	Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni.
691	Propovijedanje u Ikoniju U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. 2Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće. 3Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. 4Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. 5Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. 6Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 7Ondje su navješćivali evanđelje. Djela apostolska, 14, 1	CB	U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka.
692	Ozdravljenje uzetoga u Listri 8U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9Čuo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda. 11Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!" 12I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 15"Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." 18I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. Djela apostolska, 14, 10	CB	Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda.
693	Povratak u Antiohiju sirijsku 21Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s učenicima. Djela apostolska, 14, 22	CB	Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.
694	Djela apostolska, 14, 23	CB	Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu
695	Djela apostolska, 14, 23	CB	u kojega su povjerovali.
696	Djela apostolska, 14, 26	CB	Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
697	Djela apostolska, 14, 27	CB	Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
698	Raspre u Antiohiji Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 3Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. 4Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima.5Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev." Djela apostolska, 15, 5	CB	Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."
699	Petrova besjeda 6Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." 12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. 13Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo! 14Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: 16Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati 17da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18obznanjuje odvijeka. 19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, 20nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju." Djela apostolska, 15, 7	CB	Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.
700	Djela apostolska, 15, 9	CB	Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca.
701	Djela apostolska, 15, 11	CB	Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni."
702	Pavao, Barnaba i Sila 36Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!" 37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. 39Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 40a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj 41proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve. Djela apostolska, 15, 40	CB	a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj
703	U Likaoniji. Timotej Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 2Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. 3Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 5Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. Djela apostolska, 16, 5	CB	Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.
704	Poziv u Makedoniju. 6Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. 7 Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 9Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!" 10Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. Djela apostolska, 16, 10	CB	Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.
705	Evanđelje u Evropi. Lidijino obraćenje 11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. Djela apostolska, 16, 15	CB	Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
706	Čudesno oslobođenje 25Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" 31Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" 32Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.33Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. Djela apostolska, 16, 31	CB	Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"
707	Djela apostolska, 16, 34	CB	Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
708	U Solunu. Spor sa Židovima Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. 2Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 3Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." 4Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. 5Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 6Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. 7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." 8Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli 9te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. Djela apostolska, 17, 4	CB	Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
709	Nove poteškoće u Bereji 10Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. 11Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. 12Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa. 13Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. 14Braća tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. 15Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu. Djela apostolska, 17, 12	CB	Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa.
710	Pavlova besjeda pred Areopagom 22Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem." 24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 25i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. 26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova 27da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. 28U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!" 29"Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom." 30"I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." 32Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!" 33Tako se Pavao povuče od njih. 34Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. Djela apostolska, 17, 31	CB	jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."
711	Djela apostolska, 17, 34	CB	Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.
712	Pavao u Korintu Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 2Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je 3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. 4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. 5Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. 6Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." 7I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. 8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. 9Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! 10Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." 11Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. Djela apostolska, 18, 4	CB	Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke.
713	Djela apostolska, 18, 8	CB	A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se.
714	Apolon u Efezu 24Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. 25On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. 26Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 27A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. Djela apostolska, 18, 27	CB	A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti
715	Pavao u Efezu. Ivanovci Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato će on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Djela apostolska, 19, 2	CB	pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti."
716	Djela apostolska, 19, 4	CB	Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
717	Osnivanje Crkve u Efezu 8Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. 9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji učenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. 10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, čuli riječ Božju. Djela apostolska, 19, 8	CB	Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
718	Skevini sinovi 11Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. 18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.20TAko se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala. Djela apostolska, 19, 18	CB	Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela.
719	Djela apostolska, 19, 19	P	I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.
720	Pobuna u Efezu 23Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 24Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje. 26A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih. 27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet." 28Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: "Velika je Artemida efeška!" 29Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici. 31Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. 32Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali. 33Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 34Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!" 35Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 36Budući dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne činite. 37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. 38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! 39Ištete li pak što drugo, u zakonitu će se skupu riješiti. 40Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup. Djela apostolska, 19, 26	CC	A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih.
721	Oproštaj s efeškim starješinama u Miletu 17Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." 22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje." 25"I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. 26Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju 27jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." 28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom." 29"Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 30a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. 31Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas." 32"I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima." 33"Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. 35U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'" 36Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 38ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu. Djela apostolska, 20, 21	CB	upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."
722	Djela apostolska, 20, 32	CB	I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima."
723	Pavao u Jeruzalemu 15Nakon tih dana spremismo se i uzađosmo u Jeruzalem. 16S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo. 17Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. 18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se ondje i sve starješine. 19Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi. 20Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih da ne obrezuju djece i ne žive po običajima. 22Što dakle? Čut će svakako da si došao. 23Učini stoga što ti kažemo. U nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 25A što se tiče pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." 26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak dana posvećenja nakon kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos. Djela apostolska, 21, 20	CB	Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.
724	Djela apostolska, 21, 25	CB	A što se tiče pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva."
725	Pavao o svom obraćenju 6"Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' 8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. 10Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." 12"Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - 13dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. 14A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih 15jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. 16I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" 17"Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' 19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' 21Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' Djela apostolska, 22, 19	CB	Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
726	Djela apostolska, 23, 21	NC	Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu."
727	Pavlova obrana 10Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori:"Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 11Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. 12A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju." 14"Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. 16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." 17"Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 19Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 20Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, 21osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!" Djela apostolska, 24, 14	CB	"Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano,
728	Pavlovo cezarejsko sužanjstvo 22Nato Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor." 23Satniku pak naredi da se Pavao čuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga. 24Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. 25Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks uplašen reče: "Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te." 26Ujedno se nadao da će mu Pavao dati novaca. Zato ga je češće pozivao i s njim razgovarao. 27Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima. Djela apostolska, 24, 24	CB	Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista.
729	Pavao pred kraljem Agripom 13Nekoliko dana poslije dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. 14Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. 15Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. 16Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. 17Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. 18Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, 19nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. 20Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 21Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru." 22Na to će Agripa Festu: "Htio bih i ja čuti toga čovjeka." "Sutra ćeš ga, reče, čuti." 23Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24reče Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. 25Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga. 26Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega." Djela apostolska, 25, 19	CB	nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ.
730	Pavao se brani pred Agripom Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 2"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." 4"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9"Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. 10To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima." Djela apostolska, 26, 5	CB	Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.
731	Djela apostolska, 26, 8	N	Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"
732	Pavao o svom obraćenju 12"Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' 15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 17Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'" 19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 21Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima." Djela apostolska, 26, 18	CB	da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'"
733	Festov i Agripin prosvjed 24Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." 25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem. 26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" 28Agripa će Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!" 29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" 30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31Udaljujući se govorili su među sobom: "Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove." 32Agripa pak reče Festu: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara." Djela apostolska, 26, 26	CC	Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.
734	Djela apostolska, 26, 27	CB	Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima?
735	Djela apostolska, 26, 27	CB	Znam da vjeruješ!"
736	Djela apostolska, 26, 28	CB	Agripa će Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!"
737	Oluja i brodolom 9Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: 10"Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote." 11Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. 12A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. 13Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. 15Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 16Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. 17Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. 18Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, 19a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. 20Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti. 21Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu. 22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. 23Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim 24te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' 25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. 26Ali treba da se nasučemo na neki otok." Djela apostolska, 27, 11	CC	Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima.
738	Djela apostolska, 27, 25	CB	Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno.
739	Od Židova k poganima 23Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. 24I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. 25Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: 26Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! 27Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!" Djela apostolska, 28, 23	CB	Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.
740	Djela apostolska, 28, 24	CB	I jedne uvjeriše njegove riječi,
741	Djela apostolska, 28, 24	N	a drugi nisu vjerovali.
742	Proslov Pavao,sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - 2koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim 3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 4postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane 6među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:7svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima.Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. Poslanica Rimljanima, 1, 5	CB	po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane
743	Zahvala i molitva 8Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo - 12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. Poslanica Rimljanima, 1, 8	CB	Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu.
744	Poslanica Rimljanima, 1, 12	CB	da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.
745	I. SPASENJE PO VJERI A. OPRAVDANJE Navještaj poruke o spasenju 16Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. 17Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. Poslanica Rimljanima, 1, 16	CB	I. SPASENJE PO VJERI
746	Poslanica Rimljanima, 1, 16	CB	Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.
747	Poslanica Rimljanima, 1, 17	CB	Jer pravednost se Božja od vjere
748	Poslanica Rimljanima, 1, 17	CB	k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano:
749	Poslanica Rimljanima, 1, 17	CB	Pravednik će od vjere živjeti.
750	Nad poganima 18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. 24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Poslanica Rimljanima, 1, 31	N	nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.
751	Židov kao i poganin 17Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, 18koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje 19te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, 20odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; 21ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 22Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! 23Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! 24Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. Poslanica Rimljanima, 2, 19	CC	te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,
752	Unatoč obećanjima Božjim Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 2Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. 3Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 4Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. 5Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? 7Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? 8I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka! Poslanica Rimljanima, 3, 2	BC	Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja.
753	Poslanica Rimljanima, 3, 3	N	Da, a što ako su se neki iznevjerili?
754	Poslanica Rimljanima, 3, 3	N	Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti
755	Poslanica Rimljanima, 3, 3	BC	vjernost Božju?
756	2. PRAVEDNOST BOŽJA I VJERA Objavljenje spasiteljske pravednosti Božje 21Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, 22pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 23Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; 24opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. 25Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; 26htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. Poslanica Rimljanima, 3, 21	CB	2. PRAVEDNOST BOŽJA I VJERA
757	Poslanica Rimljanima, 3, 22	CB	pravednost Božja po vjeri Isusa Krista,
758	Poslanica Rimljanima, 3, 22	CB	prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!
759	Poslanica Rimljanima, 3, 25	CB	Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe;
760	Poslanica Rimljanima, 3, 26	CB	htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.
761	Uloga vjere 27Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. 28Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. 29Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. 30Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 31Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo. Poslanica Rimljanima, 3, 27	CB	Uloga vjere
762	Poslanica Rimljanima, 3, 27	CB	Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.
763	Poslanica Rimljanima, 3, 28	CB	Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.
764	Poslanica Rimljanima, 3, 30	CB	Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere
765	Poslanica Rimljanima, 3, 30	CB	i neobrezane po vjeri.
766	Poslanica Rimljanima, 3, 31	CB	Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.
767	Abraham opravdan vjerom Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. 3Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. 4Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. 5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, 6kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: 7Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! 8Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. Poslanica Rimljanima, 4, 1	CB	Abraham opravdan vjerom
768	Poslanica Rimljanima, 4, 3	CB	Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost
769	Poslanica Rimljanima, 4, 5	CB	Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika,
770	Poslanica Rimljanima, 4, 5	CB	vjera se uračunava u pravednost,
771	Nezavisno od obrezanja 9Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. 10A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - 12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. Poslanica Rimljanima, 4, 9	CB	ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost
772	Poslanica Rimljanima, 4, 11	CB	I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan,
773	Poslanica Rimljanima, 4, 11	CB	da bude ocem svih vjernika: neobrezanih -
774	Poslanica Rimljanima, 4, 12	CB	i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
775	Nezavisno od Zakona 13Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. 15Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 17kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. Poslanica Rimljanima, 4, 13	CB	Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
776	Poslanica Rimljanima, 4, 14	CB	Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.
777	Poslanica Rimljanima, 4, 16	CB	Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu,
778	Poslanica Rimljanima, 4, 16	CB	nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -
779	Poslanica Rimljanima, 4, 17	CB	kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
780	Abrahamova i kršćanska vjera 18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. 19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 20Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 21posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 22Zato mu se i uračuna u pravednost. 23Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 24nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. Poslanica Rimljanima, 4, 18	CB	Abrahamova i kršćanska vjera
781	Poslanica Rimljanima, 4, 18	CB	U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
782	Poslanica Rimljanima, 4, 19	CB	Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina
783	Poslanica Rimljanima, 4, 20	N	Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio,
784	Poslanica Rimljanima, 4, 20	CB	nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,
785	Poslanica Rimljanima, 4, 21	CB	posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.
786	Poslanica Rimljanima, 4, 24	CB	nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,
787	Opravdanje zalog spasenja Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. Poslanica Rimljanima, 5, 1	CB	Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.
788	Poslanica Rimljanima, 5, 2	CB	Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.
789	8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Poslanica Rimljanima, 6, 8	CB	Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.
790	Kršćanin slobodan od grijeha 15Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 22Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. 23Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 6, 17	CB	Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;
791	Pjesan ljubavi Božjoj 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 8, 38	CB	Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
792	Poslanica Rimljanima, 9, 6	BC	Bog ostaje vjeran obećanjima
793	Nevjera predviđena u Starom zavjetu 25Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 26Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga. 27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti; 28jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti Poslanica Rimljanima, 9, 25	N	Nevjera predviđena u Starom zavjetu
794	Poslanica Rimljanima, 9, 30	CB	Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
795	Poslanica Rimljanima, 9, 32	CB	Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
796	Poslanica Rimljanima, 9, 33	CB	kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
797	Židovi nisu priznali pravednosti Božje Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. Poslanica Rimljanima, 10, 4	CB	Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
798	Mojsije o pravednosti Božjoj 5Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. 6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? 7Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? 8Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Poslanica Rimljanima, 10, 6	CB	A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
799	Poslanica Rimljanima, 10, 8	CB	Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
800	Poslanica Rimljanima, 10, 9	CB	Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen
801	Poslanica Rimljanima, 10, 10	CB	Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
802	Poslanica Rimljanima, 10, 11	CB	Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
803	Imali su dovoljno svjetla 14Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? 15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 16Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?17Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. Poslanica Rimljanima, 10, 14	N	Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše?
804	Poslanica Rimljanima, 10, 14	CB	A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
805	Poslanica Rimljanima, 10, 16	N	Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
806	Poslanica Rimljanima, 10, 17	CB	Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
807	Poslanica Rimljanima, 11, 1	N	Izraelova je nevjernost samo djelomična
808	Poslanica Rimljanima, 11, 11	N	Izraelova je nevjernost privremena
809	Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod 16Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 17Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, 18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. 19Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! 21Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. 22Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. 23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. 24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! Poslanica Rimljanima, 11, 16	CB	Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod
810	Poslanica Rimljanima, 11, 20	N	Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni,
811	Poslanica Rimljanima, 11, 20	CB	a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!
812	Poslanica Rimljanima, 11, 23	N	A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi.
813	Ponizna ljubav u zajednici 3Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; 8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! Poslanica Rimljanima, 12, 3	CB	Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.
814	Poslanica Rimljanima, 12, 6	CB	Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri;
815	Kršćanin dijete svjetlosti 11To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. 12Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. 13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, 14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. Poslanica Rimljanima, 13, 11	CB	To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.
816	Ljubav prema slabima Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. 2Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. 3Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. 4Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. 5Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. 6Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.7Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. 8Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. 9Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. 10A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. 11Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.12Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun. Poslanica Rimljanima, 14, 1	CB	Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.
817	Poslanica Rimljanima, 14, 2	CB	Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće.
818	Poslanica Rimljanima, 14, 5	CB	Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.
819	Nikoga ne uznemirujte 13Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. 15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 16Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! 17Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 18Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! 20Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. 22Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje! 23Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. Poslanica Rimljanima, 14, 14	CB	Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim.
820	Poslanica Rimljanima, 14, 22	CC	Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!
821	Poslanica Rimljanima, 14, 23	CC	Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja.
822	Poslanica Rimljanima, 14, 23	CB	A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.
823	Poziv na jedinstvo 7Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.10I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom.11I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!12Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.13A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. Poslanica Rimljanima, 15, 13	CB	A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
824	14Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - 16da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. Poslanica Rimljanima, 15, 14	CC	Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.
825	Pavlove nakane 22Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. 23Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama 24kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. 25Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 26Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. 27Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. 28Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. 29A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima 32te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem.33Bog mira sa svima vama! Amen. Poslanica Rimljanima, 15, 31	N	da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima
826	Pozdravi Pavlovih suradnika 21Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji.22Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.23Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. 24 . 25Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, 26a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - 27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. Poslanica Rimljanima, 16, 26	CB	a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru
827	Prva poslanica Korinćanima, 1, 9	BC	Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
828	Podjela među vjernicima 10Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. 11Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. 12Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". 13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? 14Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; 15da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni. 16A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga. Prva poslanica Korinćanima, 1, 10	CB	Podjela među vjernicima
829	Svjetska i kršćanska mudrost 17Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 26Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Prva poslanica Korinćanima, 1, 21	CB	Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.
830	I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje 2jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 5da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj. Prva poslanica Korinćanima, 2, 4	CC	I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage
831	Prva poslanica Korinćanima, 2, 5	CB	da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
832	Prava uloga propovjednikova 5Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. 6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. 9Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. 10Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - 13svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Prva poslanica Korinćanima, 3, 5	CB	Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade.
833	Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. Prva poslanica Korinćanima, 4, 2	CB	A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.
834	Opomena 14Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. 18Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 21Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? Prva poslanica Korinćanima, 4, 17	CC	Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.
835	Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? 2Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? 3Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? 4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! 5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? 6Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima? 7Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? 8Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću. 9Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. 11To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. Prva poslanica Korinćanima, 6, 6	N	Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima?
836	Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. 8Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 9Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. 10A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - 11ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. 12Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 13I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. 14Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su. 15Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu? Prva poslanica Korinćanima, 7, 12	NC	Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta.
837	Prva poslanica Korinćanima, 7, 13	NC	I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža.
838	Prva poslanica Korinćanima, 7, 14	NC	Ta muž nevjernik posvećen je ženom
839	Prva poslanica Korinćanima, 7, 14	NC	i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su.
840	Prva poslanica Korinćanima, 7, 15	NC	Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.
841	25O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. 27Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 28Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. Prva poslanica Korinćanima, 7, 25	CC	O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.
842	Pavlov primjer Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? 2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu. 3Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: 4Zar nemamo prava jesti i piti? 5Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa? 6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? 7Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? 8Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon? 9Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova? 10Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio. 11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? 12Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu? 13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? 14Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti. 15No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti! 16Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. 17Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena. 18Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. Prva poslanica Korinćanima, 9, 5	CB	Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?
843	Prva poslanica Korinćanima, 9, 17	CC	Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena.
844	Pouka Izraelove prošlosti Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. 9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. Prva poslanica Korinćanima, 10, 13	BC	Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
845	Rješenje poteškoća 23"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje. 24Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga. 25Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti. 26Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj! 27Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti. 28Ako vam tko reče: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti. 29Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi? 30Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem? 31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. 32Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, 33kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje. Prva poslanica Korinćanima, 10, 27	N	Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti.
846	Prva poslanica Korinćanima, 11, 1	CB	3. RED NA VJERSKIM SASTANCIMA
847	Gospodnja večera 17Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. 18Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori. 19Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama. 20Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: 21ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. 22Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. 23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, 24zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." 25Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. 27Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. 28Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. 29Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. 30Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. 31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. 32A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. 33Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge. 34Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu.Drugo ću urediti kada dođem. Prva poslanica Korinćanima, 11, 18	CC	Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori. 1
848	Dari Duha O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. Prva poslanica Korinćanima, 12, 9	CB	drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;
849	Hvalospjev ljubavi Kad bih sve jezike ljudske govorioi anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.9Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.11Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. Prva poslanica Korinćanima, 13, 2	CB	Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
850	Prva poslanica Korinćanima, 13, 7	CC	sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi
851	Prva poslanica Korinćanima, 13, 13	CB	A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
852	13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. 20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama. Prva poslanica Korinćanima, 14, 22	CB	Tako drugi jezici nisu znak vjernicima,
853	Prva poslanica Korinćanima, 14, 22	N	nego nevjernicima;
854	Prva poslanica Korinćanima, 14, 22	CB	a prorokovanje vjernicima,
855	Prva poslanica Korinćanima, 14, 22	N	ne nevjernicima.
856	Prva poslanica Korinćanima, 14, 23	N	Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?
857	Prva poslanica Korinćanima, 14, 24	N	Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje.
858	Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete. 12No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 13Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. 14Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. 15Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. 16Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. 18Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. 19Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Prva poslanica Korinćanima, 15, 2	CB	po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
859	Prva poslanica Korinćanima, 15, 11	CB	Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
860	Prva poslanica Korinćanima, 15, 14	CB	Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
861	Prva poslanica Korinćanima, 15, 17	CB	A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
862	5A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći, 6a kod vas ću se možda zadržati ili čak zimovati da me otpratite kamo god pođem. 7Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. 8U Efezu ću ostati do Pedesetnice 9jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo.10Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. 11Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem.12A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno.13Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. 14Sve vaše neka bude u ljubavi! Prva poslanica Korinćanima, 16, 13	CB	Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti.
863	Druga poslanica Korinćanima, 1, 15	OST	U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama
864	Druga poslanica Korinćanima, 1, 24	CB	Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti.
865	Druga poslanica Korinćanima, 1, 24	CB	Ta u vjeri ste postojani.
866	Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. Druga poslanica Korinćanima, 4, 4	N	u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.
867	Apostolske tegobe i nade 7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; 9progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. 11Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. Druga poslanica Korinćanima, 4, 13	CB	A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
868	Druga poslanica Korinćanima, 5, 7	CB	A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim
869	Druga poslanica Korinćanima, 5, 7	CB	i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
870	Apostolsko služenje na djelu 11Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. 12Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. 13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. 14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 15i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Druga poslanica Korinćanima, 5, 11	CC	Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima.
871	Druga poslanica Korinćanima, 5, 18	OST	A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.
872	Druga poslanica Korinćanima, 6, 14	N	Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?
873	Druga poslanica Korinćanima, 6, 15	CB	Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik
874	Druga poslanica Korinćanima, 6, 15	N	s nevjernikom?
875	Poticaji na darežljivost Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogućnostima i preko mogućnosti - 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. 7Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 8Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. 9Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 10Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom. 11Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite. 12Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom čega nema. 13Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 14U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, 15kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. Druga poslanica Korinćanima, 8, 7	CB	Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti.
876	Odgovor na optužbu slabosti Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama "skroman", a nenazočan prema vama "odvažan" - 2molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. 7Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću - koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. 9Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! 10Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna". 11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom. Druga poslanica Korinćanima, 10, 7	CB	Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.
877	Odgovor na optužbu častohleplja 12Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. 13Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. 15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje: 16i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. 17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin. Druga poslanica Korinćanima, 10, 15	CB	Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje:
878	Druga poslanica Korinćanima, 13, 5	CB	Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri!
879	Druga poslanica Korinćanima, 13, 5	CB	Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi.
880	Božji poziv 11Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 20Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. 21Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. 22Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 23One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio" 24i slavile su Boga zbog mene. Poslanica Galaćanima, 1, 23	CB	One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio
881	Pavao priznat u Jeruzalemu Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. 3Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. 5Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas! 6A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 7Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - 8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima - 9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! 10Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. Poslanica Galaćanima, 2, 7	CC	Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane
882	Pavlovo evanđelje 15Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva". 16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. 17Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 18Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. Poslanica Galaćanima, 2, 16	CB	Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista.
883	Poslanica Galaćanima, 2, 16	CB	Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo
884	Poslanica Galaćanima, 2, 16	CB	po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.
885	Poslanica Galaćanima, 2, 20	CB	Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.
886	Vjera opravdava O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. 7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. 9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. Poslanica Galaćanima, 3, 1	CB	II. ZAKON I VJERA
887	Poslanica Galaćanima, 3, 1	CB	Vjera opravdava
888	Poslanica Galaćanima, 3, 2	CB	Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku?
889	Poslanica Galaćanima, 3, 5	CB	Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?
890	Poslanica Galaćanima, 3, 6	CB	Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
891	Poslanica Galaćanima, 3, 7	CB	Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.
892	Poslanica Galaćanima, 3, 8	CB	A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi.
893	Poslanica Galaćanima, 3, 9	CB	Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
894	Zakon, izvor prokletstva 10Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život. 13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - 14da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri. Poslanica Galaćanima, 3, 11	CB	A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti.
895	Poslanica Galaćanima, 3, 12	CB	Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.
896	Poslanica Galaćanima, 3, 14	CB	da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.
897	Uloga Zakona 19Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. 20Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. 21Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 22Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju. Poslanica Galaćanima, 3, 22	CB	Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista,
898	Poslanica Galaćanima, 3, 22	CB	obećano dade onima koji vjeruju.
899	Doba vjere 23Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Poslanica Galaćanima, 3, 23	CB	Doba vjere
900	Poslanica Galaćanima, 3, 23	CB	Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni,
901	Poslanica Galaćanima, 3, 23	CB	bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti.
902	Poslanica Galaćanima, 3, 24	CB	Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo.
903	Poslanica Galaćanima, 3, 25	CB	A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.
904	Poslanica Galaćanima, 3, 26	CB	Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.
905	Odgovorna sloboda Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. 3I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. 4Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 5Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. 6Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. 7Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini? 8Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio. 11A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! 12Uškopili se oni koji vas podbunjuju! Poslanica Galaćanima, 5, 5	CB	Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju.
906	Poslanica Galaćanima, 5, 6	CB	Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna.
907	Živjeti po Duhu 16Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Poslanica Galaćanima, 5, 22	CB	Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,
908	Primjena načela ljubavi 25Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima! Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. 2Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! 3Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. 4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. 5Ta svatko će nositi svoj teret. 6Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. 7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! 8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. 9Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! 10Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. Poslanica Galaćanima, 6, 10	CB	Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.
909	Poslanica Efežanima, 1, 1	CB	Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu.
910	U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade12da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije nadali u Kristu.13U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove. 15Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima 19i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. 22Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, 23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Poslanica Efežanima, 1, 13	CB	U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
911	Poslanica Efežanima, 1, 15	CB	Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima,
912	Poslanica Efežanima, 1, 19	CB	i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove
913	2. SPASITELJSKI NAUM BOŽJI OSTVAREN U NAMA I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 2u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. 3Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. 4Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - 6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. Poslanica Efežanima, 2, 8	CB	Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!
914	Pavao poslužitelj otajstva Kristova Radi toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane... 2Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 4Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju, 7kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove. 8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova 9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, 10da sada - po Crkvi - Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja 11zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu našemu. 12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! Poslanica Efežanima, 3, 12	CB	U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.
915	Pavlova molitva 14Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. 20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti - 21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. Poslanica Efežanima, 3, 17	CB	da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni
916	Poticaj na jedinstvo Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 9Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. Poslanica Efežanima, 4, 5	CB	Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
917	Poslanica Efežanima, 4, 13	CB	dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:
918	Duhovni boj 10Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. Poslanica Efežanima, 6, 16	CB	U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga.
919	Poslanica Efežanima, 6, 21	CC	A da i vi znate što je sa mnom, kako mi je, o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj u Gospodinu.
920	Poslanica Efežanima, 6, 23	CB	Mir braći i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!
921	Zahvala i molitva 3Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. Poslanica Filipljanima, 1, 6	CB	uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.
922	Pavlovi okovi promiču evanđelje 12A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. Poslanica Filipljanima, 1, 25	CB	U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve,
923	Poslanica Filipljanima, 1, 25	CB	za vaš napredak i na radost vjere,
924	Borba za vjeru 27Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 28ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 29Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 30isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete. Poslanica Filipljanima, 1, 27	CB	Borba za vjeru
925	Poslanica Filipljanima, 1, 27	CB	Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru
926	Poslanica Filipljanima, 1, 29	CB	Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti,
927	Kršćani - svjetlost svijeta 12Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! 13Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. 14Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja 15da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu 16držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. 17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. Poslanica Filipljanima, 2, 17	CB	Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.
928	Timotejevo i Epafroditovo poslanje 19Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. 25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 26Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. Poslanica Filipljanima, 2, 24	CB	A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći.
929	Poslanica Filipljanima, 3, 9	CB	i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista,
930	Pravi put spasenja Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. 15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. 16Samo, držimo se onoga do čega smo stigli! Poslanica Filipljanima, 3, 9	CB	onom od Boga, na vjeri utemeljenoj
931	Poslanica Kološanima, 1, 2	CB	Kološanima, svetoj i vjernoj braći u Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega!
932	Zahvala za vjeru i dobročinstvo 3Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. 4Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine - 6evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Poslanica Kološanima, 1, 3	CB	Zahvala za vjeru i dobročinstvo
933	Poslanica Kološanima, 1, 4	CB	Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima
934	Poslanica Kološanima, 1, 7	CB	kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov,
935	Kološani dionici spasenja 21I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, 22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. 23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem. Poslanica Kološanima, 1, 23	CB	Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem.
936	Pavlova briga za vjeru Kološana Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega - Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. 5Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. Poslanica Kološanima, 2, 1	CB	Pavlova briga za vjeru Kološana
937	Poslanica Kološanima, 2, 5	CB	Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.
938	Živjeti po pravoj vjeri 6Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: 7ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem. 8Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "počela svijeta", a ne na Krista. Poslanica Kološanima, 2, 6	CB	Živjeti po pravoj vjeri
939	Poslanica Kološanima, 2, 7	CB	ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem.
940	Krist gospodar ljudi i anđela 9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. Poslanica Kološanima, 2, 12	CB	s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.
941	Poslanica Kološanima, 4, 7	CB	Što je sa mnom - o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat, vjerni poslužitelj i sa mnom sluga u Gospodinu.
942	Poslanica Kološanima, 4, 9	CB	Šaljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je vaš zemljak: oni će vam priopćiti kako je ovdje.
943	Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana 2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 3spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. Prva poslanica Solunjanima, 1, 3	CB	spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.
944	Prva poslanica Solunjanima, 1, 7	CB	tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
945	Prva poslanica Solunjanima, 1, 8	CB	Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo.
946	Pavlovo djelovanje u Solunu Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. 3Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, 4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. 5Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. 6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - 7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. 8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. 9Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. 10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, 12poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. Prva poslanica Solunjanima, 2, 4	CB	nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.
947	Prva poslanica Solunjanima, 2, 10	CB	Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
948	Prva poslanica Solunjanima, 2, 13	CB	Vjera i strpljivost Solunjana
949	Prva poslanica Solunjanima, 2, 13	CB	Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
950	Prva poslanica Solunjanima, 2, 17	CB	2. NAKON ODLASKA VJEROVJESNIKA
951	Pavao šalje Timoteja u Solun Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami 2te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri 3da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: 4doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. 5Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. Prva poslanica Solunjanima, 3, 2	CB	te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri
952	Prva poslanica Solunjanima, 3, 5	CB	Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.
953	Zahvala za dobre vijesti 6A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas - 7zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. 8Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! 9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, 10dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere? Prva poslanica Solunjanima, 3, 6	CB	A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas
954	Prva poslanica Solunjanima, 3, 7	CB	zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.
955	Prva poslanica Solunjanima, 3, 10	CB	dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
956	Uskrsnuće o Kristovu Dolasku 13Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. 16Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. 18Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! Prva poslanica Solunjanima, 4, 14	CB	Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.
957	Budnost u iščekivanju Dolaska Gospodinova A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. 2Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. 3Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. 4Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: 5ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. 6Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. 7Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. 8A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! 9Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, 10koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. 11Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite. Prva poslanica Solunjanima, 5, 8	CB	A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja!
958	Prva poslanica Solunjanima, 5, 21	OST	Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite!
959	23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. 25Braćo, molite i za nas! 26Pozdravite svu braću cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. 28Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Prva poslanica Solunjanima, 5, 24	CB	Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
960	Zahvala, poticaj, nagrada 3Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 4tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 5One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. 6Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, 7a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, 8u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. 9Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, 10kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama. 11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 12te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. Druga poslanica Solunjanima, 1, 3	CB	Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima,
961	Druga poslanica Solunjanima, 1, 4	CB	tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.
962	Druga poslanica Solunjanima, 1, 10	CB	kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše.
963	Druga poslanica Solunjanima, 1, 10	CB	Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama.
964	Druga poslanica Solunjanima, 1, 11	CB	Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere
965	Znakovi Dana Gospodnjega A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. Druga poslanica Solunjanima, 2, 11	CĐ	I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži
966	Druga poslanica Solunjanima, 2, 12	N	te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.
967	Poticaj na ustrajnost 13Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 15Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom. 16A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! Druga poslanica Solunjanima, 2, 13	CB	Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu.
968	Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas 2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 3Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. 4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. 5A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. Druga poslanica Solunjanima, 3, 2	N	i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere!
969	Druga poslanica Solunjanima, 3, 3	BC	Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga.
970	Prva poslanica Timoteju, 1, 2	CB	Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!
971	Prijetnje lažnih učitelja 3Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 7htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde. Prva poslanica Timoteju, 1, 4	CB	i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri.
972	Prva poslanica Timoteju, 1, 5	CB	Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne.
973	Prava uloga Zakona 8A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku - 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. Prva poslanica Timoteju, 1, 11	CB	po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno.
974	Pavlov životni hvalospjev Bogu 12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. 14I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 15Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen. Prva poslanica Timoteju, 1, 12	CB	Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene
975	Prva poslanica Timoteju, 1, 13	N	koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri.
976	Prva poslanica Timoteju, 1, 14	CB	I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.
977	Prva poslanica Timoteju, 1, 15	CB	Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.
978	Prva poslanica Timoteju, 1, 16	CB	A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.
979	Prva poslanica Timoteju, 1, 19	CB	imajući vjeru i dobru savjest,
980	Prva poslanica Timoteju, 1, 19	N	koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere.
981	2. TIMOTEJ - PROMICATELJ BOGOSLUŽJA I BOGOLJUBNOSTI Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - učiteljem naroda u vjeri i istini. 8Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; 9isto tako žene - u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, 10nego - dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. 11Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. 12Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. 13Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; 14i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. 15A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. Prva poslanica Timoteju, 2, 7	CB	za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - učiteljem naroda u vjeri i istini.
982	Prva poslanica Timoteju, 2, 15	CB	A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom.
983	Prva poslanica Timoteju, 3, 1	OST	Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi.
984	Đakoni 8Đakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku - 9imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. 10I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu. 11Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu. 12đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama. 13Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu. Prva poslanica Timoteju, 3, 9	CB	imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti.
985	Prva poslanica Timoteju, 3, 11	CB	Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu.
986	Prva poslanica Timoteju, 3, 13	CB	Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri,
987	Prva poslanica Timoteju, 3, 13	CB	vjeri u Isusu Kristu.
988	Crkva i Otajstvo pobožnosti 14Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, 15a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. 16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu. Prva poslanica Timoteju, 3, 16	CB	Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
989	Prva poslanica Timoteju, 3, 16	CB	On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.
990	Krivi učitelji Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 2A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti 3koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 4Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću 5jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. 6To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. 7Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! 8Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući. 9Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. 10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika. 11Zapovijedaj to i naučavaj! 12Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. 13Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. 14Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. 15Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. 16Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju. Prva poslanica Timoteju, 4, 1	CB	Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.
991	Prva poslanica Timoteju, 4, 3	CB	koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu.
992	Prva poslanica Timoteju, 4, 6	CB	To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš.
993	Prva poslanica Timoteju, 4, 9	CB	Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati.
994	Prva poslanica Timoteju, 4, 10	CB	Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika.
995	Prva poslanica Timoteju, 4, 12	CB	Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi,
996	Prva poslanica Timoteju, 4, 12	CB	u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.
997	Vjernici Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiće kao braću, 2starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj čistoći. Prva poslanica Timoteju, 5, 1	CB	Vjernici
998	Udovice 3Udovice poštuj - one koje su zaista udovice. 4Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju očitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraćati roditeljima jer to je ugodno Bogu. 5A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan; 6ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla. 7I to naglašuj da budu besprijekorne. 8Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. 9U popis neka se unosi udovica ne mlađa od šezdeset godina, jednog muža žena, 10koja ima svjedočanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posvećivala. 11Mlađe pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, hoće se udati, 12pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. 13A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele. 14Hoću dakle da se mlađe udaju, djecu rađaju, da budu kućevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrđivanje. 15Jer već su neke zastranile za Sotonom. 16Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomaže, a neka se ne opterećuje Crkva, da uzmogne pomoći onima koje su zaista udovice. Prva poslanica Timoteju, 5, 8	N	Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru
999	Prva poslanica Timoteju, 5, 8	N	i gori je od nevjernika.
1000	Prva poslanica Timoteju, 5, 12	N	pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost.
1001	Prva poslanica Timoteju, 5, 16	CB	Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomaže, a neka se ne opterećuje Crkva, da uzmogne pomoći onima koje su zaista udovice.
1002	Prva poslanica Timoteju, 6, 2	CB	A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braća,
1003	Prva poslanica Timoteju, 6, 2	CB	nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobročinstvo vjernici su i ljubljena braća.
1004	Pravi i krivi učitelji To naučavaj i preporučuj! 3A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, 4nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, 5razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. 6Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! 7Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 8Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. 9Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. 10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. Prva poslanica Timoteju, 6, 10	N	Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.
1005	Usrdni poticaji Timoteju 11A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! 12Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! 13Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 14čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 15Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,16koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen. Prva poslanica Timoteju, 6, 11	CB	A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću!
1006	Prva poslanica Timoteju, 6, 12	CB	Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!
1007	Završni poticaj i pozdrav 20Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovispoznanja, 21koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili.Milost s vama Prva poslanica Timoteju, 6, 21	N	koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili.Milost s vama.
1008	Zahvala Bogu 3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan. 4Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti 5imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. Druga poslanica Timoteju, 1, 5	CB	imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi -
1009	Druga poslanica Timoteju, 1, 5	CB	onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki,
1010	Druga poslanica Timoteju, 1, 5	CC	a uvjeren sam, i u tebi.
1011	1. PAVAO POTIČE TIMOTEJA NA VJERNOST EVANĐELJU Milosti koje je Timotej primio 6Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, 10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. 13Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 15Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, među njima i Figel i Hermogen. 16Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, 17nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. 18Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš. Druga poslanica Timoteju, 1, 6	CB	1. PAVAO POTIČE TIMOTEJA NA VJERNOST EVANĐELJU
1012	Druga poslanica Timoteju, 1, 12	CB	Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan.
1013	Druga poslanica Timoteju, 1, 13	CB	Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu.
1014	Smisao patnja kršćanskog apostola Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu 2i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. 3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. 4Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio. 5I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. 6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. 7Shvati što govorim! Ta dat će ti Gospodin razum u svemu. 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. 11Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. 12Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. 13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati! Druga poslanica Timoteju, 2, 2	CB	i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.
1015	Druga poslanica Timoteju, 2, 11	OST	Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti.
1016	Druga poslanica Timoteju, 2, 13	CB	Ako ne budemo vjerni,
1017	Druga poslanica Timoteju, 2, 13	BC	on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!
1018	Sadašnji krivi učitelji 14Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. 15Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. 16Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti 17i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 18koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru. 19Ipak čvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje. 20Pa u velikoj kući ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i glinenih; i jedne su časne, druge pak nečasne. 21Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 22A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 23Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. 24A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, 25da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje. Druga poslanica Timoteju, 2, 18	N	koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru.
1019	Druga poslanica Timoteju, 2, 22	CB	A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina.
1020	Opasnosti budućih vremena A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 2Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: 7one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. 8Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 9Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. 10A ti si pošao za nmom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; 11u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! 12A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. 13Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu - kao zavodnici i zavedeni. 14Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen 15i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. Druga poslanica Timoteju, 3, 8	N	Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini.
1021	Druga poslanica Timoteju, 3, 10	CB	A ti si pošao za nmom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti;
1022	Druga poslanica Timoteju, 3, 14	CB	Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen
1023	Druga poslanica Timoteju, 3, 15	CB	i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri,
1024	Druga poslanica Timoteju, 3, 15	CB	vjeri u Kristu Isusu.
1025	Druga poslanica Timoteju, 3, 16	CB	Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
1026	Svečano zaklinjanje Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 3Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; 4od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. 5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! Druga poslanica Timoteju, 4, 2	CC	propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.
1027	Pavao u predvečerje života 6Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. 7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. Druga poslanica Timoteju, 4, 7	CB	Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
1028	Naslov i pozdrav Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti 2u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, 3a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: 4Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega! Poslanica Titu, 1, 1	CB	Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti
1029	Poslanica Titu, 1, 3	CB	a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga:
1030	Poslanica Titu, 1, 4	CB	Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!
1031	Postavljanje starješina 5Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: 6je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... 7Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, 8nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, 9priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike. Poslanica Titu, 1, 6	CB	je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna..
1032	Poslanica Titu, 1, 9	CB	priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku
1033	Poslanica Titu, 1, 9	CC	i uvjeravati protivnike.
1034	Borba protiv krivih učitelja 10Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. 11Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. 12Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni." 13Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, 14da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. 15Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. 16Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. Poslanica Titu, 1, 13	N	Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri,
1035	Poslanica Titu, 1, 15	CB	Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.
1036	Neke staleške dužnosti Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravu nauku: 2starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti; 3starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego učiteljice dobra 4da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu, 5neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da se riječ Božja ne bi pogrđivala. 6Mladiće isto tako potiči da budu razumni. 7U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju - nepokvarljivost, ozbiljnost, 8riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo. 9Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlažu, ugađaju im, ne proturječe, 10ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga. Poslanica Titu, 2, 2	CB	starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti;
1037	Poslanica Titu, 2, 10	OST	ne pronevjeruju,
1038	Poslanica Titu, 2, 10	CC	nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga.
1039	Opće dužnosti vjernika Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, 2nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima. 3Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. Poslanica Titu, 3, 1	CB	Opće dužnosti vjernika
1040	Temelj dužnosti vjernika 4Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, 5on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom 6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, 7da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. Poslanica Titu, 3, 4	CB	Temelj dužnosti vjernika
1041	Poslanica Titu, 3, 8	CB	Vjerodostojna je ovo riječ i hoću da to uporno tvrdiš
1042	Poslanica Titu, 3, 8	CB	te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima.
1043	Poslanica Titu, 3, 10	N	S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini
1044	Osobne obavijesti, završni pozdravi i želje 12Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol jer sam odlučio ondje prezimiti. 13Zenu, pravnika, i Apolona brižljivo opremi da im ništa ne ponestane. 14A i naši neka se uče prednjačiti dobrim djelima u životnim potrebama da ne budu neplodni. 15Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama! Poslanica Titu, 3, 15	CB	Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama!
1045	Zahvalnica i molitva 4Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama 5jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 6Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! 7Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. Poslanica Filemonu, 1, 5	CB	jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima.
1046	Poslanica Filemonu, 1, 6	CB	Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista!
1047	Zauzimanje za Onezima 8Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti, 9poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. 12Šaljem ti ga - njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. 18Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. 19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! 20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! 21Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti, nego te molim. Poslanica Filemonu, 1, 21	CC	Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti, nego te molim.
1048	10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, 12kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 13I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Poslanica Hebrejima, 2, 17	CB	Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.
1049	II. ISUS VELIKI SVEĆENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN A. ISUS JE VJERAN-OVJEROVLJEN 1. VJERNIJI OD MOJSIJA Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: 2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. 3Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. 4Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, 6ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade. Poslanica Hebrejima, 3, 1	CB	ISUS VELIKI SVEĆENIK VJERAN-
1050	Poslanica Hebrejima, 3, 1	CB	OVJEROVLJEN I MILOSRDAN
1051	Poslanica Hebrejima, 3, 1	CB	ISUS JE VJERAN-
1052	Poslanica Hebrejima, 3, 1	CB	OVJEROVLJEN
1053	Poslanica Hebrejima, 3, 1	CB	VJERNIJI OD MOJSIJA
1054	Poslanica Hebrejima, 3, 1	CB	Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:
1055	Poslanica Hebrejima, 3, 2	CB	on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj.
1056	Poslanica Hebrejima, 3, 5	CB	Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,
1057	2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI 7Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! 12Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo 15kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 16Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? 19I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. Poslanica Hebrejima, 3, 7	CB	2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
1058	Poslanica Hebrejima, 3, 12	N	Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.
1059	Poslanica Hebrejima, 3, 19	N	I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.
1060	Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. 3U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak,premda su djela od postanka svijeta dovršena. 4Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 5 A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. 6Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. 7Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. 8Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 9Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu! 10Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. Poslanica Hebrejima, 4, 2	CB	Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.
1061	Poslanica Hebrejima, 4, 3	CB	U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak,premda su djela od postanka svijeta dovršena.
1062	Poslanica Hebrejima, 4, 14	CB	Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere.
1063	Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" Poslanica Hebrejima, 6, 1	CB	Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga,
1064	Riječi nade i ohrabrenja 9A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 11Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima, 6, 9	CC	A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
1065	Poslanica Hebrejima, 6, 12	CB	te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.
1066	Od izlaganja k poticanju 19Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 24I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela 25te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. Poslanica Hebrejima, 10, 22	CB	Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.
1067	Poslanica Hebrejima, 10, 23	CB	Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade
1068	Poslanica Hebrejima, 10, 23	BC	jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.
1069	Velikodušnost u prošlosti 32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. 37Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti 38A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. Poslanica Hebrejima, 10, 38	CB	A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.
1070	Poslanica Hebrejima, 10, 39	CB	A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.
1071	IV. VJERA I USTRAJNOST 1. VJERA PRAOTACA A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 3Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. 4Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori. 5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. 6A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. 7Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Poslanica Hebrejima, 11, 1	CB	IV. VJERA I USTRAJNOST
1072	Poslanica Hebrejima, 11, 1	CB	1. VJERA PRAOTACA
1073	Poslanica Hebrejima, 11, 1	CB	A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo,
1074	Poslanica Hebrejima, 11, 1	CB	uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.
1075	Poslanica Hebrejima, 11, 3	CB	Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.
1076	Poslanica Hebrejima, 11, 4	CB	Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
1077	Poslanica Hebrejima, 11, 5	CB	Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
1078	Poslanica Hebrejima, 11, 6	CB	A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa,
1079	Poslanica Hebrejima, 11, 6	CB	vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
1080	Poslanica Hebrejima, 11, 7	CB	Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma.
1081	Poslanica Hebrejima, 11, 7	CB	Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
1082	Poslanica Hebrejima, 11, 8	CB	Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
1083	Poslanica Hebrejima, 11, 9	CB	Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
1084	Poslanica Hebrejima, 11, 11	CB	Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne
1085	Poslanica Hebrejima, 11, 11	BC	jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
1086	Poslanica Hebrejima, 11, 13	CB	U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
1087	17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. 20Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 23Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. 25Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. 26Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. 27Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. 29Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 30Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 35Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani - 38svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano 40jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Poslanica Hebrejima, 11, 17	CB	Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
1088	Poslanica Hebrejima, 11, 19	CB	uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
1089	Poslanica Hebrejima, 11, 20	CB	Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
1090	Poslanica Hebrejima, 11, 21	CB	Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
1091	Poslanica Hebrejima, 11, 22	CB	Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
1092	Poslanica Hebrejima, 11, 23	CB	Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
1093	Poslanica Hebrejima, 11, 24	CB	Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
1094	Poslanica Hebrejima, 11, 27	CB	Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
1095	Poslanica Hebrejima, 11, 28	CB	Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
1096	Poslanica Hebrejima, 11, 29	CB	Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
1097	Poslanica Hebrejima, 11, 30	CB	Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
1098	Poslanica Hebrejima, 11, 31	CB	Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
1099	Poslanica Hebrejima, 11, 33	CB	koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
1100	Poslanica Hebrejima, 11, 39	CB	I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
1101	Poziv na postojanost Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. Poslanica Hebrejima, 12, 2	CB	Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.
1102	3. JELA ILI MILOST 7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 8Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. 11Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku 14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. 15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! 17Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. 18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. Poslanica Hebrejima, 13, 7	CB	Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.
1103	Poslanica Hebrejima, 13, 18	CC	Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati.
1104	Korist kušnje 2Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje 3znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. 4Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. 5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. 6Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - 8čovjek duše dvoumne,nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, 10a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: 11sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. 12Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. Jakovljeva poslanica, 1, 3	CB	znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.
1105	Jakovljeva poslanica, 1, 6	CB	Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
1106	Nepristranost Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! 2Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći 3i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!", 4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? 5Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? 6A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? 7Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? 8Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; 9ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. 10Ta tko sav Zakon uščuva,a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 11Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. 12Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. 13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom. Jakovljeva poslanica, 2, 1	CB	Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću!
1107	Jakovljeva poslanica, 2, 5	CB	Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?
1108	Vjera i djela 14Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću." 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva. Jakovljeva poslanica, 2, 14	CB	Vjera i djela
1109	Jakovljeva poslanica, 2, 14	CB	Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema?
1110	Jakovljeva poslanica, 2, 14	CB	Može li ga vjera spasiti?
1111	Jakovljeva poslanica, 2, 17	CB	Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.
1112	Jakovljeva poslanica, 2, 18	CB	Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela.
1113	Jakovljeva poslanica, 2, 18	CB	Pokaži mi svoju vjeru bez djela,
1114	Jakovljeva poslanica, 2, 18	CB	a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.
1115	Jakovljeva poslanica, 2, 19	CB	Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš!
1116	Jakovljeva poslanica, 2, 19	CB	I đavli vjeruju, i dršću."
1117	Jakovljeva poslanica, 2, 20	CB	Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?
1118	Jakovljeva poslanica, 2, 22	CB	Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim
1119	Jakovljeva poslanica, 2, 22	CB	i djelima se vjera usavršila
1120	Jakovljeva poslanica, 2, 23	CB	te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta.
1121	Jakovljeva poslanica, 2, 24	CB	Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.
1122	Jakovljeva poslanica, 2, 26	CB	Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
1123	Strpljivost i molitva 7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da",i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud. 13Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. Jakovljeva poslanica, 5, 15	CB	pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
1124	Životna nada 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, 4za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 5vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti. Prva Petrova poslanica, 1, 5	CB	vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme.
1125	Prva Petrova poslanica, 1, 7	CB	da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.
1126	Prva Petrova poslanica, 1, 8	CB	Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene
1127	Prva Petrova poslanica, 1, 9	CB	što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
1128	Poziv na svetost. Budnost 13Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 14Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 15Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. 17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. 18Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 20On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. Prva Petrova poslanica, 1, 21	CB	koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu
1129	Prva Petrova poslanica, 1, 21	CB	da vjera vaša i nada bude u Bogu.
1130	Novo svećenstvo 4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. 7Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. 9A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; 10vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili. Prva Petrova poslanica, 2, 6	CB	Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti
1131	Prva Petrova poslanica, 2, 7	CB	Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni
1132	Sažetak poslanice 12Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? 18I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi? 19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju. Prva Petrova poslanica, 4, 19	CB	Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje
1133	Prva Petrova poslanica, 4, 19	BC	vjernom Stvoritelju.
1134	Pastiri i vjernici Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: 2pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; 3i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. 4Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. 5Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. 6Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.7Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. 8Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. 9Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. 10A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. 11Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen. Prva Petrova poslanica, 5, 1	CB	Pastiri i vjernici
1135	Prva Petrova poslanica, 5, 2	CC	pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno;
1136	Prva Petrova poslanica, 5, 7	CB	Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.
1137	Prva Petrova poslanica, 5, 9	CB	Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu.
1138	Želje i pozdrav 12Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite!13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.14Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu! Prva Petrova poslanica, 5, 12	CC	Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite!
1139	Naslov Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. 2Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! Druga Petrova poslanica, 1, 1	CB	Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas
1140	Poziv na svetost. Božja darežljivost 3Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 4Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. 5Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, 6spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. 10Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada! 11Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. Druga Petrova poslanica, 1, 5	CB	Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje,
1141	Krivi učitelji Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. 2I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. 3U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema. Druga Petrova poslanica, 2, 1	N	Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast.
1142	1. uvjet: ne griješiti 5A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!6Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine.7Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.8Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.9Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.10Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. Prva Ivanova poslanica, 1, 9	BC	Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.
1143	Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.19Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje20ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.21Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.22I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed.24I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. Prva Ivanova poslanica, 3, 23	CB	I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed.
1144	3. uvjet: kloniti se antikrista Ljubljeni,ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.2Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je.3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu.4Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.5Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša.6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. Prva Ivanova poslanica, 4, 1	N	Ljubljeni,ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.
1145	III. NA IZVORIMA LJUBAVI I VJERE 1. Na izvoru ljubavi 7Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.8Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.9U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.10U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.14I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.15Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. Prva Ivanova poslanica, 4, 7	CB	III. NA IZVORIMA LJUBAVI I VJERE
1146	Prva Ivanova poslanica, 4, 16	CB	I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
1147	Tko god vjeruje: "Isus je Krist",od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.2Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo.3Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.4Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Prva Ivanova poslanica, 5, 1	CB	Tko god vjeruje: "Isus je Krist",od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.
1148	Prva Ivanova poslanica, 5, 4	CB	Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.
1149	2. Na izvoru vjere 5Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?6On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.7Jer troje je što svjedoči:8Duh, voda i krv; i to je troje jedno.9Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga:10Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.11I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu.12Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. Prva Ivanova poslanica, 5, 5	CB	Na izvoru vjere
1150	Prva Ivanova poslanica, 5, 5	CB	Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?
1151	Prva Ivanova poslanica, 5, 10	CB	Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi.
1152	Prva Ivanova poslanica, 5, 10	N	Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem
1153	Prva Ivanova poslanica, 5, 10	N	jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.
1154	Prva Ivanova poslanica, 5, 13	CB	To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.
1155	Pohvala Gaju 2Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. 3Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. 4Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga. 5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. 6Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. 7Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. 8Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine. Treća Ivanova poslanica, 1, 5	CB	Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake.
1156	Povod 3Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. 4Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. Poslanica Jude apostola, 1, 3	CB	Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.
1157	Krivi učitelji i kazna koja im prijeti 5Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. 6I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; 7kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom pÓuti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju. Poslanica Jude apostola, 1, 5	N	Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne.
1158	Poslanica Jude apostola, 1, 20	CB	Poticaji vjernima
1159	Poslanica Jude apostola, 1, 20	CB	A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom,
1160	Pozdrav 4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. Otkrivenje, 1, 5	BC	i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha
1161	Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav Anđelu Crkve u Efezu napiši: "Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i - uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim." 7"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem." Crkvi u Smirni: vjernost u progonu 8I anđelu Crkve u Smirni napiši: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života." 11"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt." Otkrivenje, 2, 8	CB	Crkvi u Smirni: vjernost u progonu
1162	Otkrivenje, 2, 10	CB	Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života."
1163	Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje 12I anđelu Crkve u Pergamu napiši: "Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih." 17"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima." Otkrivenje, 2, 13	CB	Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok,
1164	Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje 12I anđelu Crkve u Pergamu napiši: "Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih." 17"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima." Otkrivenje, 2, 13	CB	vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva.
1165	Crkvi u Tijatiri: kriva snošljivost 18I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: "Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego - što imate, čvrsto držite dok ne dođem." 26"Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih - 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" Otkrivenje, 2, 19	CB	Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih.
1166	Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost 14I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." 21"Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo." 22"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" Otkrivenje, 3, 14	BC	I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja:
1167	Otkrivenje, 4, 1	OST	Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta
1168	Zmaj i Zvijer I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 2Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" 5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 9Tko ima uho, nek posluša! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. Otkrivenje, 13, 10	CB	Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.
1169	Anđeli navješćuju čas suda 6I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Viče iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!" 8Za njim eto drugog anđela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!" 9Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 10pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." 12U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. 13I začujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!" Otkrivenje, 14, 12	CB	U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.
1170	Zvijer i Bludnica 8"Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu. 9Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: 10pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. 11I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 12Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 13Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 14Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva." 15I reče mi anđeo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. 16I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 17Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. 18Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim." Otkrivenje, 17, 14	CB	Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva."
1171	Prvi boj za dovršenje djela Božjega 11I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. 15Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. 16Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara." 17I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju 18da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogućnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!" 19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. 20I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. 21A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova. Otkrivenje, 19, 11	BC	I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;
1172	5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite." 6I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. 7To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. 8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." Otkrivenje, 21, 5	BC	Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite."
1173	Otkrivenje, 21, 8	N	Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."
1174	I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. 6I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!" 8Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 9A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!" 10A zatim će mi: "Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!" 12"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" 13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž." Otkrivenje, 22, 6	BC	I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo.