Svjetlo
Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?
( Evanđelje po Mateju - Mt 6,23 )
| Svjetlo | ||
| Hebrejski | אוֹר | or (ore) |
| Grčki | Φως | Fos |
| Latinski | lux | |
- 204 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 93 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 43 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Knjizi proroka Izaije : 34 puta
| SZ | Petoknjižje | 33 |
| Povjesne knjige | 15 | |
| Mudrosne knjige | 90 | |
| Proroci | 66 | |
| NZ | Evanđelja | 43 |
| Djela apostolska | 10 | |
| Poslanice | 34 | |
| Otkrivenje | 6 | |
| Ukupno : | 297 |
PREGLED PO ČITANJIMA
OSTALA LITERATURA :
SVJETLO
Stari Zavjet
Tema svjetlosti proteže se kroz čitavu biblijsku objavu. Razdvajanje svjetla od tame je prvi Stvoriteljev čin (Post 1,3), a na
svršetku povijesti spasenja novo stvorenje (Otk 21,5) imat će samog Boga za svjetlo (Otk 21,23).
I. BOG SVJETLOSTI
1. Stvoritelj svjetlosti
Svjetlo, kao i sve ostalo, opstoji tek kao Božji stvor: svjetlo dana izronilo je iz iskonskog kaosa (Post 1,1-5) kao i svjetlost zvijezda
koje dan i noć sjaje nad zemljom (Post 1,14-19). I tmina koja se sa svjetlošću izmjenjuje, pokorava se svome Stvoritelju (Bar 3,33)
jer isti Bog "tvori svjetlost i stvara tamu" (Iz 45,7; Am 4,13). I oni oboje, i svjetlost i tama, pjevaju istu pjesmo hvale Stvoritelju (Ps 19,2;
Dn 3,17..). Uz sve to, svjetlost i tmina imaju simboličko značenje.
2.Bog odjenut svjetlošću
Svjetlost je znak koji vidljivo očituje nešto od Boga; ona je kao odsjev Njegove slave. Svjetlost kao pojam je sastavni dio književnog izraza da se opiše
teofanija. Svjetlost je odjeća kojom je Bog zaogrnut kao plaštem (Ps 104,2). Kad se pojavi , sjaj mu je kao svjetlost i zrake sjevaju iz njegovih
ruku (Hab 3,3), a svod na kome počiva Njegovo prijestolje blista kao prozirac (Izl 24,10; Ez 1,22).
3.Bog je svjetlost
Uza svu simboliku svjetlosti, tek s Knjigom Mudrosti ona se povezuje s Božjom biti. Kao izljev Božje slave, Mudrost je "odsjev vječne svjetlosti" ,
viša od svake stvorene svjetlosti (Mudr 7,27.29).
II. SVJETLOST - DAR BOŽJI
1.Svjetlost živih
Propovjednik kaže kako je "svjetlost ljupka i ugodno je očima vidjeti sunce (Prop 11,7). Otuda i tijesno povezivanje svjetlosti i života:
roditi se znači vidjet svjetlo (Job 3,16; Ps 58,9). Slijepac koji ne vidi svjetlo Božje (Tob3,17) ima predokus smrti i obratno: bolesnik
koga Bog otme smrti raduje se kad vidi da nad njime svijetli "svjetlost živih" (Job 33,30; PS 56,14). Svjetlo i tmina imaju za čovjeka suprotne
vrijednosti na kojima se gradi njihov simbolizam.
2. Simbolizam svjetlosti
Svjetlost i tmina predstavljaju dvojaku sudbinu koja očekuje čovjeka : sreću i nesreću. Svojim zakonom Bog osvjetljava čovjekove korake
(Izr 6,23; Ps 119,105),; on je svjetiljka koja ga vodi (Job 29,3; Ps 18,29); on mu prosvjetljava oči ((Ps 13,4); Bog je čovjekova svjetlost i spasenje (Ps 27,1).
Pravednika Bog vodi u radost obasjanog dana (Iz 58,10), dok zlikovac posrće u tami (Iz 59,9) i gleda kako mu se svjetiljka gasi (Izr 13,9; Job 18,5...).
3.Obećanje svjetlosti
Simbolizam svjetlosti i tame susreće se kod proroka u eshatološkoj perspektivi. Tama će biti grešnicima jedan od znakova
koji najavljuju Dan Jahvin (Iz 13,10; Jr 4,23...) , a za pravednike će taj znak biti svjetlo (Am 5,18). Izaija najavljuje :
"Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku (Iz 9,1;42,7;49,9).
Novi Zavjet
I. KRIST - SVJETLO SVIJETA
1. Ispunjenje obećanja
U Novom Zavjetu eshatološka svjetlost obećana po prorocima postala je stvrnost: kad Isus počinje propovjedati u Galileji , ispunja se
Izaijino poročanstvo (Iz 9,1). Evanđelist Luka u Zaharijinom hvalospjevu najavljuje Isusovo rođenje :" ..po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine, da obasja one koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj.." (Lk 1,48; Iz 42,6; Iz 49,6).
2. Krist objavljen kao svjetlost
Isus se objavljuje kao Svjetlost svijeta svojim djelima i riječima :"Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta (Iv 9,5). Tko mene slijedi
sigurno neće ići u tami ,nego će imati svjetlo koje vodi u život (Iv 8,12). Ja, Svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u mene vjeruje
ne ostane u tami (Iv 12,46).
3. Preobraženi Krist
U jednom izuzetnom viđenju trojica učenika u događaju Preobraženja na gori (Mt 17,2//) , vidjela su Božansku Svjetlost koja je bila zastrta ljudskom puti.
Isusovo lice koje blista i odjeća sjajna kao svjetlost ne pripadaju više smrtnom ljudskm stanju: oni nagovještavaju stanje u kojem će se
nalaziti uskrsli Krist koji će se takav ukazati u Pavlu - u silnoj svjetlosti (Dj 9,3;22,6;26,13).
Svjetlost što blista na Kristovu licu je svjetlo slave samoga Boga (usp. 2 Kor 4,6); Krist je upravo time što je
Sin Božji, odsjev Njegova sjaja (Heb 1,3).
II.SINOVI SVJTLOSTI
1. Ljudi između tame isvjetlosti
Isus se onjavljuje ka o Svijetlo svijeta; svjetlost je obilježje područja vlasti Božje i Kristove
kao područja dobra i pravednosti , dok je tama obilježje područja vlasti Sotonine kao područja zla i bezbožnosti
(usp. (2 Kor 6,14..). Sotona se, da bi prevario i zaveo čovjeka, ponekad prerušava u anđela svjetlosti (2 Kor 11,14).
Čovjek je stavljen da bira između ta dva izbora, tako da postaje ili "sin tame" ili "sin svjetlosti" (Lk 16,8). Oni koji čine zlo bježe od
svjetlosti da se ne razotkriju njihova djela, a oni koji postupaju po Istini dolaze k svjetlosti (Iv 3,19) i vjeruju u Svjetlost
da bi sami postali sinovi svjetlosti (Iv 12,36).
2. Iz tame u svjetlost
Svi ljudi po svom rođenju pripadaju području vlasti tame - osobito pogani - (Ef 4,18). Bog nas poziva iz tame u svoje divno
svjetlo (1 Pt 2,9); otimajući nas iz vlasti tame , prenio nas je u kraljevstvo svoga Sina da bismo bili dionici sudbine svetih
i svjetlosti (Kol 1,12). Pavao piše Efežanima : " Nekoć smo bili tama , sada smo svjetlost u Gospodinu" (Ef 5,8).
3. Život sinova svjetlosti
Kako živjeti u svjetlosti?
Isus govori u Ivanovu evanđelju kako je važno da čovjek ne dopusti da se zamrači njegova unutarnja svjetlost (Mt 6,22//) ;
Pavao govori vojnim riječnikom: treba se obući u oružje svjetla i odbaciti djela tame (Rim 13,12) - da nas ne iznenadi Dan Gospodnji.
Plod svjetla je sve ono što je dobro, pravedno i istinito i tako se treba ponašati , te odbaciti "besplodna djela tame" koja obuhvaća
svakovrsne grijehe (Ef 5,9-14).
4. Prema vječnoj svjetlosti
Bog je pravednicim obećao čudesno preobraženje u Njegovu kraljevstvu (Mt 13,43) gdje će izabranici promatrati lice Božje i ta će ih
Svjetlost obasjavati (Otk 22,4) . To je naša nada , a tako molimo s vjerom i za one koji su prije nas otišli sa ovoga svijeta kako molimo u pogrebnoj
liturgiji :"Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila im...".
Srce koje neprestano bdije nad sobom
i ne dopušta da primi u sebe obličja, slike
i misli mračnih i lukavih demona,
počt će rađati iz svoje nutrine
misli koje zrače svjetlom.
Hesihije (VI./VII.stoljeće, poglavar samostana na Sinaju)
Ne reče li Bog:"Neka bude svjetlost"
i odjednom - bi svjetlost?
Ako , dakle, svjetlo Božjeg Duha
zasja u srcu poput munje
ili kao kakvo moćno sunce,
što misliš, što može učiniti
tako obasjanoj duši?
Neće li uistinu prosvijetliti
tako da stekne jasno i savršeno
razumijevanje Boga i toga
kako je On prisutan u duši?
Simeon Novi Bogoslov (949-1022, monah)
Ispitaj svoje srce da vidiš
ima li ti duša svoje svjetlo na putu
i svoju istinsku hranu i piće u Gospodinu.
Ako nema, onda marljivo nastoj,
noću i danju, da to zadobiješ.
Kad ugledaš sunce,
provjeri je li to pravo sunce,
jer sjeti se da si slijep.
Dakle, spaziš li kakvo svjetlo
pogledaj u svoju dušu
i vidi razabireš li u njoj svjetlo istine i dobra.
To je Isus koji je došao vratiti vid
tvom unutarnjem čovjeku.
Makarije Veliki (IV./V. stoljeće, Kapadokija)
Očisti ogledalo svoje duše
i čisto svjetlo će se stopiti s tobom
očitujući ti se kao Trojstvo.
Spusti zatim to svjetlo u svoje srce
i tamo ćeš vidjeti Boga Živoga.
Ivan iz Dalyuthae (VIII.st., pustinjak)
Ne gubimo puno vremena u dokazivanju da ima puno mraka,
nego radije zapalimo svijeću.
Odmah će oko nas biti manje mračno.
Zvjezdan Linić, prezbiter, franjevac (1941.-2013.)
Ti si zakon našega života,
unutarnja snaga našeg bića i djelovanja;
skrovito svjetlo našeg duha,
duboki žar našega srca,
sveti sjaj čitava našeg bića,
koji ga uobličuje
prema svjetlu samog božanstva.
Karl Rahner , teolog, Družba Isusova (1904-1984)
Summa theologiae , II-II, 171,5 ad3.
Sigurnost koju daje Božansko svjetlo
veća je od sigurnosti što je daje
svjetlo naravnog razuma.
Sv. Toma Akvinski, crkveni naučitelj ( 1225.-1274.)
Iz spisa Glasnik SIM, studeni 1982:
Ljudski život je začuđujuće divna pojava...
Koliko ga smo ljubimo,
usprkos svim brigama, mukama i tugama.
Jesmo li odgonetnuli tajnu krvi
koja nosi život našim žilama?
Jesmo li odgonetnuli tajnu misli
kojom obuhvaćamo svemir,
dotičemo neizmjernost,
dohvaćamo vječnost?
Ne, ne !
Pred nama nije mrak!!!
Nečija ruka upalila je u nama
SVJETLO kojim gore obzorja
vječnoga Života, i naša su lica
ožarena radošću djece koja mole:
"Oče naš"...
Miklobušec Valentin, prezbiter, DI
Časoslov IV, Psaltir II. tjedna, utorak, večernja
Bože, tvoj je dan i tvoja je noć.
Daj da sunce pravde boravi u našim srcima
te uzmognemo stići k SVJETLOSTI
u kojoj Ti prebivaš.
Po Gospodinu...
Časoslov - molitve, antifone
Časoslov IV, Psaltir II. tjedna, utorak, jutarnja
Gospodine Isuse Kriste, SVJETLO pravo!
Ti sve ljude prosvjetljuješ i
vodiš ih k spasenju.
Daj nam, molimo Te,snage
da Ti pripravimo put mira i pravde.
Koji živiš i kraljuješ...
Časoslov - molitve, antifone
Časoslov IV, Psaltir II. tjedna, srijeda, jutarnja
Pošalji, molimo te, Gospodine,
sjaj svog SVJETLA u srca naša
da trajno hodimo putem Tvojih zapovjedi
i nikad ne skrenemo s puta Tvojih odredaba.
Po Gospodinu...
Časoslov - molitve, antifone
Časoslov III, Psaltir II. tjedna, četvrtak, srednji čas
Gospodine, Ti si pravo svjetlo i
tvorac si svjetla.
Molimo te:
daj da trajno razmišljamo samo ono
što je sveto i pošteno
te tako sveudilj živimo
svjetlom prosvjetljeni.
Po Gospodinu...
Časoslov - molitve, antifone
Časoslov III, Psaltir II. tjedna, četvrtak, šesti čas
Svemogući Bože,
kod Tebe nema ništa tamna,
ništa mračna.
Pošalji u nas sjajo svoga svjetla
da opslužujući Tvoje zapovjedi
radosna srca vjerno koračamo
Tvojim putem.
Po Kristu..
Časoslov - molitve, antifone
Iz spisa Časoslov II, Vazmeni ponedjeljak
Večernja, prošnje:
Kriste, svjetlo koje nema zalaza,
sada o sumraku tebi svoju molbu upravljamo.
i molimo te da svjetlom svoga
uskrsnuća prosvjetliš naše pokojne.
Gospodine sve obnovi i oživljuj.
Časoslov - molitve, antifone
Iz spisa Časoslov II, III Vazmeni tjedan, ponedjeljak
Večernja, molitva:
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine,
da se na pravi put vrate.
Daj svim kršćanima da odbace,
što je kršćanstva nedostojno,
a traže što mu priliči.
Po Gospodinu.
Časoslov - molitve, antifone
Iz spisa XV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
Večernja Služba čitanja, himan:
Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem
Čuj molbu nam, pomozi nas!
Časoslov - molitve, antifone
Iz spisa 04.siječanj – Jutarnja, molitva:
Svemogući i vječni Bože, svjetlo vjernika,
ispuni cijeli svijet svojom slavom i
objavi se svim narodima u sjaju svoje istine.
Po Gospodinu našemu.
Časoslov - molitve, antifone
Iz spisa 04.siječanj – Jutarnja, molbenica:
S neba si dao da nestvorena pravda
ozari zemlju našu:
- u svjetlu tog Sunca upravljaj naš
dan i naš život!
Klanjamo ti se, jedinorođeni Sine Božji!
Časoslov - molitve, antifone
Iz spisa Psaltir II. tjedna, Večernja 09.01., molitva:
Bože, svjetlosti svih naroda,
udijeli ljudima trajan mir;
ulij nam u srce sjaj novoga svjetla
kojim si rasvijetlio Mudrace,
naše oce u vjeri. Po Gospodinu.
Časoslov - molitve, antifone
Iz Obnovljeni život, listopad 1919.
Temeljna je zabluda našeg vremena,
što drži, da se može ispeti na svijetlo i
dovinuti se života bez Krista.
Kobne li opsjene !
Springer Emil, prezbiter DI (1866.-1933.)
Iz knjige Evanđelist Ivan :
Ustvari, svjetlo i ljubav Sina Božjega
spontano izazivaju mržnju sotonsko svijeta,
koji se neopozivo opredjelio za tamu i zlo.
Odatle neprestan i nezaustavljiv sukob
Krista i kneza ovoga svijeta,
između naroda Gospodnjeg i Sotoninih satelita.
Simbolika antiteze svjetlo - tama
ponavlja se na veoma rječit i
znakovi način.
Zapravo se dvije stvarnosti koje izražava
ta suprotnost uzajamno isključuju :
jedna se bori protiv druge,
ako napada jedna, uzmiče druga.
Salvatore Alberto Panimolle, prezbiter, bibličar (1935.-2020.)
Iz knjige Molitva oslobođenja :
Razlučivanje je osobito "svjetlo" koje nam
omogućava u Bogu promatrati stvari.
To je "izmoljeno svjetlo"
koje se zadobiva i u djelo provodi u molitvi;
dar koji Bogdaje poniznima i
čistima srcem u zajednici koja moli.
Taj dar valja rabiti uz podršku drugih,
u osluškivanju Božje Riječi i
razmatranju vjerskih istina.
Matteo La Grua, prezbizer, egzorcist (1914.-2012.)
Lice ljubitelja
odražava se na licu ljubljenoga.
Neka me Tvoje lice obasjava;
Tvoje svjetlo nek odsijeva
s mog lica...
Ricarda Huch, pisac, povjesničarka (1864.-1947.)
Moram se okrenuti Tebi,
ako hoću naći sebe.
Jer, ja sam ono
što sam u Tvojim očima.
Ne poznajem tajne koja je u meni,
dok mi je ne objaviš
u svjetlu svoga lica...
Ricarda Huch, pisac, povjesničarka (1864.-1947.)
Iz spisa Propovijed 39 o svetim Svjetlima :
Nema ništa što Boga toliko veseli
koliko ga veseli
čovjekovo obraćenje i spasenje,
jer su radi toga svi govori i
sva otajstva,
da postanete kao svjetiljke u svijetu,
kao životna sila za druge ljude.
Postanite, dakle, savršena svjetla
stojeći uz ono veliko Svjetlo.
Neka vas ispuni svjetlost Svjetla s neba,
da biste bili jasno i blistavo rasvijetljeni
od Svetog Trojstva čiju jednu zraku,
što proizlazi iz jednoga Božanstva,
na nesavršen način primate
u Kristu Isusu Gospodinu našemu
kome slava i vlast u vijeke vjekova.
Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)
Iz spisa Ispovjesti :
Opomenut tako da se vratim samome sebi,
ušao sam pod tvojim vodstvom
u svoju nutrinu;
to sam mogao jer si ti postao
mojim pomoćnikom.
Ušao sam i vidio slabašnim okom
svoje duše iznad istoga oka svoje duše,
iznad svoga duha svjetlo nepromjenljivo,
ne ovo obično svjetlo i
vidljivo svakom tijelu
niti je ono bilo kao od iste naravi,
samo veće, kao kad bi ovo svjetlo
mnogo i mnogo jasnije svijetlilo i
sve stvari obuzelo svojom veličinom.
Ne, ono svjetlo nije bilo takvo,
nego drugo, mnogo drugačije od svih ovih.
Niti je tako bilo iznad moga uma
kao ulje nad vodom, ili nebo nad zemljom,
nego ono bijaše više,
jer me je ono stvorilo,
a ja bijah niže,
jer sam bio stvoren od njega.
Tko pozna istinu, pozna to svjetlo.
Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)
Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) : :
Gospodine, rekao si:
"Vi ste svjetlo svijeta.
Svijeća se ne stavlja pod posudu,
nego na svijećnjak da se vidi."
Ali mi se trudimo da unesemo
svjetlo u svoje vlastite sobe
jer u nama ima mnogo tame.
Ti si oganj.
Ti si svjetlo i istina.
U Tebi gledamo svoj zadatak.
Daj da s Tobom gorimo,
da nas izjeda plamen Tvoje ljubavi
i da Tvojim mirom svjetlimo svakom,
i najudaljenijem čovjeku.
Nitko od nas ne može to sam.
Ali ako u Tebi živimo,
svi smo svjetlo svijeta.
Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)
Iz djela Expositio psalmi CXVIII :
Onaj koji dolazi kuca na naša vrata,
želi zauvijek ostati.
Naš je grijeh ako uvijek ne ulazi i
zauvijek ne ostane.
Njegovim dolaskom,
neka ti budu vrata širom otvorena!
Otvori svoja vrata;
raširi svoj duh kako bi vidio
koliko je bogata jednostavnost,
da je mir bogatstvo,
i kako je ljupka milost.
Raširi svoje srce!
Idi ususret suncu vječnoga svjetla
koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.
Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)
Iz spisa Iskrice Tajne:
Bog mi daje sve:
i svoju dragocjenu prisutnost i
svoju spasonosnu odsutnost,
dragocjeno svjetlo očitosti i
spasonosnu tamu vjere.
Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)
Iz propovjedi Na misi beatifikacije Ivana Merza 22.06.2003. :
Predraga braćo i sestre,
pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost,
postaje svojevrsna baklja,
što svijetli i grije.
To je pouka što nam je danas nudi
lik novoga blaženika, Ivana Merza.
Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)
Iz enciklike Deus caritas est – Bog je ljubav:
Ljubav je svjetlo – u konačnici jedino svjetlo
– koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet
obavijen tamom i daje nam hrabrosti
potrebne za život i djelovanje.
Ljubav je moguća i mi smo je sposobni prakticirati
jer smo stvoreni na sliku Božju.
Živjeti ljubav i tako omogućiti
da Božje svjetlo uđe u svijet –
to je poziv koji želim uputiti ovom enciklikom.
Benedikt XVI, papa
Iz Pisma časnim sestrama iz Krašića:
Da vi sve budete dobri Božji kanarinci,
nije drugo nego jedna neprekidna
pjesma Bogu Stvoritelju...
Isus ne voli tame.
On hoće, da svi, koji idu za Njim
budu svjetlo, pa dakako i vi sve.
Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)
Iz spisa Gundulić prema filozofiji cinquecenta, 1938.:
Sav je svijet oduhovljen tim načinom,
što Logos (Riječ), koji izlazi od Boga,
a koji je ono vrhovno 'jedno',
prožima i oblikuje svu materiju.
To čini tako, što prelazi na tvar,
daje joj život i od nje se opet vraća
onome 'jednomu'.
A sve to biva s pomoću svjetla,
koje je bitni, središnji dio Boga;
Bog je zapravo svjetlo;
on djeluje i živi u svim stvarima,
te svojim svjetlom obuhvaća
kao izvanjskim plaštem i sav svijet.
To je svjetlo svjetska duša,
koja se rasipa na sve strane,
te stvara i uređuje cijeli kozmos.
Po tome se svjetlu u svakom dijelu svijeta,
kao mikrokozmu očituje svebiće kao makrokozam.
Ono oduhovljuje svijet, i daje mu određeni oblik.
To svjetlo izišavši od Boga i prešavši na materiju,
odrazuje se od nje opet u Boga.
To je 'objavljenje Božje' po kojemu su
Bog i svijet jedno isto.
Sav svijet i život samo su odsjevi onoga 'jednog',
koj se po tom objavljenju i oduhovljenju tvari
očituje kao božansko.
Prema tome, stvorovi,
koji su postali emancijom apsolutnoga duha,
budući da su dio njega,
nalaze se istodobno u njemu:
Bog je dakle u svemu i sve je u Bogu;
svijet je pun Boga...
Jelašić Franjo, filozof, prevoditelj (1878.-1944.)
Mjesec bi bio taman bez svjetlosti sunca.
Isus je sunce, a ja odražavam tek djelić
Njegove svjetlosti.
Bez Gospodina, bio bih tek beskorisni sluga...
Paul Takashi Nagai, liječnik, spisatelj, sluga Božji (1908.-1951.)
Iz spisa Kršćanin - čovjek iz ljubavi za ljubav, 1968.:
Dolazi dan kad će mi na putu prema Bogu
biti potrebno samo Božje svjetlo.
Znam da tada neću biti sam
kao što nisam ni na Zemlji sam.
Naši međusobni odnosi u Božjem
će svjetlu doći do savršenstva.
Znam da će u ljudskom redu ti odnosi
biti istinitiji nego ikada,
ali će istodobno biti i više božanski.
Vatroslav Halambek, prezbiter DI, publicist, novinar (1944.)
Iz spisa Kerubinski putnik:
Bog stanuje u svjetlu do kojeg ne možeš ići.
Ako sam postaneš svjetlo,
Bogu možeš prići.
Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)
Iz spisa H. de Lubac, L'Eternel féminin,
étude sur un texte du Père Teilhard
de Chardin, 1968.:
Za kršćanina božansko svjetlo
postaje opipljivo i dohvatljivo
kroz kristale bića;
ali kršćanin želi samo svjetlo;
ako se božansko svjetlo utrne....,
i najdragocjenije supstancije postanu
u njegovim očima pepeo.
Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)
Iz spisa Mirno pred Bogom sjediti:
Evagrije Pontski govori o tome
da čovjek u stanju kontemplacije
može vidjeti svoje vlastito svjetlo.
Njemu najednom postaje jasno
što je on u stvarnosti.
Ovim se nutarnjim gledanjem
ne vidi nešto određeno,
nego postoji samo nutarnja jasnoća.
Čovjek može kazati:
Sve mi postaje jasno,
sve u meni biva svijetlo.
Svemu vidim smisao.
Odjednom shvaćam da je sve dobro i
da sam ja jedno sa svime – sa sobom,
s Bogom i sa svim stvorenjima.
Papa Grgur Veliki rekao je za
sv. Benedikta da je u jednoj jedinoj
zraci sunca vidio čitav svijet.
I to je nutarnje gledanje:
Najednom se sve ruši što je postojalo –
sve je jasno, sve je dobro, sve je svijetlo.
I tada osjećam da je Bog ovdje i
da će u njemu sve postati svijetlo
i vedro i dobro.
Anselm Grün, benediktinac (1945)
Iz spisa Dnevnik - Dopusti da te život prepozna:
Nisi ulje niti zrak -
samo točka sagorjevanja,
žarište u kome se rađa svjetlo.
Ti si samo leća u struji svjetla.
Samo tako možeš svjetlo prihvatiti i
dati i posjedovati.
Ako tražiš sebe "u svom vlastitom pravu",
sprečavaš sjedinjenje zraka i ulja u plamenu.
kradeš leći njenu prozirnost.
Posveta - biti svjetlo ili u svjetlu,
uništava da bi nastalo,
uništava da bi se sabralo i proširilo.
Moraš poznavati život i od njega
prepoznat biti po mjeri tvoje prozirnosti -
tj. prema mjeri tvoje sposobnosti da
kao cilj iščezneš,
a kao sredstvo ostaneš.
Dag Hammarskjöld, političar, tajnik UN (1905.-1961.)
Iz spisa Zur Terz im März - Terca u ožujku:
Nepojmljivo Svjetlo
Čisto i točno.
Zlato u granama vrbe,
Crnina na kori johe,
Tamno Svjetlo na tekućem potoku,
Srebro na njegovim grebenima,
Neshvatljivo Svjetlo,
Čisto i precizno.
Tko te je satkao
Iz divlje vatre
Iz vodenih para
Tako čisto i precizno?
Ne dolaziš li
Iz vatre Sunca
Divlje, kojoj nitko ne može odoljeti,
I iz silne Bujice,
Koju nitko ne mjeri?
Nije li vas Anđeo zaručio,
I sada si Ti
Čist, sladak i precizan
Neshvatljivo Svjetlo.
Dođi još jednom, Anđele
Uđi u divlji oganj srdaca
I u njihove divlje i opasne vode!
Stvori od toga još jednom
Nepojmljivo Svjetlo
Čisto, slatko i precizno.
Bernhard Welte, prezbiter, teolog, filozof (1906.-1983.)
Iz spisa Bilješke - V. Hug. Hurter, Nomenclátor literarius recentis theol. cathol.:
Kad se oblačiš ili hraniš,
neka te silno zanima nazočnost Božja.
Da ne bi krivim načinom obavio svoje poslove,
nego ih započeo s velikim pouzdanjem i
sa srcem k nebu uzdignutim,
ispitat ćeš ih prije u svijetlu Božjemu...
sv. Robert Bellarmino, kardinal, teolog, crkveni naučitelj (1542.-1921.)
Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Čovjek koji ispovjeda Kristov nauk
nalikuje na čovjeka koji nosi
svjetiljku pred sobom,
na duljem ili kraćem štapu:
svjetlo je uvijek pred njim,
i uvijek ga potiče da ide naprijed i
iznova otkriva pred njim novi,
primamljivi, osvjetljeni prostor.
Lav Nikolajevič Tolstoj, spisatelj (1828.-1910.)
Iz spisa Evanđelje — Kristov proglas o tom, šta je prava sreća:
Ja nisam znao za svjetlost,
pa sam mislio da svjetlosti i
istine nema u životu;
ali uvjerivši se da ljudi žive
samo iz te svjetlosti,
ja stadoh tražiti njezin izvor i nađoh
ga u Evanđelju.
Lav Nikolajevič Tolstoj, spisatelj (1828.-1910.)
Iz spisa C.Tomić, Crkva nade i oslobođenja, 1974.:
Zora ili osvit najavljuje da je prošla noć,
ali ipak ne pokazuje svu svjetlost dana.
U ovom životu svi mi koji slijedimo istinu
već činimo neka djela svjetlosti,
a opet u nekim djelima nismo
bez ostatka tmine.
Potpuni će dan svete Crkve izabranih biti,
kad na njoj ne bude nikakve sjene grijeha.
Pravi će dan biti kad zasja
savršenim žarom unutrašnjeg svjetla.
Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)
Sa službene stranice Famiglia nuova:
Upalite svjetlo,
umjesto da proklinjete tamu:
ponudite primjer onoga
što se može učiniti da se drugi
potaknu na djelovanje;
postati protagonisti (na kooperativan način)
kako bi naveli druge da postanu
protagonisti sebe i svijeta.
Leandro Rossi, prezbiter, profesor, osnivač komune za ovisnike (1933.-2003.)
Iz spisa Između sna i zastava, 1975.:
Najgore je kad se čovjek iznutra otruje
i ne vidi svjetla
što ga odasvud prožimlje...
Janko Bubalo, prezbiter OFM, pjesnik (1913.-1997.)
Iz spisa Vjera biblijskih mudraca, 2004.:
Svjetlo je najbolji fizički simbol za Boga,
jedina fizička stvar koja ne može biti
objekt bilo fizičkog bilo mentalnog vida.
Nikola Hohnjec, prezbiter, profesor (1944.)
Iz spisa Metaforika svjetlosti u Knjizi proroka Izaije ..., 2008.:
U govoru na Gori u Evanđelju po Mateju
Isusovi učenici su svjetlost svijeta.
Zajednica je između ostaloga pozvana
sa slikom upaljene svjetlosti
provoditi uzoran život,
jer Isusovi nasljedovatelji svijetle
svojim dobrim djelima.
Svjetlost ima dakle svoj izvor.
Ona drugima donosi svjetlost i toplinu.
Nikola Hohnjec, prezbiter, profesor (1944.)
Iz spisa Dnevnik, 3.8.1978.:
Nikada nisam gledao svijet
kao područje tame, usprkos
opačinama koje ga često zasjenjuju.
Svijet je oduvijek osvijetljen zbog
čovječanstva koje na njemu stanuje.
Što bi bio bez toga i
koji bi smisao imao.
Ne može se to ni predočiti.
Čovjeka je Stvoritelj u svijet
stavio kao u vrt.
Sam od sebe čovjek je u nj unio nered,
a da ipak nikada nije mogao unakaziti
divote koje predstavlja naša zemlja.
Drugi su planeti možda nastanjeni,
ali je naša zemlja izabrano mjesto
gdje milijuni bića provode
sudbinski svoj život,
mala točka u neizmjernosti,
ali gdje je sam Bog postao čovjekom
sličan nama, da bi otkrio svijetu
kako je (On Bog) njegova prava svjetlost...
Julien Green, spisatelj (1900.-1998.)
Iz spisa Svjetlo Kristovo i Crkva, 2007.:
Jer unatoč svemu što ih razlikuje,
pravoslavne, evangeličke i katoličke
kršćane povezuje vjera u Isusa Krista.
Kao kršćani zajedno priznajemo da nam je u
Isusu Kristu darovano svjetlo života,
da nam je to svjetlo zasjalo u krštenju
koje su crkveni oci označavali
kao prosvjetljenje (photismos).
U vjerovanju zajedno priznajemo da je
Isus Krist svjetlo od svjetla,
pravi Bog od pravoga Boga.
Zajedno ga priznajemo kao jedinoga
otkupitelja i spasitelja svih ljudi i
spasom svijeta.
Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)
Iz spisa Djelce 3, Drvo života, 29 – 30:
Živom željom trči k tom izvoru
života i svjetlosti, ti Bogu odana dušo,
pa iz dna svoga srca njemu zavapi:
O neizrecivi uresu velikoga Boga i
najčišći sjaju vječnoga svjetla,
živote što svaki život oživljuješ,
svjetlosti što svako svjetlo
svjetlošću napajaš te činiš da
mnogobrojna svjetla trajno blistaju
pred prijestoljem tvoga božanstva
sve od prvog praskozorja!
O vječno i nepristupno, sjajno i
slatko vrelo izvorno koje je skriveno
od očiju svih smrtnika,
ti si bez dna, dubina ti je beskrajna,
širina neobuhvatna,
čistoća nepokvarljiva.
Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)
Iz spisa Irénée de Lyon, Contre les hérésies..., 2007.:
Jer, kao što oni koji vide
svjetlost jesu u svjetlosti,
tako i oni koji vide Boga jesu u Bogu i
participiraju u njegovu sjaju.
Jer životvoran je sjaj Božji.
Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)
Iz spisa Iz rasprave Protiv krivovjerja:
Kao što se ljudi koji gledaju svjetlo
nalaze u svjetlosti i
obasjani su njezinim sjajem,
tako i oni koji vide Boga žive u Bogu
obasjani njegovim blještavilom.
Božje svjetlo daje život.
Tko, dakle, gleda Boga,
posjeduje i ima život.
Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)
Iz spisa Pet knjiga protiv krivovjerja, V, 27:
Svima koji imaju ljubav prema Njemu, Bog daje Svoje zajedništvo.
Općenje s Bogom je život i svjetlost
i naslađivanje svim dobrima koja On ima.
A ljude koji po vlastitoj volji odstupaju od Njega,
On podvrgava isključenju koje su oni sami odabrali.
Kao što je udaljavanje od svjetlosti tama,
tako je i otuđenje od Boga lišavanje svih dobara koja On ima.
Božja blaga su vječna i bez kraja,
zato je i njihovo lišavanje vječno i bez kraja;
tako će sami grešnici biti uzrok svojih muka
kao što ljudi koji su sebe oslijepili ne vide svjetlost,
iako svjetlost svijetli na njih.
Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)
Iz spisa Licht als Metapher der Wahrheit, 1957.:
Ono što svemu drugomu daje
vidljivost i predmetnost,
ne može i samo na isti način
biti predmetno.
Svjetlost se može vidjeti samo na onomu
čemu ona omogućava da postane vidljivo.
Hans Blumenberg, filozof (1920.-1996.)
Iz spisa Licht als Metapher der Wahrheit, 1957.:
Svjetlo i tama mogu predstavljati
apsolutne metafizičke suprotne snage,
koje se međusobno isključuju,
a ipak omogućuju okosnicu svijeta.
Ili je svjetlost apsolutna moć bitka,
koja razotkriva ništavnost tmine,
koja više ne može postojati
čim se pojavi svjetlost.
Svjetlost je ono što prodire,
ona daje (…) jasnoću temeljem koje
ono istinito ‘izlazi na vidjelo’ (…)
Svjetlo otvara prostor, omogućuje
distancu, orijentaciju, promatranje
bez straha, ono je poklon koji ne prisiljava,
osvjetljenje koje nenametljivo ipak sili.
Hans Blumenberg, filozof (1920.-1996.)
Iz spisa Licht und Erleuchtung in der christlichen Theologie..., 1986.:
Svjetlo znači sreću, znanje i život,
a (pr-)osvjetljenje je u širem
smislu sredstvo kojim se sve to
daruje ili može doseći.
Werner Dettloff, prezbiter OFM, teolog, profesor (1919.-2016.)
Iz spisa Max Black, Metafora, u: Republika, LX, 2,:
Svjetlo nije drugo doli sjena Boga!
Thomas Browne, znanstvenik (1605.-1682.)
Iz spisa Unaustrinkbares Licht:
Tko, dakle, filozofirajući pita
o biti stvari, taj dospijeva,
upravo zato što doseže svoj objekt,
u jedan neistraživi ponor,
ali je to ponor svjetla.
Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)
Iz spisa Vapaji duše Bogu,8,2:
Dajte nam, Gospodine, svjetlo, gledajte da nam je potrebnije
nego slijepcu od rođenja jer on je htio vidjeti svjetlo, a nije mogao.
A sad, Gospodine, ne želi se vidjeti.
Ah, kakve li neizlječive bolesti!
Tu se, Bože moj, ima pokazati Vaša moć, tu Vaše milosrđe.
Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)
Iz spisa Misli o kršćanskoj vjeri:
Uistinu, činio što mu drago,
Sotona ne može ugasiti ili zatamniti svjetlo Crkve.
On ga može prekriti svojim zlim tvorevinama,
no čak i neprozirna tijela propuštaju zrake svjetlosti i
Istina sja svojim vlastitim nebeskim sjajem,
premda u skrovitosti.
Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)
Iz spisa Riječ i život, 2007.:
Isus je veliko svjetlo koje je ganulo
čovječanstvo; “Ja sam svjetlost svijeta”.
Što znači svjetlo?
Znači put, istinu i nadasve život.
On je Put i Istina: to znači on je
sigurnost puta koji se mora prevaliti,
suputnik, mogućnost pristupa k Bogu:
“Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni”
(Iv 14,6).
On je, isto tako, i Život, tj. kraj
i cilj toga putovanja, plaća i cilj
ljudskoga života;
onaj koji otkupljuje naše biće
od brodoloma smrti.
Raniero Cantalamessa, kardinal (1934.)
Iz spisa Riječ i život, 2007.:
Često mi pada na pamet ono što je neka
židovska slijepa djevojka rekla jednom
kršćaninu u drami P. Claudela
“Što ste učinili sa svjetlom vi koji
nas gledate?” (Le père humiliè).
Zapitajmo se:
kako se služimo svjetlom koje smo primili,
mi, učenici Kristovi?
Mogu li oni koji uz nas nađu ili nas
slušaju kad govorimo opaziti da smo
zaista ljudi vjere, i da i osobe i
zbivanja u svijetu prosuđujemo onom
sigurnošću koju nam daje evanđelje?
Hodimo zaista “kao djeca svjetla”
(Ef 5,8), tj. kao časne i čiste osobe.
Raniero Cantalamessa, kardinal (1934.)
Kratke propovijedi, 2007.:
«Ispraznost nad ispraznošću,
veli Propovjednik, sve je ispraznost!
Kakva je korist čovjeku od svega truda
njegova kojim se trudi pod suncem?»
Ipak, smijemo postaviti pitanje:
Je li nešto ostaje pod suncem?
Ima li nešto vječno u vremenu i prolaznosti
ljudskoga života?
Tri stvari neće ‘prohujati s vihorom’:
ljubav, svjetlo i život!
Sve što se iz ljubavi čini, dolazi Bogu
i zauvijek u njemu ostaje.
I svjetlo zauvijek ostaje.
Bog je svjetlost i mi se vraćamo natrag
u Božje svjetlo.
Iako svakodnevno umiremo,
darovan nam je život čiji smisao Isus
pokušava objasniti u prispodobi
o bogatom čovjeku (Lk 12, 13-21).
Anđelko Domazet, prezbiter OFM, teolog (1962.)
Iz spisa Zborna mise polnoćke:
Bože, koji si ovu noć rasvijetlio
sjajem pravoga svjetla:
učini, molimo Te, da spoznavši na zemlji
tajne ovoga svijetla, i na nebu uzmognemo
uživati njegove radosti.
Rimski misal
Iz spisa Zborna mise polnoćke:
Gospodine, ti si dao da ove presvete
noći zablista pravo svjetlo -
Gospodin naš Isus Krist.
To svjetlo na zemlji motrimo u otajstvima.
Daj nam uživati njegove radosti na nebesima.
Rimski misal
Iz spisa Zborna mise polnoćke:
Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao
pravim svjetlom, Isusom Kristom.
Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla:
daj nam u nebu uživati njegovu radost.
Rimski misal
Iz spisa Zborna mise polnoćke:
Bože, koji si dao da ova presveta noć
sine bljeskom istinskoga svjetla,
daj nam, molimo, i u nebu uživati
radosti onoga kojega otajstva svjetla
na zemlji spoznasmo.
Rimski misal
Iz spisa Sermo I de Joan., 3 sl.:
(o Ivanu Krstitelju)
Što se mene tiče, nedvojbeno mi novu
radost svojim rođenjem donosi ona svjetiljka
načinjena za prosvjetljenje svijeta (usp.Iv 5,35),
jer sam zahvaljujući njoj spoznao
istinsko svjetlo koje svjetli u tami,
a tama ga ne može obuzeti (usp.Iv 1,5).
bl.Guerric d’Igny, redovnik cistercit (oko 1070./80.-1157.)
Iz spisa De vita et fine solitarii:
Jer ti si, o sveti Gospodine,
svjetlo svih svjetala, nadbitno svjetlo
i bezgranični sjaj;
nema kraja, ni mjere, ni granice
onomu presjajnom sjaju kojim u samome
sebi blistaš u vijeke.
Od zračenja tvoje svjetlosti
ukrašeno je lice naravi i sav se svemir
zaodijeva sjajem; sunce i mjesec,
oganj i sve što sjaji,
nebo i zvijezde primaju svjetlost,
uljepšavaju se i svijetle.
Pa i duhovne oči kako nadnebeskih tako
i ljudskih bića u tvojoj svjetlosti vide,
razlučuju i razumiju.
bl.Dionizije Kartuzijanac, redovnik ((1402/3-1471)
Iz spisa Soliloquium animae fidelis:
O dušo moja, pristupi dakle k Onomu
koji prebiva u nedostupnome svjetlu
i prosvjetljuje svakoga čovjeka
te se zagledaj u nj u njegovu
vlastitom svjetlu.
Ivan Pravedni Lansperg, prezbiter kartuzijanac (1489./90.–1539.)
Iz spisa Soliloquium animae fidelis:
O slatki Bože, istinska svjetlosti
svake ljepote;
jedina svjetlosti u kojoj nema tame;
svjetlosti, stvoriteljice svih svjetala!
Od tvoje svjetlosti svijetli
sve što svijetli.
U usporedbi s tobom ni najsjajniji
kerubi ne svijetle,
ni najužareniji serafi ne gore.
Jer ti — o najsjajniji, najblistaviji,
najljepši, najskladniji, najsjajniji —
jedini sve to imaš, a ne primaš ni
od koga drugoga; i u tebi,
kao u najblistavijem izvoru,
ključa punina tvoje nedokučive svjetlosti,
božanske svjetlosti — svjetlosti koja
nije ništa drugo doli ti sam.
Ivan Pravedni Lansperg, prezbiter kartuzijanac (1489./90.–1539.)
Iz spisa Écrits spirituels, sv. 1:
[…] Ja sam ovdje, na rubu
bezdana bez dna;
ne mogu se u nj spustiti drukčije
nego zatvorenih očiju i s dušom
predanom klanjanju.
Tada ti mojim zatvorenim očima
daješ neko novo svjetlo,
koje je tvoje vlastito svjetlo,
Svjetlo ljubavi, svjetlo koje
rasvjetljuje taj otajstveni život. […]
Augustin Guillerand, prezbiter kartuzijanac (1877.-1945.)
Iz spisa Écrits spirituels, sv. 1:
[…] Ali čovjek nije uvidio ono
što je vidjela zemlja i što su
opjevale stvari bez razuma.
Prosvijetljen Svjetlom, koje mu je
u svemu pokazivalo Boga,
nije Ga prepoznao.
Zatvorio je svoju dušu pred jasnoćom
koja je u svakome biću objavljivala
Onoga koji jest,
a u tome Bivstvujućem – Ljubav.
Pjesma stvorenja, koju je trebao
prihvatiti i uzdići do Božjega
prijestolja, ostala je na putu. […]
Augustin Guillerand, prezbiter kartuzijanac (1877.-1945.)
Iz spisa Viae Sion lugent:
U vrhuncu ljubavi duša zaboravlja
sebe i ulazi u tamu koja je svjetlija
od svakog svjetla.
Hugo de Balma, teolog, kartuzijanac, mistik (XIII.–XIV. stol.)
Iz spisa De intellectu et intelligibili, tract. 2, cap. 1:
(Intellectus est sicut lumen quod
facit intelligibilia actu.
Non enim res sunt intelligibiles
in actu nisi per lumen
intellectus agentis,
quod abstrahit eas a conditionibus
materialibus et manifestat veritatem earum.)
---------------------------------
Razum je poput svjetla koje čini
stvari stvarno spoznatljivima.
Jer stvari nisu stvarno razumljive
osim po svjetlu djelatnog razuma,
koji ih odvaja od materijalnih uvjeta
i očituje njihovu istinu.
Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)
Iz spisa Super De caelesti hierarchia, cap. IV:
(Quanto aliqua natura est magis
purgata et humiliata, tanto est
aptior ad recipiendum divinum lumen;
quia lumen divinum non recipitur
nisi in subiecto disposito per
humilitatem et puritatem.)
---------------------------------
Što je neka narav više očišćena i ponizna,
to je prikladnija za primanje
božanskog svjetla; jer se božansko
svjetlo ne prima osim u subjektu
pripravljenu poniznošću i čistoćom.
Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)
Iz spisa Eseji, Knjiga II, glava 12:
Naš razum ne posjeduje svjetlost
koja bi sama po sebi bila dovoljna
da nas vodi do apsolutne spoznaje.
On je poput svijeće u olujnoj noći:
baca snop koji nam dopušta da tek
slutimo oblike oko sebe,
ali čim se malo udaljimo od
svoga 'kruga', mrak postaje potpun.
Zabluda je misliti da je naš razum
sunce koje sve osvjetljava;
on je tek slabo treperenje kojim pokušavamo
raspršiti mrak vlastitog neznanja,
često neuspješno.
Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)
Iz spisa Eseji, Knjiga II, glava 12:
Kažu da nas priroda obdaruje svjetlošću
kojom bismo trebali raspoznavati
dobro od zla.
No, pogledajte koliko je to svjetlo nestalno!
Ono mijenja boje ovisno o našem odgoju,
našim željama i našim strahovima.
Ono što je 'svjetlo' u jednoj zemlji,
u drugoj je čista tmina.
To 'prirodno svjetlo' zapravo je
odraz naših navika, a ne nekakva
univerzalna jasnoća koju svi jednako vidimo.
Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)
Iz spisa Eseji, Knjiga III, glava 13:
Istina je sunce koje
ne može svatko podnijeti.
Mnogi radije ostaju u polutami svojih
predrasuda, u udobnosti vlastitih laži,
nego da izađu na svjetlost koja
bi ih mogla zaslijepiti svojom oštrinom.
Tražiti istinu znači pristati na to
da će nas to svjetlo ponekad opeći i
ogoliti sve ono što smo o sebi
pažljivo gradili u tami.
Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)
Iz spisa Epistola ad Bernardum Claraevallensem:
(Non a me haec loquor,
sed in vera luce quae de caelo venit.)
---------------------------------
Ne govorim ovo od sebe,
nego u pravome svjetlu koje dolazi s neba.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Scivias, Protestificatio, 133–143.:
Svjetlost koju vidim nije lokalna,
nego je daleko sjajnija od oblaka
koji nosi sunce.
Ne mogu u njoj razaznati visinu,
dužinu niti širinu;
i ona mi se naziva
'Sjenkom žive svjetlosti'.
I kao što se sunce, mjesec i zvijezde
ogledaju u vodi, tako se spisi, govori,
vrline i određena djela ljudi formirana
u toj svjetlosti meni odražavaju.
[...] U toj istoj svjetlosti ponekad
vidim drugu svjetlost,
koja mi je nazvana 'Živom svjetlošću';
kada i kako nju vidim, ne znam reći;
ali dok je gledam, sva tuga i sva
tjeskoba nestaju iz moga sjećanja,
tako da se osjećam poput mlade djevojke,
a ne kao stara žena.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Scivias, Prologus:
(Et ecce lux maxima de caelo veniens
perfudit totum cerebrum meum,
et inflammavit cor meum et
pectus meum sicut flamma.)
---------------------------------
I gle, silno svjetlo dolazeći s neba
preplavi sav moj um i zapali
moje srce i moje grudi poput plamena.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Scivias, Knjiga I, vizija 2:
(Lux quam video non est localis,
sed multo splendidior nube
quae solem portat.)
---------------------------------
Svjetlo koje vidim nije prostorno,
nego mnogo sjajnije od oblaka
koji nosi sunce.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Pismo Guibertu iz Gemblouxa:
(In eadem luce video et audio,
et ex illa luce cognitionem accipio.)
---------------------------------
U tome istom svjetlu vidim i slušam,
i iz toga svjetla primam spoznaju.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Liber Divinorum Operum, Prva vizija, poglavlje 2 (De amore):
Ja sam ona najviša i vatrena sila
koja je zapalila sve žive iskre i
koja ništa smrtno nije izdahnula,
nego ih ja prosuđujem
onakvima kakvi jesu.
Kružeći oko kruga svijeta sa
svojim gornjim krilima,
to jest u mudrosti,
ja sam ga pravedno uredila.
Ja sam ognjeni život božanske bîti:
blistam nad ljepotom polja,
sjajim u vodama i gorim u suncu,
mjesecu i zvijezdama.
S vjetrom, kao nevidljivim životom
koji sve drži, ja sve oživljavam.
Jer zrak živi u zelenilu i cvijeću,
vode teku kao da su žive,
a i sunce živi u svome svjetlu.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Liber Divinorum Operum, Knjiga I, vizija 1:
(Lux vivens est Deus,
qui omnia illuminat.)
---------------------------------
Živo svjetlo jest Bog,
koji sve prosvjetljuje.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Liber Divinorum Operum, Knjiga III, vizija 3:
(Anima fidelis sicut stella
in lumine Dei fulget.)
---------------------------------
Vjerna duša sjaji poput
zvijezde u svjetlu Božjem.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Pismo Guibertu iz Gemblouxa (Pismo 103r):
Bog je svjetlost koju nijedna tama
ne može obuzeti, i onaj tko se toj
svjetlosti otvori, biva iznutra preobražen.
Ta svjetlost ne blješti izvana
da bi zaslijepila oči,
nego iznutra da bi rasvijetlila
staze duše.
Kao što zraka sunca prodire kroz
čisto staklo, a da ga ne lomi,
tako i božanska svjetlost prožima
ljudski um, donoseći mu miris vječnosti
i sjaj istine koji nikada ne zalazi.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
Iz spisa Pismo Bernardu iz Clairvauxa:
(Haec non ab homine accepi,
sed in mystica visione et in
lumine vivente didici.)
---------------------------------
Ovo nisam primila od čovjeka,
nego naučila u mističnom viđenju
i u živome svjetlu.
Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)
36 "Naša sveta majka Crkva čvrsto drži i uči da se Bog, počelo i svrha svih stvari, može s prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari". Bez te sposobnosti čovjek ne bi mogao prihvatiti Objavu Božju. Čovjek ima tu sposobnost jer je "na sliku Božju" stvoren.
52 Bog koji "prebiva u svjetlu nedostupnu" (1 Tim 6,16) želi saopćiti svoj vlastiti božanski život ljudima sto ih je slobodno stvorio, da ih u svom jedinom Sinu učini svojom posinjenom djecom. Objavljujući samoga sebe, Bog želi osposobiti ljude da mu odgovore, da ga upoznaju i da ga ljube daleko više nego li bi sami po sebi mogli.
214 Bog, "Onaj koji jest", objavio se Izraelu kao onaj koji je "bogat ljubavlju i vjernošću" (Izl 34,6). Ta dva pojma na zgusnut način izražavaju bogatstvo božanskog imena. U svim svojim djelima Bog pokazuje svoju dobrohotnost, svoju dobrotu, svoju milost, svoju ljubav; ali i svoju pouzdanost, svoju postojanost, svoju vjernost i svoju istinu. "Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost" (Ps 138,2). On je Istina jer "Bog je svjetlost, i tame u njemu nema nikakve" (1 Iv 1,5). On je "Ljubav", uči apostol Ivan (1 Iv 4,8).
1216 "Ova se kupelj zove prosvjetljenjem, jer oni koji prihvaćaju (katehetsku) pouku imaju prosvijetljen duh". Primivši u krštenju Riječ, "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka" (Iv 1,9), krštenik tako prosvijetljen (Heb 10,32) postaje "sinom svjetlosti" (1 Sol 5,5), i sam "svjetlost" (Ef 5,8): Krštenje je među Božjim darovima najljepši i najdivniji (...). Nazivljemo ga darom, milošću, pomazanjem, prosvjetljenjem, odjećom neraspadljivosti, kupelji preporođenja, pečatom, i svime onim što je najdragocjenije. Dar je, jer se podjeljuje onima koji ništa ne donose; milost, jer se čak daje i onima koji su krivnjom opterećeni; Krštenje (= uronjavanje), jer se u vodi pokapa grijeh; pomazanje, jer je sveto i kraljevsko (takvi su oni koji su pomazani); prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svjetlo; odjeća, jer prekriva našu sramotu; kupelj, jer nas pere; pečat, jer nas čuva i znak je Božjega gospodstva.
1695 "Opravdani u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga nasega" (1 Kor 6,11), "posveceni" i "pozvani da budu sveti" (1 Kor 1,2), kršćani su postali "hram Duha Svetoga". Taj "Duh Sina " uči ih moliti Oca i, postavši njihov život, omogućuje im djelovati tako da donose "plodove Duha" (Gal 5,22) po djelotvornoj ljubavi. Liječeći rane grijeha, Duh Sveti nas obnavlja iznutra "duhom našega uma" (Ef 4,23), prosvjetljuje nas i snaži da živimo kao "djeca svjetlosti" (Ef 5,8), u "svakoj dobroti, pravednosti i istini" (Ef 5,9).
1802 Božja je riječ svjetlo našim koracima. Nju nam treba u vjeri i molitvi usvajati i provoditi u djelo. Tako se odgaja moralna savjest.
Primimo svjetlost jasnu i vjekovječnu
Pohrlimo mu u susret svi, koji tako pobožno štujemo i slavimo njegovo otajstvo, pođimo svekoliki odana srca.
Nek ne bude nitko koji ne bi u susretu sudjelovao, nitko koji ne bi nosio svjetla. Pridodajemo i sjaj svijeća,
pokazujući time i božanski sjaj onoga koji nam prilazi a koji, odagnavši tmine najgore, sve osvjetljuje i
obasjava obiljem svjetlosti vječne. Time pokazujemo nadasve sjaj duše, s kojim je potrebno da idemo Kristu
u susret.
Kao što je, naime, Bogorodica i neokaljana Djevica u rukama nosila pravo svjetlo i pomogla onima
koji su ležali u tminama, tako i mi, obasjani njegovim sjajem i noseći svima u rukama vidljivo svjetlo,
požurimo u susret onomu koji je uistinu svjetlost. Zacijelo, budući da je svjetlost došla na svijet te ga
obavijena mrakom obasjala, i budući da nas je pohodilo mlado Sunce s visine i zablistalo onima koji su
sjedili u tmini, ovo je naše otajstvo, i zato stupamo noseći svijeće, zato koračamo držeći svjetlo,
time da nam je granulo svjetlo i dočaravajući sjajnost koja će nam od njega biti na pomoć.
I stoga pohrlimo zajedno, svikoliki pođimo Bogu u susret. Svjetlost ona istinska koja prosvjetljuje
svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet, došla je. Svi se, dakle, braćo, dajmo prosvijetliti, svi obasjati.
Neka nitko od nas ne ostane neuveden u taj sjaj, nitko prožet njime nek ne zastane u noći, nego krenimo svi
sjajni, osvijetljeni pođimo u susret svikoliki, primimo sa starcem Šimunom tu svjetlost jasnu i
vjekovječnu kličući s njime u duši sa zahvalom zavapijmo pjesmu Roditelju i Ocu svjetlosti, koji posla
svjetlost pravu i rastjera mrak te nas sve učini blistavima. Jer smo i mi po njemu vidjeli spasenje Božje,
što ga pripravi pred licem svih naroda i objavi na slavu nas, novog Izraela te smo i mi smjesta oslobođeni
starog onoga i mračnoga grijeha, kako je i Šimun vidjevši Krista oslobođen spona ovoga života.
Mi smo također vjerom prigrlili Krista koji nam dođi iz Betlehema, postali smo od pogana Božji narod
(jer on je spasenje Božje i Očevo) i očima vidjeli Boga koji tijelo postade te ugledavši Božju prisutnost
i podastrvši joj otvoreno svoje srce, zovemo se novi Izrael. A da toga nikad ne zaboravimo, slavimo to,
eto, goditi njom svetkovinom.
Časoslov, služba čitanja na blagdan Svijećnoce 02.02.
Krist je put do svjetla, istine i života
Gospodin kratko kaže: ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, neće hodati u tami već će imati svjetlo života.
U tim je riječima jedno zapovjedio, a drugo obećao. Činimo što zapovjedi da ne bismo drskim čelom čeznuli za
obećanim i kako nam ne bi kazao na svome sudu: činio si što zapovjedih da bi postigao što sam obećao? Što si
to zapovjedio, Gospodine, naš Bože? Veli ti: da ideš za njim. Tražio si savjet za život. Koji život ako ne
onaj o kojem je rečeno: kod tebe je izvor života!
Od sada dakle prijeđimo na djelo. Idimo za Gospodinom. Raskinimo okove koji nam priječe da pođemo za njim.
Ali tko je sposoban da pokida te spone, ako onaj ne priskoči u pomoć za koga je kazano: Uništio si okove moje!
O njemu i jedan drugi psalam govori: Gospodin razrješuje vezane, Gospodin podiže satrte. Za čim pak hoda
razriješeni i podignuti ako ne za svjetlom koje im kaže: Ja sam svjetlost svijeta, tko za mnom ide, neće
hodati u tami! Gospodin prosvjetljuje slijepe. Budimo dakle, braćo, od sada rasvijetljeni jer imamo vjeru
za očnu pomast. Prethodila je naime njegova pljuvačka sa zemljom. Time je pomazan slijepi od rođenja. I mi
smo slijepi rođeni od Adama i potrebno je da nas on obasja. Sa zemljom je pomiješao pljuvačku. Riječ je
postala tijelom i stanovala je u nama. Pljuvačku je izmiješao sa zemljom. Radi toga bi unaprijed kazano:
Istina je niknula iz zemlje. A sam je kazao: Ja sam Put, Istina i Život.
Istinu ćemo uživati kad budemo gledali licem u lice jer i to nam je obećano. Tko bi se doista usudio u
nešto nadati što se Bog nije udostojao ili obećati ili dati? Gledat ćemo licem u lice. Kaže apostol:
Sada djelomično znadem, sada u zagonetki po ogledalu, a onda licem u lice. I apostol Ivan kaže u svojoj
poslanici: Predragi, sada smo sinovi Božji, i još se nije očitovalo što ćemo biti; znamo naime, da ćemo
mu biti slični kad se pojavi jer ćemo ga vidjeti kakav jest. To je veliko obećanje. Ako ljubiš, kreni za
njim. Ti kažeš — ljubim, ali kuda ću ići za njim? Gospodin Bog tvoj ti je rekao: Ja sam Istina i Život.
Ti ako čezneš za istinom i žudiš za životom, doista ćeš tražiti put koji će te do njih dovesti.
Sebi ćeš reći: velika je stvar istina, život je nešto veliko, kad bi samo postojao način kako da
do tog dopre moja duša!
Tragaš za putom? Čuj ga kako govori: Ja sam Put. Prije nego ti je naznačio kamo, odredio je put.
Ja sam, kaza, Put. Kamo? I Istina i Život. Najprije je rekao kuda ćeš poći, a onda kamo ćeš doći.
Ja sam Put, ja sam Istina, ja sam Život. Ostajući kod Oca, on je Istina i Život; oblačeći tijelo, postao je Put.
Nije ti kazano: trudi se tražeći put kako bi dospio do istine i života. To ti nije rečeno.
Lijenčino, ustani! Sami je Put došao k tebi i snom te usnulog razbudio, ako te je uopće razbudio.
Ustani i hodaj. Možda i kušaš hodati, ali ne možeš jer te bole noge. Zbog čega te bole? Zar zbog toga
što su pohlepom gonjene trčale po hrapavim stazama? Ali Božja je Riječ ozdravila i hrome. Reći ćeš:
pa eto, noge su mi zdrave, ali zato ne vidim puta. Međutim, i slijepe je rasvijetlio.
Časoslov, služba čitanja IV. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
(Knj. 10, 2: PG 98, 1138 – 1139)
Pristupite Gospodinu i prosvijetlite se
Ljupka je, govori Propovjednik, svjetlost i veoma je ugodno svojim očima promatrati sjajno sunce.
Kad bi nestalo svjetlosti, svijet bi bio bez svog oblika i života na njemu ne bi bilo.
Zato je Mojsije,
koji je Boga gledao, rekao: I vidje Bog da je svjetlost dobra. Dobro je da mislimo na ono silno i pravo
vječno svjetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka što dolazi na ovaj svijet, Krista naime uzdržavatelja i
otkupitelja svijeta koji je postao čovjekom i posvema primio naše ljudsko obličje. O njemu govori prorok David:
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom — kojemu je ime Gospodin — i
kličite pred njim!
Ljupkom je nazvao svjetlost i navijestio je da je ugodno svojim očima vidjeti sunce slave, Krista,
koji je za vrijeme svog božanskog učovječenja rekao: ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće
hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. A ovo je sud: Svjetlost je došla na svijet.
Tako, dakle, ovim sunčanim svjetlom koje gledamo svojim tjelesnim očima unaprijed je navijestio duhovno
Sunce pravde koje je bilo vrlo ugodno onima koji su bili dostojni da ih ono poučava te ga svojim očima
promatraju gdje među ljudima boravi i živi kao čovjek, a ipak nijedan mu čovjek nije bio ravan.
Bio je pravi Bog te je stoga činio da slijepi gledaju, hromi hodaju i gluhi čuju, gubave je liječio,
mrtvima je naređivao da se u život vrate i vraćali su se.
Zato je i sada vrlo ugodno da svoje duhovne oči u njega upremo, njegovu jednostavnu i božansku
ljepotu promatramo i o njoj u sebi premišljamo; vrlo je ugodno da nas udioništvo u njemu i njegovo
priopćavanje prosvjetljuje, urešuje, dušu nam milinom ispunja i svetost nam udjeljuje, razbor
nam daje, te nas konačno ispunja božanskim divljenjem, što se sve ostvaruje svednevice za našega
zemaljskog života.
To je označio mudri Propovjednik riječima: Ali ako čovjek živi i mnogo godina,
neka se uvijek tome veseli. Svaku radost zapravo daje Sunce pravde svima koji ga promatraju.
O njemu je rekao prorok David: Neka se raduju pred Bogom, neka kliču od radosti. I opet:
Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Časoslov, služba čitanja VII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
(Tum. 5, 1. 3-4: CCL 9, 405-407)
Vi ste svjetlost svijeta
Vi ste svjetlost svijeta. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne užiže se svijeća da se stavi
pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Gospodin je prije svoje učenike nazvao solju
zemlje, jer su nebeskom mudrošću začinili od đavla zaludjela srca ljudskoga roda.
Sad ih pak zove svjetlom svijeta, zato što su - prosvijetljeni od njega samoga, koji je istinsko i
vječno svjetlo — sami postali svjetlost u tminama. Budući da je on sam Sunce pravde, s pravom svoje
učenike imenuje svjetlom svijeta. Preko njih, kao preko nekih svijetlih zraka, ulijeva u sav svijet
svjetlost svoje spoznaje. Iz srdaca ljudi pobjegle su tame zablude kad se ukazala svjetlost istine.
Oni su i nas prosvijetlili. Od tame postali smo svjetlo, kako to veli Apostol: Negda ste bili tama,
a sada ste svjetlo u Gospodinu. Hodite posvuda kao sinovi svjetla. I opet: Niste sinovi ni noći ni tmina,
već ste sinovi svjetla i sinovi dana.
S pravom je i sveti Ivan zasvjedočio u svojoj poslanici kad je rekao: Bog je svjetlost i tko ostaje u Bogu,
u svjetlu je, kao što je i on sam u svjetlu. Budući da se veselimo što smo oslobođeni iz tame zablude,
dužni smo stalno hodati u svjetlu kao sinovi svjetlosti. Zato i kaže Apostol: Među njima svijetlite kao
svjetiljke u ovome svijetu, jer posjedujete riječi života.
Ako pak to ne činimo, našom će nevjernošću, na našu štetu i na štetu ostalih, biti prekrivena i kao
zasjenjena korisnost tako prijeko potrebne svjetlosti. Znamo i čitamo u prispodobi da je onaj bio
zasluženo kažnjen što je je talent koji je primio za dobitak u nebeskoj trgovini radije zakopao negoli
stavio mjenjačima na stol.
Stoga u nama mora stalno gorjeti ona sjajna svjetiljka nebeskog zakona i duhovne milosti, čemu je govorio
David: Tvoja je zapovijed svjetiljka nogama mojim i svjetlost stazama mojim. O tome i Salomon kaže: -
Zapovjed je zakona svjetiljka.
Prema tome, mi ne smijemo zastirati tu svjetiliku zakona i vjere, nego je moramo staviti kao na svijećnjak,
u Crkvu, da bude na spasenje mnogima. Tako ćemo i mi uživati u svjetlu same istine, ali će njome biti
rasvijetljeni i svi vjernici.
DOGMATSKA KONSTITUCIJA »LUMEN GENTIUM« - Svjetlo naroda - Konstitucija o Crkvi
MISTERIJ CRKVE
Crkva je sakramenat u Kristu
1. SVJETLO NARODA je Krist i zato ovaj Sveti Sabor, sabran
u Duhu Svetomu, žarko želi da njegovom svjetlošću, koja odsijeva
na licu Crkve, rasvijetli sve ljude navješćujući Evanđelje svakomu
stvoru (usp. Mk 16, 15).
A kako je Crkva u Kristu kao sakrament
ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga
ljudskog roda, ona, nastavljajući predmet prethodnih sabora, namjerava točnije
objaviti svojim vjernicima i cijelom svijetu svoju narav i
svoju opću misiju. Sadašnje prilike u svijetu požuruju ovu dužnost
Crkve, da naime svi ljudi, danas tješnje povezani različitim društvenim,
tehničkim i kulturnim vezama postignu također potpuno jedinstvo u Kristu.
DEKRET
»APOSTOLICAM ACTUOSITATEM«
o apostolatu laika
Samo svjetlom vjere i razmatranjem Božje riječi moći će se uvijek
i posvuda razaznati Boga u kojemu »živimo, mičemo se i jesmo« (Dj
17, 28), u svakom događaju tražiti njegovu volju, vidjeti Krista u
svim ljudima, bliskima i tuđincima, ispravno suditi o pravom značenju
i vrijednosti vremenitih dobara u njima samima i u odnosu prema
čovjekovu cilju.
Koji imaju tu vjeru, žive u nadi u objavljenje sinova Božjih, spominjući se križa i
uskrsnuća Gospodinova.
Na proputovanju ovim životom, skriveni s Kristom u Bogu i slobodni robovanja bogatstvu
te pozorni na ona dobra koja uvijek ostaju,
oni se, putujući kroz ovaj život, velikodušno i potpunoma posvećuju
širenju Božjega kraljevstva te oblikovanju i usavršavanju vremenitog
reda u kršćanskom duhu. U nedaćama ovoga života nalaze jakost u
nadi, uvjereni da »patnje današnjega vremena nisu dostojne
usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama« (Rim 8,18).
Exsultet - Hvalospjev uskrsnoj svijeći
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela.
Nek uskliknu službenici Božji, ispovijede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja.
Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja,
neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.
Nek se veseli i majka Crkva sjajna s tolikoga svjetla, i od gromkog klicanja naroda nek ova odjekne dvorana.
Gospodin s vama.
I s duhom tvojim.
Gore srca!
Imamo kod Gospodina.
Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!
Dostojno je i pravedno.
Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivoga Boga Oca Svemogućeg i Sina njegovog jedinorođenoga,
Gospodina našega Isusa Krista, svim zanosom srca i duše iz svega glasa veličati.
On je za nas vječnome Ocu Adamov dug platio i zadužnicu naših grijeha dokinuo svojom Krvlju.
Ovo su, naime, vazmeni blagdani, kada se onaj pravi Jaganjac kolje,
čijom se krvlju
posvećuju pragovi vjernika.
Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove,
izveo iz Egipta i kroz More Crveno po suhu proveo.
Ovo je, dakle, noć, kad je Svijetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha.
Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobođa od bijede grijeha i opačina svijeta,
vraća milosti, i pridružuje Svetima.
Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.
O, divne li pažnje Božije prema nama!
O neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao!
O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi!
O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja!
Ova Uskrsna sveta noć, ništi grijehe,
pere krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima.
I zato u milosnoj ovoj noći, primi sveti Oče, našu večernju žrtvu hvale,
od pčelinjeg rada
noćas ti Crkva po rukama službenika, kao blagdanski poklon prinosi ovu svijeću.
Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća posvećena na čast tvoga Imena neoslabljena
ostane,
da razgoni tamu ove noći.
I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži!
Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica!
Danica, koja ne zna zalaza, a to je Krist uskrsnuli,
povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku,
te živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
(Govor 49, O slavnom imenu Isusa Krista, pogl .2: Sabrana djela, 4, 505 – 506)
Isusovo ime, sjaj propovjednika
Isusovo je ime sjaj propovjednika, zato što čini da se njegova riječ naviješta i sluša sa sjajnom jasnoćom.
Što misliš, otkuda u cijelom svijetu tolika, tako nenadana i tako žarka svjetlost vjere ako ne zato što
je propovijedan Isus? Zar nije Bog i na s svjetlošću i užitkom tog imena pozvao u svoje divno svjetlo?
Rasvijetljenima i onima koji u tom svjetlu vide svjetlost Apostol s pravom veli: Nekad bijaste tama, a
sada ste svjetlost u Gospodinu: hodajte posvuda kao sinovi svjetla.
Poradi toga, to ime valja objavljivati da svijetli, a ne da bude sakriveno. Ipak, ono se u propovijedanju
ne smije iznositi nečistim srcem ili okaljanim ustima, već ga valja čuvati u izabranoj posudi i objavljivati.
Zato Gospodin kaže o Apostolu: Ovaj mi je izabrana posuda da ponese moje ime pred narode i kraljeve i
sinove Izraelove. Izabrana posuda – kaza – u kojoj je izložen na prodaju najugodniji napitak, da bi
izazivao na piće svojim rumenilom i sjajnošću u odabranim posudama. Da ponese, veli, moje ime.
Paljenjem vatre i čišćenjem njive uništavaju se suhe beskorisne drače i trnje. Izlaskom sunčanih
zraka nestaje tmina, pa se lopovi, noćne lutalice i provalnici u kuće skrivaju. Slično tome i Pavlov
jezik, dok je narodima propovijedao poput snažnoga groma koji odzvanja, prodornije od vatre, sjaj
nije od sunca na izlasku, dokončavao je nevjeru, otklanjao lažnost, te je istina počinjala plamtjeti
poput voštanice što je snažna vatra rastapa ognjem. On je naime prenosio Isusovo ime riječima,
poslanicama, čudesima i primjerom. Hvalio je Isusovo ime ustrajno i slavio ga u ispovijesti.
K tome, Apostol je to ime nosio pred kraljeve i narode i sinove Izraelove. Nosio ga je kao svjetlo,
osvjetljivao krajeve i posvuda izjavljivao: Noć je prošla, dan se približio.
Odbacimo dakle djela tame i obucimo oružje svjetla. Kao po dan u časno okolo hodajmo.
Svima je pokazivao upaljenu svjetiljku koja svijetli na svijećnjaku i svugdje je navješćivao Isusa,
i to raspetoga. Zato Kristova zaručnica, Crkva, stalno oslonjena na Pavlovo svjedočanstvo, klikće s
prorokom govoreći: Bože, od mladosti si me moje učio, odsad ću kazivati tvoja čudesna djela, to jest uvijek.
Evo na što potiče prorok: Pjevajte Gospodinu i blagoslivljajte ime njegovo, naviještajte iz dana u dan
njegovo spasenje, to jest Isusa, njegova Spasitelja.
(Upute o skrušenosti 12, 2 – 3: Opera, Dublin 1957, str. 112 – 114)
Vječno svjetlo u hramu vječnoga Svećenika
Kako su blažene i kako su sretne one sluge koje Gospodin kada dođe nađe budne! Blaženo bdijenje u
kojem se bdije radi Boga Stvoritelja svemira, koji sve ispunja i nadilazi!
O da bi se udostojao mene —
iako neznatna, ali ipak slugu svojega — probuditi iz tromoga sna i zapaliti vatrom one božanske ljubavi
kojom nad zvijezdama gori plamen njegove ljubavi, i njegove želje da nas ljubi, pa da i u meni uvijek
gori božanski oganj. O kad bih imao takve zasluge da moja svjetiljka uvijek gori noću u hramu Boga mojega
i da svijetli svima koji ulaze u kuću Boga mojega! Gospodine, molim te, daj mi u ime Isusa Krista,
tvoga Sina, moga Boga, ljubavi koja ne može nestati. Daj da se svjetiljka zna zapaliti, a ne zna ugasiti.
Neka mene grije, a drugima svijetli. Kriste, slatki naš Spasitelju, udostoj se zapaliti naše
svjetiljke da trajno svijetle u tvome hramu i da od tebe, Vječnog Svjetla, prime trajno svjetlo,
da bi naša mrkla tama postala svjetlost i da mrak ovoga svijeta od nas pobjegne.
Isuse moj, molim te, udijeli toliko svoga svjetla mojoj svjetiljci da bi mi se u tom svjetlu otkrila
ona svetinja nad svetinjama koja posjeduje Tebe, vječnoga i velikog Svećenika, koji ulaziš okružen
nebesnicima u taj svoj hram. Daj da u njemu samo tebe vidim, motrim i želim. Daj da samo tebe ljubim
i neka pred tobom moja svjetiljka uvijek svijetli i gori. Ljubljeni Spasitelju, molim te da se pokažeš
nama koji kucamo na tvoja vrata. Daj da te upoznamo, da samo tebe ljubimo, jedinoga tebe ljubimo,
jedino tebe želimo, jedino o tebi dan i noć razmatramo i uvijek na tebe mislimo. Udostoj se udahnuti
nam toliko ljubavi koliko treba da ljubimo i volimo tebe svoga Boga.
Neka svu našu nutrinu osvoji
tvoja ljubav, neka nas ona potpuno zaposjedne, a i sve naše osjećaje neka ispuni ta ista ljubav, da
osim tebe koji si vječan ne znamo ništa. drugo voljeti ni htjeti. I zato neka ne uzmognu u nama
ugasiti ljubav sve vode ovoga zraka, ove zemlje i ovoga mora, prema onoj nadahnutoj riječi:
I mnoge vode ne mogoše ugasiti ljubav.
Neka se to u nama potpuno ili djelomično ostvari po tvojoj darežljivosti, Gospodine naš Isuse Kriste!
Tebi slava u vijeke vjekova. Amen.
(Pit. 63: PG 90,667 – 670)
Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka
Gospodin naš Isus Krist preuzimanjem od nas našega tijela postao je i nazvan svjetiljkom. Ta svjetiljka
postavljena na svijećnjak istinita je Očeva svjetlost, koja prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi
na ovaj svijet. On je i naravna i Očeva mudrost i riječ koja se pobožnom vjerom propovijeda u Crkvi Božjoj.
On je život koji blista i sjaji među narodima utemeljen na snazi kreposti i opsluživanju zapovijedi i
svijetli svima koji su u kući, to jest na ovome svijetu, kao što sama Božja Riječ reče na jednom mjestu:
Nitko ne užiže svjetiljku i stavlja je pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima koji su u kući,
izričito nazivajući tu sam sebe svjetiljkom. Tako je onaj koji je po naravi Bog,
postao čovjek po svojoj odluci.
Shvaćajući to veliki je David nazvao Gospodina svjetiljkom kada je rekao: Zakon je tvoj svjetiljka
nogama mojim i svjetlost stazama mojim. Takav je moj Spasitelj i Bog da razgoni tmine neznanja i grijeha.
Zato ga Pismo nazva svjetiljkom.
On je sam raspršio kao svjetiljka tmine i odagnao tamu zla i grijeha te postao svima put spasenja koji
sve vodi po kreposti i znanju k Ocu. Zato ljudi žele ići po njemu kao po putu božanskih zapovijedi.
On je i svetu Crkvu nazvao svijećnjakom, jer u njoj po naviještanju svijetli riječ Božja i rasvjetljuje
sve koji se nalaze na svijetu kao u nekoj kući i obasjava ih zrakama istine ispunjajući svakoga božanskom
spoznajom.
Nikako se ne smije dozvoliti da bude sakrivena pod posudom ta riječ, koja treba da bude smještena na
najviši vrhunac i da bude poseban ukras Crkve. Dakle kad se ta riječ krila pod slovom zakona kao pod
posudom, sve je lišila vječne svjetlosti. I to tako da nije pružala duhovnoga znanja onima koji su
pokušavali da se oslobode zdrave pameti kao nečega što stalno zavodi u zabludu i što je obdareno takvom
snagom da može zamijetiti grijeh i propast. Naprotiv, ta je riječ postavljena na svijećnjak,
to jest u Crkvu, da u bogoslužju na razuman način sve obasjava.
Ako se jedna riječ ne shvati duhovno, tj. u prenesenom smislu, onda ima samo svoj vanjski smisao
koji joj daje sam izgovor, a čovjek ne može iz samoga slova shvatiti pravi smisao.
Nemojmo dakle upaliti svijećnjak znanja i djelovanja (tj. naš razum koji čini da svijetli naše znanje) i
staviti ga pod posudu. Nemojmo postupati s riječju kao oni koji riječju žele obuhvatiti neiskazanu
silu mudrosti. Naprotiv, postavimo je na svijećnjak (to jest svetu Crkvu) da na najvišem vrhuncu
pravoga znanja obasjava sve ljude božanskim istinama.
(Govor 49, čl. 1: Opera Omnia, IV., str. 495 sl)
Veliki je temelj vjere Ime Isusovo, jer stvara sinove Božje
Veliki je temelj vjere Ime Isusovo, jer stvara sinove Božje. A srž se katoličkog vjerovanja sastoji u
poznavanju Isusa Krista – svjetla, koji je svjetlo duše, vrata života, osnova vječnog spasenja.
Ako njega
netko ne bi imao ili ga napustio, kao da ide kroz tamnu noć bez svjetla i zatvorenih očiju stupa
neoprezno po opasnim mjestima, i blistao ne znam kolikom bistrinom razuma, slijedi slijepog vodiča,
dok za razumijevanje nebeskih tajna ide za vlastitim umom, ili zanemarivši temelj, nastoji sagraditi kuću,
ili ispustivši vrata, želi ući kroz krov.
Taj temelj dakle je Isus, svjetlo i vrata, koji će zalutalim pokazati sebe kao put, dao se kao svjetlo
vjere svima po kojoj se može tražiti Boga nepoznatog, u nađenog povjerovati, spoznatoga naći. Ovaj temelj
podržava Crkvu sagrađenu na Imenu Isusovu. Ime Isusovo je svjetlo propovjednika tim što blistavo sja i
postiže da riječ njegovu naviještaju i slušaju.
I odakle misliš da je u cijelom svijetu tolika tako nenadana i žarka svjetlost vjere, ako ne od
propovijedanog Isusa?
Zar nas i Bog nije pozvao u svoje divno svjetlo blistavilom i slatkoćom ovoga imena?
Onima koji su prosvijetljeni i u toj svjetlosti vide svjetlo, s pravom kaže apostol: Bijaste nekoć tama,
a sada ste svjetlo u Gospodinu: kao sinovi svjetla idite.
(Pogl. 19.1 – 3.5 – 7.8 – 12: Funk 1, 53 – 57)
Put svjetlosti
Ovo je put svjetlosti: ako netko hoće doći do željenog cilja, mora se potruditi svojim djelima.
Primili smo i spoznaju kako da hodimo tim putem. Ljubi onoga koji te je sazdao;
poštuj onoga koji te je oblikovao; slavu iskaži onome koji te je otkupio od smrti.
Budi srcem priprost, a Duhom bogat. Ne prianjaj uz one koji idu putem smrti.
Znaj mrziti sve što se Bogu ne mili, znaj mrziti svako licemjerje.
Ne napuštaj zapovijedi Gospodnje. Ne uznosi se, već u svemu budi ponizan.
Ne pridaji sebi slavu. Ne smišljaj protiv svoga bližnjega zle naume, ne dopusti da ti duša postane obijesna.
Ljubi bližnjega svoga više negoli svoju dušu.
Nemoj ubiti dijete u majčinoj utrobi, niti ga ubij nakon rođenja.
Ne podigni svoju ruku na svog sina ili svoju kćer, već ih od njihove mladosti uči strahu Gospodnjem.
Ne budi pohlepan na dobra svoga bližnjega i nemoj biti lakom.
Neka tvoje srce ne prianja uz oholice, već posjećuj ponizne i pravedne.
Što god ti se dogodi, prihvati kao dobro, svjestan da se ništa ne događa bez Boga.
Ne budi nepostojan ni dvoličan, jer je smrtna zamka dvoličnost u govoru.
Sva svoja dobra dijeli sa svojim bližnjima i ni o čem ne reci da je samo tvoje,
jer ako zajednički posjedujete neraspadljiva dobra, koliko više trebate onda
zajednički posjedovati dobra koja propadaju? Ne budi brbljav, jer su usta zamka smrti.
Koliko ti je moguće, radi dobra svoje duše, budi čist.
Ne pružaj svoje ruke da primaš, a ustežeš ih kad treba davati.
Kao zjenicu oka svojega ljubi one koji ti propovijedaju riječ Gospodnju.
Noću i danju spominji se sudnjeg dana i vazda traži društvo svetaca,
bilo da navješćuješ riječ bilo da druge potičeš ili razmišljaš kako svojom
riječju možeš spasiti dušu. Svojim rukama radi da otkupiš svoje grijehe.
Ne susteži se da daješ i daji bez mrmljanja, i jednog ćeš dana upoznati
onoga koji znade bogato nagraditi za uzvrat.
Čuvaj što si primio, tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj.
Zlo neprestano mrzi. Budi pravedan u svom sudu.
Nemoj stvarati razdore, nego unosi mir pomirujući protivnike.
Javno ispovijedaj svoje grijehe. Nemoj zlom savješću ići na molitvu.
To je put svjetlosti.
(Prop. 7: PLS 4, 785 – 787)
Ljubi Gospodina i hodi putovima njegovim
Gospodin je svjetlo moje i spasenje moje. Koga da se bojim? Velik je to čovjek koji zna
kako se rasvjetljuje,odakle se rasvjetljuje i kakav je onaj koji se rasvjetljuje.
On je gledao svjetlost, ali ne ovu koja ide prema sutonu, nego onu svjetlost koju oko ne može vidjeti.
Duše rasvijetljene tom svjetlošću ne srću u grijeh, ne zapliću se u mane.
Govorio je Gospodin: Hodajte dok je svjetlost među vama. Nije to govorio o kojoj drugoj svjetlosti,
nego o samom sebi, jer je kazao: ja sam svjetlost što dolazi na svijet, da ne vide oni koji vide i
slijepi da ugledaju svjetlost. On je, dakle, svjetlost naša, Sunce pravde, koje obasjava
svoju Katoličku crkvu rasprostranjenu po cijelom svijetu. Na njega se odnosi radosni poklik Prorokov:
Gospodin je svjetlost moja i spasenje moje.
Koga da se bojim?
Nutarnji čovjek koga on prosvjetljuje ne posrće, ne zastranjuje, sve podnosi.
Tko izdaleka ugleda svoj zavičaj, lako podnosi nezgode, ne žaloste ga vremenite nesreće,
jer ga Bog učvršćuje. Skrušuje svoje srce i podnosi, ponizan je i strpljiv. Pravo svjetlo,
koje rasvjetljuje svakog čovjeka što dolazi na ovaj svijet, predaje se bogobojaznima,
ulijeva se kome hoće, gdje hoće. Sin se objavljuje kome hoće.
Tko je živio u tami i sjeni smrti, u tami zla i u sjeni grijeha, kad grane svjetlost,
zgraža se sam na sebe, osuđuje sam sebe, kaje se, stidi se i govori: Gospodin je svjetlost
moja i spasenje moje: koga da se bojim ? Braćo moja, velika je stvar spasenje. To se spasenje
ne boji slabosti, ne straši se umora, ne vidi bolest. Moramo stoga potpuno i savršeno govoriti i
vršiti ne samo jezikom nego i srcem: Gospodin je svjetlost moja i spasenje
moje: koga da se bojim?
Ako me on rasvjetljuje, ako me on spašava, koga da se bojim? Sve da dođe tmina napasti,
Gospodin je svjetlost moja. Mogu doći, ali ne mogu napredovati, mogu i navaliti na naše srce,
ali ne mogu pobijediti. Sve da dođe i sljepilo požuda, Gospodin je svjetlost moja. Snaga je
naša onaj koji se nama predaje i kome se mi predajemo. Trčite k liječniku dok možete, da
se ne dogodi da ga ne nađete kad budete željeli.
(Soliloquium animae fidelis, pogl. XV.)
Bože moj, daj da te uzljubim!
O dušo moja, pristupi dakle k Onomu koji prebiva u nedostupnome svjetlu i prosvjetljuje
svakoga čovjeka te se zagledaj u nj u njegovu vlastitom svjetlu.
Pripravi svoje uši da slušaju vječnu Riječ, bez koje nijemi svaki jezik.
Probudi svoj tek da ti omili kruh anđeoski, istinska mana.
Očisti svoje nosnice da uživaš u tako ugodnu mirisu onoga rajskoga ljiljana kojemu nema ravna.
Podaj osjetljivost svome opipu da se nasićuješ zagrljajima i poljupcima
svoga nadasve prisnoga Zaručnika.
On je, naime, onaj od kojega je sve što jest; od njega je dobro — zapravo, jedino je on dobar,
jedino je on svako dobro. K njemu se uspravi, u nj se zagledaj,
k njemu se svim svojim razmatranjem rasplamti i reci:
Milina nad milinama i sva milina — Gospodine, Bože moj, Kralju moj, Oče moj,
Snago moja, Časti moja, Vlasti moja, Živote moj, moja sveta Slasti — najviši,
najbolji, najsvemogućniji, najmilostiviji i najpravedniji, najskriveniji i najbliži,
najljepši i najmoćniji, postojani i nedokučivi, nepromjenjivi i sve preobražavajući,
nikada nov, nikada star, a sve obnavljaš! Bože, svjetlo moga srca, kruše koji
snažno krijepi okus moje duše, i snago koja oplođuje moj duh, i okrilje moje misli!
Najslađi ljubitelju, ljubavi dostojan daleko iznad svake ljubavi —
ukrijepi me snažno dok te tražim, da te tražeći nađem, da te nakon nalaženja hvalim,
da te hvaljena zadržim i da te ne ispustim niti izgubim, dok se sav ne preobrazim u tebe,
dok sav ne budem prožet tvojim duhom i ne postanem jedan duh s tobom; tako da uistinu
više ne živim ja, nego da u meni živi tvoja snaga. […]
O slatki Bože, istinska svjetlosti svake ljepote; jedina svjetlosti u kojoj nema tame;
svjetlosti, stvoriteljice svih svjetala! Od tvoje svjetlosti svijetli sve što svijetli.
U usporedbi s tobom ni najsjajniji kerubi ne svijetle, ni najužareniji serafi ne gore.
Jer ti — o najsjajniji, najblistaviji, najljepši, najskladniji, najsjajniji —
jedini sve to imaš, a ne primaš ni od koga drugoga; i u tebi, kao u najblistavijem izvoru,
ključa punina tvoje nedokučive svjetlosti, božanske svjetlosti — svjetlosti koja nije ništa drugo doli ti sam.
Jer ti ne svijetliš nekim tuđim svjetlom, nego vlastitim svjetlom; štoviše, svijetliš samim sobom
te iz sebe isijavaš zrake svoje svjetlosti, koje bez ograničenja svijetle u tebi i, prema mudrosti
tvoje dobrote, i u druge, prema mjeri njihove sposobnosti primanja.
O najgorući, najsjajniji ognju, štoviše: o žaru i svjetlosti, počelo svakoga žara i svake svjetlosti,
Bože moj, goruća i svijetleća Ljubavi, zapali me i prosvijetli me! Prosvijetli me da te počnem
spoznavati; zapali me da te uzljubim! Daj da te spoznajem, moj Poznavatelju, da te spoznajem
kao što sam i sam od tebe spoznan! Daj da te ljubim, o moj Lijepi, Bože moj; da te ljubim,
pa makar i kasno, kao što sam i sam od tebe ljubljen! Pošalji u moje srce iskre svoga ognja,
Bože moj, da se prosvijetle moje nutarnje oči, kako bih motrio tvoju ljepotu u tebi.
Privlači me zahvaćati iz tvoga najužarenijega izvora — tebe, željeni Ognju — da po tebi samome,
istinskome Ognju, Bogu mome, budem i prosvijetljen i raspaljen.