Smrt

Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.
( Knjiga Sirahova - Sir 1,13 )

REKAPITULACIJA:

Smrt
Hebrejski	מָוֶת	maveth (maw'-veth)
Grčki	Θάνατος	Thánatos
Latinski	Mors

Riječ Smrt (smrću, smrtonosna, besmrtno..) pojavljuje se 503 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 66 puta. Ukupno 569 puta.
- 363 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
- 140 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 29 puta u evanđeljima
- najviše se spominje u Knjizi Sirahovoj : 34 puta

SZ	Petoknjižje	59
	Povjesne knjige	121
	Mudrosne knjige	137
	Proroci	46
NZ	Evanđelja	29
	Djela apostolska	11
	Poslanice	81
	Otkrivenje	19
	Ukupno :	503

PREGLED PO ČITANJIMA

1	62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. 63U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. 64Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve 65pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. 66Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. 67Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke Knjiga Postanka, 24, 67	Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
2	Smrt Abrahamova 5Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 6a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj. 7Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. 8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. 9Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 10to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. Knjiga Postanka, 25, 5	Smrt Abrahamova
3	Knjiga Postanka, 25, 11	Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja.
4	9Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 30Reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. 31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" 32Ezav reče: "Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!" 33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 34Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. Knjiga Postanka, 25, 32	Ezav reče: "Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!"
5	17Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. 18Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, 20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. Knjiga Postanka, 26, 18	Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.
6	Jakov prijevarom dobiva očev blagoslov Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" 2A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 3Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. 4Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." Knjiga Postanka, 27, 2	A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
7	Benjaminovo rođenje i smrt Rahelina 16Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" 18Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. Knjiga Postanka, 35, 16	Benjaminovo rođenje i smrt Rahelina
8	6Stigavši ih, ponovi im te riječi. 7Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da učine takvo što! 8Čak i novac koji smo našli u svojim vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvoga gospodara! 9Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru." 10"Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak će samo onaj u koga se ukradeno pronađe biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni." Knjiga Postanka, 44, 9	Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru."
9	Posljednje upute i smrt Jakovljeva 29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." Knjiga Postanka, 49, 29	Posljednje upute i smrt Jakovljeva
10	Od smrti Jakovljeve do smrti Josipove 15Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" 16Stoga poruče Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 17'Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te riječi Josip brizne u plač. Knjiga Postanka, 50, 15	Od smrti Jakovljeve
11	Knjiga Postanka, 50, 15	do smrti Josipove
12	Knjiga Postanka, 50, 16	Stoga poruče Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
13	16Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: "Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! 17Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!" 18Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu 19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. 20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. Knjiga Izlaska, 10, 17	Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!"
14	Najava smrti prvorođenaca "Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat", reče Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati. 2Kaži svijetu neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." 3Jahve učini te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očima naroda. Knjiga Izlaska, 11, 1	Najava smrti prvorođenaca
15	Propisi o Pashi 21Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. 22Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra. 23Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara. 24Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. 25I kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati kako je obećao, vršite ovaj obred. 26Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje? 27odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao." Tada narod popada ničice i pokloni se. 28Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine. Knjiga Izlaska, 12, 17	odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao." Tada narod popada ničice i pokloni se.
16	Smrt prvorođenaca 29U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. 30Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac. 31Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. 32Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" 33Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. 34Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima. 35I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće. 36Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili. Knjiga Izlaska, 12, 29	Smrt prvorođenaca
17	Priprave za Savez 9Nato Jahve reče Mojsiju: "Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. 10"Pođi k narodu", reče Jahve Mojsiju, "i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; 11neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. 12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. 13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." 14Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. 15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primičite se ženi!" Knjiga Izlaska, 19, 12	Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći.
18	Ubojstvo 12"Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. 13Ali ako to ne učini hotimično, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. 14Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. 15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. 16Tko otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću. 17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću." Knjiga Izlaska, 21, 12	"Tko god udari čovjeka pa ga usmrti,
19	Knjiga Izlaska, 21, 12	neka se smrću kazni.
20	Knjiga Izlaska, 21, 15	Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću.
21	Knjiga Izlaska, 21, 16	Tko otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću.
22	Knjiga Izlaska, 21, 17	Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću."
23	Odšteta 28"Kad goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno. 29Ali ako je to goveče i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga čuvao, pa ono usmrti čovjeka ili ženu, neka se to goveče kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. 30Ako se vlasniku označi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi. 31Ubode li goveče dječaka ili djevojčicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. 32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveče neka se kamenuje. 33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveče ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: 34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne. 35Kad nečije goveče ubode goveče drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo goveče, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveče neka među sebe podijele. 36Ali ako se zna da je to goveče i prije bolo, a njegov ga gospodar nije čuvao, onda mora nadoknaditi goveče za goveče, dok će uginulo živinče biti njegovo." Knjiga Izlaska, 21, 28	Kad goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno.
24	Knjiga Izlaska, 21, 29	Ali ako je to goveče i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga čuvao, pa ono usmrti čovjeka ili ženu, neka se to goveče kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.
25	Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati. 2No ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu krađu treba prodati. 3Nađe li se ukradeno živinče živo u njegovu vlasništvu - goveče, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko." Knjiga Izlaska, 22, 1	Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati.
26	Ćudoredni zakoni 15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. 16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. 17Ne dopuštaj da vračarica živi! 18Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću. 19Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. Knjiga Izlaska, 22, 18	Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.
27	Umivaonik 17Reče Jahve Mojsiju: 18"Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode 19pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. 20Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u čast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. 21Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje." Knjiga Izlaska, 30, 21	Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje."
28	Knjiga Brojeva, 35, 2	Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smrću.
29	DAN VELIKOG POMIRENJA Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseći pred Jahvom neposvećenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. 2 Jahve reče Mojsiju: »Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovčegu, da ne pogine. Jer ja ću se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku. 3 Neka Aron ulazi u svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. 4 Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi. 5 Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. Levitski zakonik, 16, 1	Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseći pred Jahvom neposvećenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.
30	Levitski zakonik, 19,20	Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobodna.
31	Levitski zakonik, 20,10	Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i preljubnica.
32	Levitski zakonik, 20,11	Čovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smrću, krv njihova neka padne na njih.
33	Levitski zakonik, 20,12	Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrću. Učinili su rodoskvrnuće i neka krv njihova padne na njih.
34	Levitski zakonik, 20,27	Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih."
35	Psovka i zakon odmazde 10A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipćanin, iziđe među Izraelce i zametne u taboru svađu s nekim Izraelcem. 11Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. - 12Stave ga u zatvor dok im se ne očituje volja Jahvina. 13Onda Jahve reče Mojsiju: 14"Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. 15Poslije toga ćeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; 16tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. 17Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. 18Tko usmrti živinče mora ga nadomjestiti: život za život. 19Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio: 20lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. 21Tko usmrti živinče mora ga nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti. 22Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš." 23Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovača izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Učine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio Levitski zakonik, 24, 17	Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.
36	Levitski zakonik, 24, 18	Tko usmrti živinče mora ga nadomjestiti: život za život.
37	Levitski zakonik, 24, 21	Tko usmrti živinče mora ga nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti.
38	9Umre li tko nenadanom smrću pokraj njega, onečistivši tako njegovu posvećenu glavu, neka na dan svoga očišćenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. 10A osmoga dana neka donese svećeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubića. 11Neka svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; 12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodišnjeg janjca kao žrtvu naknadnicu. Prijašnje vrijeme neka se ne računa, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. Knjiga Brojeva, 6,9	Umre li tko nenadanom smrću pokraj njega, onečistivši tako njegovu posvećenu glavu, neka na dan svoga očišćenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana.
39	Mirjamina smrt. Voda iz pećine Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše. 2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. 3Narod se poče svađati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad su nam i braća poginula pred Jahvom! 4Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? 5Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo." Knjiga Brojeva, 20, 1	Mirjamina smrt. Voda iz pećine
40	Aronova smrt 22Zaputivši se od Kadeša, stigoše Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu. 23Kod brda Hora, uz među edomsku, reče Jahve Mojsiju i Aronu: 24"Neka se Aron pridruži svojim precima! Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda. 25Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor. 26I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron će se pridružiti precima, umrijet će ondje." 27Mojsije učini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popeše se na brdo Hor. 28Mojsije svuče s Arona njegove haljine te ih obuče njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda. 29Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana. Knjiga Brojeva, 20, 22	Aronova smrt
41	6Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski. 7Tada on poče svoju pjesmu i reče: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istočnih: 'Dođi, prokuni mi Jakova, dođi, gromom udri Izraela!'8Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara?9Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno živi, među narode on se ne broji.10Prah Jakovljev tko će prebrojiti; pijesak Izraela tko će izmjeriti! O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!" Knjiga Brojeva, 23,10	Prah Jakovljev tko će prebrojiti; pijesak Izraela tko će izmjeriti! O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!"
42	8Paluov sin bijaše Eliab, 9a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu ugledni članovi zajednice koji se podigoše protiv Mojsija i Arona u buni Korahovoj, kad se pobuniše protiv Jahve. 10Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proždro dvjesta i pedeset ljudi. Tako su postali opomenom. 11No sinovi Korahovi ne izginuše. Knjiga Brojeva, 26, 10	Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proždro dvjesta i pedeset ljudi. Tako su postali opomenom.
43	Gradovi-utočišta 9Nadalje reče Jahve Mojsiju: 10"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, 11označite sebi gradove koji će vam služiti kao gradovi-utočišta, kamo može pobjeći ubojica koji nehotice koga ubije. 12Ti gradovi neka vam budu utočište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. 13Od gradova koje ustupite bit će vam šest gradova za utočište. 14Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utočišta. 15Tih šest gradova neka budu za utočište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji među njima borave, kamo može pobjeći tko god ubije koga nehotice. 16Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 17Udari li ga iz ruke kamenom od kojega čovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 18Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 19Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. 20Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, 21ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadač mora zaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije čim ga sretne. 22No gurne li ga slučajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, 23ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega čovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio - 24tada neka zajednica prosudi između ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: 25Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem. 26Ali ako ubojica ikad izađe izvan granice utočišta kamo je pobjegao, 27pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utočišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne računa u krvoproliće, 28jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika. A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed. 29Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili. 30Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. 31Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. 32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika. 33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. 34Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.'" Knjiga Brojeva, 35, 16	Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti.
44	Knjiga Brojeva, 35, 19	Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije.
45	Knjiga Brojeva, 35, 20	Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti,
46	Knjiga Brojeva, 35, 23	ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega čovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio -
47	Knjiga Brojeva, 35, 25	Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem.
48	Knjiga Brojeva, 35, 28	jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika.
49	Knjiga Brojeva, 35, 28	A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed.
50	Knjiga Brojeva, 35, 30	Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka.
51	Knjiga Brojeva, 35, 30	Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka.
52	Knjiga Brojeva, 35, 31	Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti.
53	Knjiga Brojeva, 35, 32	Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika.
54	16I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, 17reče mi Jahve: 18'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar. 19A onda ćeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameći boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neću ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je već predao u posjed Lotovim potomcima.' 20I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. 21Bio je to narod moćan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo, 22kako je, uostalom, učinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima. 23I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto. 24'Ustajte! Na put krenite i prijeđite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Počni s osvajanjem; izazovi ga na boj! 25Od danas počinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da će strepiti i tresti se pred tobom kad god čuju glas o tebi.' Ponovljeni zakon, 2, 16	I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu,
55	Susret s Bogom na brdu Mojsije kao posrednik 22Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni. 23A onda, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine 24pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, očitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veličajnost; čuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. 25A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. 26Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu? 27Ti se primakni i slušaj sve što će ti reći Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi ćemo to poslušati i izvršiti.' Ponovljeni zakon, 5, 26	Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu?
56	7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: 'Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima', kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, 8bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - 9nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga 10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. 11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 12Sav će se Izrael, kad to čuje, napuniti strahom te više neće počinjati takva zla u tvojoj sredini. Ponovljeni zakon, 13, 10	nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda.
57	Ne žrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ružno pred Jahvom, Bogom tvojim. 2Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj - nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: 3otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo čemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, 4i tebi se to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u Izraelu, 5onda toga čovjeka ili tu ženu koji učiniše takvu opačinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. 6Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 7Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. Ponovljeni zakon, 17, 6	Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.
58	Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode čiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima, 2u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, odvoji tri grada. 3Načini put onamo, a onda područje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica može onamo uteći. 4Ovo je slučaj u kojemu ubojica može onamo pobjeći i spasiti svoj život: kad tko ubije svoga bližnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; 5primjerice, kad ode sa svojim bližnjim u šumu da siječe drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvožđe odleti s držalice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteče u jedan od tih gradova i spasit će život. 6Inače bi krvni osvetnik, progoneći u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stići i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt budući da ubijenoga nije otprije mrzio. 7Stoga ti nalažem: tri grada odvoji! Ponovljeni zakon, 19, 6	Inače bi krvni osvetnik, progoneći u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stići i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt budući da ubijenoga nije otprije mrzio.
59	Tijelo obješenika 22Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, 23njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako nećeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. Ponovljeni zakon, 21, 22	Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo,
60	Preljub i bludnost 22Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. 23Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, 24oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 25Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; 26a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. 27On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. 28Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, 29tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ. Ponovljeni zakon, 22, 26	a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga.
61	Pravičnost i čovječnost 5Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, oslobođen, neka ostane kod kuće godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo. 6Neka se ne uzima u zalog žrvanj, ni gornji ni donji: ta time bi se u zalog uzimao sam život. 7Ako se nađe tko da otme koga između svoje braće Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmičar neka se smakne! Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 8Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouče levitski svećenici. Držite i vršite što njima naredim. 9Sjećaj se što je Jahve, Bog tvoj, učinio Mirjami na putu kad ste izišli iz Egipta. 10Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. 11Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. 12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; 13o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaču i tebe blagoslivljati. To će ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. 14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. 15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti. 16Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine. Ponovljeni zakon, 24, 16	Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine.
62	Ponovljeni zakon, 27, 25	'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reče: 'Amen!'
63	Život ili smrt 15Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. 16Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, 18ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. 19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati." Ponovljeni zakon, 30, 15	Život ili smrt
64	Ponovljeni zakon, 30, 15	Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću.
65	Ponovljeni zakon, 30, 19	Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj,
66	Predgovor Mojsijevu hvalospjevu 14Jahve reče Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i nađite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka. 15U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator. 16Jahve reče Mojsiju: "Evo ćeš naskoro počinuti sa svojim ocima. A narod će se ovaj dići da čini blud idući za tuđim bogovima one zemlje u koju će naskoro ući; mene će napustiti i prekršit će moj Savez što ga s njim sklopih. 17I onda će se izliti moj gnjev na nj. Ostavit ću ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaći će ih mnoga zla i nevolje i onda će reći: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?' 18A ja ću sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu činili okrećući se drugim bogovima. Ponovljeni zakon, 31, 14	Jahve reče Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i nađite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka.
67	Mojsijeva pjesma 28Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove riječi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. 29Jer znam ja da ćete se nakon moje smrti izopačiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima kad budete činili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih." 30A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja riječi ove pjesme: Ponovljeni zakon, 31, 29	Jer znam ja da ćete se nakon moje smrti izopačiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima kad budete činili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih."
68	Vidjet će da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.37Tad će reći: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?38Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonište!39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).40Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito41ako naoštrivši mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze. Ponovljeni zakon, 32, 39	Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja)
69	Mojsijeva priprema za smrt 48Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: 49"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. 50Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. 52Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući - u zemlju koju dajem Izraelcima." Ponovljeni zakon, 32, 48	Mojsijeva priprema za smrt
70	Mojsijev blagoslov Ovo je blagoslov kojim Mojsije - čovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. 2Reče on: "Dođe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dođe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.3Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvođeni." Ponovljeni zakon, 33, 1	Ovo je blagoslov kojim Mojsije - čovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt.
71	Ponovljeni zakon, 34, 1	Mojsijeva smrt
72	Poziv za polazak u Obećanu zemlju Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reče Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: 2"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. 3Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. 4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu - sve će to biti vaše područje. 5Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti. Jošua, 1, 1	Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reče Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu:
73	Sporazum između Rahabe i uhoda 8Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov 9i reče im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. 10Jer čusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. 11Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. 12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak 13da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti." 14Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost." 15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. 16Još im reče: "Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." 17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako ćemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: 18kad uđemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš i sakupi kod sebe, u kući, svoga oca, i svoju majku, i svoju braću, i svu svoju rodbinu. 19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave naše - mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. 20Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." Jošua, 2, 13	da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti."
74	Jošua, 2, 19	Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave naše - mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne.
75	Gradovi-utočišta Jahve reče Jošui: 2"Kaži sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utočišta za koje sam vam govorio preko Mojsija, 3da bi onamo mogao pobjeći ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utočišta od krvnoga osvetnika. 4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starješinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje će prebivati među njima. 5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izručiti ubojicu u njegove ruke: ta nehotice je ubio svoga bližnjega, a ne iz mržnje. 6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svećenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" Jošua, 20, 6	Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svećenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'"
76	Jošuina smrt 29Poslije ovih događaja umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina. 30Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša. 31Izrael je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su Jošuu nadživjele i vidjele sva djela što ih je Jahve učinio Izraelu. Jošua, 24, 29	Jošuina smrt
77	Josipove kosti - Smrt Eleazarova 32Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih. 33Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori. Jošua, 24, 32	Josipove kosti - Smrt Eleazarova
78	Naseljenje Jude, Šimuna, Kaleba i Kenijaca Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko će od nas prvi poći na Kanaance da se protiv njih bori?" 2A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi pođe; u njegove ruke stavljam zemlju." 3Tada Juda reče svome bratu Šimunu: "Pođi sa mnom u zemlju koja mi je dosuđena u baštinu; borit ćemo se protiv Kanaanaca, a potom ću se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim. 4Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuća ljudi. 5U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. 6Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. 7Tada reče Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsječenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi Bog vraća." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. 8Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše mačem žitelje i spališe grad. Knjiga o Sucima, 1, 1	Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko će od nas prvi poći na Kanaance da se protiv njih bori?"
79	Razlozi s kojih ostadoše strani narodi 20Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reče: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove očeve i nije poslušao glasa moga, 21ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio", 22da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. 23Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke. Knjiga o Sucima, 2, 21	ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio"
80	Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 12 Izraelci su počeli opet činiti što je zlo u očima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. 13 Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pođe na Izraela, potuče ga i osvoji Palmov grad. 14 Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 15 Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja – Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 16 A Ehud načini sebi bodež s dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 17 I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. Knjiga o Sucima, 3, 11	Poslije smrti Otniela, sina Kenazova,
81	4. DEBORA I BARAK Izrael pod jarmom Kanaanaca Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali činiti što Jahvi nije po volji 2 i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovođa vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. 3 Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina. Knjiga o Sucima, 4, 1	Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali činiti što Jahvi nije po volji
82	17 Siserina smrtSisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer između Jabina, kralja hasorskog, i kuće Hebera Kenijca bijaše mir. 18 Jaela iziđe Siseri ususret i reče mu: »Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se ničega!« On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokrivačem. 19 On joj reče: »Daj mi malo vode jer sam žedan.« Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. 20 »Stani na ulazu u šator«, reče joj on, »pa ako tko naiđe i zapita te: ‘Ima li tu koga?’, ti odgovori: ‘Nema!’« 21 A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i čekić u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije. 22 I gle, dođe Barak progoneći Siseru. Jaela iziđe preda nj i reče mu: »Dođi da ti pokažem čovjeka koga tražiš.« On uđe k njoj, i gle – Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepoočici. Knjiga o Sucima, 4, 17	Siserina smrt
83	17 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? 18 Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. 19 Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al’ ni mrve srebra ne dobiše. Knjiga o Sucima, 5, 18	Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.
84	Smrt Gideonova 32Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri. 33Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga BaalBerita. 34Izraelci se nisu više sjećali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. 35I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je učinio Izraelu. Knjiga o Sucima, 8, 32	Smrt Gideonova
85	Knjiga o Sucima, 8, 33	Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga BaalBerita.
86	Opsada Tebesa i Abimelekova smrt 50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. 51Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov. 52Abimelek dođe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, 53neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. 54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reče mu: "Trgni mač i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. 55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kućama. 56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on učinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braće. 57I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova. Knjiga o Sucima, 9, 50	Opsada Tebesa i Abimelekova smrt 50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.
87	1 Rat između Efrajima i Gileada – Smrt Jiftaha Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeđoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu: »Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe!« 2 Jiftah im odgovori: »Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlačili. Pozvao sam vas u pomoć, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. 3 Videći da mi nitko ne pritječe u pomoć, stavih svoj život na kocku, odoh sâm na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?« 4 Tada skupi Jiftah sve Gileađane i udari na Efrajima. Gileađani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: »Vi ste, Gileađani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea.« 5 Zatim Gileađani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: »Pustite me da prijeđem«, Gileađani bi ga pitali: »Jesi li Efrajimovac?« A kada bi on odgovorio: »Nisam«, 6 oni bi mu kazali: »Hajde reci: Šibolet!« On bi rekao: »Sibolet« jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim plićacima. Tako je poginulo četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajimova plemena. 7 Jiftah je sudio Izraelu šest godina. A kada je Gileađanin Jiftah umro, pokopaše ga u njegovu gradu, u Gileadu. Knjiga o Sucima, 12, 1	Smrt Jiftaha
88	13. SAMSON Navještenje Samsonova rođenja Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina. 2 A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. 3 Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. 4 Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. 5 Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.« 6 Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. 7 Ali mi je rekao: ‘Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.’« Knjiga o Sucima, 13, 7	Ali mi je rekao: 'Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.'"
89	Manoah, ne znajući da je to Anđeo Jahvin, 17reče tada Anđelu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te možemo častiti kada se ispuni što si obećao." 18Anđeo Jahvin odgovori mu: "Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno." 19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji čini tajanstvene stvari. 20Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. 21Anđeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to Anđeo Jahvin. 22"Zacijelo ćemo umrijeti", reče ženi, "jer smo vidjeli Boga." 23"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu žena, "ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo." 24Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. 25I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola. Knjiga o Sucima, 13, 23	"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu žena, "ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo."
90	Samsonova osveta i smrt Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti. 23 A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: »Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja.« 24 A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći: »Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio.« 25 Kad im se srce razigralo, povikaše: »Dovedite Samsona da nas zabavlja!« I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. 26 Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: »Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje da se naslonim na njih.« 27 A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra. 28 Samson zavapi Jahvi: »Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka.« 29 I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 30 i viknu: »Neka poginem s Filistejcima!« Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života. 31 Poslije dođoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina. Knjiga o Sucima, 16, 22	Samsonova osveta i smrt
91	Knjiga o Sucima, 16, 24	A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio."
92	4 One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. 15 Noemi joj reče: »Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!« 16 A Ruta joj odgovori: »Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. 17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.« 18 Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati. 19 Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. »Ma je li ovo Noemi?« – pitahu žene. 20 A ona im odgovaraše: »Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! 21 Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?« 22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma. Knjiga o Ruti, 1, 17	Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe."
93	11 Boaz joj odgovori: »Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala. 12 Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!« 13 Ona preuze: »Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.« Knjiga o Ruti, 2, 11	Boaz joj odgovori: "Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala.
94	6 Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. 7 Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. 8 Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. Prva knjiga o Samuelu, 2, 6	Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže.
95	Elijeva smrt Jedan Benjaminovac otrča iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom. 13 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeći na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovčeg Božji. Taj, dakle, čovjek dođe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. 14 Kad je Eli čuo viku, upita: »Kakva je to velika vika?« Čovjek se požuri i dođe da obavijesti Elija. – 15 A Eliju bijaše devedeset i osam godina, oči mu bijahu ukočene te ništa više nije vidio. – 16 Čovjek reče Eliju: »Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja.« Tada starac zapita: »Što se dogodilo, sine?« 17 Glasnik odgovori: »Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovčeg je Božji otet!« 18 Kad je spomenuo Kovčeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star čovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu četrdeset godina. Prva knjiga o Samuelu, 4, 12	Elijeva smrt
96	Smrt Pinhasove žene 19Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. Kad je čula vijest da je otet Kovčeg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. 20Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to. 21Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreći: "Otišla je slava od Izraela." Time je mislila na oteti Kovčeg Božji i na svoga svekra i svoga muža. 22Zato reče: "Otišla je slava od Izraela" jer je otet Kovčeg Božji. Prva knjiga o Samuelu, 4, 19	Smrt Pinhasove žene
97	9 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari građane, od najmanjega do najvećega, tako da im se pojaviše čirevi. 10 Oni tada poslaše Kovčeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovčeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: »Donesoše Kovčeg Boga Izraelova k nama da pomori nas i sav naš narod!« 11 Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: »Pošaljite natrag Kovčeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!« Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. 12 Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni čirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba. Prva knjiga o Samuelu, 5, 11	Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: "Pošaljite natrag Kovčeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja.
98	Smrt Agagova i odlazak Samuelov 32Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amalečkoga kralja!" I Agag dođe k njemu opirući se i reče: "Zaista, smrt je gorka!" 33Samuel mu odvrati: "Kao što je tvoj mač mnogim ženama oteo djecu, tako će među ženama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posiječe Agaga pred Jahvom u Gilgalu. 34Potom Samuel ode u Ramu, a Šaul se vrati svojoj kući u Šaulovu Gibeu. 35I Samuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom. Prva knjiga o Samuelu, 15, 32	Smrt Agagova i odlazak Samuelov
99	Prva knjiga o Samuelu, 15, 32	Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amalečkoga kralja!" I Agag dođe k njemu opirući se i reče: "Zaista, smrt je gorka!"
100	Prva knjiga o Samuelu, 15, 35	I Samuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom.
101	Jonatan pomaže Davidu na bijegu David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: "Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?" 2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!" 3Ali se David zakle i reče: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti." Prva knjiga o Samuelu, 20, 3	Ali se David zakle i reče: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti."
102	28A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braća pozvala da dođem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braću.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola." 30Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! 31Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt." Prva knjiga o Samuelu, 20, 31	Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt."
103	Smrt Samuelova Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga naričući za njim; i pokopaše ga u njegovu zavičaju u Rami. A David usta i siđe u pustinju Paran. Prva knjiga o Samuelu, 25, 1	Smrt Samuelova
104	13David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor. 14Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se nećeš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?" 15A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi čuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. 16Nije lijepo to što si učinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu što mu bijaše do uzglavlja!" Prva knjiga o Samuelu, 26, 16	Nije lijepo to što si učinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu što mu bijaše do uzglavlja!"
105	Bitka kod Gilboe - Šaulova smrt Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i MalkiŠuu. 3Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca. 4Šaul tada reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. 5Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. 6Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. Prva knjiga o Samuelu, 31, 1	Bitka kod Gilboe - Šaulova smrt
106	David doznaje za smrt Šaulovu Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. 2Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. 3David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." 4A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan." 5Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" 6A mladi glasonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. 7Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' 8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.' 9Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!' 10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." 11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 12I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača. 13Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina." 14Tada mu reče David: "Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?" 15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dođi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. 16A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'" Druga knjiga o Samuelu, 1, 1	David doznaje za smrt Šaulovu
107	Druga knjiga o Samuelu, 1, 1	Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu.
108	Druga knjiga o Samuelu, 1, 9	Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!'
109	Druga knjiga o Samuelu, 1, 10	Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru."
110	O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,22 nego krvlju ranjenika, mašću palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio!23Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači!24Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćivo.25Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!26Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.27Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!" Druga knjiga o Samuelu, 1, 23	Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači!
111	Druga knjiga o Samuelu, 1, 25	Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!
112	Umorstvo Abnerovo 22I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraćali sa četovanja, noseći sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru. 23Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. 24Tada Joab dođe kralju i reče mu: "Što si učinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru? 25Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što činiš!" 26Potom izađe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. 27Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela Druga knjiga o Samuelu, 3, 27	Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.
113	16A kad je Kovčeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu. 17Tada unesoše Kovčeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice. 18Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod imenom Jahve Sebaota. 19Potom razdijeli među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. Zatim se raziđe sav narod, svaki svojoj kući. 20Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: "Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!" 21Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati! 22I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti." 23A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti. Druga knjiga o Samuelu, 6, 23	A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.
114	Natanovi prijekori - Davidovo kajanje Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: "U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 3A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kći. 4I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." 5Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! 6Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!" 7Tada Natan reče Davidu: "Ti si taj čovjek! Druga knjiga o Samuelu, 12, 5	Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio!
115	Smrt Bat-Šebina djeteta - Rođenje Salomonovo A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. 17A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!" Druga knjiga o Samuelu, 12, 15	Smrt Bat-Šebina djeteta - Rođenje Salomonovo
116	Joab radi da se Abšalom vrati 39Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove. A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreće k Abšalomu. 2Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reče joj: "Učini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je već dugo vremena u žalosti za mrtvim. 3Otići ćeš kralju i govorit ćeš mu ovako." I Joab je nauči što će govoriti. Druga knjiga o Samuelu, 13, 39	Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.
117	12A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu riječ svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!" 13A žena reče: "Dakle, zašto je kralj - jer se izričući ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kući onoga koga je prognao? 14Mi smo svi osuđeni na smrt, slični smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega. Druga knjiga o Samuelu, 14, 14	Mi smo svi osuđeni na smrt, slični smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.
118	19Kralj upita Itaja Gićanina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 20Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!" 21Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!" 22Tada David reče Itaju: "Hajde, prođi!" I Itaj iz Gata prođe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. Druga knjiga o Samuelu, 15, 21	Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!"
119	Smrt Abšalomova 9Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. 10Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu." 11A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!" 12Ali čovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: 'Čuvajte mi mladića Abšaloma!' 13Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani." 14A Joab odvrati: "Neću ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. 15Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. Druga knjiga o Samuelu, 18, 9	Smrt Abšalomova
120	Druga knjiga o Samuelu, 18, 15	Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše.
121	Davidu javljaju smrt Abšalomovu 19Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja." 20Ali mu Joab reče: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin." 21Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča. Druga knjiga o Samuelu, 18,19	Davidu javljaju smrt Abšalomovu
122	22Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?" 23A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom." 24Tada kralj reče Šimeju: "Nećeš poginuti!" I kralj mu se zakle. Druga knjiga o Samuelu, 19, 22	Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?"
123	Meribaal 25I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije uređivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. 26Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" 27A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom. 28On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo: zato čini što je dobro u tvojim očima. 29Jer sav moj očinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?" 30A kralj mu odgovori: "Čemu da još duljiš svoj govor? Određujem: ti i Siba podijelite njive!" 31Meribaal reče kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!" Druga knjiga o Samuelu, 19,29	Jer sav moj očinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?"
124	Pobuna Šebe Ondje se slučajno našao opak čovjek po imenu Šeba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni baštine na Jišajevu sinu! Svaki svome šatoru, Izraele!" 2Tako svi Izraelci ostaviše Davida i pođoše za Bikrijevim sinom Šebom; a Judejci prionuše uza svoga kralja i otpratiše ga od Jordana do Jeruzalema. 3Kad se David vratio u svoju palaču u Jeruzalem, uze deset inoča koje je bio ostavio da čuvaju palaču i stavi ih da budu čuvane. Brinuo im se za uzdržavanje, ali nije više išao k njima. Tako su one živjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice živoga muža. Druga knjiga o Samuelu, 20, 3	Kad se David vratio u svoju palaču u Jeruzalem, uze deset inoča koje je bio ostavio da čuvaju palaču i stavi ih da budu čuvane. Brinuo im se za uzdržavanje, ali nije više išao k njima. Tako su one živjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice živoga muža.
125	Psalam Davidov David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. 2Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;3 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.4Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.5Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,6Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. Druga knjiga o Samuelu, 22, 5	Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne
126	Druga knjiga o Samuelu, 22, 6	Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
127	Davidova oporuka i smrt Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! 3Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 4da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' Prva knjiga o Kraljevima, 2, 1	Davidova oporuka i smrt
128	Prva knjiga o Kraljevima, 2, 2	"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom!
129	Adonijina smrt 13Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." 14I nastavi: "Imam ti nešto reći." Ona reče: "Govori." 15Tada će on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reče: "Govori." 17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!" 18A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit ću kralju o tebi." Prva knjiga o Kraljevima, 2, 13	Adonijina smrt
130	Sudbina Ebjatara i Joaba 26Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." 27I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. 28Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu - on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. 29I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruči Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" Prva knjiga o Kraljevima, 2, 26	Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."
131	30Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziđi!" On odgovori: "Neću, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio." 31Kralj mu reče: "Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." 34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka. Prva knjiga o Kraljevima, 2, 34	I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.
132	Šimejev neposluh i smrt 36Salomon pozva Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. 37Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju." 38Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. Prva knjiga o Kraljevima, 2, 36	Šimejev neposluh i smrt
133	10Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. 11Zato mu Jahve reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, 12evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. 14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane." 15Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. Prva knjiga o Kraljevima, 3, 11	Zato mu Jahve reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice,
134	Prva knjiga o Kraljevima, 11, 40	Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove.
135	23Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. 24I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. 25Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. 26Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao." 27I reče svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. 28Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. 29Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. 30Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" 31A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 32Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." Prva knjiga o Kraljevima, 13, 24	I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela.
136	Prva knjiga o Kraljevima, 13, 31	A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih.
137	Uskrisenje udovičina sina 17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" Prva knjiga o Kraljevima, 17, 18	Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"
138	Prva knjiga o Kraljevima, 22, 29	Ahabova smrt kod Ramot Gileada
139	Prva knjiga o Kraljevima, 22, 39	POSLIJE AHABOVE SMRTI
140	Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. 2Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti." 3Ali je Anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: "Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' 4I zato veli Jahve ovako: 'Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.'" I ode Ilija. Druga knjiga o Kraljevima, 1, 1	Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.
141	Dva čuda Elizejeva 19Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." 20On reče: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. 21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" 22I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej. 23Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!" 24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. 25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju. Druga knjiga o Kraljevima, 2, 21	On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'"
142	Gorki plodovi 38Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim." 39Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nađe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. 40Usuše ljudima da jedu. Ali kad su počeli jesti, povikaše: "Čovječe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti. 41Tada će Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i reče: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu. Druga knjiga o Kraljevima, 4, 40	Usuše ljudima da jedu. Ali kad su počeli jesti, povikaše: "Čovječe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti.
143	Ozdravljenje Naamana Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 2Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 3Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" 4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." 5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. 6I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube." 7Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" Druga knjiga o Kraljevima, 5,7	Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!"
144	Aramejski tabor napušten 3A pred gradskim vratima bijahu četiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i očekujemo smrt? 4Ako odlučimo ući u grad, glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet ćemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeđimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet ćemo!" 5U sumračje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! 6Jer je Jahve učinio te se u taboru aramejskom čula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su među sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." 7Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. 8Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uđoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. Druga knjiga o Kraljevima, 7, 3	A pred gradskim vratima bijahu četiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i očekujemo smrt?
145	Druga knjiga o Kraljevima, 11, 1	OD KRALJEVANJA ATALIJE DO ELIZEJEVE SMRTI
146	Ostala povijest Joaševa i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 21Njegovi časnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. 22Njegovi časnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. Druga knjiga o Kraljevima, 12, 22	Njegovi časnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.
147	Druga knjiga o Kraljevima, 13, 14	Smrt Elizejeva
148	17Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. 18A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 19Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 20Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 21Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje. 22On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. Druga knjiga o Kraljevima, 14, 17	Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova.
149	Azarjino kraljevanje u Judeji Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin. 2Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 3Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 4Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kući. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje. 6Ostala povijest Azarjina i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 7Azarja je počinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam. Druga knjiga o Kraljevima, 15, 5	Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kući. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje.
150	Zaharijino kraljevanje u Izraelu 8Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov. 9On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što su činili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela. 10Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega. 11Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 12Ispunila se riječ koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji će sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do četvrtog koljena." I tako je bilo. Druga knjiga o Kraljevima, 15, 10	Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.
151	Kraljevanje Šaluma u Izraelu 13Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji. 14Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uđe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega. 15Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 16Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo područje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu. Druga knjiga o Kraljevima, 15, 14	Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uđe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.
152	Podrijetlo Samarijanaca 24Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. 25U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. 26Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrćuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." 27Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od svećenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouči ih u štovanju Boga one zemlje." 28Tako ode jedan od svećenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je poučio kako treba štovati Jahvu. Druga knjiga o Kraljevima, 17,26	Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrćuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje."
153	Druga knjiga o Kraljevima, 19, 35	Smrt Sanheribova
154	Ezekijina bolest i ozdravljenje U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. 4Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: 5"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. 6Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'" Druga knjiga o Kraljevima, 20, 1	U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt.
155	Prva Knjiga Ljetopisa, 10, 1	Šaulova smrt
156	Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto. 2David reče u sebi: "Iskazat ću ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze sućut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze sućut, 3rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?" 4Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag! 5Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoćeni, i poruči im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite." Prva Knjiga Ljetopisa, 19, 2	David reče u sebi: "Iskazat ću ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze sućut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze sućut,
157	Neposredne pripreme za gradnju 2David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji i odredi klesare da propisno klešu kamenje za gradnju Doma Božjeg. 3David je pripravio mnogo željeza za čavle na vratnim krilima i za kvačice; i bez mjere mnogo tuča. 4Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva Davidu. 5Jer David mišljaše: "Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti veličanstven, na slavu i čast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. 6Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu. Prva Knjiga Ljetopisa, 22, 5	Jer David mišljaše: "Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti veličanstven, na slavu i čast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti.
158	jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!" 11Bog reče Salomonu: "Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, 12dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neće imati ni oni koji dođu poslije tebe." Druga Knjiga Ljetopisa, 1, 11	Bog reče Salomonu: "Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih,
159	Druga Knjiga Ljetopisa, 9, 29	Salomonova smrt
160	Ahazjina vladavina Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlađeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala četa koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama. 2Bile su mu četrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kći. 3I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše. 4Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije očeve smrti, na njegovu propast. 5Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama. 6On se vratio da se liječi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Druga Knjiga Ljetopisa, 22, 4	Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije očeve smrti, na njegovu propast.
161	Joašev otpad i kazna 17Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. 18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.'" 21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. 22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" Druga Knjiga Ljetopisa, 24, 17	Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati.
162	Amasjin svršetak 25Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina. 26Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 27Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 28Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu. Druga Knjiga Ljetopisa, 25, 25	Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina.
163	21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. Druga Knjiga Ljetopisa, 26, 21	Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.
164	Sanheribove bogohulne riječi 9Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poručio im: 10"Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeći opsjednuti u Jeruzalemu? 11Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeđi kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja? 12Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreći: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! 13Zar ne znate što sam učinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 14Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' 15Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" Druga Knjiga Ljetopisa, 32, 11	Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeđi kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja?
165	U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo. 25Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. 26Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. 27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; 28skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. 29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. Druga Knjiga Ljetopisa, 32, 24	U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo.
166	Ezekijin svršetak 30Isti je Ezekija začepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. 31Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. 32Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proročkom viđenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 33Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše. Druga Knjiga Ljetopisa, 32, 33	Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše.
167	25A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi činovnike i suce koji će suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga poučite. 26Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novčanu globu ili na tamnicu." Ezra, 7, 26	Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novčanu globu ili na tamnicu."
168	U progonstvu 10Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braća, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; 11a ja sam otklanjao da ih jedem. 12Misli sam i srce upravljao Bogu svome, 13i zato me Svevišnji nagradi milošću i naklonošću Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. 14Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom. 15Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao ići u Mediju. 16U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braći: 17hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa bačena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlačenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po naređenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naći. Tobija, 1, 14	Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.
169	Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta.3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom.4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i porugi među svim narodima među koje si nas razasuo. Tobija, 3, 4	Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i porugi među svim narodima među koje si nas razasuo.
170	Sarina nesreća 7Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. 9Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!" 10Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda." Tobija, 3, 10	Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda."
171	12Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te.13Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje i da više nikada ne čujem one uvrede.14Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda." Tobija, 3, 15	i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne čujem onih uvreda."
172	Tobija upućen u Mediju Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. 2I reče u sebi: "Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?" 3Dozvavši ga, reče mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, čini sve što će joj biti milo i nemoj je žalostiti. 4Sjeti se, sine, da se ona suočila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu. Tobija, 4, 2	I reče u sebi: "Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?"
173	5Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Čini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroči putovima nepravde. 6Jer ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima svojim, kao svi oni koji čine pravdu. 7Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe. 8Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. 9Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. 10Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak. 11Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega. Tobija, 4, 10	Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak.
174	Anđeo Tobiji namjenjuje Saru 7Mladić potom upita anđela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?" 8A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti. 9A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi." 10Kad bijahu blizu Ekbatane, 11anđeo reče mladiću: "Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. 12Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." Tobija, 6,13	Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim."
175	18A zatim zapovjedi kućnoj čeljadi da zatrpaju raku. 19Tada priredi gozbu koja je trajala četrnaest dana. 20Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši četrnaest svadbenih dana, 21a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi ćeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti." Tobija, 8, 21	a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi ćeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti."
176	8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, 10a koji griješe bit će dušmani životu svome. Tobija, 12, 9	Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života,
177	Tobija, 14, 1	Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
178	10Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. 11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi častan ukop. 12Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu. 13Tu doživje časnu starost, časno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i očev. 14Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive. Tobija, 14, 10	Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.
179	Tobija, 14, 15	Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive.
180	4Zatim, kako završi vijećanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: 5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otići ćeš od mene i povest ćeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuća pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuća konja i konjanika. 6Poći ćeš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. 7Naredit ćeš im da pripreme zemlju i vodu, jer ću u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit ću svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit ću da je temeljito opljačkaju. 8Njihovi će ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit će se nabujavši od njihovih mrtvih tijela. 9Otjerat ću ih kao prognanike do nakraj svijeta. 10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo područje. Ako ti se predaju, ti ćeš mi ih sačuvati za dan njihove kazne. 11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački u svoj zemlji koja ti je povjerena. 12Kazah i svojom ću rukom izvesti, kunem se životom i snagom svoga kraljevstva. 13Ti nemoj prekršiti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvrši doslovce sve ono što sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provedeš." Judita, 2, 11	Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački u svoj zemlji koja ti je povjerena.
181	24"Neka Bog sudi između vas i nas zbog velike nepravde koju ste počinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25Sad nam nema više pomoći niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeđe i posvemašnje iscrpljenosti. 26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljački Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ćemo, doduše, njihovi robovi, ali ćemo sačuvati živote i nećemo rođenim očima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. 28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." Judita, 7, 27	Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ćemo, doduše, njihovi robovi, ali ćemo sačuvati živote i nećemo rođenim očima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu.
182	5Judita mu odgovori: "Poslušaj riječi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neću noćas govoriti laži svome gospodaru. 6Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog će ti pomoći sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neće biti razočaran sa svojih pothvata. 7Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moć onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biće! Pomoću tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujući vrijednosti tvojoj, i divlje i domaće životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuću njegovu. 8Dočuli smo već i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeću. 9Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijećanju; budući da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. 10A sada, moćni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti mač, osim ako sagriješi Bogu svome. 11Ali da moj gospodar ne bi ostao razočaran i promašio u svome pothvatu, past će na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga počinivši bezakonje. Judita, 11, 11	Ali da moj gospodar ne bi ostao razočaran I promašio u svome pothvatu, past će na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga počinivši bezakonje.
183	Judita na Holofernovoj gozbi 10Četvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje časnike. Ne pozva nikoga od posluge. 11Reče dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da dođe jesti i piti s nama. 12Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat će nam se." 13Bagoa izađe od Holoferna, uđe k njoj i reče joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doći k mome gospodaru da bude čašćena u njegovoj nazočnosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kćeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." 14Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti." 15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje. 16Judita uđe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. 17Kaza joj Holoferno: "De pij i veseli se s nama!" 18Judita odgovori: "Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja." 19Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. 20Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu. Judita, 12, 14	Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti."
184	Židovi u asirskom taboru Judita im reče: "Poslušajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina. 2Čim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izađu iz grada. Izabrat ćete im vođu kao da tobože hoćete sići u ravnicu, na asirske predstraže. Ali nećete sići. 3Oni će pograbiti svoje oružje, otići će u tabor i probudit će zapovjednike asirske vojske. Zajedno će otrčati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne nađu, spopast će ih užas i pobjeći će ispred vas. 4Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka. 5Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim očima prepozna onoga koji je prezreo kuću Izraelovu a njega poslao k nama u smrt." Judita, 14, 5	Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim očima prepozna onoga koji je prezreo kuću Izraelovu a njega poslao k nama u smrt."
185	Juditina starost i smrt 21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuče u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. 22Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome. 23Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u pećini Manašea, muža njezina. 24Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega Manašea. 25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim. Judita, 16, 21	Juditina starost i smrt
186	Judita, 16, 24	Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega Manašea.
187	Judita, 16, 25	U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.
188	Osujećena zavjera 1mMordokaj je mirno boravio u kraljevskoj palači s Gabatom i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su čuvala dvor. 1nSlušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podići ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju. 1oA kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmrćeni. Estera, 1 ,1 o	A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmrćeni.
189	5U tvrđavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. 6On je bio protjeran iz Jeruzalema među prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. 7On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kće Estera, 2, 7	On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kćerku.
190	<8b>Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." 9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. 10Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopći Mordokaju: 11"Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju." 12Mordokaju bjehu saopćene Esterine riječi, 13pa on poruči Esteri: "Nemoj misliti da ćeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od svih Židova: 14jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doći će Židovima pomoć i spas s druge strane, a ti ćeš s kućom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?" 15Estera i opet poruči Mordokaju: 16"Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću." 17Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera. Estera, 4, 8	Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti.
191	Estera, 4, 8	Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti."
192	Estera, 4, 11	"Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju."
193	<17i>I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim. Esterina molitva <17k>I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: <17l>"Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. Estera, 4, 17	I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim.
194	Estera, 4, 17	I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
195	Aleksandar i njegovi nasljednici Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada već gospodar Grčke - provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje. 3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak. 5Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. 7Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području. 9Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 9	Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.
196	Prvi pohod na Egipat i pljačka Hrama 16Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. 17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem. 18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni. 19I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat. 20A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom. 21Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim, priborom, 22stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli. 23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći. 24Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo. 25U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 18	I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni.
197	Antioh nameće poganske običaje 41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. 42I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. 43I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, 45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; 46da se onečisti Svetište i sveti narod; 47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; 48da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom 49i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje. 50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt. 51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 50	Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.
198	54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. 56A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje. 62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela. 63Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom. Prva knjiga o Makabejcima, 1, 63	Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
199	Matatijina oporuka i smrt 49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva. 55Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. 57Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. 58Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. 60Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. 62Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. 63Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. Prva knjiga o Makabejcima, 2, 49	Matatijina oporuka i smrt
200	Prva knjiga o Makabejcima, 2, 51	Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime.
201	Prvi Judini uspjesi 10Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. 11Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. 12Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života. 13Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat, 14reče: "Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ." 15I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim. Prva knjiga o Makabejcima, 3, 11	Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše.
202	Prva knjiga o Makabejcima, 6, 1	Smrt Antioha Epifana
203	Bitka kod Beerzeta i smrt Jude Makabeja Kad je Demetrije dočuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na čelu desnoga krila. 2Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na području Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. 3Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom, 4a potom su sa dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika otišli u Beerzet. 5Juda se sa tri tisuće odabranih ratnika utaborio u Eleasi. 6Videći velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi. 7Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. 8Onako zabrinut reče onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda ćemo ih ipak suzbiti." 9Oni su ga odvraćali riječima: "Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braćom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo." 10Juda odvrati: "Ne, toga neću nikad učiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junački za svoju braću i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!" Prva knjiga o Makabejcima, 9, 1	Bitka kod Beerzeta i smrt Jude Makabeja
204	Bakidova utvrđenja - Alkimova smrt 50Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poče u Judeji graditi tvrde gradove, tvrđavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. 51U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela. 52Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrđu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane. 53Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrđi. 54Godine stotinu pedeset i treće, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i počeo razaranje. 55U to je vrijeme Alkima udarila kap i spriječila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni riječi niti je mogao svojoj kući davati naloge. 56I Alkim tako umrije u živim mukama. 57Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja počinula dvije godine. Prva knjiga o Makabejcima, 9, 50	Bakidova utvrđenja - Alkimova smrt
205	Šimunova smrt u Doku - Nasljeđuje ga sin Ivan 11Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata, 12jer je bio zet velikog svećenika. 13Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova. 14Šimun je obilazio gradove u zemlji nadzirući ih i brinući se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat. 15Abubov ih sin prijevarom namami u tvrđavicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude. 16Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge. 17Tako je počinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom. 18Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu pošalje u pomoć čete i preda mu gradove i zemlju. 19Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno naložio zapovjednicima vojske da dođu k njemu da im dade srebra, zlata i darova. 20Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru. 21Ali je netko potrčao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i braća. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe." 22Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su došli da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga žele ubiti. Prva knjiga o Makabejcima, 16, 11	Šimunova smrt u Doku - Nasljeđuje ga sin Ivan
206	Zahvala što je Antioh kažnjen 11Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli kad smo imali vojevati protiv kralja. 12On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad. 13Kad im je zapovjednik otišao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini svećenici poslužili su se varkom. 14Antioh je onamo došao sa svojim prijateljima pod izlikom da će se oženiti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamošnje blago. 15Nanejski su svećenici izložili blago. Čim je Antioh s nekolicinom ušao u hramsko predvorje, svećenici zatvoriše svetište. 16Otvoriše tajna vrata na stropu, baciše kamenje i ubiše zapovjednika. Sasjekoše ga na komade, a glave baciše onima koji bijahu vani. 17Neka je za sve to hvaljen naš Bog, koji je bezbožnike predao smrti. Druga knjiga o Makabejcima, 1, 17	Neka je za sve to hvaljen naš Bog, koji je bezbožnike predao smrti.
207	Menelaj oslobođen novcem 43Zbog toga bi podignuta tužba protiv Menelaja. 44Kad je kralj došao u Tir, tri su čovjeka što ih je poslalo veliko vijeće branila pravednost svoje stvari. 45Menelaj, videći da će izgubiti, obeća Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja. 46Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku. 47I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt. 48Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuđa smjesta podniješe nepravednu kaznu. 49Čak su im i Tirani, zgražajući se nad takvom zloćom, priredili svečani ukop. 50Zbog lakomosti vlastodržaca Menelaj se ipak održi na vlasti; napredujući u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugrađana. Druga knjiga o Makabejcima, 4, 47	I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt.
208	Jasonova smrt 5Uto se pronese lažan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ništa manje nego tisuću ljudi te iznenada napade grad. Pošto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad već bio zauzet, Menelaj uteče u tvrđavu. 6Jason je stao nemilice klati svoje sugrađane, ne uviđajući da je uspjeh protiv sunarodnjaka najveći neuspjeh, misleći da stječe pobjedničku slavu nad neprijateljima, a ne nad braćom. 7Nije se domogao vlasti, nego je sramotno završio svoju izdaju i morao opet tražiti utočište u Amanitidi. 8Tako se završilo njegovo opako djelo. Druga knjiga o Makabejcima, 5, 5	Jasonova smrt
209	Eleazarovo mučeništvo 18Eleazara, jednog od prvaka među pismoznancima, čovjeka već poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajući usta, da jede svinjetinu. 19Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi mučilištu. 20Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odlučno čuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu. 21Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog čovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa. 22Učini li tako, izbavit će se od smrti njihovim čovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo. 23Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje časne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još većma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje. 24"Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladići pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuđinske običaje. 25Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. 26Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neću izbjeći rukama Svemogućega. 27A sada, junački se odričući života, pokazat ću se dostojnim svoje starosti 28i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih riječi odmah pristupi mučilištu. 29Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove riječi činile im se ludošću. 30Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." 31I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti. Druga knjiga o Makabejcima, 6, 19	Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi mučilištu.
210	Druga knjiga o Makabejcima, 6, 22	Učini li tako, izbavit će se od smrti njihovim čovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo.
211	Druga knjiga o Makabejcima, 6, 28	i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti."
212	Druga knjiga o Makabejcima, 6, 30	Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu I reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu."
213	Druga knjiga o Makabejcima, 6, 31	I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.
214	15Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mučiti. 16On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." Druga knjiga o Makabejcima, 7, 16	On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio!
215	Druga knjiga o Makabejcima, 7, 18	Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota.
216	24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" Druga knjiga o Makabejcima, 7, 20	Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina.
217	Druga knjiga o Makabejcima, 7, 29	Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!"
218	Druga knjiga o Makabejcima, 8, 1	S M R T P R O G O N I T E L J A I O Č I Š Ć E N J E H R A M A
219	11Istom sada, sav skršen bolima, poče popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bičem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od časa do časa povećavale boli. 12Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednačuje!" 13Ali taj se zločinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja. 14Obećavao je da će Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim; 15da će s Atenjanima izjednačiti sve Židove, koje inače nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima; 16da će najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da će mu mnogostruko vratiti sve sveto posuđe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka; 17i napokon da će i sam postati Židov i da će krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoć. Druga knjiga o Makabejcima, 9, 12	Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednačuje!"
220	Ptolemej Makron u nemilosti 9Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana. 10A sad ćemo izvijestiti o događajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimajući ukratko ratne nevolje. 11Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na čelo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije. 12Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo. 13Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više časne vlasti nije mogao časno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život. Druga knjiga o Makabejcima, 10, 9	Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana.
221	Žrtva za mrtve 38Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. 44Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. Druga knjiga o Makabejcima, 12, 40	Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.
222	Menelajeva smrt Godine sto četrdeset i devete dočuli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju 2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima grčku vojsku od stotinu i deset tisuća pješaka, pet tisuća i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima. 3Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno potičući Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sreću, nego u nadi da će se održati na vlasti. 4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom običaju. 5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okreće naokolo i odasvud sunovraćuje u pepeo. 6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljačke ili kakvih drugih velikih zločina da ga odande strmoglave u smrt. 7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali. 8I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu. Druga knjiga o Makabejcima, 13, 1	Menelajeva smrt
223	Druga knjiga o Makabejcima, 13, 6	Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljačke ili kakvih drugih velikih zločina da ga odande strmoglave u smrt.
224	Druga knjiga o Makabejcima, 13, 7	Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali.
225	Druga knjiga o Makabejcima, 13, 8	I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu.
226	14Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junački bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina. 15Davši tada svojima bojni zov: "Božja je pobjeda!", noću s najboljim poizbor momcima napade kraljev šator; pobi u taboru oko dvije tisuće ljudi, a njegovi ljudi probodoše najvećega slona i njegova upravljača u kućici. 16Ispuniše sav tabor stravom i metežom pa se pobjedonosno povukoše. 17Kad je počela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i štitio Judu. Druga knjiga o Makabejcima, 13, 14	Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junački bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina.
227	Razisova smrt 37Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, čovjeka koji je ljubio svoje sugrađane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38On je već u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da će nestanak tog čovjeka za Židove značiti težak udarac. 41Kad je, dakle, rulja već gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je već bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti mač. 42Radije je htio časno poginuti nego dopasti u bezbožničke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrča na zid te se junački strmoglavi na rulju. 44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45Još dišući, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoč teškim ranama potrča kroz rulju te stade na strmu pećinu. 46Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo. Druga knjiga o Makabejcima, 14, 37	Razisova smrt
228	Druga knjiga o Makabejcima, 14, 43	Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrča na zid te se junački strmoglavi na rulju.
229	Job proklinje dan kada se rodio Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; 2poče svoju besjedu i reče:3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! Knjiga o Jobu, 3, 5	Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
230	20Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše21koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.23Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?24Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.26Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka." Knjiga o Jobu, 3, 21	koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
231	16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:17'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: Knjiga o Jobu, 4, 17	Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
232	18On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.19Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.20U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.21Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.22Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.23Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.24U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.25Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.26U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.27Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj." Knjiga o Jobu, 5, 20	U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
233	10Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.11Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.12Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?13Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',14snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.15Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža. Knjiga o Jobu, 7, 15	Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
234	20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.23I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? Knjiga o Jobu, 9, 23	I bič smrtni kad bi odjednom ubijo … ali on se ruga nevolji nevinih.
235	4Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?6Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,7kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?8Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?11Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.12S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:14da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno. Knjiga o Jobu, 10, 5	Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
236	16Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,17optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.18Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,19bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.20Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim21prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,22u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj." Knjiga o Jobu, 10, 21	prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
237	13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. Knjiga o Jobu, 12, 22	On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
238	8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,9oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.10Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',12al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,14- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? -čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. Knjiga o Jobu, 14, 10	Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
239	18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.22No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti. Knjiga o Jobu, 16, 21	o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega
240	11Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.12Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.13Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.14Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.15U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. Knjiga o Jobu, 18, 13	Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
241	19Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!20Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!21Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci?22Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,24bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. Knjiga o Jobu, 21,21	Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci?
242	14Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće<16a> i u tmini provaljuje kuće.15Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.16<16b>Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.18Prije nego svane, on većhitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. Knjiga o Jobu, 24, 17	Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata
243	Nedužni Job poznaje Božju moć 5Pred Bogom mrtvipod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.6Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.7On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.9On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.10On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.14Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?" Knjiga o Jobu, 25, 6	Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.
244	Sofarova besjeda: prokletnik 13"Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.14Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.15Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.16Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,17nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.18Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:19bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.20Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.21Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.22Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.23Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao. Knjiga o Jobu, 26, 15	Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.
245	20Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?21Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.22Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'23Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.24Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.25Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,26kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,27tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.28A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost." Knjiga o Jobu, 28, 22	Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'
246	21Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.22U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.23Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.24Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?26Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.28Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.29Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.30Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.31Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima. Knjiga o Jobu, 30, 23	Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
247	Neuspjeh trojice mudraca da obrane Boga Elihu nastavi svoju besjedui reče:2"I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,3jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.4Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.5Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.6U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'7Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,8sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?9On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' Knjiga o Jobu, 34, 6	U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
248	15Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.16Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?17Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?18Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.19Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,20da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? Knjiga o Jobu, 38, 17	Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
249	12Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: 13ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'. 14Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti. 15Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi. 16Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! 17Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. 18A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega. Psalmi, 7, 14	Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti.
250	Psalmi, 9, 14	Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji od vrata smrti izbavi me
251	17Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja JOD 18Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. KAF 19Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka. 20Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek, nek' pogani budu osuđeni pred tobom! 21Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici! Psalmi, 9, 21	Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!
252	2Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? 3Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me? 4Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt, 5nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!" Nek' ne kliču protivnici ako posrnem! 6Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg! Psalmi, 13, 4	Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt,
253	2Ljubim te, Jahve, kreposti moja! 3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! 4Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. 5Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. 6Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. Psalmi, 18, 5	Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.
254	Psalmi, 18, 6	Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
255	13Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.14Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.15Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.16Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.17Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Psalmi, 22, 16	Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
256	Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;2na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi3 i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.4Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.5Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Psalmi, 23, 4	Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
257	Psalmi, 30, 1	Zahvala za spas od smrti
258	16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.17Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:19da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.20Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša.21Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo! Psalmi, 33, 19	da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.
259	27Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.28Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja.$AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika.29Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.$PE 30Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.31Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi.$SADE 32Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti.33Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti i neće dopustiti da ga na sudu osude.$KOF 34U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih.$ Psalmi, 37, 32	Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti.
260	18Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.21Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:22zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca!23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.24Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!25Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?26Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.27Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! Psalmi, 44, 20	kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.
261	12Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.13Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. Psalmi, 49, 15	Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.
262	14Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik15s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.16Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.17A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.18Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.19Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.20Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. Psalmi, 55, 16	Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.
263	2Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.3Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, 4kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.5Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?6Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.7Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.8Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!9Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?10Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!11Božje obećanje slavim,12 u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?13Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne14 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih. Psalmi, 56, 5	Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?
264	Psalmi, 56, 14	jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.
265	20Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.21Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.22Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.23Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,24da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana." Psalmi, 68, 21	Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja
266	Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!2A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,3jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. Psalmi, 73, 5	Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
267	28Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.29Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.30Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,31kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.32Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. Psalmi, 78, 31	kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
268	49Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.50I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.51Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.52I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. Psalmi, 78, 50	I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
269	10Zašto da pogani govore: "Ta gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!11Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!12A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!13A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju! Psalmi, 79, 11	Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
270	46Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.47Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?48Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!49Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana52s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! Psalmi, 89, 49	Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
271	Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"4Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna Psalmi, 90, 3	Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"
272	s nebesa na zemlju gleda21da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu23kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.24Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.25Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.26U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.27Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.29Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. Psalmi, 102, 21	da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
273	opačine:18svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.19Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.20Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!22Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!23Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:24oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.25On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. Psalmi, 107, 18	svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
274	14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:15nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"16Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. Psalmi, 109, 16	Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana
275	Ljubim Jahvu jer čujevapaj molitve moje:2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.3Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.4Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"5Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.6Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.7Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.8On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.9Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.10Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma." Psalmi, 116, 3	Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.
276	Psalmi, 116, 8	On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.
277	Ljubim Jahvu jer čujevapaj molitve moje:2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.3Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.4Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"5Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.6Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.7Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.8On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.9Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.10Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."11U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"12Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?13Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino.14Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.15Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. Psalmi, 116, 15	Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
278	13Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože.14Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.15Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica,16 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!17Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.18Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.19Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'! Psalmi, 118, 18	Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.
279	Kloniti se loša društva 8Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!9Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.10Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;11ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;12da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;13naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;14bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu."15Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.16Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.17Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.18A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.19Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. Mudre izreke, 1, 12	da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;
280	11Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati:12da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,13od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima;14koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće;15kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;16da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;17koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga18jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.19Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života. Mudre izreke, 2, 18	jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.
281	Sine moj, čuj moju mudrost,prigni uho mojoj razboritosti2da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.3Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.6Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.7Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. Mudre izreke, 5, 5	Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.
282	18Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.19Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;20uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."21Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.22I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.24Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.25Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.26Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.27U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti. Mudre izreke, 7, 26	Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
283	Mudre izreke, 7, 27	U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
284	Mudre izreke, 8, 36	A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
285	Mudre izreke, 10, 2	Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.
286	Mudre izreke, 11, 4	Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti.
287	Mudre izreke, 11, 19	Tko je čvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trči, na smrt mu je.
288	Mudre izreke, 12, 28	Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.
289	Mudre izreke, 13, 14	Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.
290	Mudre izreke, 14, 12	Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
291	Mudre izreke, 14, 27	Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
292	Mudre izreke, 14, 32	Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
293	Mudre izreke, 15, 24	Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje.
294	Mudre izreke, 16, 14	Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
295	Mudre izreke, 16, 25	Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
296	Mudre izreke, 18, 21	Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
297	Mudre izreke, 21, 6	Blago stečeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt.
298	Mudre izreke, 24, 11	Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište.
299	18Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,19takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: "Samo se našalih." Mudre izreke, 26, 18	Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
300	Mudre izreke, 27, 20	Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje.
301	15Pijavica ima dvije kćeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: "Dosta!"16Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!" Mudre izreke, 30, 16	Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: Dosta!
302	2. Smrt Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.2Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.3Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.4Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.7Vrijeme deranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. 9Koja je posleniku korist od njegovih napora? 10Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. Propovjednik, 3, 1	2. Smrt
303	Propovjednik, 7, 1	Bolji je dobar glas negoskupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.
304	Propovjednik, 7, 26	Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.
305	Propovjednik, 8, 8	Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini.
306	Pjesma nad pjesmama, 8, 6	Stavi me kao znak na srce,kao pečat na ruku svoju,jer ljubav je jaka kao smrt,a ljubomora tvrda kao grob.Žar je njezin žar vatrei plamena Jahvina.
307	Knjiga Mudrosti, 1, 12	Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih.
308	Knjiga Mudrosti, 1, 13	Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.
309	Knjiga Mudrosti, 1, 14	Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom,
310	Knjiga Mudrosti, 1, 15	jer pravednost je besmrtna.
311	Knjiga Mudrosti, 1, 16	Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječju i za njom ginu smatrajući je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju.
312	Knjiga Mudrosti, 2, 5	Jer život naš kao sjena odmiče, iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je i nitko se ne vraća.
313	17Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak.18Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.19Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje." Knjiga Mudrosti, 2, 20	Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje."
314	Knjiga Mudrosti, 2, 23	Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
315	Knjiga Mudrosti, 2, 24	A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.
316	A duše su pravednika u ruciBožjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.2Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;3i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.4Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.6Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.7Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici. Knjiga Mudrosti, 3, 4	Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.
317	Knjiga Mudrosti, 4, 1	Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene.
318	Prijevremena smrt pravednika 7A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir.8Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se ona mjeri brojem godina.9Već razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost. Knjiga Mudrosti, 4, 7	Prijevremena smrt pravednika
319	12Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže.13Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje.14Tko zorom rani njoj taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih.15Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan.16Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli.17Jer njezin početak najistinskiji želja je za poukom, u težnji za poukom ljubav je prema njoj;18voljeti je znači držati njene zakone, a posluh njezinim zakonima pouzdana je besmrtnost,19a besmrtnost vodi u blizinu Božju;20 tako žudnja za mudrošću dovodi do kraljevstva. Knjiga Mudrosti, 6, 18	voljeti je znači držati njene zakone, a posluh njezinim zakonima pouzdana je besmrtnost,
320	Knjiga Mudrosti, 6, 19	a besmrtnost vodi u blizinu Božju;
321	Knjiga Mudrosti, 7, 1	I ja sam smrtnik, kao i svi ostali,i potomak prvog bića od zemlje načinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi majčinoj,
322	Mudrost neophodna vladarima 9Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi.10Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima.11Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.12Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima.13Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.14Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni.15Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.16Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost. Knjiga Mudrosti, 8, 13	Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.
323	Salomon se pripravlja za mudrost 17Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću18i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. Knjiga Mudrosti, 8, 17	Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću
324	Knjiga Mudrosti, 9, 14	Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli.
325	26Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, Mudr 12. i tvoj je besmrtni duh u svemu. Knjiga Mudrosti, 12, 1	i tvoj je besmrtni duh u svemu.
326	Pouka popustljivosti božanske 19A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.20Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane -21kako li si brižno sudio sinove svoje, čijim si ocima dao divna obećanja i prisegama i savezima!22Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno. Knjiga Mudrosti, 12, 20	Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane
327	17I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoć,18za život preklinje smrt, i utječe se za pomoć samoj nemoći, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti;19i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on traži snage u onoga komu su ruke najnemoćnije. Knjiga Mudrosti, 13, 18	za život preklinje smrt, i utječe se za pomoć samoj nemoći, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti;
328	Knjiga Mudrosti, 15, 3	Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.
329	16Jer ih čovjek načini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan čovjek ne može načiniti boga sebi slična;17i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožničkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu. Knjiga Mudrosti, 15, 17	i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožničkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu.
330	Knjiga Mudrosti, 16,13	Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.
331	Knjiga Mudrosti, 18, 12	A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogođene istom smrću. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodličniji porod.
332	Knjiga Mudrosti, 18, 16	Zaustavi se i sve ispuni smrću: doticala se neba, stajala na zemlji.
333	Knjiga Mudrosti, 18, 20	Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala.
334	A grešnike je sasvim pritisnuognjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što će oni:2najprije će dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim će se predomisliti i poći za njima u potjeru.3Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu.4A zaslužena ih je sudbina nagnala da zaborave prošle jade i da svojim mukama dodaju još jednu:5dok će narod tvoj prijeći put čudesan, oni će naći smrt nečuvenu. Knjiga Mudrosti, 19, 5	dok će narod tvoj prijeći put čudesan, oni će naći smrt nečuvenu.
335	Knjiga Sirahova, 1, 13	Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti.
336	Knjiga Sirahova, 4, 28	Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te.
337	Knjiga Sirahova, 9, 13	Drži se daleko od čovjeka koji je kadar ubiti, i neće te progoniti strah od smrti. Ako mu se približiš, dobro se pazi da te ne liši života. Znaj da među zamkama hodiš i kročiš po kruništu zidina gradskih.
338	Knjiga Sirahova, 11, 14	Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda.
339	Knjiga Sirahova, 11, 26	Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti čovjeku prema činima njegovim.
340	Knjiga Sirahova, 11, 28	Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek.
341	Knjiga Sirahova, 14, 12	Ne zaboravi da smrt neće oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.
342	Knjiga Sirahova, 15, 17	Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.
343	Knjiga Sirahova, 17, 30	Ljudi ne mogu sve, jer sin čovjekov nije besmrtan.
344	Knjiga Sirahova, 18, 22	Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne čekaj smrt da bi postupio pravedno.
345	Knjiga Sirahova, 22, 11	Za mrtvim plači, jer mu se ugasila svjetlost; i za luđakom plači, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plači, jer je počinuo, a luđakov je život gori od smrti.
346	Knjiga Sirahova, 23, 12	Postoji govor koji zaslužuje smrt, i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobožnih, da se ne valjaju u grijesima.
347	Rodoskvrnuće i preljub 16Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe, a treća navlači na se srdžbu:17žarka strast što kao oganj žeže ne stišava se dok se ne ugasi; čovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.18Čovjek koji čini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, čemu se bojati? Grijeha se mojih neće sjetiti Svevišnji!" Knjiga Sirahova, 23, 17	žarka strast što kao oganj žeže ne stišava se dok se ne ugasi; čovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.
348	Knjiga Sirahova, 26, 5	Troga se plaši srce moje a od četvrtog užasava: od klevete u gradu, od zbora svjetine i od lažne optužbe, jer je sve to gore od smrti;
349	Knjiga Sirahova, 27, 29	U zamku se hvataju koji se raduju padu pobožnika, i bol će ih izjesti prije smrti njihove.
350	Knjiga Sirahova, 28, 6	Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi.
351	17Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti.18Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika.19Blago čovjeku koji se od njega zaštitio i nije iskusio srdžbu njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima njegovim.20Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni.21Strašna je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje.22Ali nema vlasti nad pobožnicima, njih ne prži plamen njegov.23Njegove su žrtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne gasi se, on će nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera. Knjiga Sirahova, 28, 21	Strašna je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje.
352	Knjiga Sirahova, 30, 17	Bolja je smrt nego gorak život i počinak vječni nego trajna bolest.
353	Knjiga Sirahova, 33, 14	Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji život: tako nasuprot pobožniku stoji grešnik.
354	Knjiga Sirahova, 33, 24	Kad ti se završe dani života, u času smrti, razdijeli svoju baštinu.
355	Putovanje 9Tko je mnogo putovao - mnogo zna, i tko je mnogo iskusio - umno zbori.10Tko nije ništa iskusio - malo znade; a tko je putovao, u svemu se snalazi.11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i više shvatih nego što mogu iskazati.12Često bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio,13jer živjet će duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih može izbaviti.14Tko se boji Gospoda, ne boji se ničega i ne straši se, jer je Gospod nada njegova. Knjiga Sirahova, 34, 12	Često bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio,
356	Lažni prijatelji Svaki prijatelj veli:"I ja sam ti prijatelj." Ali su mnogi samo po imenu prijatelji.2Nije li sama smrtna žalost kad se drug ili prijatelj pretvori u neprijatelja?3O, sklonosti opaka, zašto si stvorena? Da prekriješ zemlju prijevarom?4U sreći se lažni drug raduje s prijateljem, a u času nesreće okreće se protiv njega.5A pravi drug dijeli nevolju s prijateljem i kad do boja dođe, štita se laća.6Ne zaboravljaj prijatelja vjerna u boju i ne zaboravi ga kad se obogatiš. Knjiga Sirahova, 37, 2	Nije li sama smrtna žalost kad se drug ili prijatelj pretvori u neprijatelja?
357	Istinska i lažna mudrost 16Razbor je početak svakog posla, promišljanje prethodi poduzimanju.17Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju četiri grane:18dobro i zlo, život i smrt, a jezik im je uvijek gospodar.19Postoji čovjek kadar poučiti druge, a sebi je samom beskoristan.20Drugi je opet spretan govornik, ali omražen, i takav će umrijeti od gladi:21jer nije stekao naklonosti Gospodnje i lišen je svake mudrosti.22Postoji i mudrac sam sebi mudar, i plodovi su mu razbora na ustima pouzdani. Knjiga Sirahova, 37, 18	dobro i zlo, život i smrt, a jezik im je uvijek gospodar.
358	Žalost 16Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu.17Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.18Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.19Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.20Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi.23Kad mrtvac počine, nek' počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh. Knjiga Sirahova, 38, 18	Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.
359	Ljudska nevolja Nevoljna je sudbina dodijeljenasvima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kad se vrate majci svega živog.2Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga.3Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu;4od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeću -5sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svađe i borba. I kad počiva na svojoj postelji, san mu noćni samo izmjenjuje brige:6tek što je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao. 7I kad se probudi u času izbavljenja, čudi se svojem ispraznomu strahu.8Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima - prijeti9smrt i krv, i boj i mač, nesreće, glad, patnja, kuga.10Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo.11Sve što je iz zemlje u zemlju se vraća i što je iz vode došlo u more odlazi. Knjiga Sirahova, 40, 2	Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga.
360	Knjiga Sirahova, 40, 5	sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svađe i borba. I kad počiva na svojoj postelji, san mu noćni samo izmjenjuje brige:
361	Knjiga Sirahova, 40, 9	smrt i krv, i boj i mač, nesreće, glad, patnja, kuga.
362	Knjiga Sirahova, 41, 1	Smrt
363	Knjiga Sirahova, 41, 1	O smrti, kako je gorka pomisaona te čovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih, čovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje i još ima snage uživati raskoš!
364	Knjiga Sirahova, 41, 2	O smrti, odluka je tvoja dobrodošla čovjeku ubogu i bez snage, istrošenu starcu, izmorenu brigama, nevjeričnu i na kraju strpljivosti.
365	Knjiga Sirahova, 41, 3	Ne boj se zakona smrti, sjeti se onih prije tebe i onih što će poslije doći.
366	Ilija I usta prorok Ilije kao oganj,riječ mu plamtjela kao buktinja.2On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj.3Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.4Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti?5Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.6Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Knjiga Sirahova, 48, 5	Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.
367	Ezekija 17Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa pećine i sagradi spremišta vodena.18Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše.19Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima;20ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,21razbio je logor asirski, i njegov ih anđeo sve pobi. Knjiga Sirahova, 48, 14	Za života je čudesa činio, a u smrti svojoj djela divotna.
368	3Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,4od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio,5iz duboke utrobe Podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi,6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Knjiga Sirahova, 51, 6	od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja.
369	7Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud.8Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih.9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: "Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. - Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati."11I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće.12I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje. Knjiga Sirahova, 51, 9	Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,
370	Jahvin dolazak 6Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuđincima.7Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema.8Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti.9Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im.10Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. Izaija, 2, 9	Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im.
371	14Da, Podzemlje će razvaliti ždrijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem!15Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit' se čovjek, oborit će se pogled silnih.16Jahve nad Vojskama uzvisit će se sudom, i Bog će sveti otkrit' svetost svoju.17Jaganjci će pasti kao na pašnjacima, a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim. Izaija, 5, 15	Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit' se čovjek, oborit će se pogled silnih.
372	Satira o smrti silnika 3U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 4zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja?5Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko6što je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć' ih nemilice. Izaija, 14, 3	Satira o smrti silnika
373	Mesijanska svečanost 6I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena.7Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše8 i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče Izaija, 25, 8	i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče
374	Protiv zlih savjetnika 14Stoga čujte riječ Jahvinu, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu.15Vi velite: "Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište." Izaija, 28,15	Vi velite: "Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište."
375	Nastavak protiv zlih savjetnika I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište;18propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas;19kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noću. Samo će vas strah uputit u objavu. Izaija, 28,18	propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas;
376	Bolest Ezekijina i ozdravljenje U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. 4Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: 5"Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. 6Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!'"7Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: 8sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo. Izaija, 38, 1	U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'"
377	Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,17 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe.18Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.19Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost. Izaija, 38, 18	Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.
378	Jahve, svemoćni tješitelj 12Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava?13Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlačiteljeva? Izaija, 51, 12	Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava?
379	Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.7Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.8Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Izaija, 53, 8	Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.
380	1Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.12Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. Izaija, 53, 12	Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.
381	Neće se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će k'o vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih.23Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.24Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat'; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti. Izaija, 65, 23	Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.
382	Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim.15Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome.16Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti. Izaija, 66, 16	Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti.
383	"U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. 2I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. 3Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - riječ je Jahve nad Vojskama. Jeremija, 8, 3	Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - riječ je Jahve nad Vojskama.
384	I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu, i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih. Učite kćeri svoje jadati, jedna drugu naricati:20"Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova.21I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi." Jeremija, 9, 20	"Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova.
385	I reče mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! 2Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za mač, pod mač! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' 3Poslat ću na njih četiri nevolje - riječ je Jahvina: mač da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. 4I učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih počini u Jeruzalemu." Jeremija, 15, 2	Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt,
386	Jeremija, 15, 2	u smrt! Tko je za mač, pod mač! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!'
387	Prorokov život kao znamen I dođe mi riječ Jahvina i reče: 2"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu. 3Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: 4Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." Jeremija, 16, 4	Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim."
388	5Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost. 6Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 7Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. Jeremija, 16, 7	Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.
389	8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. 10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'" Jeremija, 21, 8	A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti.
390	11Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši." 12Tada Jeremija reče starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste čuli. 13Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. 14Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. 15Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi." 16Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." 17Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 18"Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.' Jeremija, 26, 11	Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši."
391	Jeremija, 26, 16	Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega."
392	Jeremijino proročanstvo o upadu Nabukodonozora u Egipat 8U Tafnisu dođe riječ Jahvina Jeremiji: 9"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u pločnik što je pred ulazom u faraonov dvor. 10I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On će postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim će razapeti svoju nebnicu. 11Da, doći će i udarit će na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za mač, pod mač! 12On će vatrom sažeći hramove bogova egipatskih, spalit će i izagnati bogove, očistit će zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda će, nesmetan, odavde otići. 13Porazbijat će spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem će spaliti.'" Jeremija, 43, 11	Da, doći će i udarit će na zemlju egipatsku: Tko je za smrt,
393	Jeremija, 43, 11	u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za mač, pod mač!
394	Propast Jeruzalema - Jojakin pomilovan Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kćerka Jeremije, i bila je iz Libne. 2Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin. 3To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. 4Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 5Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 6Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 7neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 8Kaldejske čete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 9I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. 10Pokla Sidkijine sinove pred njegovim očima, pobi u Ribli sve Judine knezove; 11Sidkiji iskopa oči i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove. Jeremija, 52, 11	Sidkiji iskopa oči i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove.
395	31A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 32Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 33Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 34Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje. Jeremija, 52, 34	Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.
396	20Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt.21Čuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio! Daj da dođe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. Tužaljke, 1, 20	Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt
397	29Ta kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene. 30U njihovim hramovima svećenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajući glave; 31tule i viču pred svojim bogovima, kao na mrtvačkim gozbama. 32Svećenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. 33Učine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; 34niti mogu koga učiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Učini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara. 35Oni ne mogu čovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jačeg; 36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti čovjeka iz nevolje; 37ne mogu se smilovati udovici niti učiniti dobro siroti. 38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet će se! 39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! Baruh, 6, 35	Oni ne mogu čovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jačeg;
398	15Vani - mač, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti. 16Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati. 18U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti! 19Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu! 23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena. 25Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! 26Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta! 27Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve." Ezekiel, 7, 23	Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja!
399	29Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite! Ezekiel, 18, 32	Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!
400	21Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. 22Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 23No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama, 24jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. 25I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: 26da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. Ezekiel, 20,25	I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju:
401	Iskušenje prorokovo 15I dođe mi riječ Jahvina: 16"Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače." 18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 19Narod me na to zapita: "Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?" 20Ja im odgovorih: "Dođe mi riječ Jahvina: 21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 22Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 23Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!' 25A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - 26u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 27U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!" Ezekiel, 24,15	"Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza!
402	Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednači,7dovest ću, evo, na te tuđince najnasilnije među narodima. Isukat će mačeve na mudrost ti divnu, i ljepotu će ti okaljati,8bacit će te u jamu da umreš nasilnijom smrću od onih što umiru na pučini morskoj!9Hoćeš li tada pred krvnikom reći: 'Ja sam bog'? Čovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.10Umrijet ćeš smrću neobrezanih od ruke tuđinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - riječ je Jahve Gospoda." Ezekiel, 28,8	bacit će te u jamu da umreš nasilnijom smrću od onih što umiru na pučini morskoj!
403	Ezekiel, 28,10	Umrijet ćeš smrću neobrezanih od ruke tuđinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - riječ je Jahve Gospoda."
404	10Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, 11predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga. 12Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! 13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! 14Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!' Ezekiel, 31, 14	Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!'
405	Obraćenje i zastranjenje 10Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?' 11Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' 12Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi. 13Reknem li ja prevedniku: 'Živjet ćeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je počini! 14A reknem li bezbožniku: 'Umrijet ćeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 15vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja - živjet će, neće umrijeti! 16I svi grijesi njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet će!' Ezekiel, 33, 11	Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!'
406	10Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. 11Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima." Daniel, 2, 11	Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima."
407	i: 29O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. 30Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca. Daniel, 2, 30	ako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca.
408	Daniel, 3, 88	Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena.
409	19Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. 20"Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! 21Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." 22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. 23Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." 24I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, 25a jedan potrča i otvori vrtna vrata. Daniel, 13, 22	Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći.
410	26Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. 27Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. 28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. 29Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. 30Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. 31A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. 32Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. 35Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. 37Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. 38Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. 39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. 40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. 41Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. Daniel, 13, 28	Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.
411	Daniel, 13, 41	Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.
412	Danielov sud 42Suzana povika iza glasa: "Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene." 44Gospod usliši njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. 46On povika iza glasa: "Ja sam čist od krvi njezine!" 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" 48Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje." 50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" Daniel, 13, 45	Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.
413	Neizbježna propast 12Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.13Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!14Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju!15Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. Hošea, 13, 14	Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti!
414	Hošea, 13, 14	Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju!
415	9Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." 10Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. 11A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!" Jona, 4, 9	Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt."
416	Proslov 5Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!6Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Habakuk, 2, 5	Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
417	Povratak u Galileju i početak javnog djelovanja (Mk 1,14-15; Lk 4,14-15) 12A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. 13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu 14da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: 15Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - 16narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 17Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Evanđelje po Mateju, 4, 16	narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.
418	Apostole čeka progonstvo (Mk 13,9-13; Lk 21,12-17) 16"Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! 17Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. 18Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. 19Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. 20Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!" 21"Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 22Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." 23"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji." 24"Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. 25Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?" Evanđelje po Mateju, 10, 21	"Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.
419	Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 2"Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" 3On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 4Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! 5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 8Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 9Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." Evanđelje po Mateju, 15,4	Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!
420	Uvjeti nasljedovanja Isusova 24Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. 26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." 28"Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." Evanđelje po Mateju, 16, 28	"Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."
421	Treći navještaj muke i uskrsnuća (Mk 10,32-34; Lk 18,31-34) 17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: 18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt 19i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." Evanđelje po Mateju, 20, 18	"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt
422	Molitva u Getsemanskom vrtu (Mk 14,32-42; Lk 22,39-46) 36Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." Evanđelje po Mateju, 26, 38	Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"
423	62Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" 63Isus je šutio.Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" 64Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." 65Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 66Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" 67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" Evanđelje po Mateju, 26, 66	Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!"
424	Judina smrt (Dj 1,18-19) 3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" 5I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7"Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. 9Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 10i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. Evanđelje po Mateju, 27, 3	Judina smrt
425	45Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 47A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." 48I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." 50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." 55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Evanđelje po Mateju, 27, 45	Isusova smrt
426	8Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." 9Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. 10Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. 11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', 12takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. 13Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite." 14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! 15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. 16Tko ima uši da čuje, neka čuje!" Evanđelje po Marku, 7,10	Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
427	Evanđelje po Marku, 9, 1	Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."
428	32Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." Evanđelje po Marku, 10, 33	Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,
429	11"Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 13Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." Evanđelje po Marku, 13, 12	Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.
430	Molitva u Getsemanskom vrtu (Mt 26,36-46; Lk 22,39-46) 32I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Evanđelje po Marku, 14, 34	pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"
431	60Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? 61A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? 64Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. Evanđelje po Marku, 14, 64	Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.
432	Isusova smrt (Mt 27,45-56; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30) 33A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." 36A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." 37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" Evanđelje po Marku, 15, 33	Isusova smrt
433	Sveopće poslanje (Mt 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19. 23; Dj 1,6-8) 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Evanđelje po Marku, 16, 18	zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."
434	76A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine 79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." Evanđelje po Luki, 1, 79	da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."
435	Šimunovo proroštvo 25Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 29"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda: 32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" Evanđelje po Luki, 2, 26	Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
436	Uvjeti za nasljedovanje Isusa (Mt 16,24-28; Mk 8,34-9,1; Iv 12,25-26) 23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 25Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" 26"Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." 27"A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." Evanđelje po Luki, 9, 27	"A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."
437	Proroštvo o Petrovoj zataji (Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38) 31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." 33Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." Evanđelje po Luki, 22, 33	Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt."
438	Molitva na Maslinskoj gori (Mt 26,36-46; Mk 14,32-42) 39Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" Evanđelje po Luki, 22, 43	A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
439	Pilat osuđuje Isusa na smrt (Mt 27,15-26; Mk 15,6-15; Iv 18,39-19,16) 13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti." 17 . 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Evanđelje po Luki, 23, 13	Pilat osuđuje Isusa na smrt
440	Evanđelje po Luki, 23, 15	A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt.
441	Evanđelje po Luki, 23, 22	On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti."
442	Isusova smrt (Mt 27,45-55; Mk 15,33-41; Iv 19,28-30) 44Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. Evanđelje po Luki, 23, 44	Isusova smrt
443	Ukazanje učenicima na putu u Emaus (Mk 16,12-13) 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Evanđelje po Luki, 24, 20	kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
444	Evanđelje po Ivanu, 5, 24	"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
445	Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" 49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. 50No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. 51Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."52Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' 53Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" 54Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 55no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Evanđelje po Ivanu, 8, 51	Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."
446	Evanđelje po Ivanu, 8, 52	Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'
447	Lazarova bolest i smrt Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Evanđelje po Ivanu, 11, 1	Lazarova bolest i smrt
448	Evanđelje po Ivanu, 11, 4	Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
449	Evanđelje po Ivanu, 11, 13	No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
450	Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu (Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2) 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. 47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odluče da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima Evanđelje po Ivanu, 11, 45	Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu
451	Isus tumači smisao svoje smrti 27"Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." 30Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." 33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 34Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" Evanđelje po Ivanu, 12, 27	Isus tumači smisao svoje smrti
452	Evanđelje po Ivanu, 12,33	To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
453	Evanđelje po Ivanu, 18, 1	MUKA I SMRT
454	Isus pred Pilatom (Mt 27,1-2. 11-14; Mk 15,1-5; Lk 23,1-5) 28Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" 30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." 31Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - 32da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 38Reče mu Pilat: "Što je istina?" Evanđelje po Ivanu, 18, 32	da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.
455	Isus osuđen na smrt (Mt 27,15-31; Mk 15,6-20; Lk 23,13-25) 39Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 40Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. Evanđelje po Ivanu, 18, 39	Isus osuđen na smrt
456	Isusova smrt (Mt 27,45-54; Mk 15,33-39; Lk 23,44-48) 28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. Evanđelje po Ivanu, 19, 28	Isusova smrt
457	15U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Djela apostolska, 1, 19	I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti.
458	22"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 27Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. Djela apostolska, 2, 24	Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
459	Stjepanova besjeda Veliki svećenik upita: "Je li to tako?" 2Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. 4On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. 6Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. 7Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika." Djela apostolska, 7, 4	On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.
460	Smrt Heroda Agripe 20A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. 21U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 22Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" 23Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu. Djela apostolska, 12, 20	Smrt Heroda Agripe
461	26"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Djela apostolska, 13, 28	Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne.
462	Ozdravljenje uzetoga u Listri 8U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 9Čuo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda. 11Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!" 12I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 13A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 15"Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." 18I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. Djela apostolska, 14, 15	Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.
463	Pavlova obrana 37Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: "Smijem li nešto reći?" On ga upita: "Zar znaš grčki? 38Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?" 39Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: "Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći." 2Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: 3"Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 5kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." Djela apostolska, 22, 4	Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,
464	Pred Feliksom u Cezareji 23Zatim dozva dva satnika i reče im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. 24Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." 25Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! 27Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. 29Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." 31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. 32Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35"Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu. Djela apostolska, 23, 29	Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.
465	8Pavao se branio: "Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." 9Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" 10A Pavao će: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. 11Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!" 12Tada se Fest posavjetova s vijećem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!" Djela apostolska, 25, 11	Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!"
466	23Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24reče Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. 25Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga. 26Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega." Djela apostolska, 25, 25	Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga.
467	Festov i Agripin prosvjed 24Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." 25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem. 26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" 28Agripa će Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!" 29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" 30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31Udaljujući se govorili su među sobom: "Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove." 32Agripa pak reče Festu: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara." Djela apostolska, 26, 31	Udaljujući se govorili su među sobom: "Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove."
468	Pavao i rimski Židovi 17Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: "Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. 18Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt. 19Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. 20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." 21Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi što zlo javio ili rekao. 22Nego htjeli bismo od tebe čuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi." Djela apostolska, 28, 18	Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt.
469	24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Poslanica Rimljanima, 1, 32	Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.
470	Opravdanje zalog spasenja Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. Poslanica Rimljanima, 5, 10	Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.
471	1. OSLOBOĐENJE OD GRIJEHA, SMRTI I ZAKONA Adam i Krist 12Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... 13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. 15Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. 16I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. 18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 19Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: 21kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Poslanica Rimljanima, 5, 12	OSLOBOĐENJE OD GRIJEHA, SMRTI I ZAKONA
472	Poslanica Rimljanima, 5, 12	Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt,
473	Poslanica Rimljanima, 5, 12	i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...
474	Poslanica Rimljanima, 5, 14	Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
475	Poslanica Rimljanima, 5, 17	Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.
476	18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 19Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: 21kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Poslanica Rimljanima, 5, 20	kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.
477	Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Poslanica Rimljanima, 6, 3	Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.
478	Poslanica Rimljanima, 6, 4	Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
479	Poslanica Rimljanima, 6, 5	Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.
480	Poslanica Rimljanima, 6, 9	Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.
481	Kršćanin slobodan od grijeha 15Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 22Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. 23Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 6, 12	Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 1
482	Poslanica Rimljanima, 6, 16	Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost.
483	Poslanica Rimljanima, 6, 21	Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.
484	Poslanica Rimljanima, 6, 23	Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.
485	Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. 4Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. Poslanica Rimljanima, 7, 5	Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;
486	Uloga Zakona 7Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 8A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. 11Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. 12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. Poslanica Rimljanima, 7, 10	Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.
487	Poslanica Rimljanima, 7, 13	Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto!
488	Poslanica Rimljanima, 7, 13	Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.
489	Nutarnja borba 14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. 16Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. 19Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. 20Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.24Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. Poslanica Rimljanima, 7, 24	Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?
490	Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Poslanica Rimljanima, 8, 2	Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.
491	Poslanica Rimljanima, 8, 6	težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.
492	Poslanica Rimljanima, 8, 11	Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
493	Poslanica Rimljanima, 8, 13	Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
494	Pjesan ljubavi Božjoj 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 8, 38	Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
495	27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Prva poslanica Korinćanima, 1, 29	da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.
496	18Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, 23vi Kristovi, a Krist Božji. Prva poslanica Korinćanima, 3, 22	Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše,
497	6Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 7Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? 8Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 9Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima - 10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; 11sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, 12i patimo se radeći svojim rukama. Proklinj Prva poslanica Korinćanima, 4, 9	Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima
498	23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, 24zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." 25Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. 27Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. 28Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. 29Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. 30Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. 31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. 32A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. 33Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge. 34Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu.Drugo ću urediti kada dođem. Prva poslanica Korinćanima, 11, 26	Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
499	20Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! 21Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! 22Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. 23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; 24potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. 25Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. 26Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt 27jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. 28I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu. Prva poslanica Korinćanima, 15, 21	Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
500	Prva poslanica Korinćanima, 15, 26	Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
501	50A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. Prva poslanica Korinćanima, 15, 53	Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno
502	Prva poslanica Korinćanima, 15, 53	da se obuče u besmrtnost.
503	Pobjednički hvalospjev 54A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. 55Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? 56Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. 57A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!58Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. Prva poslanica Korinćanima, 15, 54	A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno
504	Prva poslanica Korinćanima, 15, 54	obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana:
505	Prva poslanica Korinćanima, 15, 54	Pobjeda iskapi smrt.
506	Prva poslanica Korinćanima, 15, 55	Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
507	Prva poslanica Korinćanima, 15, 55	Gdje je, smrti, žalac tvoj?
508	Prva poslanica Korinćanima, 15, 56	Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.
509	3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! 4On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. 5Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. 6Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. 8Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. 11A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. Druga poslanica Korinćanima, 1, 9	Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.
510	Druga poslanica Korinćanima, 1, 10	On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. 1
511	12Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo. Druga poslanica Korinćanima, 2, 16	ovima miris iz smrti
512	Druga poslanica Korinćanima, 2, 16	za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban?
513	Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 6On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 7Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8koliko li će slavnija biti služba Duha. 9Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. Druga poslanica Korinćanima, 3, 7	Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,
514	Apostolske tegobe i nade 7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; 9progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. 11Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Druga poslanica Korinćanima, 4, 11	Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa
515	Druga poslanica Korinćanima, 4, 11	da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
516	Druga poslanica Korinćanima, 4, 12	Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
517	Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. 5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. Druga poslanica Korinćanima, 5, 4	Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno.
518	8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila - 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. Druga poslanica Korinćanima, 7,10	Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.
519	16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 17Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. 19Ta rado podnosite bezumne, vi umni! 20Da, podnosite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! 22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. 24Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. 25Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. 26Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; 27u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! 28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Druga poslanica Korinćanima, 11, 23	Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često.
520	Pavlovi okovi promiču evanđelje 12A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 14a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 17oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 20kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. Poslanica Filipljanima, 1,20	kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.
521	6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. Poslanica Filipljanima, 2, 8	ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
522	Poslanica Filipljanima, 2, 8	smrti na križu.
523	25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 26Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. Poslanica Filipljanima, 2, 27	I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.
524	Poslanica Filipljanima, 2, 30	jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti
525	Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. 15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. 16Samo, držimo se onoga do čega smo stigli! Poslanica Filipljanima, 3, 11	ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.
526	21I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, 22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. 23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem. Poslanica Kološanima, 1, 22	sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.
527	15Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen. Prva poslanica Timoteju, 1, 17	A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
528	11A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! 12Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! 13Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 14čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 15Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,16koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen. Prva poslanica Timoteju, 6, 16	koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
529	6Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, 10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. Druga poslanica Timoteju, 1, 10	a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju
530	Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 9ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, 12kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 13I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 14Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Poslanica Hebrejima, 2, 9	ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom
531	Poslanica Hebrejima, 2, 9	bude svakome na korist što je on smrt okusio.
532	Poslanica Hebrejima, 2, 14	Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću
533	Poslanica Hebrejima, 2, 14	obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,
534	Poslanica Hebrejima,2,15	pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.
535	Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - 10proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima, 5, 7	On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
536	4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 7A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. 9I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 10jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. Poslanica Hebrejima, 7, 8	K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.
537	20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, 21a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik". 22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. Poslanica Hebrejima, 7, 23	K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.
538	Novi Savez 15A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu. 16Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. 17Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi. 18Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. 19Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. 22I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima. Poslanica Hebrejima, 9, 15	A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.
539	Poslanica Hebrejima, 9, 16	Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. 1
540	Poslanica Hebrejima, 9, 17	Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi. 1
541	A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 3Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. 4Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori. 5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. 6A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. Poslanica Hebrejima, 11, 5	Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
542	Božja svetost 13Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. 16Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 17Svaki dobar dar,svaki savršen poklon odozgor je,silazi od Oca svjetlilau kome nema promjeneni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodiriječju Istineda budemo prvina nekanjegovih stvorova. Jakovljeva poslanica, 1,15	Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
543	Obuzdavanje jezika Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. 2Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. 3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo,upravljamo i cijelim tijelom njihovim. 4Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. 5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi.Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! 6I jezik je vatra,svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. 7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti,i rod ih je ljudski ukrotio, 8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. 9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: 10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! 11Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? 12Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Jakovljeva poslanica, 3, 8	a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.
544	16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha Jakovljeva poslanica, 5, 20	znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
545	Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.12Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.13Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi.14Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.15Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. Prva Ivanova poslanica, 3, 14	Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću;
546	Prva Ivanova poslanica, 3, 14	tko ne ljubi, ostaje u smrti.
547	4I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.15I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali.16Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.17Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.18Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče. Prva Ivanova poslanica, 5, 16	Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život -
548	Prva Ivanova poslanica, 5, 16	onima koji čine grijeh što nije na smrt.
549	Prva Ivanova poslanica, 5, 16	Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.
550	Prva Ivanova poslanica, 5, 17	Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.
551	17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije. 20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava." Otkrivenje, 1, 18	i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja.
552	8I anđelu Crkve u Smirni napiši: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života." 11"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt." Otkrivenje, 2, 10	Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života."
553	Otkrivenje, 2, 11	"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt."
554	18I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: "Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego - što imate, čvrsto držite dok ne dođem." Otkrivenje, 2, 23	i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima.
555	3Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: "Dođi!" 4I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. 5Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: "Dođi!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!" 7Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: "Dođi!" 8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. Otkrivenje, 6, 8	Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje.
556	Otkrivenje, 6, 8	Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.
557	Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. 2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. 3Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. 4I zapovjeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelu. 5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. 6U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih. Otkrivenje, 9, 6	U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći;
558	Otkrivenje, 9, 6	poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih.
559	10I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. 12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!" Otkrivenje, 12, 11	Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.
560	Zmaj i Zvijer I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 2Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" 5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 9Tko ima uho, nek posluša! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. 11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. 12Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 13Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. 14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. 15I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 16Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, 17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. Otkrivenje, 13, 3	Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana,
561	Otkrivenje, 13, 3	ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri
562	Otkrivenje, 13, 12	Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana.
563	Narod Božji mora bježati 4Začujem i drugi glas s neba: "Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! 5Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih. 6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!' 8Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!" Otkrivenje, 18, 8	Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"
564	4I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. Otkrivenje, 20, 6	Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.
565	Sud nad narodima 11I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. 12I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. 13More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. 14A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: 15tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. Otkrivenje, 20, 13	More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim.
566	Otkrivenje, 20, 14	A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno.
567	Otkrivenje, 20, 14	Jezero ognjeno - to je druga smrt:
568	I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." Otkrivenje, 21, 4	I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu."
569	5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite." 6I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. 7To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. 8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." Otkrivenje, 21, 8	Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."

OSTALA LITERATURA :

Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

SMRT
1. Opisi biti smrti
a) Prvi opis smrti daje kršćanska tradicija riječju da je ona »dijeljenje tijela i duše«. Time je rečeno: duhovni princip života u čovjeku, njegova »duša«, uzima u smrti neki drugi odnos prema onome što mi obično nazivamo »tijelom«, ali time nije mnogo više rečeno. Stoga spomenuta riječ nije definicija biti smrti koja zadovoljava metafizičke ili teološke zahtjeve. Jer ona potpuno prešućuje vlastitost smrti, ukoliko je ona događaj upravo čovjeka i to kao neke cjeline i kao duhovne osobe, i to bitni događaj: konačnost njegovog slobodnog osobnog završetka, a tu konačnost ne smijemo, bez sumnje, shvatiti samo kao da nastupa »kod« ili »nakon« smrti, nego je ona nutarnji moment same smrti.
Dok biljka i životinja »ugibaju«, u pravom smislu »umire« samo čovjek. Spomenuti opis smrti ostaje daleko nedostatan, jer pojam »dijeljenja« ostaje taman i ostavlja prostor za vrlo značajne diferencirajuče izričaje. Kad je naime duša ujedinjena s tijelom, tada ona očito ima odnos prema onoj cjelini čiji dio je tijelo, prema onoj cjelini koja je jedinstvo materijalnog svijeta. U smrti dospijeva ljudska duša upravo u veću blizinu i nutarnji odnos prema onom teškom shvativom, ali ipak veoma realnom temelju jedinstva svijeta, u kojemu sve stvari svijeta već prije svoga uzajamog djelovanja komuniciraju medu sobom, a to je upravo zato moguće jer duša više ne drži svoj tjelesni pojedinačni lik. To je shvaćanje dano i sa skolastičkim učenjem da substancijalni čin duše nije od nje realno različit, dakle samo bi tada mogao prestati kad bi i sama duša prestala, a ne bi bila neumrla kako fiolozofija pokazuje, a crkvena dogma obvezatno naučava.
b) Daljnje određenje biti smrti kaže: Smrt za čovjeka nije ni svršetak njegova bića, niti samo prelaz iz jedne forme života u drugu, koja je sa dosadašnjom imala ono bitno zajedničko, naime nezavršenu vremenitost, nego je početak vječnosti kad se, i ukoliko se, kod tog vječnog uopće još može govoriti o nekom početku.
Smrt čovjeka je stoga pasivno prihvaćena sudbina pred kojom čovjek kao osoba stoji bespomoćno i izvana, ali to je i bitno osobno samoispunjenje, »vlastita smrt«, djelo čovjeka iznutra, to je jasno sama smrt, a ne samo neki vanjski stav čovjeka prama njoj. Smrt je dakle oboje: svršetak čovjeka kao duhovne osobe djelatno je, ispunjenje iznutra, aktivno prinošenje sebe prema ispunjenju, svršetak koji izrasta, i koji čuva posljedak života i posvemašnje samoposjednuće osobe, samoostvarenje i punina slobodno učinjene osobne stvarnosti. I smrt čovjeka kao svršetak biološkog života istovremeno je na nerješiv način i na način koji dotiče cjelinu čovjeka prekid izvana, razorenje, tako da je njegova »vlastita smrt« iznutra činom same osobe istovremeno događaj najradikalnijeg onemoćenja čovjeka, čin i trpljenje ujedno. A nije moguće, kod substancijalnog jedinstva čovjeka, da se te obje strane jedne smrti jednostavno podijele na dušu i tijelo čovjeka i tako da se ukloni vlastita bit ljudske smrti.
c) Kao tako dvoznačna, smrt je načelno zastrta, tj. ne može se, polazeći od čovjeka, nikada egzistencijalno reći, nije li u smrti postignuta punina čovjeka koja je sve dotad samo prikrivena praznina i ništavost čovjeka, ili je ona u smrti očitovana praznina samo privid istinske punine, oslobođenja čiste biti osobe. Zbog te zastrtosti smrt može biti kazna i izraz grijeha, ali i vrhunac grijeha, smrtni grijeh u najvlastitijem smislu.

2. Smrt Isusova.
Ukoliko je Isus Krist postao čovjekom od roda palog Adama, preuzeo »tijelo grijeha« (Rim 8,3), ušao je time u ljudski život, ukoliko taj život dospijeva svojem ispunjenju samo prolazom kroz smrt u njezinom dvoznačnom, zastrtom obličju. On je tako primo smrt na sebe, ukoliko je ona u konkretnom redu izraz i očitovanje onog palog stvorenja u anđelima i ljudima. On nije ostvario samo bilo kakvu zadovoljštinu za grijehe, nego je upravo podnio i pretrpio smrt koja je pojava, izraz i očitovanje grijeha u svijetu. On je to učinio u apsolutnoj slobodi i kao djelo i nastupanje pojave božanske milosti koja mu pripada na temelju njegove božanske osobe nužno kao pobožanstvenjeni život njegovog čovještva.
Upravo u svojoj zastrtosti postaje smrt Isusova izraz, otjelovljenje njegove poslušnosti u ljubavi i, predavanje cijelog stvorenjskog bića u slobodi Bogu. Što je bila pojava grijeha, to postaje, a da se to u svojoj tami ne dokida, pojava onog da koje negira grijeh prema volji Očevoj. Smrću Isusa Krista postala je sada njegova duhovna stvarnost, koju je od početka posjedovao i odjelotvorio u svom životu koji se ispunja smrću, otvorena za cijeli svijet, bila je utemeljena u cjelini svijeta i postala trajnim određenjem realnoontološke vrste za taj svijet u njegovom temelju . Ali time je svijet kao cjelina i kao prostor osobnog djelovanja čovjeka postao nečim drugim nego što bi bio da Isus nije umro.
Spasenjsko značenje smrti Isusove ne ovisi o vrijednosti i naknadnoj izvršivosti onih modela shvaćanja »pokore«, »žrtve«, »zadovoljštine« itd. koji nisu jednostavno nužni. U povijesti čovječanstva ima usud jednoga značenja za drugoga. Eshatološko obećanje Božje koje proizlazi iz slobodne Božje inicijative realno je izvršeno u Isusovu životu i za nas je povijesno prisutno, jer se taj život ispunja dragovoljno prihvaćenom smrću, pri čemu se ta smrt, izvršena u slobodnoj poslušnosti, i taj život, bespridržajno Bogu predajući, ispunja tek nakon uskrsnuću i za nas postaje povijesno opipljiva. Život i smrt Isusova (zajedno) »uzrok« su našega spasenja jer u njima ono označeno (opća spasenjska volja Božja) postavlja znak (smrt Isusova s njegovim uskrsnućem) i po njemu (ne bez njega) ostvaruje samog sebe.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Kad te više ne budu uznemiravale
nikakve strasti,
kad ljubav prema Bogu
naraste u tvom srcu poput ognja,
kada dođeš do stupnja
da te misao na smrt više ni najmanje ne plaši-
jer na gledaš kao na puki san ili,
još bolje, kao na dobrodošlo oslobođenje-
tada ćeš zaista naći jamstvo svoga spasenja;
tada ćeš biti ispunjen neizrecivom radošću
jer ćeš u sebi imati Kraljevstvo Božje.

Teognost Svećenik (VIII. stoljeće)

Ne smijemo se radovati smrt neprijatelja, već žalostiti i plakati.
Tako je činio Isus na križu kada je plakao nad čovječanstvom ubijenim grijehom:
"Sine moj , o kad bih mogao umrijeti za tebe!
Kad bi samo moja smrt koristila tebi!" - kao da je htio reći da malo njih želi da umre za njih.
No Gospodin smatra velikim darom kad mu grešnik dopusti da umre za njega!

sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Uzdržanje je majka zdravlja.
Majka uzdržanja je pomisao na smrt
i trajna uspomena na žuč i ocat Gospoda i Boga.

sv.Ivan Klimak ( 505.-606., pustinjak-monah na Sinaju )

Neka sjećanje na smrt uvijek spava i ustaje sa tobom,
kao i neprekidna umna Isusova molitva,
jer ti u snu ništa drugo
ne može pomoći kao to.

sv.Ivan Klimak ( 505.-606., pustinjak-monah na Sinaju )

Dobro došla, sestro moja smrti!

sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Iz spisa Pjesma stvorova:
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

sv. Franjo Asiški, osnivač reda (1181.-1226.)

Osobito se treba prepustiti u smrtnoj borbi.
Prihvaćanjem smrti kako bi se ispunila Božja volja
zavređujemo nagradu sličnu onoj koju su dobili mučenici,
jer su oni prihvatili smrt kako bi udovoljili Bogu.

sv. Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj (1696.-1787.)

Umreš li izrugan, oklevetan i prezren,
misli na to da život tek nakon smrti počinje
i tada ćeš uživati ugled, primiti stostruku naknadu
za nepravdu što si je pretrpio.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Susret sa živim Bogom:
Kao što nisi odlučivao o
svome rođenju, tako ne
odlučuješ ni o svojoj smrti.
Umrijet ćeš, a da to ne želiš.
Ne možešse smrti osloboditi.
U nju ćešbiti uvučen kao što
ubačen u život i postojanje.
Život ti je darovan rođenjem,
ali ti je darovana i smrt.
Njome ne raspolažeš
kao što ne raspolažeš ni svojim životom.
Samo je možeš prihvatiti ili
od nje bježati.
No, izbjeći joj ne možeš.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Susret sa živim Bogom:
Ti ne znaš kamo ideš kroz smrt.
Je li smrt početak nečeg novog ili
kraj svega tvog opstojanja?
Mnoštvo ljudi kaže da postoji
život iza smrti.
Drugi pak tvrde da ne postoji.
O životu poslije smrti može se sa
znanstvene strane samo nagađati...
Smrt je nepoznanica.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Misterij čovjeka i vjera, 1973.:
Isus Krist je jedini Spasitelj.
On jedini dolazi izvana,
nije ukliješten u našu egzisetnciju.
Zato nam jedino on može saopćiti što
se krije iza zidova naše egzistencije.
On nas, dakle, može osloboditi
od tjeskobe neznanja.
Jer, on je svojim uskrsnućem probio i
za nas zid smrti.
Tako nas oslobodio od neznanja i
iz zatvora naše egzistencije.
On nas je oslobodio od smrti,
ali ne i od umiranja.
Sokrat je pobijedio umiranje,
ali ne smrt.
Krist je pobijedio smrt.
Mi umiremo, ali ostajemo živi.
Smrt je za nas samo prijelaz u život.

Ratko Perić, biskup (1944.)

Iz Terezijinog pisma sa bolesničke postelje:
"Ja ne umirem, nego ulazim u život."

sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

Iz spisa Posljednji razgovori:
Zašto bih ja bila više od
neke druge zaštićena od straha od smrti?
Ja ne velim kao sv.Petar:
"Ja te neću nikada zatajiti..."

sv.Terezija od Djeteta Isusa, redovnica (1873.-1897.)

Memento mori!
(lat.: sjeti se da ćeš umrijeti)

Geslo trapističkih redovnika

Natpis na grobu Ivana Merza:
Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist
a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo
i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje
Presvetog Srca Isusova.
Sretan u miru i radosti.
Moja je duša postigla cilj
radi koga je stvorena.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika 04.VII.1914
o samoubojstvu djevojke u koju je bio nekoć zaljubljen :
Život je borba za istinom,
a ona kukavno odustaje od te borbe.
Dijete je dvadesetog vijeka,
laganih nazora.
Da je sada živa,
možda bi bilo sve drukčije,
ili možda ne.
Možda bi ija još bio dijete dvadesetog vijeka...
Ali dubine joj nitko nije dao.
Prolazio joj je život monotono,
razmišljala kad dan dođe, dan ode,
čeka da i prođe.
Možda bi se udala,
dobila djece i umrla.
Takav je život.
No nije znala zašto živi.
Nije možda ni znala da ima vječnost i
da sve divote svijeta, sva priroda,
da dovode do spoznaje
da je to sve od Duha Neizmjernog,
od Ideala čovječanstva,
od Istine, Dobrote, Ljepote.
Prošla je, a proći ću i ja,
a i sve ovo, a
li mi ćemo svi biti.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika 10.V.1916. :
Bože, Bože, koliko Te ljubim,
koliko ti se zahvaljujem
što mi sada napunjaš dušu
čudnom, punom slašću.
Kako se moja duša diže,
kako leti tebi,
htjela bi da nadčovječnom snagom
razbija ova prsa i ode gore, i
da se vječno s tobom sjedini....
(Dvanaest godina kasnije,
toga istoga dana — 10. svibnja 1928,
njegova je duša ostavila ovaj svijet i
vječno se sjedinila s Bogom!)

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Kao što dobro iskorišten dan dariva ugodan san,
tako i dobro proživljen život dariva smirenu smrt.

Leonardo da Vinci, slikar, arhitekt, izumitelj..(1452.-1519.)

U času smrti polagat ćemo ispit o ljubavi.
Ako ga položimo,
zauvijek ćemo se preseliti k Ljubavi...

Michel Quoist, prezbiter, teolog i pisac (1918.-1997.)

Iz spisa N.Bogdanić, Smrt, 2000.:
Nema mrtvih.
Postoje samo živi:
na ovoj zemlji ili
na drugom svijetu.

Michel Quoist, prezbiter, teolog i pisac (1918.-1997.)

Još malo vremena i ja ću poći na put k Bogu.
Idem k Njemu i morat ću
položiti račun pred Njim.
Sva muka čistilišta,
makar trajala do konca ovog vremena,
bila bi mi ugodna kad bih mogao
samo jedan jedini trenutak
ugledati Boga u stvarnosti...
(Brat Lovro u pismu 3 mjeseca prije smrti)

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Ja sam već nekoliko puta bio blizu smrti.
Ipak, nikad nisam bio zadovoljan kao baš tada.
Zato nisam molio za olakšanje,
nego za snagu da trpim
junački, ponizno i s ljubavlju.
S Bogom je lakše trpjeti!

Nicolas Herman - brat Lovro od Uskrsnuća, karmelićanin (1608.-1691.)

Iz Duhovne oporuke :
Moja će smrt dati za pravo onima
koji su me brže-bolje proglasili naivnim
ili idealistom. ‘Reci što sad misliš o tome!’
Ali oni moraju znati da će biti
konačno zadovoljena moja najdublja znatiželja.
Konačno ću moći, ako se Bogu tako svidi,
uroniti svoj pogled u Očev i
kontemplirati s njim o njegovoj djeci
kako ih on vidi,
potpuno obasjanu Kristovom slavom,
plodovima njegove muke,
zahvaćenu darom Duha Svetoga,
čija će tajna radost uvijek
biti uvijek uspostaviti zajedništvo i
ponovno uspostaviti sličnost,
igrajući se s razlikama.
Za taj izgubljeni život, potpuno moj,
i potpuno njihov,
zahvaljujem Bogu koji ga je htio svu za tu radost,
kroz sve i usprkos svemu.

Bl. Christian de Chergé, cistercit (1937.- ubijen u Alžiru 21.05.1996.)

Iz Duhovne oporuke :
Moj život nije ništa vrjedniji od drugih.
Nije ni manje vrijedan. U svakom slučaju,
nema onu nevinost djetinjstva.
Živio sam sasvim dovoljno da znam da sam
i ja suučesnik zla koje, nažalost,
izgleda kao da ima prevlast u svijetu,
čak i onog zla koje bi me moglo slijepo pogoditi.
Kada dođe taj čas, želio bih biti dovoljno
priseban da mogu zatražiti oproštenje
od Boga i od ljudi, moje braće,
i istodobno svim srcem oprostiti onome
koji na mene diže ruku.
Ne bih poželio ovakvu smrt.
Čini mi se važno da to jasno kažem.
Naime, ne vidim kako bih se mogao radovati
da ovaj narod kojeg volim bude bez
razlike optužen za moje ubojstvo.
Bila bi to previsoka cijena za ono
što će se možda zvati „milost mučeništva“,
ako bih je dugovao jednom Alžircu,
tko god on bio, pogotovo ako kaže
da to čini iz vjernosti onome
što on smatra islamom.

Bl. Christian de Chergé, cistercit (1937.- ubijen u Alžiru 21.05.1996.)

Iz spisa Prorok:
Vi biste da doznate tajnu smrti?
Ali, kako ćete je naći
ako je ne potražite u srcu života?
Jer, život i smrt jedno su,
kao što su jedno rijeka i ocean.
U dubini vaših nada i čežnja
leži vaše znanje o onostranom.
I što je prestati disati,
ako ne osloboditi dah iz nemirnih plima i oseka,
da se može uzdići i potražiti Boga neopterećen?
I kad zemlja zatraži vaše udove,
tek ćete onda odistinski proplesati.

Halil Džubran, pjesnik (1883.-1931.)

Budući da ljudi nisu mogli
pronaći lijeka protiv smrti, bijede i neznanja,
pomislili su da će biti sretniji
ako na sve to uopće ne budu mislili...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz spisa Misli:
Pružam ruke prema svome Osloboditelju,
koji je — prorečen prije četiri hiljade
godina — došao na zemlju,
u vrijeme i u sve prilike,
kako to navijestiše proroci,
da za me trpi i umre.
Milošću njegovom očekujem
smrt u miru, u nadi,
da ću se zauvijek s njime sjediniti.
Živim radosno, bilo u dobrima,
kojima me je milostivo obdario;
bilo u zlima, koja mi šalje zbog
moga dobra i kojima me je naučio trpjeti
po svom primjeru...

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Sve svoje stvari moraš urediti
dan prije nego što umreš...
A što ako je taj dan upravo današnji dan?

Židovska duhovnost

Iz spisa Glasnik SIM, studeni 1982.:
I najdulji ljudski vijek
na kraju je uvijek kratak.
Naši dani odmiču nečujno, ali ustrajno,
kao sjena oblaka na planini kad ga vjetar goni.
Vrijeme odmiče i bježi kao pijeak u klepsidri.
Ne vraća se !

Miklobušec Valentin, prezbiter, DI

Iz spisa Glasnik SIM, studeni 1982.:
Svaki čovjek zna da mora umrijeti i
da nakon smrti ne može
više ništa mijenjati.
Kakva mu je smrt, takva mu je vječnost.
Nema čovjeka, pogotovo ne vjernika,
koji nebi želio imati sretnu vječnost,
a ona ovisi o smrti.
I tu možemo pomoći sebi i drugima..

Radanović Marijan, prezbiter, monsinjor (1921-2014.)

Iz spisa Glasnik SIM, studeni 1982.:
Misao na smrt je zapravo pokretačka snaga
koja otvara pogled prema budućnosti.
Tko se, naime, ne usudi misliti na smrt,
boji se gledati naprijed,
na ono što je pred nama.
A baš je smrt uvijek i neizbježno pred nama.
Ona nas naprosto čeka kao
krajnja točka preostalog nam života u vremenu...

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.)

Iz spisa Psihologija duhovnoga života, 2023.:
Samo čovjek vjernik može razriješiti i besmisleni ostatak ovoga života,
jer je uvjeren kako smrt nije posljednja riječ,
nego je ona samo prijelaz u vječni život.
Ako netko nema tu vjeru i nadu u vječni život,
teško će moći osmisliti i ovozemni,
budući da smrt znači uništenje svake vrednote.
Stoga se vjernik neće ubiti ni onda, ako otkrije da
boluje od neizlječive bolesti, jer i to može ugraditi u
jednu veću smislenost koja se naziva vječni život.

Szentmartoni Mihaly, prezbiter, DI, psiholog (1945.)

Iz zadnjeg pisma na dan pogibje 1. prosinca 1916.
Naše uništenje je najveće sredstvo
da se sjedinimo s Isusom i
činimo dobro dušama..

sv. Charles de Foucauld, prezbiter, pustinjak (1858.-1916.)

Iz spisa Glasnik SIM, lipanj 1984.:
Vraćam se Bogu kao dijete i
osjećam se veoma dobro jer On je rekao:
"Pustite djecu neka dođu k meni!"
U moje srce dolazi veliki mir u
očekivanju susreta s Ocem.
Ja ću moliti za sve vas i
čekati vas u nebu...

Porro Benedetta Bianchi, blaženica (1936.-1964.)

U večer života ostaje samo ljubav...

sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Iz pisma svojoj kćeri prije mučenike smrti:
Ništa se ne može dogoditi
što Bog ne bi htio.
A sve što On hoće,
koliko nam se god moglo činiti lošim,
upravo je najbolje za nas...

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa O zadnjim trenucima prije smrti:
Činiš mi danas (odvrati More svome krvniku)
najveću uslugu koju mi je itko ikad učinio.
Budi hrabar, čovječe! Ne boj se dobro izvršiti
svoj posao. Vrat mi je kratak.
Pazi da ne udariš postrance i
da ne izgubiš dobar glas.
Umirem kao vjerni službenik kraljev,
ali najprije Božji!
Umirem u katoličkoj vjeri i
za Katoličku Crkvu!

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Život, 1922.:
(prilikom posjeta njegove supruge u tamnici,
koja ga je pokušala nagovoriti
da popusti kralju Henriku)
"Draga Alice, koliko vremena misliš
da bih ja mogao još da poživim?" —
"Dvadesetak godina svakako,
ako se Bogu svidi.“
"I zato da ja žrtvujem vječnost?!“

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Nitko ne može biti toliko lud da misli
kako će izbjeći smrt;
ali svaki mudar čovjek nastoji
dobro umrijeti.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Smrt nije uništenje vjernika,
nego pravo oslobođenje od svih
bijeda ovoga jadnog svijeta.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Onaj koji se boji smrti kao kraja svega
ima slabu vjeru;
ali onaj koji je promatra kao prijelaz
u bolji život, u njoj će naći utjehu.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Ne budimo toliko uplašeni smrti
da od nje bježimo u još gore stvari.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Ako je smrt samo prolaz iz ovog jadnog
svijeta u onaj u kojem ćemo biti s Bogom
u vječnoj radosti, tada onaj tko se smrti
boji zapravo pokazuje da ima premalo vjere
ili premalo ljubavi prema Bogu.
Jer, tko bi se bojao proći kroz uska vrata
ako zna da ga s druge strane
čeka kraljevska gozba?
Smrt nije neprijatelj koji nas uništava,
već glasnik koji nas poziva
na dvor Vječnoga Kralja.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Cijeli ovaj svijet nije ništa drugo
nego jedan veliki zatvor,
iz kojeg svakoga dana po nekoga
izvode na pogubljenje.
I kao što u običnom zatvoru jedan
zatvorenik ide prije, a drugi kasnije,
tako i mi u ovom svijetu:
nitko ne ostaje zauvijek.
Bog je taj koji nas je ovdje zatvorio,
i On je taj koji nas poziva van.
Zašto bismo se onda toliko čudili ili
žalostili kada dođe naš red,
kad smo od trenutka rođenja znali
da smo na smrt osuđeni?

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz spisa Dijalog o utjehi u nevolji, 1535.:
Razmislimo li dobro, vidjet ćemo
da je sama smrt, koju toliko mrzimo,
tek trenutak boli koji brzo prolazi.
Ako je netko bolestan i trpi tjednima,
on podnosi mnogo više nego onaj
tko umre u trenu.
Smrt je samo kraj svih ovozemaljskih muka,
a ne početak nove muke za onoga
tko se uzda u Boga.
Strašan je samo onaj strah koji nam srce
ispunjava prije samog čina,
a taj strah najbolje liječi
razmatranje o Kristovoj muci.

sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz Expositio fidei :
Premda je Krist kao čovjek podnio smrt
te je njegova sveta duša bila
otrgnuta od njegova tijela,
ipak njegovo boštvo nije bilo ni na koji način
odvojeno ni od jednog ni od drugog,
to jest ni od tijela ni od duše:
niti je stoga jedna osoba [Riječi]
bila razdijeljena u dvije.
Budući da su dakle i tijelo i duša
istodobno od početka postojali u osobi Riječi,
i premda su u smrti bili odijeljeni jedno od drugoga,
ipak je svako od njih uvijek imalo
jednu osobu Riječi po kojoj je postojalo.

sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj (675.-749.)

Dominik umirući, svojoj braći: Relatio iuridica 4 :
Ne plačite!
Bit ću vam korisniji poslije smrti i
uspješnije ću vas pomagati
nego za svog života.

sv. Dominik Guzman, redovnik ( 1170. – 1221.)

Iz Obnovljeni život 2019, 74(1) :
Onaj tko osjeti, kao Isus u Getsemanskom vrtu,
kako se približava užasna prijetnja smrti,
tko doživi dakle u srcu veliku tjeskobu (Mt 26,38),
pozvan je da ponavlja molitvu s Kristom:
„Oče moj, ako je moguće,
neka me mimoiđe ova čaša“ (Mt 26,39).
Jer samo kada traži da ne doživi smrt,
molitelj priznaje da je
život ono dobro koje treba željeti.
Jer samo dok traži da živi,
vjernik će prihvatiti Božju volju
kao stvarno uslišanje svoje molitve (Heb 5,7).

Bovati Pietro, bibličar (1940.)

Iz Epistula ad Romanos, 6 :
»Dobro je za me da umrem u Krista Isusa,
više nego da vladam krajnjim dijelovima zemlje.
Njega tražim, koji je za nas umro;
njega hoću, koji je za nas uskrsnuo.
Moje se rođenje približuje [...].
Pustite me da primim čisto svjetlo;
kada prispijem onamo, bit ću čovjek.

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz Epistula ad Romanos, 7 :
Moja je ljubav razapeta; [...]
u meni živa voda romoni i kaže mi:
‘Dođi k Ocu!’

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz Epistula ad Romanos, 4, 1:
Pustite me da postanem hranom zvijeri...
Po njima će mi biti dano da prispijem Bogu.

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz Epistula ad Romanos, 6, 1:
Od čarî svijeta i od kraljevstava
ovoga vijeka ništa mi neće poslužiti.
Bolje je za mene umrijeti
[da bih se sjedinio] s Kristom Isusom,
nego kraljevati nad krajnjim granicama zemlje.
Njega ja tražim, koji je umro za nas,
njega ja hoću, koji je uskrsnuo za nas.
Moje se rođenje približuje...

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz spisa Epistula ad Romanos, 4:
Ja pišem svim Crkvama i poručujem svima,
da drage volje umirem za Boga,
ako me vi ne smetete.
Opominjem vas, da mi ne bi u zao čas
iskazali svoje dobrohotnosti.
Dajte mi, da postanem hranom zvjeradi,
da tako dodem k Bogu.
Žito sam Božje, te se pod zubima zvjeradi meljem,
da se pronađem čistim kruhom Kristovim.
Radije mazite zvjerad, neka mi grobom postanu
te ništa od moga tijela ne ostave,
da usnuvši ne budem komu na teret.
Tada ću uistinu biti učenik Isusa Krista,
kada svijet ne bude više vidio ni tijela moga.
Molite se Kristu, da tim oruđem (zvjeradi)
budem žrtva Bogu.
Ne zapovijedam vama kao Petar i Pavao.
Oni su apostoli, ja osuđenik;
oni slobodni, a ja dosada rob.
No ako pretrpim (mučeničku smrt),
bit ću oslobođenik Isusa Krista
i uskrsnut ću u njemu slobodan.

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz spisa Epistula ad Romanos, 5:
Od Sirije pa sve do Rima borim se sa zvjeradi,
na kopnu i na moru, obdan i obnoć privezan
za deset leoparda, t. j. za četu vojnika,
koji dobročinstva vraćaju još većom zlobom.
U njihovim se pak nepravdama sve više učim,
ali za to nisam opravdan.
Oh, da mi se naužiti zvjeradi, koju mi pripraviše!
I molim se, da me naglo napadnu.
Dapače ja ću ih mamiti, da me brzo prožderu,
a ne onako, kako se nekih (mučenika po čudu Božjem)
u strahu nisu ni dotakle.
Pa makar me i one protiv (naravne) pohlepe ne htjele,
ja ću ih siliti na to.
Prostite mi! Što mi koristi ja znam.
Sada tek počinjem biti učenik.
Nijedno od vidljivih i nevidljivih
stvorenja neka mi ne zaviđa,
da prispijem k Isusu Kristu.
Došao na me oganj, križ, čopori zvjeradi!
Kidale mi se, rastrgale i razbacale kosti!
Rasijecali mi se uđi!
Mrvilo mi se cijelo tijelo!
Mučile me grdne muke đavolje,
samo da dođem Isusu Kristu!

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz spisa Epistula ad Romanos, 6:
Ni od kakove koristi ne će mi biti
granice svijeta ni kraljevstva ove zemlje.
Više mi vrijedi umrijeti u Kristu Isusu,
nego kraljevati nad zemljom s kraja na kraj.
Onoga tražim, koji je za nas umro.
Onoga hoću, koji je poradi nas uskrsnuo.
Roditi se imam naskoro.
Prostite mi, braćo!
Ne priječite me, da živim Kristu!

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz spisa Epistula ad Romanos, 7:
Knez ovoga svijeta hoće da me ugrabi i
da upropasti moje pregnuće za Bogom.
Neka ga dakle nitko od vas nazočnih ne pomogne,
nego radije pristanite uz mene,
ili bolje uz Boga.
Ne zazivajte Isusa Krista,
dok ste željni svijeta.
Nenavidnost neka u vama ne prebiva
(kao da mi ne priuštate mučeničkog vijenca),
i onda, kad bih vas glavom molio (za što drugo),
nemojte me poslušati.
Više poslušajte ono, što vam (sada) pišem.
Živ pišem vam, a želim umrijeti...

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz spisa Epistula ad Romanos, 8:
Ne ću da dalje živim poput ljudi.
To će biti, ako vi htjednete.
Voljom svojom pristanite,
da i vi budete predmet dobrohotne volje (Božje).
U malo riječi vas molim:
Vjerujte mi! Isus Krist objavit će vam ovo,
da istinu govorim, on, usta bez varke,
po kojima je Otac istinu govorio.
Molite se za me, da prispijem.
Ne po tijelu pisao sam vam,
nego po volji Božjoj.
Budem li pretrpio smrt,
dobro ste mi željeli.
A budu li me odbili kao nevrijedna,
mrzili ste na me.

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz spisa Epistula ad Romanos, IV.,3;V.,3.:
Tada ću biti uistinu učenikom Gospodinovim
kada svijet više neće vidjeti moje tijelo,
jer ću u mučeništvu započeti biti učenik.

sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik (oko 35.-107.)

Iz Poesia, 7 :
Želim vidjeti Boga;
a da ga vidim, moram umrijeti...

sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz Prvo predslovlje mise za pokojne :
Tvojim se vjernima, Gospodine,
život mijenja, a ne oduzima;
i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka,
stječe se vječno prebivalište na nebesima.

Rimski misal

Iz spisa Nasljeduj Krista:
U svakom činu i misli tako se vladaj
kao da ćeš danas umrijeti.
Kad bi imao čistu savjest,
ne bih se mnogo bojao smrti.
Bolje je čuvati se grijeha
nego izbjegavati smrt.
Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra?

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
Misli uvijek na svršetak i
da se izgubljeno vrijeme ne vraća...

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne,
Posljednja preporuka i oproštaj:
Pođi, kršćanska dušo, s ovoga svijeta
u ime Boga Oca svemogućega, koji te je stvorio,
u ime Isusa Krista, Sina Boga živoga,
koji je za te trpio,
u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio.
Danas ti bilo mjesto u miru i
prebivalište kod Boga na svetome Sionu,
sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom,
sa svetim Josipom i svim anđelima i svecima Božjim [...].
Vrati se svojem početniku
koji te je načinio od gliba zemaljskoga.
I zato neka ti na odlasku iz ovoga života
dođe u susret Djevica Marija,
anđeli i svi sveti [...],
da svoga Otkupitelja gledaš licem u lice.

Rimski obrednik

Iz spisa Red sprovoda, 12.:
Da bi izrazila bol i djelotvorno okrijepila
nadu, Crkva u službama za mrtve najradije
poseže za psalmima.
Stoga neka pastiri marno nastoje da
prikladnom katehezom uvode svoje zajednice
u jasnije i dublje razumijevanje bar
nekih psalama što su predviđeni
za pogrebnu službu.
U ostalim pak pjesmama, što se u obredu
iz pastoralnih razloga često naznačuju,
neka se osobito gaji pravi i živi
osjećaj za Sveto pismo i liturgijski duh.

Rimski obrednik

Iz spisa Iz In epistulam I ad Corinthios, homilia 41:
Pružajmo im pomoć i obnavljajmo im spomen.
Ako su Jobovi sinovi bili očišćeni žrtvom svog oca,
zašto bismo sumnjali da će naši prinosi za pokojne
tim pokojnicima pružiti neku utjehu?
Ne oklijevajmo pružati pomoć onima koji su preminuli i
prikazivati za njih svoje molitve.

sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.- 407.)

Iz spisa Homilija o Prvoj poslanici Solunjanima,10,3:
Ne vidite li da pčela ako ubode žalcem umire?
Tom nas životinjicom Bog poučava
da ne škodimo svome bližnjemu:
mi ćemo biti prvi koje će smrt pogoditi.
Možda ćemo krivcu nanijeti neku bol,
ali mi sami više nećemo živjeti,
kao što više ne živi ova životinjica.

sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz spisa Druga propovijed:
Smrt nas izvlači iz okružja
babilonske nepravde i stavlja
u okružje svetoga Jeruzalema.
Ona nas oslobađa od očite
opasnosti da se izgubimo usred
varavog svijeta, okuženog zraka i
bijesnih đavola.
Ona nas oslobađa od grijeha u
koji se nužno pada u ovom životu.
Naposljetku, što je smrt?
Ona je doista odjeća.
Naposljetku, što je smrt.
Privremeno putovanje,
san duži od uobičajenoga.

sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Iz sv.Augustin Confessiones, 9, 11, 27:
Ukopajte [...] ovo tijelo kamo god,
neka vas ne muči briga za njega.
Samo vas to molim da se,
gdje god budete,
mene sjetite pred oltarom Gospodnjim.

sv. Monika (331.–387.)

Iz sv.Augustin Confessiones:
(Monika, par dana prije smrti:)
Ovaj svijet nije više predmet moje čežnje.
Željela sam živjeti jedino
da te vidim kršćaninom, a sada,
kad me je Bog uslišao,
ja ne znam što bih više radila na ovoj zemlji.

sv. Monika (331.–387.)

Iz Catecheses mystagogicae, 5, 9-10:
Zatim [u anafori] molimo za preminule svete oce i biskupe,
i uopće za sve one koji su usnuli prije nas,
uvjereni da je to od velike koristi
dušama za koje molimo,
dok je ovdje prisutna sveta i strahovita žrtva [...]
Upućujući Bogu molitve za preminule,
pa bili oni i grešnici,
mi [...] prikazujemo Krista,
žrtvovanog za naše grijehe, da Bog,
prijatelj ljudi,
bude milostiv njima i nama.

sv. Ćiril Jeruzalemski , crkveni naučitelj (313.-386.)

Iz De ordine sepulturae, 367:
Pokojniku se pjeva njegovu odlasku
iz ovoga života i njegovu rastanku,
a i jer postoji zajedništvo i ponovni sastanak.
Naime, umrijevši nismo nipošto odijeljeni
jedni od drugih jer svi mi idemo istim putem i
naći ćemo se na istome mjestu.
Nikad nećemo biti odvojeni,
jer živimo za Krista i
sada smo sjedinjeni s Kristom,
idući njemu ususret [...]
bit ćemo svi zajedno u Kristu.

sv. Simeon Solunski, arhiepiskop (1381.-1429.)

Dva su puta: jedan je put života,
a drugi je put smrti,
ali je među njima velika razlika...
Ovo je put života:
prije svega ljubi Boga koji te je stvorio,
zatim svojega bližnjega kao samoga sebe... (1,ls.).
Ovo je put smrti:
prije svega on je zao i pun prokletstva:
ubojstva, preljubi, požude, bludništva. krađe ,
idolopoklonstva, vračanje, trovanja, otimačine,
lažna svjedočenja, licemjerstva, dvoličnost srca,
prevara, oholost, zloća, obijest, škrtost,
prostački govor, zavist, bezobraznost, gordost,
hvastanje, bezočnost (5,1).

Didahe - ranokrščanski spis (I.-II. stoljeće)

Iz Confessiones:
Ti si poslije svojih djela,
koja su bila veoma dobra,
počinuo sedmi dan.
To nam je glas tvoje Knjige htio proreći
da i mi poslije svojih djela,
koja su samo zato veoma dobra
što si nam ih ti dao, treba da počinemo u tebi
u subotu vječnoga života...

sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa de Monfort: Knjiga propovjedi:
Ništa ne odvraća od grijeha bolje
od čestoga razmišljanja o smrti. ...

sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Confessiones:
Što god sam pogledao pri iskustvu
smrti svoga prijatelja,
bila je smrt.
Odasvud su ga očekivale moje oči,
ali njega ne bijaše.
Sve sam mrzio jer sve je bilo
bez njega (...) i koliko sam
više ljubio prijatelja,
toloko sam, mislim, više mrzio
smrt koja mi ga je otela.

sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa de Monfort: Knjiga propovjedi:
Strah je oznaka onih koji
nemaju vjere.
Još nema vjere onaj
koji se boji smrti.

sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Medit.,glava 19.:
Želiš li biti bez straha od smrti?
Živi čestito;
onome koji se boji Gospodina,
u posljednjem će času biti dobro:
dok se u ostalim stvarima treba
kriviti ta nestrpljivost,
u očekivanju izvršenja tako
velikoga obećanja nestrpljivost je pohvalna.

sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz Martyrium Polycarpi :
Blagoslivljam te što si me smatrao dostojnim
ovoga dana i ovoga sata,
dostojnim da budem ubrojen
u broj tvojih mučenika [...].
Ti si održao svoje obećanje,
Bože vjernosti i istine.
Za tu milost i za sve, hvalim te,
blagoslivljam te, slavim te
po vječnomu i nebeskom Velikom Svećeniku,
Isusu Kristu, tvome ljubljenom Sinu.
Po njemu, koji je s tobom i s Duhom,
slava ti budi, sada i u budućim vjekovima. Amen.

sv. Polikarp , biskup i mučenik (69.-155.)

Iz Pirkei Avot 2:4 :
Ne vjeruj sebi do smrti.

Hilel, židovski vjerski vođa, mudrac, učenjak (110.pr.Kr.-10.pr.Kr.)

Iz spisa de Monfort: Knjiga propovjedi:
Prostrijeh sebi ležaj u tmini.
Vidjet više neću nikoga od stanovnika ovog svijeta.
Ako sam pak zauvijek u njihovoj kući
predan zaboravu kao mrtav od srca,
što se oholiš, zemljo i pepelu?
Lako sve prezire onaj
koji uvijek razmišlja o tome kako će umrijeti.

sv. Jeronim , prezbiter i crkveni naučitelj (347.- 420.)

Iz spisa de Monfort: Knjiga propovjedi:
Bezumniče!
Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!
A što si pripravio, čije će biti?
Strancima će ostaviti tvoje bogatstvo.
Razmišljaj o tome da ćeš umrijeti i
nikada nećeš razmišljati o drugoj svadbi...

sv. Jeronim , prezbiter i crkveni naučitelj (347.- 420.)

Iz spisa MT hilhot Avel :
Nadgrobni govor predstavlja počast za pokojnika.
Zato nasljednici moraju platiti muškarcima i ženama
koji izriču tužbalice i nadgrobne govore.
Ako je pokojnik izričito izjavio
da ne želi nadgrobni govor,
onda govora nema.
No, ako je izjavio
da ne želi biti pokopan,
nećemo ga poslušati jer ukop je micva,
kako je i rečeno u knjizi
Ponovljenog zakona 21,22:
’I sigurno ćeš ga pokopati.’

Maimonides ( Moše ben Maimon), židovski filozof, teolog (1138.-1204.)

Bio sam što ste sada,
bit ćete što sam ja,
govore mrtvi iz grobova.

sv. Petar Damiani , biskup i crkveni naučitelj (1007.-1072.)

Iz razgovora 16.9.1951. :
Mir, mir, veli mir - šutnja i molitva.
Moja smrt je možda vrlo blizu.
Veni, Domine Jesu!
Očekujem Gospodnji dolazak
s potpunim predanjem:
suscipe me Domine (primi me Gospodine).
To je ono što sada osobito
vlada u mojoj duši.
To je moj :
omne principium et fundamentum
(svaki princip i temelj).
Dođi Gospodine, ne kasni!
Veni, Domine Jesu!
(Dođi Gospodine Isuse!)

Boellein (Jerina) Klaudija, uršulinka, službenica Božja (1875.-1952.)

Smrt ostavlja bol
koju nitko ne može izliječiti,
ljubav ostavlja sjećanje
koje nitko ne može uzeti...

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Gitanjali:
Hoću li dan na dan, gospodaru života mog,
licem u lice stajati pred tobom?
S rukama sklopljenim, o gospodine svjetova svih,
licem u lice hoću li stajati pred tobom?
I svršen kad posao bude u svijetu mi tom,
o kralju kraljeva, sam i bez riječi
licem u lice hoću li stajati pred tobom?

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Gitanjali:
Znam, da doći će dan,
pogled kada mi moj izgubio bude svijet taj,
život se oprostio šuteći,
zavjesa preko očiju posljednja pala.
Zvijezde bditi će noću,
jutro ko jednoć se budit, sati se dizat,
kao što vali se dižu u radosti i u boli.
Na cilj kad satova mislim svojih,
razbija granica tada se sati,
pri smrtnom vidim tad svijetlu
svijet s ispraznim bogatstvom svojim...

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Gitanjali:
Jednom u pozdravu Tebi, Božanstvo moje,
ćutilima puštam razviti svojim se svim i
ustresti svijet Tvojim pod nogama.
Srpanjski kano oblak s teretom sile
neprolivene visi duboko, pusti duh
da se moj k Tvojemu naklanja pragu jednom u pozdravu Tebi.
Pjesmice pusti da sve i mnoge
melodije moje skupe u struju se jednu,
što k moru će strujati šutnje jednom u pozdravu Tebi.
Kao što ždralova jato, domu što vraća se svomu,
dan i noć gorska leti u gnijezda,
pusti čitav da polazim život svoj putem,
vječni u Tvoj što vodi dom
jednom u pozdravu Tebi.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Ptice selice:
Smrt kao i rođenje čini dio života.
Putovati znači podizati nogu,
ali i stavljati je na zemlju.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Gitanjali:
Došao je moj oproštaj.
Zaželite mi sretan put, braćo moja!
Klanjam Vam se svima i odlazim...

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Ako prihvatim smrt u svoj život,
prihvatim njeno postojanje i
izravno se suočim s njom,
oslobodit ću se tjeskobe oko smrti i
sitničavosti života –
i tek ću tada postati slobodan postati sobom....

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Svatko može doseći svoj puni potencijal.
Tko jesmo možda je predodređeno,
no put koji slijedimo
uvijek je našeg vlastitog odabira.
Nikad ne bismo trebali dozvoliti
našim strahovima ili očekivanjima drugih
da postave granice našoj sudbini.
Naša sudbina ne može se promijeniti,
ali može se osporiti.
Svaki čovjek rađa se kao mnogi ljudi,
a umire kao jedan jedini....

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz djela Vorträge und Aufsätze II/ Predavanja i eseji II:
Smrtnici su ljudi.
Oni se zovu smrtnicima
zato što mogu umirati.
Umirati znači: moći imati smrt kao smrt.
Samo čovjek umire.
Životinja ugiba.
Ona nema smrt kao smrt
ni pred sobom ni za sobom.
Smrt je škrinja Ništa, naime onoga,
što ni u kom vidu nikad nije neko puko biće,
ali ipak bivstvuje, čak kao tajna bitka samog.
Smrt kao škrinja Ništa krije u sebi bivstvo bitka.
Smrt je kao škrinja Ništa, skrovište bitka.
Smrtnike mi, dakle, zovemo smrtnicima —
ne zato što smrću završava njihov zemaljski život,
nego zato što imaju smrt kao smrt.
Smrtnici jesu, koji jesu, kao smrtnici,
bivstvujući u skrovištu bitka.
Oni su bivstvujući odnos prema bitku kao bitku...

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Anticipirati smrt ne znači misliti
na smrt spremajući se na nju
meditacijom o smrti,
ne znači željeti umrijeti ili
počiniti samoubojstvo.
Anticipira se smrt kao mogućnost,
a ne kao faktičnost.
Anticipirati smrt znači živjeti je kao
neprestanu mogućnost nemogućnosti
svake druge mogućnosti.
Anticiprajući na ovaj način smrt,
sve ostale mogućnosti
ne odlaze u drugi plan, nego naprotiv,
prvi put dobivaju obrise autentičnosti,
na način da je prepoznavanje
autentičnih mogućnosti moguće samo
ako se čovjek izloži svjetlu koje dolazi
iz anticipacije mogućnosti smrti.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt je najvlastitija mogućnost
budući da jedino ona čovjeku
otkriva njega samog.
Anticipirajući smrt,
čovjek se otkriva neovisnim od
drugih i u stanju je osloboditi se
svih određenja izvana.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt je neodnošajna mogućnost
ukoliko u smrti tonu svi odnosi
sa svijetom i čovjeka
upućuje na sebe samoga.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt je sigurna i neodrediva mogućnost.
Sigurnost i nemogućnost određivanja
trenutka smrti rađa tjeskobu.
Tjeskoba, pak, otkriva u kolikoj se mjeri
čovjek skriva iza formule "umire se",
koliko potiskuje svoju vlastitu smrt,
ali podjednako mu otvara i mogućnost
oslobađanja od sveprisutnog "se",
a time i mogućnost cjelovitosti i
autentičnosti.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt kao takva ostaje neprestano
prisutna kao mogućnost.
Ostale se mijenjanju, ostvaruju,
nestaju, a smrt je jedina kojoj
ne mogu izbjeći.
Svaku drugu mogućnost mogu
promašiti i izbjeći, smrt ne.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt nije umiranje,
i bavljenje umiranjem nije
bavljenje smrću,
nego bavljenje životom umirućih.
Smrt nije samo biološki fenomen.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt je ono po čemu se svatko
razlikuje od drugih,
jer je način postojanja.
Živim onako kako živim svoju smrtnost.
Živim autentično ukoliko svoj život
određujem polazeći od
smrtnosti i ograničenosti.
Objektivno promatranje smrti je nemoguće.
Čovjek ne živi u objektivnom vremenu.
Smrt je bitna za ljudsko postojanje.
Umrijeti znači znati za vlastitu smrtnost i
svjesno i slobodno je preuzeti.
Preuzeti smrt znači hrabro gledati
tjeskobi pred smrću u oči.
Na taj način čovjek se razumije
od svojega konca i samo tako je u stanju
postati cjelovit.
Na ovaj način smrt je do kraja pounutrašnjena,
prenesena u postojanje pojedinca.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Iz spisa Bitak i vrijeme, 1988.
Smrt je tako postala
najvišom instancom koja,
budući da nije samo trenutak smrti,
nego način postojanja, osvjetljuje i
razlučuje na koji način je čovjeku
moguće probuditi se iz uspavanosti u
svakodnevicu i odlučiti se za herojski i
odlučni način življenja.

Martin Heidegger, filozof (1889.-1976.)

Kakve sreće,
zadobit ćemo palmu mučeništva!

Bl. Josipa Lecouna - M.Engracia, Madridska mučenica (1897.-1936.)

Iz spisa ; prije svoje smrti :
Nosila sam u sebi tri žarke želje:
savršeno lubiti Isusa Krista,
trpjeti za Njegovu ljubav i
umrijeti u žaru te ljubavi.

sv. Margareta Marija Alacoque, redovnica (1647.-1690.)

30. prosinca 1955. ujutro ; 6 mjeseci prije svoje smrti :
Sv. Pismo veli: O smrti, dobro došla!
Tako će i meni dobro doći
– neću više nikoga vriđati
niti biti komu na teret.

o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin, sluga Božji (1876.-1956.)

Iz Komentar na Toru : :
Drevni poganizam veže religiju sa smrću.
Tek kad umre, čovjek stiže u Božje kraljevstvo [...]
stoga se hramovi pogana nalaze pokraj grobova.
Prvo mjesto njihovih svećenika je uz mrtvo tijelo,
na mjestu gdje oko plače i srce je slomljeno:
Tamo je polje primjereno sjemenu religije. [...]
No, svećenici Izraela nisu takvi
ni izraelska Tora nije takva.
Bog, koji određuje položaj svećenika u Izraelu,
Bog je živih [...]
On ne zapovijeda čovjeku kako da umre,
nego kako da živi.
On mu zapovijeda kako da pobijedi smrt dok je živ...
zato, kad pokopaju tijela,
svećenici se moraju udaljiti i
time pokazuju narodu da je svrha ŽIVOT...

Samson Raphael Hirsch, rabin (1808.–1888.)

Smrt i ja :
Smrt nije izvan mene.
Ona je u meni od najprvog početka:
sa mnom raste
u svakom času.
Jednog dana ja zastanem
a ona raste dalje u meni
dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene.
Moj svršetak
njen pravi je početak:
kad kraljuje dalje sama...

Antun Branko Šimić, pjesnik (1898.-1925.)

Iz spisa Pjesma jednom brijegu:
Taj brijeg na kojem česito miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi!
Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.
Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja niikad neću znati gdjé sé
sastaje naš različiti smiso
Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.
U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutamje je težak.
Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

Antun Branko Šimić, pjesnik (1898.-1925.)

Iz spisa Opomena:
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Antun Branko Šimić, pjesnik (1898.-1925.)

Iz djela Čovjek neizmjerno nadilazi čovjeka :
Nadilazi li doista čovjek sebe?
Nadilazi li doista i samu svoju smrt
svojim životom?
I, ako je nadilazi,
kakav je taj život
koji nadilazi i samu smrt?
A što je smrt koja završava životom?

Miljenko Belić, prezbiter DI, filozof, teolog (1921.-2008.)

Ne znam kako će to biti na Drugoj Obali,
ali se već sada radujem
što ću ondje susresti moga Gospodina!

Miljenko Belić, prezbiter DI, teolog, filozof (1921.-2008.)

Iz spisa Arbre de filosofia d'amor :
Razmišljaše prijatelj o smrti i
bijaše ga strah,
dok se nije sjetio
grada svoga Ljubljenoga,
kojemu su smrt i ljubav — vrata i ulaz.

Bl. Ramon Llull, filozof, teolog i mistik (1232.-1315.)

Iz spisa The four books, Mencius :
Volim život, a volim i pravednost.
Ako ne mogu zadržati jedno i drugo,
odreći ću se života i izabrati pravednost.
Doista volim život,
ali ima nešto što volim više od života,
stoga ga ne želim posjedovati na nepošten način.
Doista, ne mili mi se smrt,
ali ima nešto što mi je još nemilije od smrti,
stoga u nekim okolnostima
neću izbjegavati pogibelji.

Mencije, filozof (372. – 288. pr. Kr.)

Iz govora Dan prije svoje smrti u Memphisu 4. travnja 1968:
Ne znam što će se dogoditi.
Imamo pred sobom nekoliko teških dana,
ali to mi više ne smeta.
Bio sam na vrh Gore.
Kao i svi drugi i
ja bih htio dugo živjeti.
Ima nešto vrijedno u dugu životu.
Ali ja se više za to ne brinem...
Želim samo izvšiti Božju volju...
Gospodin mi je dao da se popnem na Goru.
Pogledao sam odozgo i
vidio Obećanu zemlju.
Možda ja s vama neću doći u nju.
Ali bih želio da vi
noćas znate da ćemo mi,
kao narod, ući u tu Obećanu zemlju.
Stoga sam večeras sretan.
Ni za što se ne brinem.
Nikog se ne bojim.
Oči moje su vidjele
slavu Gospodinova dolaska.

Martin Luther King, baptistički svećenik (1929.-1968.)

Bog je moćan.
Ima li koga među nama da ide
u susret večeri svoga života
i boji se smrti?
Zašto se boji?
Bog je moćan!
Ima li koga među nama da očajava
nad smrću dragog čovjeka?
Zašto očajava?
Bog može dati snagu da se bol podnese.
Ma što se dogodilo,
Bog je moćan!
Kad potamne naši dani,
a noći postanu mračnije
od tisuću ponoći,
uvijek ćemo misliti na to
da na svijetu postoji
velika sila koja daje blagoslov,
a zove se Bog.
Bog može pkazati put iz bespuća.
Ono će tamno jučer
pretvoriti u svjijetlo sutra -
i napokon, u sjajno sutra vječnosti...

Martin Luther King, baptistički svećenik (1929.-1968.)

Ako u svom životu čovjek ne nađe nešto
za što je voljan umrijeti -
nije dostojan da živi.

Martin Luther King, baptistički svećenik (1929.-1968.)

Živi tako kao da sutra moraš umrijeti,
a u isto vrijeme tako kao da imaš
još neizmjerno mnogo vremena.
Na prvi pogled to je proturječje,
ali to dobro odgovara stvarnosti.

Ludwig Köhler, teolog (1880.-1956.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Gospodine, Ti nisi Bog mrtvih,
već živih.
U Tebi žive svi koje si pozvao.

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Sjećamo se pred Tobom svih pokojnika,
svih zaboravljenih i nestalih imena.
Pokojnika, koje nitko ne oplakuje,
nestalih, čiju sudbinu ne poznajemo,
očajnih, koji su sami sebi oduzeli život,
i obeščašćenih i umorenih.
Vjerujemo da su u Tvojoj ruci i molimo Te:
Sačuvaj najbjedniju među svojom djecom...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Nije nam smrt spasitelj,
jer ona donosi svršetak.
Naš Spasitelj si Ti koji daješ početak.

Od Tebe, Gospodine, primamo život
u carstvu smrti,
da bismo ovdje gdje sve prolazi
mogli djelovati svom puninom života.

U Tebi se borio život protiv smrti.
Po nama mora doći život
tamo gdje je smrt,
jer mi smo Tvoji.

Reci i nama:"Lazare, izađi van!"
Ova je zemlja naš grob.
Naše vlastito biće naš je grob.
Reci riječ i mi ćemo živjeti.....

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Bio je pripadnik pokreta otpora protiv
nacističkog režima "Bijela ruža".
Nekoliko sati prije pogubljenja,
krstio se i postao katolik.
Iz pisma sestri na dan pogubljenja :
Nisam znao da je ovako lako umrijeti.
Umirem bez ikakvog osjećaja mržnje.
Ne zaboravi da život nije ništa drugo
nego rast u ljubavi
i spremanje za vječnost....

Christoph Probst, borac protiv nacističkog režima, mučenik (1919.-1943.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Nisam znao da je umiranje tako teško,
a ipak sam se toliko trudio,
čitav jedan život,
da se odreknem svake ispraznosti...

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa »Razgovori s Edmundom Husserlom«:
Jest i bilo je : život i smrt,
posljednja težnja moje filozofije.
Živio sam kao filozof i
pokušat ću umrijeti kao filozof.
Božje je da odredi što mi je bilo
dopušteno da učinim i što će još biti.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz spisa Erste Philosophie, I:
Kad bih znao da naravna
fizička smrt ne donosi nikakvo
buđenje na novi naravni život,
odlučio bih se za samoubojstvo.

Edmund Husserl, filozof (1859.-1938.)

Iz Duhovne oporuke :
Kad budete ovo čitali,
ja ću već proći kroz iskustvo
toga otajstvenog prijelaza i
susreta s božanskim Sucem.
Kakva spoznaja! Nova i vječna!
Ljudima na zemlji nepriopćiva.
Istina je otkrivena!
Prijatelji, samo to je važno!

Franjo Kuharić, kardinal (1919.-2002.)

Iz spisa Pjesme I:
BOGU
Bože, ja već nemam moje dobre majke
i riječi su sada bolesne, duge;
cvatu žute ruže, cvatu pune tuge.
Bože, ja već nemam moje dobre majke.

Žalosna je majka, moja dobra majka.
Moje rosno cvijeće, moje tužno cvijeće,
plaču dobre riječi, gore žute svijeće.
Žalosna je majka, moja dobra majka.

O, kome da rečem,
da me boli tako u sanjivo veče,
kada miso bludi?
Umrla je majka, a ljudi su ljudi,
o, kome da rečem, da me boli tako?

Bože, ja već nemam moje dobre majke i
riječi su sada bolesne, duge;
cvatu žute ruže, cvatu pune tuge.
Bože, ja već nemam moje dobre majke.

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
TUGA
Noćas, kad je sat jecao o ponoći,
a sjene su bile guste ko čežnje ljubavne,
kraj mene je Netko prošao...
Ledenom rukom svojom tiho je
moje ruke, oči, kosu tugom prevukao...
Noćas, noć je bila crna kao lijes!

Tko je to?? Tko je to???

Cijelu noć su oči moje pitale,
cijelu noć su ruke moje molile
Odgovor!

A u jutro, kad je sunce na prozore došlo,
dvije su ruže uvele pile svoje sjene,
dvije su ruže umirale cijelu ovu noć.

Noćas dvije su Smrti kroz tu sobu moju
prošle... i sve stvari sobom u smrt su ponijele,
a ja ostah sam!

Ja i moja Smrt!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme I:
MI
Smrt je za nas negdje daleko,
na koncu svega, tek cilju na vrhu.
U vječnoj žudnji i vječnom srhu krećemo,
krećemo u nju daleko.

Mi ne znamo za sebe. Pod oblake plave
htjela bi s tajnom i žudnjom u duši,
pa strepnjom, koju sveznaja ruši,
padamo u zagrljaj vječnosti plave ...

jer ne znamo, ne znano trpjet u bolu
i one vedre ne žudimo dane i
skrušene one svetačke rane
nosimo nijemo, nosimo bolu...

Mi vječnu nosimo u sebi tajnu,
tajnu života u skritom oku i
ne znajuć njegovu tajnu duboku,
krećemo vedri u smrt daleku...

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme II:
MISAO NA SMRT
Ima dana, kad sve tako jako zavolim,
da od čuda i cvijeće procvate.
Na visokom svodu oblačići, koji su već prošli,
požele da se vrate!

Ima dana, kad progovore i debla,
i ptice pričaju o čudesima u gori.
Sa oblačnog neba padne zraka zlatnog sunca,
vrh raži koja zori.

Ima dana, kad sve potpuno zaboravim,
pa ne mogu biti više grub ni zao,
kad se ruka maša grudi mjesto srca,
kojeg sam već dao.

Ima dana, kad je sve tako poznato i blago,
da ne mogu više ni mrziti ni kleti:
— ima dana, kad osjetim jasno:
da ću — naskoro umrijeti!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme II:
NA RASTANKU
S Bogom, malena Eli,
s Bogom!

Ne plačem ruke, koje su cvale,
oči od plača šuplje,
plačem tek dane, koji će doći,
noći što bit će još gluplje.

Jer... konačno...

I mladost
i radost,
tijelo i oči
dani i noći
sve će to proći...

Svega će nestati,
i sve će prestati,
od sveg, što je bilo.
od sveg što se htjelo,
ostat će samo opijelo!

Šačica praha,
sjenka bez daha,
križ i kamen
posljednji znamen:
Amen.

Zar to je sve?
A drugo?

Kad bi što bilo
ne bi se skrilo-
drugo se, valjda, snilo...

S Bogom, malena Eli,
s Bogom!

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Pjesme II:
KAD UMREM
Ući će moja majka,
mnogo blijeda i mnogo zamišljena,
i drhtavom će rukom posut smilja
i svetog drvca vrh uzglavlja moga.
I tad će nahraniti ptice iza kuće
i upaliti svijeću kraj loga...

I onda će sjesti
pa će moliti.

Suton će doći sa crvenom kapicom
i provirit će na prozor,
pa će se začuditi,
a majka će gledat u smilje
i dječije lice na jastuku
i zaboravit će da dalje moli.

I ja ću se začuditi...
Čudit ću se, da sam nekad bio
i da sam ovo u raspadu tijelo
sačuvat htio.

Čudit ću se, da sam drukče snio
i da nisam znao
ništa više! —

Đuro Sudeta, književnik (1903.-1927.)

Iz spisa Klarstellungen (Pojašnjenja) :
Samo Krist može pogledati
u oči smrti i njezinoj strahovitosti –
nijedna smrt neće biti tako strašna
kao što je Kristova –
i pritom ne napustiti nadu
za čovječanstvo (i za sebe u njemu),
jer je sav brodolom obuhvaćen i
prevladan trojstvenim događajem
u kojemu Bog svoga Sina
predaje izgubljenosti da čovjek
ne ostane sam u svojoj izgubljenosti.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa M.Babić, Šutnja Velike subote, 2013.:
Uz smrt se povezuje šutnja,
ne samo zbog toga što proizlazi iz
žalosti živućih, nego ponajprije zbog
toga što šutnja pripada svjesnosti
završetka i smrtnog stanja.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Theo-Drama:
Smrt je trenutak istine u kojem se
cijeli život sabire u konačnu odluku pred Bogom.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Eschatology in Our Time:
Kršćanin se nada jer zna da smrt
nije zatvoreni kraj,
nego otvoreni prijelaz.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Theo-Drama:
Smrt nije jednostavno biološki kraj,
nego teološki događaj:
mjesto gdje se čovjekova sloboda
susreće s Božjom milošću i gdje se
odlučuje vječni smisao njegova postojanja.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Mysterium Paschale:
U kršćanskoj perspektivi, tama smrti
već je prožeta svjetlom Uskrsnuća;
stoga ona nije apsolutna noć,
nego prijelaz koji nosi obećanje susreta.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Theo-Logic:
Čovjek ne može unaprijed posjedovati
svoju smrt; on je može samo primiti
kao čin poslušnosti i predanja,
u kojem se njegova konačna sudbina otvara Bogu.

Hans Urs von Balthasar, prezbiter i teolog (1905.-1988.)

Iz spisa Kralju vjekova, kome sve živi (1938.) :
U sjeni Križa Kristova, vi grobovi tihi,
niste otimači naših dragih pokojnika:
vi ste samo čuvari njihovih tjelesa i
najiskreniji prijatelji naših duša.

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Kralju vjekova, kome sve živi (1938.) :
Da, braćo i sestre,
istom u toj svijetloj sjeni
križa Kristova, u sjeni lika Kristova
dobivaju svi ti dragi grobovi i smrt,
koja ih napućuje i latice koje ih rese,
i uljanice, što nad njima tinjaju —
svoj pravi smisao.

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Kralju vjekova, kome sve živi (1938.) :
Kristu Kralju vjekova sve živi,
jer je On svojom časovitom prolaznom
kapitulacijom pred smrću na križu,
zauvijek onemogućio potpunu
dominaciju smrti nad nama;
— jer je svojim umiranjem na Golgoti
naše umiranje učinio samo prividnim;
— jer je svojom smrću na raspeću —
našoj smrti oduzeo
ukočenu masku hladne aveti,
dao joj lik ozbiljnog ali iskrenog provodiča,
koji a drugi život prevodi,
a nipošto iz života — ne — odvodi.

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Korizmene misli, 1938.:
Sjeti se čovječe, da si prah,
i da ćeš se pretvoriti u prah,
ako cijelo svoje bivovanje
razbiješ u prolaznosti i sitnice
bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez — Boga.
No sjeti se čovječe,
da t i za prah nisi stvoren! —
Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti,
princip besmrtnosti, po kojem Ti
kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života,
sad svijesno a još češće nesvijesno —
a ipak stvarno težiš za Njim,
za beskrajnim, za — Bogom.

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Institucija V,9 :
A kad se tijelo raspadne i 'zemlja se vrati zemlji',
ono duše što preživi bit će vječno.
Pravednicima će biti dosuđeno blaženstvo,
a bezakonicima kazna.
Ali ni jednomu ni drugomu neće biti kraja. (...)
Mi, dakle, koji se nalazimo po sredini
između tih dviju beskrajnosti razmislimo u srcu,
dok još možemo, kako je jedno od toga stravično,
a drugo poželjno, pa se tako vladajmo
da budemo kadri ovo postići, a ono ukloniti.

Marko Marulić, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa obrana pred Perenijem :
Uživam u životu,
ali ljubav prema životu
neće me učiniti da se bojim umrijeti.
Nešto bolje me čeka -
vječni život darovan osobi
koja je dobro živjela na zemlji...

sv. Apolonije Apologet, rimski senator, filozof i mučenik (185.-253.)

Na kraju našega života
nećemo doći pred Boga zajedno s drugima,
sa zajednicom, nego ćemo morati biti sami...
Jesmo li sigurni da će se u tom trenutku
sva ljubav koju smo sabrali u srcu tijekom života,
spontano, kao što bi se to trebalo dogoditi,
izliti na Onoga kojega smo trebali uvijek ljubiti,
kojega ćemo susresti i koji će nam suditi?

Chiara Lubich, utemeljica Pokret Fokolara (1920.-2008.)

Govor o konačnom sudu ne znači objašnjavanje o tome
što će se dogoditi nakon smrti,
već razbuđivanje gorljivosti u vjernicima
da bi živjeli iz Krista i po Kristu
te time sebi željeli vječni život.
Ne da bi bježali od siromaštva ovog svijeta,
nego da bi se odazvali Božjoj volji.
Da bi sve priveli Kristu,
utjelovljenoj Riječi, i tajni Svetog Trojstva,
potreban je naporan rad duhovnog produbljivanja.
Bez toga može svako obraćanje ostati samo mit...

Henri-Marie de Lubac, kardinal, DI, teolog (1896.-1991.)

Iz spisa Znakovi pored puta:
Smrt onih koji su nam bliski može dvojako,
i protivrječno, da utječe na nas:
nekad nas zamračuje i sužava a nekad
osvjetljava i proširuje naše duhovne vidike,
i prema tome nas ili skršuje i uništava dokraja,
ili neočekivano jača i uzdiže.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Prošlu je noć bilo naročito studeno.
Nisam mogao zaspati,
obuzeo me je neki bijes na sama sebe i
ja sam mislio na samoubojstvo.
Sramio sam se i kajao u isti čas,
ali sam mislio dugo i živo.
Sa nekim crnim zanosom sam
mislio o smrti koja je nešto divno,
lako i lijepo,
ali nešto što ne smije biti.
I to da ne smijem umrijeti
bolilo me sve u besanoj svijesti
kao neka odveć stroga, preteška dužnost,
gotovo kao nepravda.
Zgrijati se nisam mogao,
ali sam konačno sam protrnuo od studeni i
u nekom jednoličnom bolu zaspao.
Kad sam se probudio bilo mi je kao
da sam se po drugi put rodio.
To je bila najteža noć u samici.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Krijepi me misao da je sva zemlja
nastanjena i puna oblika,
bića i životnih klica,
da je život jači i ustrajniji od smrti,
krijepi me i bar na čas utažuje
moju silnu žeđu vječnosti.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
U zdrava čovjeka je centar mišljenja:
život i njegova pitanja,
a u melankolika:
smrt i njene tajne.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Život je dug i mučan,
kako da ga prebrodim,
kad na mene naiđe umor
i želja smrti.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Ljepotu cijelog svijeta
kriju u sebi moje misli.
Neostvariv san je postao
sadržaj mog života.
I tako život prolazi,
ali u času smrti ja mogu pokazati
na svoju čežnju kao na jedino veliko,
istinito i lijepo u svom životu.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa Ex ponto, 1918.:
Kad umrem (na smrt ne čeka niko odveć dugo)
možda će neko, tu i tamo,
spomenuti moje ime.
I živ, tašt čovjek misli evo i o tom.

Ivo Andrić, književnik (1892.-1975.)

Iz spisa V.Frankl - Patnja zbog besmislenog života:
Ljudi su najspremniji za smrt
onda kada se nalaze u stanju besmislenosti.

Robert Jay Lifton, psihijatar, spisatelj (1926.)

Časoslov II, jutarnja Velikog petka, Molbenica
Ti si naš život; na drvetu si umro,
na drvetu uništio pakao i smrt
– daj da i mi s tobom umremo
da bismo s tobom u slavi zajedno i uskrsnuli.
Gospodine, smiluj nam se.

Časoslov - molitve, antifone

Časoslov I, 1. korizmena nedjelja – II.večernja – prošnje
Daj da umirući puni nade pođu u
susret Kristu sucu
− te se navijeke raduju tebe gledajući.
Gospodine, blag budi svom narodu!

Časoslov - molitve, antifone

Časoslov II, Cvjetnica – I.večernja – prošnje
Ti kraljuješ u slavi Očevoj; − sjeti se svih onih koji danas umriješe.
Smiluj se, Gospodine, svome narodu.

Časoslov - molitve, antifone

Iz spisa Govor sudionicima Međ. kongresa o transplataciji:
U tom pogledu valja podsjetiti da je smrt
osobe jedinstveni događaj,
a to je potpuna dezintegracija one jedinstvene i
integrirane cjeline što je osobni ja.
Nastaje odvajanjem životnog počela (ili duše)
od tjelesne stvarnosti osobe.
Smrt osobe, shvaćena u tom prvobitnom smislu,
događaj je koji nijedna znanstvena tehnika ili
empirijska metodika ne može direktno razaznati.

sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Razmatranja o smrti:
Nada koja nadilazi kraj:
Nada se pravodobno javlja sa svih mjesta
koja su podložna smrti –
nada je njenom protutežom,
u njoj svijet kojim umire nanovo otkriva svoj život (...)
I tako sam upisan u Tebe nadom.
Ne mogu postojat’ bez Tebe –
to što svoje „ja“ stavljam iznad smrti
i otimam ga tlu uništenja.

sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz enciklike Fides et ratio,26:
Prva, apsolutno sigurna istina
našega postojanja, osim one što već živimo,
neizbježnost naše smrti.
Imajući pred sobom tu zapanjujuću činjenicu,
trebamo joj potražiti iscrpan odgovor.
Svatko želi – dapače mora –
spoznati istinu o vlastitom kraju.
Svatko želi znati je li smrt
definitivni kraj postojanja ili
postoji nešto drugo što je nadilazi;
može li polagati nadu u daljnji život ili ne.
Nije bez značenja to da je filozofijska misao
od Sokratove smrti primila odlučno usmjerenje
koje ju je obilježavalo kroz više od dva tisućljeća.
I nije slučajno da si filozofi, zbog činjenice smrti,
uvijek iznova postavljaju ovo pitanje,
zajedno s pitanjem o životu i besmrtnosti.

sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Evangelium vitae:
Ne smije se umirućega lišiti svijesti
o sebi bez teškog razloga:
približavajući se smrti ljudi
moraju biti u stanju da mogu
ispuniti svoje moralne i
obiteljske obveze i nadasve se
moraju moći pripremiti s punom
sviješću za konačan susret s Bogom.

sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Evangelium vitae:
U skladu s Učiteljstvom mojih
prethodnika i u zajedništvu s
biskupima Katoličke crkve,
potvrđujem da je eutanazija
teška povreda Božjega Zakona,
ukoliko je namjerno ubojstvo
ljudske osobe moralno neprihvatljivo.
Takva praksa donosi, ovisno o
prilikama, zloću samoubojstva ili
ubojstva.

sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa D. LAERTIJE, Životi i mišljenja istaknutih filozofa (1973.):
Smrt, to najstrašnije zlo,
nema nikakvog posla s nama;
jer dok mi postojimo, smrti nema,
a kad ona stigne, onda nas više nema.
Tako, dakle, smrt ništa ne znači
ni za žive ni za mrtve,
jer se živih ne tiče,
a mrtvi više ne postoje.

Epikur, filozof (341. pr. Kr.-270. pr. Kr.)

Iz spisa Seneka, Pisma, 93,6:
Nec ideo mihi plures annos accedere recusaverim;
nihil tamen mihi ad beatam vitam defuisse
dicam si spatium eius inciditur;
non enim ad eum diem me aptavi quem
ultimum mihi spes avida promiserat,
sed nullum non tamquam ultimum aspexi.
Ako bi mi se dodalo više godina života,
ne bih ih odbacio;
no rekao bih da nije manjkalo ništa mojoj sreći,
ako bi se moje življenje skratilo.
Svoju osobu nisam prilagodio danu
koji mi je kao posljednji obećala pohlepna nada,
doista nema dana koji nisam
promatrao kao posljednji.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.:
Život je ujedno i suživot sa smrću.
Cijeli život nije ništa drugo
doli put u smrt.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa O kratkotrajnosti ljudskog života:
Kažem ti, odredi granice i preispitaj
dane svoga života – uvidjet ćeš da
ti ih je preostalo vrlo malo –
poput kakvih beskorisnih ostataka.
(…) Najveća zapreka življenju
jest iščekivanje, koje se nadvija
nad današnjim danom i tako gubi sutrašnji.
Uređujemo ono što je pod kontrolom Sudbine,
a napuštamo ono što leži u našim rukama.
U što si se zagledao?
Kojem cilju stremiš?
Čitava naša budućnost leži u neizvjesnosti.
Živi sada.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa Moralna pisma Luciliju. Svezak prvi:
Ovaj je smisao jasan;
izvrsno je učiti se umirati. (…)
Razmišljaj o smrti; onaj tko to kaže
zapovijeda da se razmišlja o slobodi.
Onaj koji je naučio umirati nije
naučio robovati;
on je iznad svake moći ili
doista izvan nje.
Što njemu znači tamnica,
straža ili brava na vratima?
On ima slobodan izlaz.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa De bono mortis 2,3:
Jedna je smrt od grijeha (...).
Druga je smrt mistična, kada netko
umire grijehu i živi za Boga (...).
Treća je smrt ona s kojom završava
tijek i zadaća ovoga života,
to jest kad se odijeli duša od tijela...

sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa In Luc., 7, 122:
Samo krepost prati mrtve, slijedi nas
samo milosrđe koje, vodeći i prethodeći
nam u nebeske stanove, po cijeni ništavna
novca mrtvima stječe vječno boravište,
kao što svjedoče zapovijedi Gospodinove
koji nam kaže: “Napravite sebi prijatelje
od nepoštena bogatstva da vas, kad ono
umine, prime u vječne šatore” (Lk 16,9).
Evo, dakle, dobre i spasonosne zapovijedi,
koja je kadra i lakomce potaknuti da
propadljivo blago zamijene s onim vječnim,
ono zemaljsko s onim što je nebesko.

sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Ep. 13-10:
Žalostiti se treba samo radi
'druge smrti' koja je jedina
istinska smrt...

sv. Paulin iz Nole, biskup, pjesnik, pisac (354.-431.)

Iz spisa Rasprava o ljudskoj smrti (I.), 2000.:
Kršćansko promišljanje o ljudskoj smrti
drži da je odvajanje duše od tijela
»trenutak« u kojem duša,
kao esencijalni i besmrtni čimbenik u čovjeku,
napušta tijelo ostavljajući ga njegovoj dezintegraciji.
Ljudska duša je izravno stvorena od Boga
te je kao jednostavna esencija nepropadljiva, neuništiva.
U kontekstu govora o smrti,
trenutak odvajanja duše i tijela dugo se povezivao s
trenutkom prestanka rada srca i pluća,
premda taj trenutak odvajanja nemoguće znanstveno utvrditi.
Spekulativno se može tvrditi o
odvajanju duše od tijela,
ali se ne može dokazati taj trenutak.

Tonči Matulić, prezbiter, teolog, profesor KBF Zagreb (1966.)

Iz spisa V. Nikolić, Stepinac mu je ime.. (o mučeništvu A.Stepinca):
Nije to bilo u rimskom amfiteatru,
pred krvožednom gomilom;
nijesu ga proždrle bijesne zvijeri,
njegova glava nije pala pod oštricom sjekire.
Ali kad je umro, cijeli je svijet gledao njegovu smrt.
Njegovo mučeništvo ne bijaše prolazan prizor.
Četrnaest godina bijaše mučenik dušom i tijelom i
tako je posvjedočio svoju nepokolebivu vjeru i
svoju neograničenu ljubav prema Crkvi.
Njegovi su ga krvnici htjeli uništiti,
a uveličali su ga mučeničkom aureolom.
Mislili su da će izbrisati njegovo ime,
a učinili su ga besmrtnim.
Računali su da će kukavička krutost
njihove "pravde" izazvati strah i trepet.
Postigli su protivno: pojavio se primjer
herojstva za čitave generacije.
Za svoje progonitelje kardinal Stepinac je umro.
Za nas i za cijeli katolički svijet
započeo je njegov besmrtni život slave i pobjede.
Jer jedan je mučenik uzišao na nebesa.

Alfredo Cifuentes, nadbiskup (1890.-1989.)

Iz konstitucije Lumen gentium, 42:
Mučeništvo, po kojemu učenik
postaje sličan Učitelju,
koji je slobodno podnio smrt
za spas svijeta i s njime se
izjednačuje u prolijevanju krvi,
Crkva smatra kao osobiti dar i
najveći dokaz ljubavi.

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Iz spisa Gaudium et spes, br.18:
Zagonetka ljudskog položaja
dostiže vrhunac pred licem smrti...
Svakome čovjeku koji razmišlja, vjera,
predočena solidnim argumentima,
pruža odgovor na tjeskobna pitanja
o njegovoj budućoj sudbini.

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Iz spisa Gaudium et spes, br.18:
Dok je pred smrću nemoćno svako maštanje,
Crkva, poučena božanskom objavom,
tvrdi da je Bog stvorio čovjeka za
blaženi cilj s onu stranu zemaljske
bijede… i ujedno mu omogućuje da u
Kristu bude u zajedništvu sa svojom
preminulom braćom u nadi da su oni
već postigli pravi život kod Boga.

II. Vatikanski koncil (1962.-1965.) - dokumenti

Iz spisa O smrti njihove prve dvoje djece:
U našem braku, Gospodin nam je dao dvoje posebne djece:
Mariju Graziu Letiziju i Davidea Giovannija,
ali nas je zamolio da ih pratimo samo do njihova rođenja.
Dao nam je priliku da ih zagrlimo,
krstimo i potom povjerimo u Očeve ruke,
a sve to s mirom i radošću
kakvu dotad nismo iskusili.

Chiara Corbella Petrillo, službenica Božja (1984.-2012.)

Iz spisa Dušni dan, 1901.:
Dugo sam stojao u prikrajku groblja...
i skršen tuđom bolju radovao sam se u duši,
što mi je dobri Bog dao,
da mi je zdrav dobri otac i mila majka,
da mi je živ brat i sestra mala.
Samo je jedno istrgnuto iz našeg zagrljaja;
ali ta mala nevina sestrica
vesela je danas uz lice Božije,
te se moli za nas da ne sademo s pravoga puta.

Maraković, Ljubomir, književni i kazališni kritičar , povjesničar ,profesor (1887.-1959.)

Pjesma Utišajte se jadikovke (Popijevke kod pokopa):
Utišajte se jadikovke,
O majko suze ostavljaj,
Ne, neplačimo svojih dragih;
Života vrelo grob je taj!

Što značio bi klesan kamen,
Što krasi grobni spomenik,
Kad to bi bio mrtvac pravi,
Ne usnuli tek dragi lik?

To tijelo, po kom pokoj pao,
Kad rastala se duša s njim,
Oživjet opet domala će
Životom višim punijim.

Naskdro duh će kosti hladne
Toplinom zagrijat negdašnjom,
Natočit žile krvlju živom,
Gospodar bit u stanu svom.

Mrtvaci, štono istrulima
Podavala im raka log
Ko ptice u vis vinu će se
U zagrljaju duha svog.

Zeleni tako suho sjeme,
Što mrtvo već u grobu bi,
Pa probiv stapkom iz dubine
O starom svojem klasu sni.

Mrtvaca dragog primi, zemljo,
Mi dajemo ga krilu tvom,
Nek spokojno u tebi sniva
Taj plemeniti srušen dom.

On stan je negda bio duši,
Što Bog je stvori na svoj lik,
Revnovala je u njem mudrost,
Što Isus joj je početnik.

Krij, zemljo, tijelo predano ti,
I znaj, da Stvorac taj će dar,
Taj trag sakriven lica svoga,
Potražit kao svoju stvar.

Nek stigne samo vrijeme pravo,
Da nade sve utiša Bog
Otvorit ćeš se ti i vratit
Mrtvaca sad ti predanog.

Milan Pavelić , prezbiter DI, pjesnik (1878.-1939.)

Iz spisa Pozitivna svrhovitost kazne, 1995.:
Poput patnje, i smrt je sveopća.
Svi znaju da je život kratak,
a smrt stalna. Njoj se ne zna ni dan ni čas.
Svaki čovjek iskusi smrt.
S njom se svatko mora osobno suočiti, jer:
»Tko živ smrti vidjeti neće?« (Ps 89,49a;
usp. Mt 16,28; Lk 2,26; Iv 8,51s; Heb 2,9).
Čovjek može nijekati i zanijekati Božju opstojnost,
međutim nitko živ ne može zanijekati
stvarnost smrti, nijekati
njezinu neizbježnost za svakoga čovjeka.
I bezbožac je osuden na smrt.
I za njega je smrt stvarnost
u pravom smislu riječi.

Stipe Jurič, prezbiter, dominikanac, profesor (1951.)

Iz spisa Tragovi transcedentnoga, 1994.:
Smrt je ili cjelovito i konačno uništenje ljudske osobe,
svijesti i slobode, konac radikalnog i iskonskog nadanja,
ili pak ljudska osoba nošena nadom
koja nadilazi sve postignuto
(spes sperans, a ne spes sperata)
kroz smrt dobiva novi život.
Granica smrti je takva da ne dopušta
ni hod ni pogled »preko«.
Smrt suočuje čovjeka s odlukom:
hoće li se nadati samo unutar
granice vremenitoga ili će se bezgranično nadati,
prepustiti se poletu nade koja transcendira
svu imanenciju svijeta budući da nigdje u svijetu
ne nalazi svoje ispunjenje.
Ako ta transcendirajuća nada
treba imati nekog smisla
baš kao beskonačno transcendirajuća,
onda njezina realnost postavlja pitanje
o njezinom realnom uvjetu mogućnosti.

Stjepan Kušar, teolog, profesor (1950.)

Iz spisa SMRT:
Kad sam u vjeri otkrio da je smrt samo znak i
da ne može fizička smrt izmijeniti ništa,
jer sam vječan, pitao sam se:
koji smisao taj znak ima za naše postojanje,
zašto mu se pridaje tolika važnost,
i zašto tako ozbiljno plaši mnoge?
Ipak trebalo bi da je nazivamo
prijelaz, prolaz, Pasha.
Ona je poput vratiju:
postoji ova strana i ona druga.
Želimo li je ipak nazivati smrću,
treba da joj podamo smisao,
značenje i to ono autentično liturgijska:
mi, umirući slavimo Misu, svoju misu zrelosti.
Mislim doista da je čas smrti,
osobito ako je zreo i svjestan, stvarna Misa
koju svatko od nas slavi nad svijetom.
To je DA stvorenja Stvoritelju.
To je AMEN vjernika.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Ja se mogu odvojiti od Boga i to je
moja stvarna smrt.
Odvajajući se od Života koji je Bog
odvajajući se od Istine koja je Bog
odvajajući se od Ljubavi koja je Bog
odvajam se od Boga
i ulazim u "ne-život"
u tminu, u mržnju.
Bogu koji ne želi tako užasnu stvar
ostaje moć da me upozori.
I upozorava me.
Upozorava me preko boli..

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Pustinja u gradu:
Ne bojte se fizičke smrti koja ne postoji,
bojte se vječne smrti na koju
fizička smrt upućije.
Nje se trebate bojati, rekao bi Franjo.
I znajte da je Bog stvorio bol i smrt
tako strašnima upravo kako bi nam rekao
da je stvarna bol razdvajanja strašna
te da je stvarna smrt - ona druga -
još strašnija.

Carlo Carretto, redovnik (1910.-1988.)

Iz spisa Psihologija straha, 1994.:
Smrt je najveća neprijateljica čovjeka.
Ona je gospodarica svakog straha.
Čovjek je biće stvoreno za život,
a istodobno strukturalno uplašeno i ugroženo smrću.
Samo onda kad pobijedi smrt,
moći će osjetiti što znači
živjeti bez straha i tjeskobe.
Ali kako pobijediti smrt
prije negoli ona pobijedi nas?
Postoji samo jedan način da se to postigne.
Treba naučiti umrijeti prije svoje smrti.
Treba htjeti slobodno umirati.
Kako se to čini?
Tko izađe iz sebe, tko pobijedi sebe,
tko umre sebi,
taj postaje sposoban nesebično ljubiti,
a iskrena, autentična ljubav pobjeđuje svaki strah,
pa tako i strah od smrti.
U ljubavi nema straha.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Umiranje je uvijek bilo teško,
a danas je ono jezivije, usamljenije,
nekako više mehaničko, depersonalizirano i
dehumanizirano.
Ono je takvo jer čovjek nije naučio
susresti se sa smrću dostojanstveno,
prihvaćajući ono što je neizbježno.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Ljudsko biće može zamisliti
pa i prihvatiti činjenicu da drugi umiru,
ali negdje duboko u svojoj podsvjesti
čovjek je uvjeren da on neće umrijeti,
da se smrt događa samo drugima,
a ne njemu.
Međutim, kad smrt ipak pokuca i na
vrata njegove kuće, upotrebljava
razne strategije odnosno psihološke
obrambene mehanizme da ublaži strah
od vlastitog umiranja i same smrti.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Čovjek najviše želi živjeti vječno,
imati puninu života u neprolaznoj
radosti, miru, ljubavi i sreći.
Bog mu sve to u Kristu nudi.
Isus kaže:"Došao sam da imate
život u izobilju." (Iv 10,10)
Jedini uvjet za taj neprolazni život
u punini jest vjera u Boga i život
po Evanđelju, a to znači
život po autentičnoj ljubavi.
U ljubavi nema straha, jer je ljubav
jača od same smrti.
Smrt nije definitivan kraj,
ona je ulazak u život koji nema kraja.
Smrt su vrata koja otvaraju
put u život vječni.

Mijo Nikić, prezbiter DI, psiholog (1953.)

Iz spisa J. Čurić, »O spasonosnom trpljenju«, 1986.:
Kad se s onu stranu groba nadem na Božjem Sudu,
neću dozvoliti da Anđeo Smrti bude onaj koji samo pita,
a ja opet onaj koji samo odgovara.
I ja ću ondje pitati njega!...
Pitat ću ga ono, na što mi nijedna knjiga
— pa ni sama Biblija nije dala odgovora;
ono, čega mi nijedna dogma ni sveukupno
crkveno učiteljstvo kroz stoljeća nije protumačilo;
ono, što nikoja filozofija ni teologija —
a najmanje moja vlatita — nije uspjela riješiti...
Da, pitat ću: zašto čovjek do Spasa dolazi
preko bolnih stramputica patnje?
Zašto nam je život zagorčen
izobiljem zabluda i nasilja?
Zašto toliki nevini bolno stradaju pod udarom Zla?...
Nadam se, da ću ondje konačno čuti odgovor!

Guardini Romano, prezbiter, teolog (1885. - 1968.)

Iz spisa Zapisi o vlastitom umiranju, 1984.:
Svaki ateizam, svaki racionalizam gubi bitku,
jer ne može onom koji umire, i
koji do kraja ostaje konzekventno logičan,
ne može mu baš ništa pružiti u zamjenu.
— Uopće taj odnos s religijom nije tako
jednostavan kao što se to čini mladom,
u svakom slučaju idealističkom čovjeku.
Bio sam i sad još uvijek jesam, uvjeren ateist.
Međutim kad je čovjek bolestan, teško bolestan, i
kad se oko njega događaju smrti, u bolnicama,
onda počinje na drugi način razmišljati o svemu tome.
-Čovjek se u svom strahu
pokušava uhvatiti bilo za što,
pokušava naći bar jednu logičku kukicu o
koju bi ovjesio svoje strahove, svoje bolove,
svoj strah od prijelaza u ništa,
od prijelaza iz punog individualiteta baš u ništa.
Čovjek pokušava tražiti, naći bar neki sićušan razlog
koji bi mu po njegovoj logici omogućavao da vjeruje.
Ta traženja često traju mjesecima, po cijele noći...
Vjerujte, ta su traženja strahovito intenzivna.

Vojislav Kuzmanović, književnik (1930.-1976.)

Iz spisa Zapisi o vlastitom umiranju, 1984.:
Primijetio sam u velikim bolnicama, na Rebru,
kako časne sestre brzo pronađu vjernike,
pitaju ih, žele li svećenika.
Vjernik odgovori da želi.
I onda se njegov krevet ogradi paravanom,
(uopće kreveti umirućih se ograde paravanom) i
onda taj svećenik drži ruku umirućeg,
drži mu cijelo vrijeme ruku, šapće mu,
moli molitve nad njim,
pokušava mu ublažiti strah.
One koji ne vjeruju isto tako ograde paravanom,
ali njima ne dopuštaju da im dođe rodbina,
osim u sate posjeta.
Bolničarke i liječnici imaju previše posla
da bi sjedili uz njih, i oni umiru
a da ih nitko ne drži za ruku,
da im nitko ne pomogne da se osjećaju manje sami.
Pomišljao sam da ću, budem li umirao,
tražiti svećenika, ne zato što vjerujem,
nego jednostavno zato da ne budem sam,
da postoji netko tko će me držati za ruku i
nešto će govoriti. To je velika
prednost onih koji su religiozni...

Vojislav Kuzmanović, književnik (1930.-1976.)

Iz spisa Zapisi o vlastitom umiranju, 1984.:
Ja sam kao novinar i pisac
stekao velik broj poznanstava,
pa čak i nekoliko dobrih prijatelja.
Međutim, nitko me od njih svjesno
ne želi posjećivati.
Odnosno, bolje rečeno, prijatelji me izbjegavaju
posjećivati iz sasvim jasnih razloga.
Identificiraju se tad sa mnom,
prisiljeni su mlsliti na smrt, jer,
zapravo, ja im ne mogu pružiti ugodnu,
lepršavu diskusiju .. .
Ja mogu govoriti bilo o čemu drugome, a
li kad-tad razgovor se uvijek navrati
na ono što je za mene najvažnije —
na moju bolest i smrt.
Zdravi ljudi to ne vole.
Naša civilizacija uopće odgaja ljude
da ne misle na smrt.
I tako ostajem sam, a prijatelji,
kad se nađu zajedno, priznaju jedan drugom
kako su me željeli posjetiti,
ali kako su nekako podsvjesno zaboravili,
nastojali tu odluku potisnuti
što dalje i misliti o nečemu mnogo
važnijem nego što je posjet bolesniku.
To je potpuno jasno. Ja ih ne krivim.
To je jednostavno tako.
Teško je prisiliti čovjeka da dođe
drugom čovjeku i da govori o smrti.
To se zapravo nikad ne događa.
Možda samo kod onih koji vjeruju,
kod onih koji su religiozni,
bez obzira kojoj religiji pripadaju.
Jer, zaista .. . tko bi išao prijateljima
da razgovora o stvarima o kojima
ne žele ni misliti, ni sjetiti ih se.

Vojislav Kuzmanović, književnik (1930.-1976.)

Iz spisa Zapisi o vlastitom umiranju, 1984.:
Ne borim se ni za kakvu ideju,
ne borim se ni za što određeno,
čak ne otimam milijune,
ne izlažem život opasnosti
da bih nešto postigao.
Ja jednostavno umirem, ni za što.
I to ni za što, to je ono što
čovjeku zapravo ne daje mira.
To je ono pred čim su zapravo i
religije ustuknule.
Jer, kad bih bar vjerovao u nešto,
možda bih našao ipak rješenje.

Vojislav Kuzmanović, književnik (1930.-1976.)

Iz spisa Naša je domovina na nebesima, 1991.:
Eshaton je skriven i nedokučiv za nas putnike.
Čovjek se u času smrti svega lišava,
sve ostavlja i Bog je njegova jedina budućnost, On sam.
A Bog je tajna.
Zato je kršćanska eshatologija tajna.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
A što će se dogoditi u času smrti?
Bog će sam zasjati našem biću.
Stat će pred nas u svom svojem sjaju.
Vidjet ćemo ga — ne kroz sliku njegovih djela,
nego izravno, bez posrednika.
Svi će nas u času smrti napustiti,
postat će suvišni.
Ostat ćemo sami s Bogom, licem u lice s njime.
Osobni neizrecivi susret.
Neopisivi dodir njegove blizine.
Susret bez svjedoka.
Svi sadržaji našeg zemaljskog života
postaju bespredmetni.
Boga upijamo kao jedini sadržaj svojeg bića.
To će biti događaj naše smrti.
U tom će nam trenutku postati jasno
da nam je Bog uvijek bio neizrecivo blizu,
i onda kad smo mislili da je daleko.
I vidjet ćemo da je neusporedivo veći i
ljepši od svih predodžaba i
slika koje smo u njemu tkali.
Zasjat će nam tako silan i sjajan,
i sve će naše misli, osjećaje, pokrete
zauvijek ispuniti samim sobom,
prožeti i osvojiti.
Bit ćemo u njega uronjeni,
od njega poneseni i svladani.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
Kad u času smrti stanemo oči u oči s Bogom,
kad nam njegovo svjetlo prožme čitavo biće,
vidjet ćemo se prvi put onakve
kakvi uistinu jesmo.
To će biti strahovito zaprepaštenje.
Ugledat ćemo svu svoju tvrdoću,
sebičnost, okrutnost, zloću.
U jednom će trenutku pasti sve maske i iluzije.
Pred našim će očima osvanuti gola,
ničim uljepšana istina o nama samima...

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
Susret s Bogom licem u lice
bit će u isto vrijeme radostan i bolan.
Doživjet ćemo Boga kao vatru koja pali i
sažiže sve nečisto u nama.
U toj će vatri doslovce izgorjeti naše srce —
naše sitno, sebično, grešno srce —
a rodit će se novo, očišćeno,
za Boga spremno, preobraženo srce.
Dakle, u trnutku smrti doživjet ćemo
susret s Bogom.
Taj će susret biti i susret s nama samima,
naš sud, naše čišćenje, naše novo rođenje...

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
Naša je smrt vrlo slična Isusovoj smrti i
ujedno od nje posve različita.
I mi prolazimo kroz mrak tjeskobe,
kroz bol rastanka, kroz rasap,
rušenje, kao i Isus.
To nam je ostavio.
Ali Isus je kroz vrata smrti prolazio SAM,
natovaren grijesima svih ljudi.
Spustio se u za nas nedokučive
dubine mraka, napuštenosti,
na dno poniženja, do samog ništavila.
Tamo ga ne možemo i ne moramo slijediti.
On je utro put. Mi ne umiremo sami.
On nas doslovce nosi kroz vrata smrti
u Božje naručje. Njegov krik:
»Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
na licima umirućih kršćana pretvara
se u smiješak smirenog predanja u ruke Božje.
U njemu je već prisutan sjaj uskrsnog jutra.
U susretu s Isusom Kristom u času smrti
već postajemo dionici slave njegova uskrsnuća,
premda još čekamo trenutak vlastitog uskrsnuća.

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Što poslije smrti, 1984.:
Isus je bio najdivniji u času
svojega životnog predanja,
u vrhunskom trenutku ljubavi — na križu.
Mi u svojoj smrti usvajamo to predanje,
urastamo u njegovu smrt (v. Rim 6),
ulazimo u njegovu ljubav, kao što je on,
umirući, ušao u našu grešnost.
»Njega koji ne okusi grijeha,
Bog za nas grijehom učini« (2 Kor 5,21).
Ono što smo mi po svojoj najdubljoj tragici,
to je on postao po solidarnosti s nama.
Postao nam je bliži no što
smo mi sami sebi.
Umirući, iskapio je svu bol naše smrti i
uništio njezin žalac.
»Kristova pobjeda proguta smrt.
Gdje je smrti tvoja pobjeda?
Gdje je smrti tvoj žalac?« (1 Kor 15,54—55).

Alfred Schneider, prezbiter, teolog, DI (1931.-2016.)

Iz spisa Život - dar i milost, 1991.:
Smrt nije slavlje,
ali postaje blagoslovljena
vrata vječnog slavlja,
sestrica ako je gledamo kroz vizuru
smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Celestin Tomić, prezbiter (1917.-2006.)

Iz spisa Sunday Times Magazine, 1982.:
Što dulje živim, to više me ispunja tjeskoba.
Čini mi se upravo nepristojnim
da neko nadživi devet desetljeća.
Sigurno sam nešto teško zgriješila.
Krajnje je vrijeme da Gospodar Smrti
pokuca na moja vrata i zavikne:
"Bilo je dosta - polazimo!"

Margaret Ethel Storm Jameson, spisateljica (1891.-1986.)

Iz spisa Briga za teško bolesne i umiruće, 1989.:
Čitav je zemaljski život u nekom smislu
usmjeren prema svojemu svršetku
koji se zbiva u smrti, kroz umiranje.
Stoga je pitanje o značenju
i smislu tog posljednjeg stadija života neizbježivo.
Tvrdi se da je smrt čovjeku naravna jer svi umiru.
Kad bi bila sasvim naravna,
smrt ne bi predstavljala nikakvih problema.
A ipak, ona je stvarnost
kojoj se čitavo ljudsko biće protivi. .

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Briga za teško bolesne i umiruće, 1989.:
Smrt je čovjekova najvjernija i najnepoznatija pratilica.
Uvijek stiže sigurno, ali prerano, iznenada, neočekivano.
Nitko nije proučio smrt, naučio umrijeti.
Sve je naše ljudsko znanje o smrti samo
»docta ignorantia« — učeno neznanje.
Nijedan čovjek ušavši u smrt nije prošao kroz nju
pa se vratio s one strane
da bi nas izvijestio o svojemu iskustvu.
To nam izmiče.
Zato smrt za nas ostaje tajna, misterij.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Umrijeti u ljudskom dostojanstvu, 1985.:
Smrt se naziva jedinom
sigurnom činjenicom ljudskoga života.
Dolazi kao posljednji i završni,
ako ne i najviši događaj u njemu.
Sam život, da bi bio ispravno vrednovan,
treba promatrati ne samo u svjetlu
njegova početka, njegova vremenskog tijeka i razvoja,
nego i u svjetlu njegova ovozemnog završetka,
a to je smrt.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa "Caritas" u bolesti i umiranju, 1986.:
Sasvim osobiti vidik pratnje umirućih
sastoji se u tome da pomogne umirućem
kako bi otkrio smisao i vrijednost
toga životnog razdoblja,
da uvidi da je vrijedno
živjeti ga do kraja.
U susretu s čovjekom koji je svoj život
proživio besciljno, promašeno,
osobita dužnost i prilika okoline
bit će da mu na prikladan način
pruži mogućnost novoga gledanja i
vrednovanja čitava života;
a onome tko ne vjeruje,
da ponude svjetlo vjere i nade.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa "Caritas" u bolesti i umiranju, 1986.:
Činjenica je da pred tamnom koprenom smrti
čovjek zastaje i odlučuje se
za vjeru ili nevjeru.
Prigrli li vjeru, njegov se duh neograničeno
predaje osjećajima pouzdanja i nade u Boga,
kao jedinu stvarnost koja ostaje od sjene smrti.
Smrt gubi izgled sveponištenja i
zadobiva vidik dovršenja, zaokruženja života.
Odluči li se za nevjeru,
čovjek nužno hrli u naručje ništavilu...

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Umrijeti u ljudskom dostojanstvu, 1985.:
Smrt je za kršćanina ne samo posljednji
važan događaj njegova života nego i
dies natalis, rođendan za nebo, radostan događaj.
Ona mu pruža mogućnost da iz ovozemnog
vremenitog života, pashalnim otajstvom smrti i
uskrsnuća Isusa Krista, prijeđe u zajedništvo
vječnoga života svetih s Bogom.
U tom svjetlu gledanja na smrt kršćanin
ne može ostati ravnodušan pred pitanjem
kakvim će umiranjem završiti život i
kako će se pripraviti za taj tako značajan događaj.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Eutanazija - smrt po vlastitom ili tuđem izboru,: 1985.
Čovjek prima život od Boga kao dar i zadatak koji,
u ovom prostorno-vremenskom postojanju i
poslanju, treba ostvariti.
Život, ukoliko je dar, zahtijeva zahvalnost.
Ukoliko je zadatak, zahtijeva suradnju čovjeka
u čuvanju i razvijanju svih onih kvaliteta
za koje je život temelj i preduvjet.
Odbaciti život a izabrati smrt,
pa i onu »iz samilosti«,
znači »baciti dar u lice darovatelju»,
što je znak duboke nezahvalnosti.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Eutanazija - smrt po vlastitom ili tuđem izboru,: 1985.
Smrt je, u svjetlu vjere,
čovjekov posljednji neprijatelj,
koji treba da bude nadvladan i uništen.
Stoga ona ne može nikada biti predmet
slobodnog izbora jednog vjernika,
niti kao cilj, niti kao sredstvo
da se postigne neki drugi cilj.
U to ozračje, kad je riječ o eutanaziji,
valja smjestiti i zapovijed »Ne ubij«,
bilo da se radi o vlastitom ili o tuđem životu.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Eutanazija - smrt po vlastitom ili tuđem izboru,: 1985.
Kad je smrt blizu i kad je neizbježiva,
a raspoloživa sredstva,
ukoliko bi bila primijenjena,
imala bi za učinak samo oskudno i
bolno produženje života,
tj. bila bi nedjelotvorna,
slobodno je odreći se tih sredstava,
održavajući i dalje onu »normalnu njegu«.
I, dosljedno tome,
»liječnik nema razloga za tjeskobu,
kao da nije pružio pomoć osobi u pogibelji«.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Deklaracija o Eutanaziji - Uz petu obljetnicu: 1985.
Smrt za kršćanina ne predstavlja katastrofu.
On u njoj vidi neizbježivi,
ali sastavni dio života.
I dok smrt označuje kraj života na Zemlji,
otvara ulaz u besmrtnost.
Stoga se na taj čas treba svjesno pripraviti.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Briga za teško bolesne i umiruće, 1989.:
Umrijeti u dostojanstvu znači umrijeti u
pravi trenutak, vlastitom naravnom smrću,
tako da su poštivane sve sastavnice i
odrednice ljudske osobnosti.
To je nastojanje da umiranje postane
osmišljeno i svjesno proživljeno
dovršenje života.
Umiranje tada više ne znači morati umrijeti,
već smjeti umrijeti.
Umiranje tada više nije zasužnjujuće,
već oslobađajućc.
To je umiranje u miru sa samim sobom,
s drugima i s Bogom.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Briga za teško bolesne i umiruće, 1989.:
Dostojanstvo umiranja pretpostavlja i
zahtijeva da se ono odvija, koliko je moguće,
pri punoj svijesti i da je umirući
svjestan onoga što se s njim zbiva.
Ima pravo na istinu.
Drugim riječima, umirući ima pravo na to
da bude obaviješten o stvarnome stanju
svojega zdravlja odnosno bolesti i
tijeku umiranja u koje je već ušao.
Dakako, toliko i tako da mu istina
bude na dobro, na rast u osobno svjesnom
prihvaćanju stvarnosti i predanju u
ruke Gospodara života i smrti.
Istina mu ne smije biti nepravedno uskraćena
niti pak bezobzirno bačena u lice.
Istinu mu treba darovati,
priopćiti u ljubavi.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Umrijeti u ljudskom dostojanstvu, 1990.:
Kršćanin se može, više nego drugi,
prizivati na pravo dostojanstva u umiranju.
Više nego drugi, kršćanin može umrijeti u
ljudskom dostojanstvu.
On je kadar svjesno i slobodno prihvatiti i
proživjeti svoje umiranje,
jer zna da smrt nije korak u nestanak,
već pouzdano predanje u ruke Oca,
koji »nije Bog mrtvih, nego živih«.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Čuvari života. Radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, 1988.:
Zaboravlja se da nije zadaća medicine
da se bori protiv smrti kao takve.
Ona se bori protiv patološke pojave
smrti a za očuvanje i unaprjeđenje života.
(…) Pogrešan pristup životu i smrti
rađa tjeskobnim i neljudskim pristupom
činjenici umiranja i smrti,
a to za sobom povlači i neljudske ponude
za dovršenjem ljudskog života. (…)
Medicina je u pogibli da zbog brige
za mnoge izdvojene vidike zdravlja i
borbe protiv bolesti izgubi čovjeka,
i da se tako i sama onečovječi.

Valentin Pozaić, biskup, teolog , filozof (1945.-2023.)

Iz spisa Susreti s umirućima, 1981.:
Cijeloga života to nije trebalo da bude istina,
a sada to treba uzeti ozbiljno:
ja moram umrijeti.
Cijeloga života skupljaju se strahovi
oko jedne točke: ja ne želim biti 'mrtav';
ni društveno mrtav, ni duševno mrtav,
ni tjelesno mrtav.
Cijeloga života uvijek nanovo:
strah pred 'uništavajućom' presudom,
strah pred 'vijestima' koje me ubijaju
u mojemu osjećaju vrijednosti,
strah od rastanka i osamljenosti,
strah da više nitko ne ide sa mnom,
da ja više 'ništa' ne vrijedim,
da ja više ništa ne činim,
da mi nitko više ne može pomoći...

Kurt Lückel, teolog , spisatelj (1935.)

Iz spisa Susreti s umirućima, 1981.:
Čovjekovo otuđenje, otuđenje od samog sebe,
od svojega tijela i života,
od svojih bližnjih i okoline,
jedva da se može bilo gdje drugdje
tako grubo doživjeti kao na granici života i smrti.

Kurt Lückel, teolog , spisatelj (1935.)

Iz spisa Pismo ocu, 4. travnja 1787.:
Budući da je smrt (da budem precizan)
prava konačna svrha našega života,
ja sam se u posljednjih pet godina
dao na to da tog pravog, najboljeg prijatelja ljudi
upoznam tako dobro da mi misao na nj
ne samo ne zadaje nikakva straha već da mi i
donosi veliku utjehu i mir duha.
Zahvaljujem svome Bogu što mi je dao sreću i
priliku da smrt spoznam kao ključ naše prave sreće.
Nikad ne idem u krevet a da pritom ne pomislim kako,
ovako mlad kao što jesam,
slijedećeg dana mogu i ne biti više živ.
I nitko tko me poznaje ne će moći da kaže
da sam u međusobnim odnosima mrzovoljast ili žalostan.
Za tu sreću ja zahvaljujem svakog dana
svome Stvoritelju i od sveg srca
želim tu sreću svima svojim bližnjima.

Wolfgang Amadeus Mozart, skladatelj (1756.-1791.)

Iz spisa J.Toulat, Bolesnici i smrt:
Želim li znati istinu o
približavanju svoje smrti?
Da, svakako!
Želim da me se obavješćuje o
mom stanje bez prikrivanja istine.
To spada na ljudsko dostojanstvo.
Uostalom, želim više svjesnu
nego nenadanu smrt.

Jacques Monod, znanstvenik, nobelovac, filozof (1910.-1976.)

Iz spisa J.Toulat, Bolesnici i smrt:
Radije bih umro pri punoj svijesti o tome.
Volio bih da mognem sav svoj život
stisnuti u šake i
da imam vremena prikazati ga Bogu.

Guy de Larigaudie, novinar, spisatelj (1908.-1940.)

Iz spisa J.Čurić, O spasonosnom trpljenju, 1986.:
On entre,on crie: et c'est la vie!
On crie, on sort: et c'est la mort!
Ulazimo u svijet plačući: to je život!
Odlazimo također plačući: to je smrt!

Victor-Marie Hugo, spisatelj (1802.-1885.)

Iz spisa Salezijanske Vijesti, 1925.:
Nisam više bezvjerac kao što sam bio jučer.
Vjerujem u vrhunaravni svijet,
i nadam se, da ću umrijeti
u rukama jednog katoličkog svećenika,
koji će moju dušu preporučiti Stvoritelju.

Victor-Marie Hugo, spisatelj (1802.-1885.)

Iz spisa J.Čurić, O spasonosnom trpljenju, 1986.:
Tout partir, c'est un peu mourir!
Svaki je rastanak u životu predokus smrti...
I ne samo predokus, nego formalan udio,
formalan ulomak onog preminuća,
kojim će jedamput skončati naša zemaljska avantura.
Cijeli svijet je pozvan da preobražen uđe u
Blaženstvo „kroz Veliku Ekstazu" definitivnog preminuća,
kojoj preludiraju uzastopne postaje
povijesnog našega Križnog Puta.

Josip Ćurić, filozof, teolog (1926.-2012.)

Iz spisa Čovjek - jedino smrtno biće u svijetu, 1997. :
Zapravo, naš smrtni čin cjelovitog htijenja
značit će "odskok" iz vremena u Vječnost,
i kao takav, bit će neopoziv.
Razumije se da će onda i sama smrt,
ispunjena tim integralnim zahvatom,
biti neponovljiva.
Umrijet ćemo, eto, samo jednom.

Josip Ćurić, filozof, teolog (1926.-2012.)

Iz spisa Čovjek - jedino smrtno biće u svijetu, 1997. :
Novorođenče kao takvo, puki je
svežanj mogućnosti i treba da se tijekom
smrtnog života do-reče, do-stvori.
Prema tome, svaki pozemljar iz dana u
dan postupno, djelomično sriče svoju
životnu frazu, svoj identitet.
Istom kod preminuća bit će taj
iskaz definitivan.
Istom u smrti past će konačna
čovjekova odluka - na DA ili NE u
pogledu integralne čovječnosti,
naš AMEN ili ANATEMA pred licem
Boga Stvoritelja.

Josip Ćurić, filozof, teolog (1926.-2012.)

Iz spisa J.Čurić, O spasonosnom trpljenju, 1986.:
Postoji samo jedan Ulaz u životniji Život —
i to je Smrt...

Pierre Teilhard de Chardin, prezbiter, teolog i filozof (1881.-1955.)

Iz spisa Učimo starjeti, 1980.:
Svaki čovjek osjeća, dok umire,
najveću potrebu da se pred licem smrti
ne nađe sam — kao da je prisutnost čovjeka
(makar i nevjernika) garancija Božje prisutnosti...

Paul Tournier, liječnik, spisatelj (1898.-1986.)

Iz spisa Bog naše budućnosti:
Rekao bih da smijem imati to pravo da se bojim smrti.
Napokon, i Isus je iskusio taj strah na Maslinskoj gori.
Ovoga trena ne mogu tvrditi
da imam užasan strah pred smrću.
Još sam, hvala Bogu, dobro, zar ne?
Da bi nekom kršćaninu unaprijed
bilo zabranjeno bojati se smrti,
to ne mogu prihvatiti. Ja očekujem.
Ako se bojim smrti, predat ću se Bogu u
ruke sa svojim strahom,
a ako se ne bojim smrti, i to je dobro zar ne!
Ima ljudi koji umiru smireno, bez straha.
Ali upravo tu ponovno je nešto
što izmiče mojoj kompetenciji,
radi li se o jednom ili
drugom načinu umiranja.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Solidarnost s mrtvima, 1980.:
Sjećanje na mrtve,
vlastite ili one zaboravljene,
postaje po sebi molitva,
makar se pri tome ne zazivali ili
još ne zazivali »sveci« izričito,
i ne moli'o se za njihov zagovor.
Ti mrtvi uzimaju nas u nekoj mjeri
u tom sjećanju u svoj vlastiti krug,
uvlače nas u svoju šutnju, stišavaju
bučnu svakidašnjicu i tako pripremaju
u nama onu smirenost u svim pojedinostima
svakidašnjice u kojoj se zaista možem o Bogu moliti.
Molitvi je potrebna sigurno samoća i šutnja,
no ona se ne umanjuje,
nego pojačava ako čovjek u sjećanju na mrtve
izlazi iz svoje svakodnevice i
upravo u tom sjećanju anticipira,
koliko je to moguće, i svoju vlastitu smrt
kao zalaz u tek pravu zbilju, a to je Bog...

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Uskrsnuće tijela, 2008. :
Preminuli ostaje "povezan" sa
stvarnošću svijeta, s njegovom sudbinom
kao i s vremenom,
unatoč tome što jedva možemo "zamisliti"
takvu trajnu svjetopripadnost i što je o
njoj u Pismu sadržano tako malo
prikladnih izrijeka...
Umrli time ostaju (usprkos visio beatifica)
povezani sa sudbinom svijeta.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Uskrsnuće tijela, 2008. :
Ako je i ukoliko je smrt kao
ljudski čin događaj, koji čitavo
čovjekovo životno djelo skuplja u
jedno dovršenje, i ako se u smrti
pragmatički, kako to kaže Eutih, zbiva
ono što se mistično zbilo u sakramentalnim
vrhuncima kršćanskog života u krštenju i
euharistiji, tj. sličnost s Gospodinovom
smrću, onda smrt mora značiti vrhunac
spasenjskog djelovanja i prihvaćanja
spasenja.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa O teologiji smrti, 1969. :
U smrti se čovjeku događa kao cjelini,
nešto što je, konzekventno, od esencijalne
važnosti za njegovu dušu također:
njegova slobodna, osobna samoafirmacija i
samorealizacija je definitivno ostvarena
u smrti.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Temelji kršćanske vjere, 2007. :
Usmjerenost cijele čovjekove egzistencije
prema smrti pripada u osnovi kao
su-određujući moment u svaki traktat o
dimenziji ljudske egzistencije,
u teologiju duha i spoznaje,
u teologiju slobode,
u teologiju ljudskog suživota i ljubavi,
u kršćanski opis temeljnih ostvarenja
ljudskog postojanja (tjeskoba, nada,
radost, očaj, povjerenje itd.)
i tako redom, jer taj "bitak za smrt"
suodređuje sve u ljudskom životu i
otkriva mu njegovu upitnost,
njegovu otvorenost za otajstvo i
njegovu konačnu ozbiljnost.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Temelji kršćanske vjere, 2007. :
...umiranje za kršćanskog čovjeka ne može
biti nešto što ga se samo usput tiče i
što bi sada smio po mogućnosti što
više potisnuti.
On treba u životu živjeti sa smrću.
To je ponajprije i u osnovi zbiva po svim
onim ostvarenjima slobode u kojima čovjek
opušteno prihvaća konačnost svoga svijeta
i okoline i sebe samog, nadajući se onom
nedohvatljivom, te tako napušta pokušaj
da apsolutizira bilo što doživljeno
neposredno po samom sebi.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa O teologiji smrti, 1969. :
Čovjek ne bi trebao žuriti prema
svojoj smrti kao prema konačnom
kraju svoje egzistencije,
nego kao prema bekonačnom kraju.
Ne prema smrti koja je konzumacija praznine,
konačnog ispražnjenja života u besmisao,
nego prema smrti koja je valjano ispunjenje
njegove egzistencije.
To, dakako, može biti učinjeno samo u vjeri.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Teološki spisi, 2008.:
Kada smrt nekog šutljivo pogleda,
koja sve pretvara u svoju ništetnost i
upravo tako, ako ju se samo voljno prihvati
- tako i samo tako - ne ubija nego
što više preobražava, oslobađa u slobodu,
koja se više ni na što poziva niti oslanja,
ali tako postaje bezuvjetnom.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Teološki spisi, 2008.:
Isus nas nije otkupio 'prigodom' svoje
smrti u nekom moralnom činu poslušnosti,
ljubavi, itd, što sa smrću kao takvom
ne bi imalo ništa zajedničko,
nego se to spasenje zbilo upravo time
da je smrt kao pojava grijeha,
kao očitost praznine i bezizlaznosti
grijeha, kao nazočnost vječne tame i
napuštenosti od Boga bila prihvaćena u
vjeri, nadi i ljubavi i bila preobražena
u pojavu poslušnoga predanja čitavoga
čovjeka neshvatljivosti svetoga Boga
usred izgubljenosti i udaljenosti.
To valja uvijek imati pred očima kad se
želi pravo shvatiti suumiranje opravdanog
čovjeka s Kristom u milosti.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Come sentire la festa del Natale, 1986.:
Božić je zato za Isusa kao i za nas
početak smrti.
(...) Božić je početak čovjeka koji
treba umrijeti – kao i za nas –
jednim činom, najvišim činom svoje
vjere i poslušnosti.
Kada prilazimo s vjerom pred jaslice
novorođenoga, trebamo vidjeti da tu
započinje sumrak, nazvan smrt,
koji jedini spašava, jer je njegova
praznina ispunjena nerazumljivošću
bez imena Božjega.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Temelji kršćanske vjere, 2007. :
… kroz smrt – ne nakon nje – postoji
postignuto konačno važenje čovjekovog
slobodno vremenski navršenoga opstojanja.
Ono jest to što je postalo,
oslobođeno važenje onog nekoć vremenskog
koje je nastalo u duhu i slobodi te
koje je zato stvorilo vrijeme
kako bi bilo, a ne kako bi dalje trajalo u vremenu.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa O teologiji smrti, 1969.:
Stoga što je smrt permanentno prisutna
u cjelokupnosti ljudskog života,
biološki i u aktualnom konkretnom
iskustvu individualne osobe,
smrt je također čin ljudske slobode.
Opažamo da čovjek mora umrijeti
svojoj smrti u vlastitoj slobodi.
On ne može izbjeći smrti koja mu se
nameće kao da je djelo njegove slobode.
No, kako umire svojoj smrti i
kako ju razumijeva, o tome ovisi
odluka njegove slobode.
Tu on ne podnosi nešto što mu je nametnuto,
već što sam izabire.
To će reći kako je u činu umiranja
svoje ljudske egzistencije čovjek
u nužnosti slobodno prihvatiti svoj stav prema smrti.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Temelji kršćanske vjere:
No, možemo li mi današnji iz sebe
još uvijek ponovno steći to uvjerenje
o trajnosti osobnoga opstojanja
unatoč biološkoj smrti,
pri čemu bi u ovom trenutku najprije
moglo biti svejedno kako ćemo nazvati
to uvjerenje, metafizičkom spoznajom,
religioznim uvjerenjem ili etičkim postulatom?

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa O teologiji smrti, 1969.:
Smrt je po svojoj vlastitoj biti
osobno sebe-dovršenje, ‘vlastita smrt’.

Karl Rahner, teolog, Družba Isusova (1904.-1984.)

Iz spisa Moralno - religiozni odgoj djeteta, 1979.:
Vjera nam kaže da smrt nije svršetak,
nego početak vječnog života;
početak neizmjerne sreće za kojom težimo.
Znamo da sve ovo što ovdje gradimo
treba da bude temeljito pročišćeno i
preobraženo, ali da ostaje.
Život će trijumfirati na svršetku.
Ono što nam ovdje izgleda kao umiranje,
davanje i totalno upropaštavanje sebe,
to je najplodniji razvitak
života za nas i za druge:
»Tko hoće sačuvati svoj život,
izgubit će ga, a tko izgubi radi
mene svoj život, naći će ga« (Mt 16, 25).
Tko daje svoj život za druge
iz ljubavi — kao Krist Gospodin,
koji je umro za sve,
prijatelje i neprijatelje —
taj ga razvija više od svih drugih,
taj će ga naći čitava i čudesno obogaćena.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Čovjek pred licem smrti, 1971.:
Svi više-manje uspješno filozofiramo
o smrti općenito pa kako se ona javlja
prirodnim tokom,
ali manje uspješno filozofiramo
kad se radi o smrti koja osobno
mene pogađa;
kad se radi o »mojoj vlastitoj smrti«.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Čovjek pred licem smrti, 1971.:
Umirućeg treba spremiti za prijelaz!
Te metode svjedoče nam kako se umirući
oslobađa od svoje osamljenosti,
pomalo se oslobađa straha,
miri se s idejom svršetka,
baca svoj pogled s onu
stranu groba u budućnost.
To se izvodi trajnim,
strpljivim otvorenim i zgodno
psihološki smišljenim dijalogom.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Čovjek pred licem smrti, 1971.:
Najveća promjena prouzročena smrću
jest što smrću čovjek prestaje
biti putnik (viator).
Nema više mogućnosti da napreduje,
da stoji na istom mjestu,
da nazaduje;
u vječnosti će biti takav
kakav je bio na času smrti.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Čovjek pred licem smrti, 1990.:
Svakom čovjeku smrt,
ma kako bila prirodna,
ostaje prijetnja uništenja.
Stoga je shvatljivo da izbjegavamo
misao na smrt, kao i kontakt s njome.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Čovjek pred licem smrti, 1990.:
Čovjek koji vjeruje s povjerenjem
očekuje svoj svršetak, očekuje nagradu za
pregnuća, ovdje na zemlji, smirene savjesti,
jer je uredio svoje račune s Bogom
preko sakramenata, kao izbavljenje
očekuje drugi život.
To je kod umirućeg nešto što se ničim
ne može zamijeniti, što smo bar iz ljubavi
svi dužni bolesniku doprinjeti.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Čovjek je kao rijeka: ima svoj izvor i svoj kraj.
Kao što se rijeka definira svojim ušćem,
tako se i čovjek definira
svojim ovozemnim krajem.
Čovjekov je kraj njegova smrt.
U procesu čovjekova življenja
svoje sigurno mjesto ima i
proces njegova umiranja.
Nema tu ničeg neprirodnog;
umiranje je logičan proces
čovjekove naravi.
Kao što rijeka od Izvora
neminovno kreće svojem ušću,
tako i čovjek, bez iznimke,
korača prema svojoj smrti.
Na tom putu čovjek se nikad
ne miri sa svojim krajem i rado se
hvata ukoštac sa smrću.
Ipak rezultat te neravnopravne borbe
uvijek je predvidiv —
smrt je ta koja zadaje zadnji udarac.
To je poraz čovjekove naravi.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Umiranje kao proces koji
vodi u smrt može se nadvladati.
Učinio je to već Sokrat.
Smrt se tada dočekuje uzdignute glave,
a njezina je pobjeda polovična:
čovjek, naime, iz poraza izlazi
kao moralni pobjednik.
Smrt se ne može prevladati.
Iako je ona, kako netko reče,
pravi nadahnjujući genij čovječanstva,
ona je uvijek poraz svih
čovjekovih ovozemnlh pobjeda.
I najsilnijem silniku
drzovito se smije u lice.
Pred smrću smo svi jednaki i
to je konačna pravda koja izravnava
sve račune nečijeg života.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Naglašavam, moliti za umiruće
gesta je velike ljubavi.
Mnogi umiru osamljeni i
odvojeni od drugih,
od svojih, u bolnicama ili bilo gdje;
upravo njima je najviše potrebna
neka ruka koja bi ih pridržala,
neki čovjek koji bi bio uz njih i
tješio ih u tom odlučnom i najsudbonosnijem
trenutku njihova životnog puta.
Te upaljene i prestrašene oči,
često izmorene, kruže tražeći kakav dobri i
razumijevajući pogled koji bi ih ohrabrio.
Njihov duh počesto uzalud traži utjehu,
toplu riječ, prisutnost svećenika,
koji je u tom momentu veza ovostranog s
onostranim i koji će kazati
riječ oproštenja i ohrabrenja.
To je veoma dobro shvatila majka Terezija
dok je u Kalkuti kao svoju prvu akciju
otvorila dom umirućih u
bivšem hramu božice Kali.

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Svećenik i bolesnik, 1979.:
Nekadašnji su propovjednici o
posljednjim trenucima nekog čovjeka
upotrebljavali riječi:
»Trenutak od kojeg zavisi vječnost.«
Fraza nipošto nije pretjerana.
Pomoći nekome da unatoč loše provedenom životu
umre pomiren sa svojim Bogom,
spasiti njegovu dušu za vječnost,
gesta je neprocjenjive ljubavi.
One naime Isusove riječi desnom razbojniku:
»Još danas ćeš biti sa mnom u raju« (usp. Lk 23, 34)
nisu upućene samo onome koji je visio
zajedno s Gospodinom.
Isus je došao da spasi grešnike i
umro je na križu baš zbog njih —
On otkupitelj čovjeka.
A to je divno izrazio Ezekiel
kad Bogu stavlja u usta riječi:
»Života mi moga — riječ je Jahve Gospoda —
nije meni do smrti bezbožnikove,
nego da se odvrati od zloga puta svojega
i da živi« (Ez 33,11).

Antun Tonči Trstenjak, prezbiter DI, spisatelj (1944.)

Iz spisa Kad umrem:
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.

Pablo Neruda, pjesnik (1904.-1973.)

Iz Pisma od 18. IV. 1961.:
Ako čovjek ima pred očima
siguran dobar cilj,
taktično i uporno provođenje
svojih zamisli će prije uroditi
plodom nego prevelika radikalnost.
Samo je smrt ta, koja radikalno
kida s ovim svijetom...

Albe Vidaković, prezbiter, skladatelj, dirigent (1914.-1964.)

Iz spisa Živjeti unatoč smrti u sadašnjosti i budućnosti, 1970.:
Smrt napada čovjeka.
Ona ga hvata u vrijednosti djela
koje je on u svom životu izveo
i u onome što on sam jest.

Edward Schillebeeckx, prezbiter, dominikanac, teolog, profesor (1914.-2009.)

Iz spisa Mysterium Mortis, 1962.:
Što želim u budućnosti,
moram započeti već sada.
Brojnim, sitnim odlukama u životu
moram se vježbati za najveću,
posljednju odluku u smrti.
Moram se obratiti, i to sada,
ako iskreno želim obraćenje u smrti.
Svako odlaganje zapravo je laž [...].
Tko mi jamči da ću na kraju
promijeniti usmjerenje svoga života...

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Mysterium Mortis, 1962.:
Smrt je doista ,dies natalis’,
rođendan našeg duha,
naš prvi posve osobni čin,
jer se u njoj duh oslobađa
od materijalnog principa
koji ga spoznajno ograničava i
u htijenju zatvara.

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Otkupljena smrt:
Sad oko mene sve postaje svijetlim.
Sakrivenost je nestala.
I sad je tamo (ovdje) sve ono što sam
u svom životu očekivao...
Srce mi je prestalo kucati.
Ali, u međuvremenu sam dostigao
srce svemira.
Sakupio sam svemir u svom srcu.
Sad stojim licem u lice s uskrslim
Kristom, jer je sve oko mene,
i unutar mene,
postalo Njemu prozirnim.
Taj sam trenutak očekivao u tajnosti,
cijelog svog života.
Sad izgovaram jedinu riječ koju
u svojoj ljubavi mogu izreći i
koja ukratko izriče i sažima cijeli
moj život, sve snove čovječanstva i
žudnju svemira: 'Ti'.

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Mysterium Mortis, 1962.:
Sreća za koju smo stvoreni zahtijeva
da budemo i da jesmo, na sliku onoga
što jest Bog, duhovni i slobodni.
A sad, ne samo da činjenica da jesmo
slobodni uključuje nužno pogibelj grijeha,
nego također činjenica da smo duhovna
bića uključuje da će nužno doći jedan
dan u kojem će svaki od nas ući u
stanje vječnosti; ali ako se ovo
ovjekovječenje tiče nas samih ovako
kakvi stvarno jesmo, moramo pričekati
da se svatko od nas nužno ovjekovječi
posredstvom temeljnog izbora
vlastite slobode: jedni se ovjekovječuju
u tili čas za vječno rođenje koje mi
označujemo riječima Nebo ili vječni život;
drugi pak u trenutku poraza i osjećaja
nezadovoljstva za ono što Biblija i
Predaja označuju govoreći o
vječnoj smrti, drugoj smrti ili paklu.

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Živjeti iz nade, 1970.:
U smrti se čovjeku otvara mogućnost
za prvi potpuno osobni čin;
time je smrt pravo mjesto
samo-osvještavanja, slobode i
opredjeljenja za vječnu sudbinu.

Ladislaus Boros, prezbiter DI, teolog (1927.-1981.)

Iz spisa Bilješke, 1—2. II 1967.:
Smrt ne mogu pripremiti kao neko predavanje,
već moram uvijek biti spreman na nju.
Međutim, mogu se i moram se spremati
na nju indirektno svojim životom,
svojim radom, svojom molitvom i
svojom patnjom.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. I 1965.:
Budući da me Gospodin s osobitom
ljubavlju vodio 85 godina,
to je znak da će mi dati također i
sretnu vječnost.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. II 1959.:
Pozdravljam smrt kao
voditeljicu k Spasitelju.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. II 1961.:
Smrt me vodi k Spasitelju,
k trojedinom Bogu. Čekam je.
Ali ne besposlen,
nego u besprekidnu radu,
dok me Gospodin ne zovne.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. II 1961.:
Nadam se da ću biti svakog dana
spreman da me pozove.
Najdraže će mi biti ako to bude
usred posla.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 3. VII 1967.:
Spasitelj na križu:
blago onome tko umire a može mu biti
bar donekle sličan.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa Bilješke, 4. III 1963.:
Želim umrijeti da budem s Kristom.
To je raspoloženje s kojim ću gledati
prema svojoj smrti, kad god ona došla.

Augustin Bea, kardinal DI, znanstvenik (1881.-1968.)

Iz spisa La Priere:
U trajanju, što nas glođe mrvu po mrvu
mi želimo biće bez manjka;
u smrti, mogao bih reći,
mi tražimo Život.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Kroz smrt, obitelj se ne uništava, ona se transformira:
Kroz smrt, obitelj se ne uništava,
ona se transformira,
dio nje odlazi u nevidljivo.
Vjerujemo da je smrt odsutnost,
kada je diskretna prisutnost.
Vjeruje se da stvara beskrajnu udaljenost,
dok eliminira svaku udaljenost,
dovodeći u um ono što je lokalizirano u tijelu.
Koliko veza ponovno spaja,
koliko barijera ruši,
koliko zidova ruši,
koliko magle raspršuje,
ako hoćemo.
Živjeti često znači napustiti sebe;
Umrijeti znači ponovno se ujediniti.
Ovo nije paradoksalno reći.
Za one koji su otišli do dubine ljubavi:
smrt je posvećenje, a ne kazna...
Na kraju, nitko ne umire,
jer ne napuštamo Boga.
Onaj koji kao da je iznenada
stao na svom putu, pisac svog života,
samo je okrenuo stranicu.
Što je više bića napustilo dom,
preživjeli imaju više nebeskih veza.
Nebo više ne nastanjuju samo anđeli,
znani ili neznani sveci i
tajanstveni Bog.
Postaje poznato, to je obiteljska kuća,
kuća na gornjem katu, ako mogu tako reći,
i od vrha do dna, sjećanje, pomoć,
pozivi se odazivaju.
Neka tako i bude.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Misli III, XV, 4, 26.prosinca, 1913. :
(Molitva za nas ljude od krvi i mesa)
Sretni, što umriješe za domaje vremenite,
Jer su one tijelo Božijega grada.
Sretni, što pomriješe za dom svoj i vjeru
1 za jadne časti očinskijeh kuća.

Jer su one slika, one su početak,
I tijelo i ogled Božijega doma.

Sretni, što pomriješe u pravednu ratu,
Sretno klasje zrelo, žito pokošeno.
Sretni pobjednici. A mir ratnicima.

Uz njih Bog nek stavi na tezulju pravde
Što volješe silno, dva tri grama zemlje.
Nek ih Bog drukčije neg andele mjeri
Nek On uz njih stavi malo onog gliba,
Što spočetka bjehu i u što su prešli,
Gospode, Ti ih od te zemlje sazda
Ne čudi se, što ih nađe zemljanima.

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Hrvatska revija 4,2013.:
Blaženi oni, koji su umrli za rodnu grudu,
Ali, ako je to bilo u pravednu ratu.
Blaženi oni, koji su umrli na četiri strane svijeta.
Blaženi oni, koji su umrli svečanom smrću.
Blaženi oni, koji su umrli u velikim bitkama.
Blaženi oni, koji su umrli u pravednu ratu.
Blaženi klasovi puni požnjevena žita.

Peguy Charles, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Pismo sestri Anici 28.VIII 1786:
Moli Boga za me,
jer sad imam veću potrebu
nego ikada prije od njegove pomoći...
Moja se svrha približava;
imam 76 godina i ćutim slabost...

Ruđer Josip Bošković, prezbiter, DI, matematičar, astronom, filozof (1711.-1787.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
Naš razum nam pokazuje,
da smrt ne vlada samo našim tijelom
nego čitavim tvarnim svemirom.
Znanosti nam govore o cijelim vrstama,
što iščezavaju, o svjetovima,
što se raspadaju;
znanost nam veli, da je cijeli svemir
kraljevstvo smrti.
Žudeći za životom mi umiremo,
a želeći spoznati život
mi upoznajemo smrt.
Jadnog li ljudskog života!

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Les fondements spirituels de la vie, 1932.:
Osnova svakoga životinjskog života
jest hranjenje; njegov pako cilj rasplod.
Pojedinac se hrani, da se umnoži;
svako pokoljenje postoji samo
da proizvede slijedeće pokoljenje.
Dakle, svaki pojedinac i svako
pokoljenje nalazi svoj smisao
— raison d' être —
u budućim pokoljenjima.
To mi nazivamo »životom vrste«.
No to zapravo nije život vrste
nego smrt vrste, postojana smrt,
jer sve mora umrijeti,
da uzdrži neku apstrakciju, što je »vrsta«.
Zahtjev vrste jest vječni život,
ali narav daje samo vječnu smrt.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora ili priča o Antikristu:
Ako nije potrebna suglasnost za
moju smrt, kao ni za moje rođenje,
ja radije u smrti, kao i u životu,
vidim ono što oni doista i jesu,
naime, nužnost prirode...(...)
stoga živi dok se živi i nastoj
živjeti što mudrije i bolje.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora ili priča o Antikristu:
Smrt nije prirodan proces, ona je najveća
laž i uvreda za čovjeka.
Reći da je smrt 'zakon prirode'
isto je što i priznati poraz duha.
Istinska filozofija ne smije se miriti
sa smrću; ona mora biti traženje puta
prema uskrsnuću, jer ako je smrt
konačna pobjednica, onda je cijeli
svemir samo okrutna i besmislena šala.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora ili priča o Antikristu:
Ako smrt ima posljednju riječ,
onda je svako dobro djelo samo
ukras na grobnici, a svaka istina samo
privid koji će progutati mrak.
Vjera u pobjedu nad smrću nije
pusta tlapnja, već jedini uvjet pod kojim
ljudski život zadržava svoje
dostojanstvo i svoj smisao.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Duhovne osnove života:
Mi živimo u svijetu sjena gdje sve
bježi i nestaje, ali u samoj dubini
našeg bića gori plamen koji
ne pripada ovom svijetu.
Taj plamen je živa slutnja vječnosti.
Prolaznost nas boli upravo zato
što smo stvoreni za nešto više;
da smo samo zemlja i prah,
smrt nam ne bi bila strašna,
bila bi nam prirodna kao san.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Smisao ljubavi:
Priznati u drugome bezuvjetnu vrijednost,
ono vječno i neprolazno što smrt
ne smije dotaknuti —
to je pravi zadatak ljubavi.
Smrt je samo pobjeda materije nad duhom,
a ljubav je jedina snaga koja tu
pobjedu može poništiti.
Dokle god volimo samo prolazno u čovjeku,
mi smo podanici smrti;
tek kad u voljenom biću ugledamo
njegovu božansku i besmrtnu sliku,
mi započinjemo borbu protiv ništavila.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Smisao ljubavi:
Smrt je izravna posljedica našeg egoizma,
naše izoliranosti od cjeline.
Mi umiremo zato što želimo biti sve
samo za sebe,
odvojeni od vječnog izvora života.
Tek kad kroz ljubav izađemo iz
svog uskog 'ja' i sjedinimo se
s drugim bićem, mi nadrastamo granice
smrtne prirode i ulazimo u predvorje besmrtnosti.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora:
Smrt je, dakako, vrlo zanimljiva pojava,
vjerojatno ju se može nazvati zakonom,
kao pojavu koja je postojana i neizbježna
za sva zemaljska bića.
Može se govoriti o bezuvjetnosti
toga »zakona«, jer do sada nije zabilježen
nijedan vjerodostojan slučaj
njegove iznimke, ali kakvu stvarnu
životnu važnost sve to može imati
za istinski kršćanski nauk koji nam
kroz našu savjest govori samo jedno
— što moramo, a što ne smijemo činiti
ovdje i sada?
I, jasno je da se glas savjesti može
ticati samo onoga što je u našoj moći
da činimo ili ne činimo.
Zato, savjest ne samo što nam
ništa ne govori o smrti,
nego ni ne može govoriti.
Uz svu svoju golemu važnost za naše
životne i svjetovne osjećaje i želje,
smrt nije u našoj moći i zato za nas
ne može imati nikakvu moralnu važnost.
U tom smislu, a jedino je on doista važan,
smrt je jednako nevažna činjenica kao,
primjerice, ružno vrijeme.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora:
Postoji individualno zlo koje se
izražava time što se loše osobine čovjeka,
životinjske i zvjerske strasti
suprotstavljaju plemenitim stremljenjima
duše i pobjeđuju ih u
velikoj većini ljudi.
Postoji društveno zlo, koje je u tome
što je zlo porobilo ljudsku gomilu
individualno i ona se suprotstavlja
spasiteljskim naporima malobrojnih,
najboljih ljudi, i pobjeđuje ih.
Naposljetku, u čovjeku postoji i
fizičko zlo, u kojemu se niski materijalni
čimbenici njegova tijela suprotstavljaju
živoj i svijetloj sili koja ih povezuje
u prekrasnu formu organizma,
suprotstavljaju se i razdiru tu formu
i uništavaju stvarni temelj svega uzvišenog.
To je krajnje zlo koje se zove smrt.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora:
Ja znam da će moja djeca i moji unuci
umrijeti, ali to me ne sprječava
da brinem o njihovoj sreći
kao da će ona biti vječna.
Trudim se oko njih prije svega zato
što ih volim i davati im svoj život
za mene je zadovoljstvo.
Ja smisao u tome nalazim.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa Tri razgovora:
Mi znamo da se borba dobra i zla
ne vodi samo u duši i u društvu,
nego dublje u fizičkom svijetu.
I tu nam je poznata jedna pobjeda dobrog
životnog načela iz prošlosti u osobnom
uskrsnuću Jednog, a čekamo buduće
pobjede u zajedničkom uskrsnuću svih.
Tako i zlo dobiva svoj smisao ili konačno
objašnjenje svoga postojanja,
jer služi sve većem i većem slavlju,
ostvarenju i jačanju dobra
— ako je smrt jača od smrtnoga života,
onda je uskrsnuće u vječni život jače
i od jednog i od drugog.

Vladimir Solovjev, pjesnik, filozof (1853.-1900.)

Iz spisa M. Kulunčić, Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
Permanere ánimos arbitramur
consensione nationum omnium;
qua in sede maneant qualesque sint,
ratione discendum est.
Da duše nadalje živu (poslije smrti)
držimo sa svim narodima zajedno;
gdje će se zadržavati i
kakve će biti, to moramo razumom dokučiti.

Ciceron, Marko Tulije, govornik (106. pr.Kr.-43.pr.Kr.)

Iz spisa M. Kulunčić, Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
Quod si omnium consensus naturae
vox est, omnesque, qui ubique sunt,
consentiunt esse aliquid, quod ad eos pertineat,
qui vita cesserint,
nobis quoque idem existimandum est.
Ako je uvjerenje sviju glas naravi,
i svi svagdje vjeruju,
da nešto od njih preostaje poslije smrti,
i mi smo dužni to za istinu držati.

Ciceron, Marko Tulije, govornik (106. pr.Kr.-43.pr.Kr.)

Iz spisa Bilješke - V. Hug. Hurter, Nomenclátor literarius recentis theol. cathol.:
Kad se rano probudiš ter ugledaš svijetlo dana,
pomisli, da si putnik na zemlji.
Stoga ti se ne valja za išto drugo brinuti,
nego da na svom putu ravno pođeš Bogu.
Uz ove misli molit ćeš Boga,
da bi te rasteretio od teške prtljage.

sv. Robert Bellarmino, kardinal, teolog, crkveni naučitelj (1542.-1621.)

Iz spisa de Monfort: Knjiga propovjedi:
Teolozi isto misle.
Kako se bijedno varaju oni
koji grešno žive,
a misle da mogu dobro umrijeti.

sv. Robert Bellarmino, kardinal, teolog, crkveni naučitelj (1542.-1621.)

Iz spisa Današnja teologija između nade i beznađa, 1997.:
Smrt općenito znači
razdvajanje čovjeka od dragih osoba,
cijepanje u samoj ljudskoj relaciji
kao osnovnom obliku života.
Tako je smrt i u Bogu shvaćena kao
najdublje razdvajanje, cijepanje,
razdiranje samoga Boga.

Nikola Dogan, prezbiter, profesor, teolog (1944.-2007.)

Iz spisa Ludost križa, 2006.:
Mučenik mora biti u konfliktu s
postojećim vrednotama
svijeta u kojemu živi,
jer on ostvaruje jednu sasvim novu,
Božju, ljestvicu vrednota.
Mučenik ne mrzi svijet niti
njegove vrijednosti, on samo očituje i
navješćuje nove i prave vrijednosti
koje su ostvarive jedino u Bogu i
u zajedništvu s njime.

Nikola Dogan, prezbiter, profesor, teolog (1944.-2007.)

Iz spisa Ludost križa, 2006.:
Neshvatljivo je da bi se mučenik oružjem,
poput fanatika,
suprotstavljao svojim mučiteljima.
Mučeništvo tada gubi svoj identitet
te je samome sebi negacija.
Ako se netko oružjem suprotstavlja,
ne može biti mučenik,
jer mučenik stoji u neposrednoj suprotnosti
prema fanatiku: fanatik ide u smrt
iz mržnje i iz prosvjeda.
Mučenik je uvijek mučenik iz ljubavi
i s ljubavlju.
On u svojemu mučeništvu
propovijeda nov svijet, Božji svijet u
kojemu vladaju i nova, Božja,
pravila života.

Nikola Dogan, prezbiter, profesor, teolog (1944.-2007.)

Iz spisa Govor o umorstvu Ivana Krstitelja:
Kristova je smrt na početku nebrojenog mnoštva vjernika.
Snagom samoga Gospodina Isusa,
a zahvaljujući njegovoj dobroti,
dragocjena je smrt njegovih mučenika i
svetaca porodila veliko mnoštvo kršćana.
Doista, kršćansku vjeru nije moglo uništiti
progonstvo tirana ni neopravdano mučenje nevinih:
štoviše, ona je svaki put
iz toga proizlazila ojačana.

Ivan Pravedni Lansperg, prezbiter kartuzijanac (1489./90.–1539.)

Iz spisa Cahiers S. 303.—4.:
Ja te nisam nikada hulio;
pokaži mi se jednom u mom životu,
i ja ću biti zadovoljan...
U času smrti barem...!

Ernest Renan, filozof, spisatelj (1823.-1892.)

Iz spisa Storia di Cristo, 1921.:
Više se puta, nakon Uskrsnuća,
ukazao živućim.
Onima koji su mislili da te mrze,
koji bi te bili ljubili i
kad ne bi bio Sin Božji,
pokazao si lice svoje
i govorio im svojim glasom.
Pokornici po obalama i u pijesku,
redovnici po samostanima za dugih noći,
veci na brdima, vidješe te i čuše,
a od tog dana nijesu imali druge želje
osim milosti smrti, da se sjedine s tobom.

Giovanni Papini, spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Život, Geolozi prema vjeri, 1922.:
Poput mojih dragih roditelja
umirem i ja u katoličkoj vjeri.
Molim Boga, da milostivo primi moju dušu i
da mi otkrije uzvišenost svoje prirode.
Dok sam ju makar i vrlo nesavršeno promatrao,
bilo zemaljsku bilo onu
beskrajnih nebeskih prostora,
ona me je napunjavala najdubljim udivljenjem.

Gabriel Auguste Daubrée, geolog (1814.-1895.)

Iz spisa Praxis br. 2, str. 253, 1964:
Nesumnjivo je da je čovjek u prirodi
najtragičnije biće.
Jedino čovjek zna da je smrtan i
da mora umrijeti.
Ta svijest je čovjekova tragedija...
To što čovjek mora da umre ostaje
najveći misterij ljudskog postojanja.
Nitko to ne može spriječiti.
Ni čovjekov let u kozmos ništa tu ne mijenja.
Teolog će reći da je bog čovjeku dao razum
da ga što više koristi,
kako bi upoznao božje savršenstvo svijeta.
Zašto ni najnoviji rezultati nauke
ne mogu biti za religioznog čovjeka
uvjerljiv argumenat protiv religije i
egzistencije boga?
Zato što totalitet (sve što jest)
ne može biti predmet znanja,
jer kad bismo to saznali
onda bi zaista svemu bio kraj.
Nemogućnost da se sazna totalitet
(bitak) ostaje još jedna mogućnost i
ishodište za religiju,
koja dočarava svoju eshatologiju...
Dakle egoizam (u težnji za eshatološkim)
i smrtnost čovjeka ostaju elementi
za religioznost neovisno o
kakvom se društvenom sistemu radi...
Stoga »ovostramost« ne može
potpuno ugroziti religiju...
Po »logici iluzije«
religija ne može odumrijeti.
S tim moramo biti na čisto.

Branko Bošnjak, filozof marksist (1923.-1996.)

Iz spisa J.Jukić, Pjesnik patnje i nade, G.Bernanos, 1966.:
Da bi čovjek bio sretan
nužno je živjeti i umrijeti za Boga,
radeći oko dolaska njegovog kraljestva,
a prema dobi, poziciji, sredstvima i sreći.
Jedino tako neću imati straha
od ove strašne smrti.

Bernanos Georges, pisac (1888.-1948.)

Iz spisa J.Jukić, Pjesnik patnje i nade, G.Bernanos, 1966.:
Možda radi moje bolesne mladosti
bojim se smrti i stalno o njoj mislim.
Najmanja indispozicija mi izgleda
kao uvod u onu zadnju bolest
od koje se tako bojim...

Bernanos Georges, pisac (1888.-1948.)

Iz spisa Posljednji dan, 1940.:
Kroz kapi kiše rosulje
plovio je pogrebni marš.
Kad umire čovjek?
Čudnovato, nitko na to mislio nije.
A onaj što je mislio učinilo se njemu
da to je sjećanje
iz nekih drevnih kronika
iz vremena križarskih ratova ili iz
doba salaminske bitke.
Ipak, smrt je pojava
što nas uzastopce prati:
Kako čovjek umire?
Istina, svatko svoju zaslužu je smrt,
svoju smrt,
što nikome drugome ne pripada:
to je igra što se život zove.
Zasjenjena svjetlost
padala je u tamu dana.
Nitko odluke stvarao nije.

Jorgos Seferis, spisatelj, nobelovac (1900.-1971.)

Iz spisa Posljednje zabilježene Bonhoefferove riječi:
To je svršetak,
ali je za me početak života...

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Posljednje zabilježene Bonhoefferove riječi:
Dođi sada, smrti, vrhovna svetkovino
na putu vječne slobode,
razbij teške okove i zidove našeg
prolaznog tijelaa i naše
zasljepljene duše, da možemo
konačno gledati ono,
što nam je ovdje uskraćeno vidjeti.
O slobodo, mi smo te dugo tražili u
stezi, djelovanju i patnji.
Umirući, samo tebe spoznajemo u
Božjem licu.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Mojsijeva smrt:
Bože, koji grijehe kažnjavaš i rado praštaš,
ja sam ljubio ovaj narod.
Dosta je što sam nosio njegovu sramotu
i njegovo breme, te vidio njegov spas.
Pridrži me! Pada mi štap,
pripremi mi grob, o vjerni Bože.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa B.Haring, Kristov zakon, 1986.:
Ne samo djelo, nego i patnja je
put prema slobodi.
Oslobodilačko značenje patnje je u
tome što čovjek svoju stvar može pustiti
iz svojih ruku i sasvim je predati
u Božje ruke.
U tom je smislu smrt kruna ljudske slobode.
Je li ljudsko djelo stvar vjere ili nije,
ovisi o tome shvaća li čovjek patnju
kao produženje svoga djela,
kao dovršenje svoje slobode.
To smatram vrlo važnim i utješnim.

Dietrich Bonhoeffer, pastor, teolog (1906.-1945.)

Iz spisa Svesci — kršćanska sadašnjost:
Svaki čovjek koji se priključi Kristu,
u sadašnjosti dobiva božanski život,
i ne mora više strahovati od
fizičke smrti — na temelju sigurnosti
u ,buđenje života’ (Iv 5, 29) on može
biti uvjeren da neće umrijeti za vječnost.

Wilhelm Pesch, prezbiter , teolog (1923.-2013.)

Iz spisa Ljudska sudbina, 1933.:
... Treba šezdeset godina
da se postane čovjek,
šezdeset godina žrtava,
volje i ... toliko stvari!
A kad taj čovjek postane čovjekom,
kad u njemu nema ništa
dječje ni mladenačko,
kad je on, doista, čovjek,
ni za što više ne vrijedi već da umre.

André Malraux, spisatelj, državnik (1901.-1976.)

Iz spisa Usput samome sebi, 1974.:
Jučer je umro moj prvi snijeg,
moj poljubac i moja osamljenost.
Da sam samome sebi malo važniji,
sve bih oko sebe zgnječio.
U vatri izgaranja vije se glas
nasmijane smrti...

Ivan Čagalj, prezbiter, pjesnik, teolog (1942.-1976.)

Iz spisa Usput samome sebi, 1974.:
Nije mi žao umrijeti.
Ali tko će prežaliti moj prvi snijeg,
moj prvi poljubac i moju dragu
nasmijanu osamljenost.

Ivan Čagalj, prezbiter, pjesnik, teolog (1942.-1976.)

Iz spisa Der Tod ist nicht das letzte Wort, 1976.:
Smisao našeg života sakriven je u našoj smrti,
jer sa smrću mi nećemo umrijeti
za to da prijeđemo u ništavilo, nego u Boga;
tada ćemo konačno i zauvijek susresti Boga...
,Nebo’ nije ništa drugo nego
susret sa samim Bogom.

Gerhard Lohfink, prezbiter, teolog (1934.-2024.)

Iz spisa Der Tod ist nicht das letzte Wort, 1976.:
U trenutku kad čovjek umire i
ulazi u Božji svijet,
on više ne postoji u vremenu,
za njega je »povijest već prošla«,
on se susreo sa svojom vječnošću i s
ishodom cjelokupne povijesti čovječanstva.

Gerhard Lohfink, prezbiter, teolog (1934.-2024.)

Iz spisa Komplementarnost vjere i znanosti danas, 1976.:
Živjeti na zemlji očekujući s iskrenim
uvjerenjem taj konačni »susret s Bogom«,
u kojem će Bog kao Ljubav suditi s
ljubavlju o čovječjim djelima
kao i propustima ljubavi,
po sebi je praćeno čovjekoljubivošću
življenja i smirenošću umiranja.
Takvo pak življenje unosi u čovječju
karakterologiju nešto vedro, ugodno,
optimističko i konstruktivno.
Ne samo u vezi sa životom, nego i sa smrću!

Ante Kusić, prezbiter, profesor (1922.-2007.)

Iz spisa Interviews mit Sterbenden, 1972.:
Znanost, sama za sebe, potiče čovjeka
da smrt ne prihvaća kao sastavni dio života,
te se događa da što više prodiremo u
čistu znanost, to se više bojimo smrti i
prikrivamo sebi njezinu stvarnost.
Znanost i tehnika doprinijele su tome,
da strah pred uništenjem i
s time skopčana tjeskoba pred smrću
još uvijek rastu.

Elisabeth Kübler-Ross, psihijatar (1926.2004.)

Iz spisa Interviews mit Sterbenden, 1972.:
Umirućima nije toliko teška smrt,
nego je teško umiranje u beznadnosti,
bespomoćnosti i osamljenosti.

Elisabeth Kübler-Ross, psihijatar (1926.2004.)

Iz spisa Interviews mit Sterbenden, 1972.
Mnogo imade razloga što bježimo od
stvarnosti smrti,
a navažniji je možda taj što
umiranje danas i jest jezovitije
negoli je bilo nekoć,
ono je tako osamljeno,
mehanizirano i neosobno...
Prošla su vremena kad je čovjek
mogao umrijeti u miru i dostojanstveno.

Elisabeth Kübler-Ross, psihijatar (1926.2004.)

Iz spisa O smrti i umiranju, 2008.
Smrt je uvijek strašna,
zastrašujući događaj, a strah od smrti je
univerzalan strah iako mislimo
da smo ga svladali na mnogim razinama.

Elisabeth Kübler-Ross, psihijatar (1926.2004.)

Iz spisa O smrti i umiranju, 2008.
Činimo da umrli izgledaju kao da
spavaju, šaljemo djecu van kuće
da bismo ih zaštitili od tjeskobe i
meteža oko kuće, ako je pacijent
dovoljno sretan da umre u kući,
ne dopuštamo djeci da posjete svoje
umiruće roditelje u bolnici,
vodimo dugačke i prijeporne rasprave
o tome treba li pacijentima
reći istinu...

Elisabeth Kübler-Ross, psihijatar (1926.2004.)

Iz spisa »Otrovane lokve«:
Nije teško umrijeti
Teško je živjeti:
lomiti se na asfaltu.
Ući mamuran
u večer hladnih soba.
----------------------------
A smrt — sretnoga li hipa!
Kao kad zađeš iza ugla
i gledaš:
Pa tog sam čovjeka baš tu
u davna doba sreo.
Ista leptirića leprša iznad ramena.

Viktor Vida, spisatelj (1913.-1960.)

Iz spisa Večernji posjetilac:
Smrt je gospodin.
Onaj mladić
tamo dolje,
u parku,
koji sjedi i čita novine,
pogledajući dijete,
što se igra loptom.
Pada večer,
a magle se šuljaju po gradu.
Smrt briše suze.
Zatvori prozor,
zastre zrcalo.

Viktor Vida, spisatelj (1913.-1960.)

Iz spisa Ärztliche Seelsorge:
Smrt nije besmislena.
Ona nas upozorava da smo ograničena i
kratkotrajna bića te da svoje dužnosti
moramo izvršavati odmah.
Kad bi bili besmrtni,
mi bi sve odgađali.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Liječnik i duša:
Gledao sam kako umiru uvjereni ateisti
koji su svega svog života odlučno odbijali
da vjeruju u ‘neko više biće’ ili
tomu slično, u neki u dimenzionalnom
pogledu viši smisao života.
Međutim, na svojoj smrtnoj postelji,
‘u času svog umiranja’, pokazali su
nazočnima ono što kroz desetljeća
svog života nisu mogli nikomu –
sigurnu sklonjenost koja ne samo da je
prkosila njihovu svjetonazoru nego se
više nije mogla ni intelektualizirati
ni racionalizirati.
‘De profundis’ izbija nešto, prodire nešto,
pojavljuje se beskrajno povjerenje,
koje ne zna za onoga prema
kojemu se iskazuje, niti za ono
čemu se tu povjerava,
a ipak prkosi znanju o zlokobnoj prognozi.

Viktor Emil Frankl, osnivač logoterapije (1905.-1997.)

Iz spisa Isus Krist:
Čini se da tek po fenomenu smrti
čovjek dolazi k sebi,
da smrt ima hermeneutičku
funkciju za čovjeka.

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Grob:
Jedan grob me čeka. Kopaju ga za me. (...)
Taj grob kao zamka neizmjerno šuti.
No on je pokopan, jer i on već sluti
da ću k velikom u nebu uskrsnuti.
Život ravno grobu otvoreno hita,
no savjest oklijeva i još se nešto pita:
ù dnu grob se, dakle, neizvjestan čita.
Tajna svijesti drugu tajnu groba gata,
u daljini se nešto odmotano shvata.
U svakome pravcu tamo vodi put,
mašta putem svoje čarne snove šara;
čovjek misli: još ću biti uzdignut.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Notturno:
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Pjesma o smrti:
Doći će jesen bez uvelih grana,
Bez kiše, bez tuge, bez vina će doć.
Gle, ona neće imati dana:
Imat će samo jednu noć!

Ornu će zimu vrijeme naim dovuć,
Ali snijeg te zime neće past;
Zemlju će sunce u proljeće povuć,
Al ono neće sjat i cvast.

Sasvim ko zima i ljeto će minut:
I godine prazne tako će teć,
I sunce ti neće nikada sinut —
Ni riječi nećeš na to reć.

Dobriša Cesarić, pjesnik, prevoditelj (1902.-1980.)

Iz spisa Pjesma mrtvog pjesnika:
Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dobriša Cesarić, pjesnik, prevoditelj (1902.-1980.)

Iz spisa Molitva za vedru smrt:
Daj mi, o Bože, da zaspim nasmijan
radošću sitih prepelica,
pod kruškom zrelom, u hladu slušajući
sve dalju pjesmu bijelih žetelica.

I uzglavlje mi daj od svježeg, mladog sijena.
I pokrov od biserne rose nanizan.
0 daj mi da umrem u mirisu žita i trave,
kad budu sva polja pokošena.

Tada još jednom da ravnicom rodnom
vidim žetelice ko golubice bijele.
Kućerke daleke i u dvorištima krošnje tamne,
gdje stare bake dugo u noć prele.

I plodovi zreli nek tada zatutnje oko mene,
sa grana koje sve tiše šumore.
O Bože, i neka u ponoć dođu u travi skrivene
krijesnice tihe i za moju dušu dugo gore.

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Molitva da već jednom odem:
O Bože, daj mi snage, da mirno ostavim
taj mali stan i uzani taj put.
Taj niski krov, nad kojim visi dim.
Ta okna, gdje je sjaj već utrnuo.

Tu izbu, u kojoj se odavno dešava
sve isto kao prekjuče i juče.
O daj da glasom, koji ne podrhtava,
reknem tebi: evo, predajem ti ključe...

Nikola Šop, spisatelj, prevoditelj (1904.-1982.)

Iz spisa Oporuka:
Nastojalo sam vršiti u životu,
pomoću Božjom, svoje dužnosti
prema Crkvi, prema mojem staležu,
prema mojem Hrvatskom narodu,
prema znanoisti koju sam idealno prigrlio...
Prinosim milostivom Bogu moj život
kao žrtvu za moje grijehe i primam već sada
najvećom poniznošću vrst smrti,
koju će mi milostivi Bog poslati.
Moju dušu preporučujem milosrđu Božjemu,
Djevici Mariji, sv. Frani Asiškome
posredovanjem svetih salonitanskih mučenika.

don Frane Bulić, prezbiter, arheolog (1846.-1934.)

Iz spisa Oporuka:
Umirem u krilu rimske katoličke Crkve,
koje sam nedostojan sin i svećenik...
Njoj sam u cijelom mom životu bio privržen
iz dubokog uvjerenja.

don Frane Bulić, prezbiter, arheolog (1846.-1934.)

Iz spisa Iskrena religioznost Isidore Sekulić, 1987.:
Svoje račune sa životom sam izravnala i
sada je došao trenutak kada treba da odem...

Isidora Sekulić, srpska spisateljica (1877.-1958.)

Iz spisa Iskrena religioznost Isidore Sekulić, 1987.:
Nedavno sam videla umiranje jednog intelektualca,
koji nikada nije mislio na smrt,
nikada je nije pominjao:
umirao je, i umro kao životinja,
u animalnom strahu do kraja svesti od onoga
na šta treba misliti koliko i na život.
Sram je i stid da čovjek umire kao
vol koga vuku za konopac u smrt!
Pfuj! svima kukavicama!
I mizerije su svi oni koji ni toliko religije
nemaju da znaju da moraju umreti.

Isidora Sekulić, srpska spisateljica (1877.-1958.)

Iz spisa Die beiden Quellen der Moral und der Religion:
Kad bismo mi bili sigurni,
apsolutno sigurni u život poslije smrti,
mi tada istinski ne bismo više mogli
misliti na nešto drugo.
Oblici uživanja postojali bi i dalje,
ali bi bili slabi i bezbojni,
jer bi se njihov intenzitet sastojao
samo u pažljivosti koju bismo im mi posvetili.
Oni bi izblijedili kao i svjetlo
naših žarulja u jutarnjem suncu.
Uživanje bilo bi nadmašeno
sjajem same radosti.

Henri-Louis Bergson, filozof (1859.-1941.)

Iz spisa Obasjani novom zorom, 1988.:
Vjerovati, najdublje što se može,
znači učiti kako se umire bez straha:
stari strah od smrti moguće je svladati!

Đuro Šušnjić, filozof, sociolog (1934.)

Iz spisa Obasjani novom zorom, 1988.:
Potpuna vjera se javlja iz potpune nemoći:
kao što je Božji Sin bio nemoćan,
ali ga vjera u Ocu ne iznevjeri.
Na pragu smrti čovjek je sklon da vjeruje:
to više nije čovjek od krvi i mesa,
već tanka svijeća što tiho dogorijeva,
istanjen plamičak života, san koji hoda.
To jedna sijenka posljednji put
korača po svijetu,
uvjerena da je bila u pravu.

Đuro Šušnjić, filozof, sociolog (1934.)

Iz spisa Obasjani novom zorom, 1988.:
Bio je kao rijeka: rijeka umre kad stane.
Život mu se ugasi poput dana.
Eno, gledaj, pade još jedan list
s drveta života: »šutljiv kao ljubav,
vječan kao nada«.
Sa smrću njegovom umre jedna svetinja,
čije toplo srce primi hladni grob,
da se zemlja malčice zagrije.
Ostala je uspomena o njemu
duga jednu vječnost.

Đuro Šušnjić, filozof, sociolog (1934.)

Iz pjesme Epitaf, 1928:
Putniče,
toliko sve bješe protkano smrću i grobom
u životu onoga koji ovdje zauvijek spava
da mu se čini
da se život zvaše smrću i tjeskobom,
a ovo, što jest, da je oslobođenje i java. (...)
Ne žali za njjm, putniče,
druže iz dalekog svijeta,
on sada sanja blažen zanavijek na svojoj
sretnoj zvijezdi!

Gustav Krklec, spisatelj (1899.-1977.)

Iz pjesme List na vjetru, 1941:
Usahnuh i ja, suhi list na hvoji,
prije no jesen u svom sedlu žutom
pojaha našim voćnjakom u kasu.

Oprhnuše ko lišće dani moji,
ko šaka praha na vihoru ljutom...
I sav se život razbi, prosu, rasu!

Gustav Krklec, spisatelj (1899.-1977.)

Iz spisa Oslobođenje, sloboda i smrt, 1990.:
U kršćanstvu smrt dakle nije prepreka
oslobođenju nego uvjet slobode.
Krist je svojom smrću pobijedio našu smrt.
Ta se pobjeda otkriva tek u transcendenciji,
dok ovdje ostaje nada u besmrtnost,
dobrota kao posljedica spoznaje istine o
smrti i vjera u Božje obećanje o
našoj vječnosti.

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa Oslobođenje, sloboda i smrt, 1990.:
Kršćanstvo se brani od smrti ljubavlju
a ne nasiljem, vjerom,
a ne svjetovnom utopijom,
nadom a ne zaboravom.
Naša je smrt, u neku ruku,
ponavljanje Božje smrti,
koja sjedinjena s Kristovom otkupljuje ljude.
U tom je smislu ljudsko umiranje
nastavljanje Božjeg otkupljenja:
stvaranje Novog Neba i Nove Zemlje.
Ukratko, moguća je jedino sloboda u
dobroti prije smrti,
sloboda patnje u smrti i sloboda Božje blizine poslije smrti.

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa Oslobođenje, sloboda i smrt, 1990.:
Naime u našoj svjetovnoj civilizaciji
blagostanja, umiranje je postalo anomalija,
neuklopiv nered u optimističku
viziju napretka, pa je jednostavno nešto
što nije prihvatljivo, što razbija sve
sheme na kojima se temelji naše društvo.
Zaista je bez smisla u njemu umrijeti.
Zato smrt treba odbaciti, držati je na
velikoj udaljenosti ili
zaboraviti da postoji.

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa Oslobođenje, sloboda i smrt, 1990.:
Svaki put se čini nasilje nad
istinom smrti kad se ona sekularizira,
potiskuje, zaboravlja i shvaća samo kao
nepovratan biološki usud, bez dubljeg
smisla i većeg dosega.

Željko Mardešić, teolog, sociolog religije (1933.-2003.)

Iz spisa Der Weg Jesu Christi. Christologie in messianischen Dimensionen, 1989.:
Isus umire kao Židov i njegova je smrt
također dio patnje njegova naroda.
Isus umire kao siromah, rob, i
tako je njegova smrt
muka i smrt siromaha.
Konačno, Isus umire smrt svega živoga.
Ako je smrt »plaća grijeha«
Isus nije mogao umrijeti »svoju smrt«
već »smrt grešnika, našu smrt«, i
tako njegova postaje solidarna smrt.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.)

Iz spisa Raspeti Bog, 1972.:
Bog pati sa svojim stvorenjem i
u tome pokazuje da smrt nema
posljednju riječ.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa The Coming of God, 1995.:
Vječni život nije beskrajno
produženje ovoga života,
nego njegovo potpuno preobraženje.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa The Living God and the Fullness of Life, 2016.:
Nada u uskrsnuće oslobađa
čovjeka od straha pred smrću.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa Raspeti Bog, 1972.:
U Isusovu kriku na križu –
‘Bože moj, zašto si me ostavio?’ –
očituje se dubina njegove patnje,
ali i otajstvo Boga koji ne ostaje i
zvan ljudske tragedije.
Bog sam ulazi u iskustvo napuštenosti
i smrti.
Time smrt više nije mjesto potpune
odsutnosti Boga, nego prostor u
kojem je Bog već prisutan,
i to kao onaj koji trpi.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa Raspeti Bog, 1972.:
Kršćanska nada ne proizlazi iz
poricanja smrti,
nego iz suočavanja s njom.
U križu Kristovu vjernik prepoznaje
Boga koji djeluje upravo ondje
gdje sve izgleda izgubljeno.
Zato nada nije bijeg od stvarnosti,
nego pouzdanje da Bog može iz
tame smrti izvesti novi život.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa Raspeti Bog, 1972.:
U smrti raspetoga Krista ne završava
Božja priča s čovjekom.
Naprotiv, upravo ondje gdje se čini
da je sve dovršeno,
započinje novo djelo: uskrsnuće.
Ono nije povratak na staro,
nego početak novoga stvaranja u
kojem smrt više nema vlast.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa Raspeti Bog, 1972.:
Tko gleda na raspetoga Krista,
ne gleda samo na patnju,
nego i na obećanje.
Jer u njegovoj napuštenosti već je
prisutna blizina Boga,
a u njegovoj smrti već se nazire
pobjeda života.
Zato kršćanska vjera može govoriti
o nadi i ondje gdje sve izgleda beznadno.

Jürgen Moltmann, teolog (1926.-2024.)

Iz spisa L.V.Thomas, Antropologija smrti,II:
Za Cicerona smrt je bila nešto užasno,
za Katona nešto poželjno,
a Sokrat je prema njoj ravnodušan.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
Svekolika mudrost i dokazivanje svijeta
zapravo vode jednome, a to je
poučiti nas kako da se ne plašimo umiranja.
[…] Tko je naučio umirati,
naučio je ne robovati.
Znati umrijeti oslobađa nas svake
podložnosti i prisile.
Nema zla u životu za onoga koji je
istinski shvatio da gubitak života nije zlo.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
Filozofirati znači učiti se umirati.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
Ne znamo gdje nas smrt čeka;
čekajmo je svuda.
Razmišljati o smrti znači
razmišljati o slobodi.
Onaj tko je naučio umrijeti,
odviknuo se od robovanja. […]
Ako ne znate kako umrijeti, ne brinite;
priroda će vas na licu mjesta
sama poučiti.
Ona će taj posao obaviti
umjesto vas; ne trudite se.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
U sadašnjem sam trenutku,
hvala budi Bogu,
spreman otići kadgod se to Njemu
bude svidjelo, ne žaleći ni za čim
izuzev za životom samim –
ako me njegov gubitak zadesi.
Razuzlao sam sve čvorove;
sa svime sam se već napola oprostio,
osim sa samim sobom.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
Kad sudim o nečijem životu,
uvijek pogledam kako se ponio na kraju;
a jedna mi je od glavnih briga,
kad je o mome životu riječ,
da mi kraj bude dobar,
to jest da se zbije na staložen i
tihi način. […]
Smrt je kraj našega puta,
ali nije cilj;
ona je završetak, a ne svrha života.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Vjerujem..., 2013.:
U smrti čovjek "pada" kao u
nekakav bezdan, a činjenicu da taj
pad NE završava u ničemu (u ništavilu)
dugujemo Božjem spasenjskom djelovanju.
U najdubljoj točki svoje nemoći
čovjek biva "uhvaćen" od Boga koji ga
"budi" na novi život.
Zbog toga smrt nije potpuno uništenje
nego je prijelaz i transformacija
na/u novi i vječni život.

Ivan Karlić, prezbiter, franjevac, profesor KBF Zagreb (1962.)

Iz spisa Metaphysik und Tod, 1969.
Kako je moguće živjeti,
radosno živjeti uronjen u dan,
ako se velika, tamna sjena
uništenja stere nad našim putom i
pred urom posljednje, strašne istine
kada se raspadaju svi stavovi.
I kako je moguće misliti
u sjeni smrti?

Eugen Fink, filozof (1905.-1975.)

Iz spisa Metaphysik und Tod, 1969.
Čovjek kao čovjek prebiva u sjeni smrti.
Iskrenost našeg bivanja, ovdje i sada,
intenzitet našeg životnog ispunjenja,
suvremenost naše živuće nazoĉnosti
odreðuje se iz našeg odnosa prema smrti.
To ne znaĉi da uvijek na nju mislimo
kao da smo fiksirani pri
jednoj prisilnoj misli,
da se u svako vrijeme nalazimo u potištenom,
tmurnom raspoloženju.
Ona je takoðer s nama kada se veselimo,
ona jest u najlakoumnijoj vedrini,
u uzvišenom oduševljenju.
Mi znamo za nju, znamo za ĉovjekovusmrtnost -
za kraj svih muka, svih trpljenja i veselja.

Eugen Fink, filozof (1905.-1975.)

Iz spisa Metaphysik und Tod, 1969.
Smrt nam je izvjesna,
iako nam je istovremeno neizvjestan
trenutak njezinog dolaska.
Izvjesnost smrti odreðuje
sve naše mogućnosti.
No to se ne treba dogoditi u tuzi
zbog prolaznosti, u strahu i grozi,
ne mora zagorĉiti svako veselje,
ožučiti svaki užitak.
Ovo su samo jednostrane mogućnosti
našeg odnosa prema smrti,
da osjetimo njezino tmurno
visočanstvo pred kojim sve
što ima kraj zadršće
do svoje srži.

Eugen Fink, filozof (1905.-1975.)

Iz spisa Metaphysik und Tod, 1969.
Kako je još moguće pri tome
bezbrižno živjeti, izgubiti se u
svakodnevnim poslovima, kada vrijeme
našeg života nezadrživo protjeĉe,
kao pijesak u pješčanom satu?
Kako možemo raditi, planirati, misliti,
kada uništavatelj svih planova baca
svoju sjenku i "noge onih koji će te
iznijeti stoje već pred vratima"?
Kako je moguće boriti se za moć i vlast,
kada će pobjednik i pobijeđeni
za kratko vrijeme postati isti,
isti u nebitnosti?

Eugen Fink, filozof (1905.-1975.)

Iz spisa N.Skledar, O životu poslije smrti
Skončati moraju sva živa bića
koja nastanjuju zemlju,
ali za umiranje kadar je
jedino čovjek...
Čovjek kao čovjek označen je
i odlikuje se time što je u
svemiru jedino biće koje
egzistira otvoreno prema smrti...

Eugen Fink, filozof (1905.-1975.)

Iz spisa Metaphysik und Tod, 1969.
Filozofiranje je jedan pokušaj - pokušaj
jednog konačnog samorazumijevanja čovjeka,
koje se tiče njegova prosječno-svakodnevnog
života kao i ’graničnih situacija’
besmislenog jednog življenja bez
lomova kao i očajno-zdvajajućih pitanja.
Mišljenje mora misliti čak i ljudsku nemisaonost.
Kako je moguće živjeti, radosno živjeti
uronjen u dan, ako se velika,
tamna sjena uništenja stere nad
našim putom i pred urom posljednje,
strašne istine kada se
raspadaju svi stavovi.
I kako je moguće misliti u sjeni smrti?

Eugen Fink, filozof (1905.-1975.)

Iz spisa Psihološki aspekti umiranja i smrti, 1998.
Činjenica je da se primjerice
još prije stotinu godina o smrti
govorilo kao o normalnom sastavnom
dijelu ljudskog postojanja,
djecu se vodilo gledati pokojnike,
na pogrebima se okupljalo čitavo mjesto,
smrt nije bila tajna,
ona je bila prisutna u zajednici,
a tajna je bila onoliko
koliko je ona uvijek tajna.
Suvremeni čovjek najčešće nije nikada
vidio umirućega i pokojnika,
jer danas se umire u bolnicama,
a ako netko slučajno i umre kod kuće,
nastoji ga se što prije otpremiti
iz kuće jer boravak s pokojnikom u
istome prostoru za današnjeg čovjeka
znači izrazito tešku traumu.

Dubravka Kocijan-Hercigonja, psihijatar (1938.)

Iz spisa Psihološki aspekti umiranja i smrti, 1998.
Jedan od problema s kojim se
često susrećemo jest problem
otvorene komunikacije,
kako s umirućim, tako i među onima
koji ostaju.
U odnosu na umirućeg,
plašimo se uspostaviti dijalog jer
nismo spremni suočiti se sa smrću i
strahom kako kod umirućeg
tako i kod nas samih,
te s našom bespomoćnošću i nemogućnošću
da odgovorimo na izrečena i neizrečena
pitanja umirućega ali koja su ujedno i
naša neizrečena pitanja:
što dalje i zašto.

Dubravka Kocijan-Hercigonja, psihijatar (1938.)

Iz spisa Psihološki aspekti umiranja i smrti, 1998.
Vrlo važan problem jest opraštanje od nekoga.
Bježeći od sučeljavanja sa smrću,
radeći brojne bespotrebne ili
manje važne aktivnosti,
propuštamo vrijeme za opraštanje i
kada smrt stigne ostajemo zatečeni,
jer smo u svojoj jurnjavi zaboravili
najvažniju stvar: slušati i reći onome
koji umire svoje osjećaje,
oprostiti se od njega.
To vrijeme se ne može vratiti,
a mi ostajemo s nezavršenim procesom
opraštanja i s krivnjom
što to nismo učinili.

Dubravka Kocijan-Hercigonja, psihijatar (1938.)

Iz spisa Psihološki aspekti umiranja i smrti, 1998.
Osjećaj krivnje za sve neizrečeno i
neučinjeno i za sve loše učinjeno
vrlo je često prisutan nakon smrti,
i izvor je brojnih ozbiljnih
psiholoških problema,
jer nemamo mogućnosti dobiti oprost.

Dubravka Kocijan-Hercigonja, psihijatar (1938.)

Iz spisa Psihološki aspekti umiranja i smrti, 1998.
(Talijanski Bioetički Nacionalni Komitet) Pojam smrti određenje gubitkom potpune
i nepovratne sposobnosti organizma
da autonomno održava vlastito
funkcionalno jedinstvo.

Dubravka Kocijan-Hercigonja, psihijatar (1938.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Premda smrt sve čini jednakima i
ne pazi na dob ili stalež i
premda je smrt oduvijek ista,
nema nikakve sumnje da i sama smrt
ima svoju povijest.
Smrt sama, međutim, šuti i nema
mogućnosti od nje same saznati što je.
Povijest smrti nije drugo doli povijest
ljudskog odnosa prema smrti.
Podjednako je tako pokušaj
osvjetljavanja umiranja i smrti
u našem povijesnom trenutku suočavanje
s današnjim svijetom i
predodžbama koje ovladavaju.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Čovjek je dio kozmosa
koji je obilježen vremenom.
Zajednička obilježja svega što postoji
jesu mogućnost, postanak i prolaznost.
Sve što živi, prolazno je pa je smrt
prema tome ne samo prirodni završetak
prolaznog bića nego je i preduvjet života.
Život je shvaćen na predlošku evolucionizma
čiji se temeljni principi moraju pokazati
u pojašnjenju održanja pojedinca,
održanja vrsta i razvoja vrsta.
Nastanak života usko je vezan uz smrt,
jer bez smrti ne bi bio moguć
razvoj i uspon vrsta.
Borba za preživljavanje, kao i prirodna
selekcija zahtijevaju smrt kao preduvjet,
jer smrt je oslobađanje mjesta životu
koji teče dalje i oslobađanje
životnog prostora novim pojedincima
koji traže svoje mjesto.
Na ovom, grubo pojednostavljenom predlošku,
možemo orisati tezu o naravnoj smrti.
Smrt je prirodna pojava i čovjek umire,
kao što umire bilo koje drugo živo biće.
Predodžba o naravnoj smrti jest
predožba o mirnom gašenju
nakon ispunjenog života.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Smrt, to je temeljno obilježje
teze o naravnoj smrti,
pripada ljudskoj naravi.
Čovjek je smrtno biće i
kao takav mora umrijeti.
No, nije riječ samo o neizbježnosti
smrti i o mirenju sa smrću.
Riječ je nadasve o promjeni
shvaćanja smrti.
Za razliku od metafizičkog i
religioznog shvaćanja smrti,
teza o naravnoj smrti ne prihvaća govor
o smrti iz perspektive besmrtnosti
i života nakon smrti.
Smrt gubi obilježja zastrašujućega i
istovremeno obilježja koja bi upućivala
na kakav drugi život.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Smrt nije samo konačni trenutak života,
niti je završni proces umiranja,
nego je cijeli život ukrućen i
utopljen u fenomen smrti.
Život, drugim riječima,
nije samo život,
nego život i smrt istodobno.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Smrt nije samo moja smrt,
nego je smrt drugoga na neki način i
umiranje dijela mene.
"Nitko sebi ne živi, nitko sebi ne umire"
(Rim, 14,7) vrijedi i izvan
Pavlove kristocentrične vizije čovjeka.
Odlazak ljubljenog smrt je s kojom
umire i dio nas samih.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Kršćanstvo živi od temeljnog događaja
smrti i uskrnuća Kristova.
Kristova smrt je smrt za drugoga i
ona je istodobnono najautentičniji
način dosljednosti života,
a da istovremeno nije shvaćena
kao herojsko umiranje.
Autentičnost Kristova života ne dolazi
iz preuzimanja smrti i smrtnosti,
nego iz odnosa s Ocem.
Smrt za drugoga proizlazi iz
istog odnosa s Ocem.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
Smrt je nijema.
Ona je nijemo zrcalo u kojemu se
oslikava onaj tko stane pred njega.
Stoga mišljenje o smrti ne prodire
s druge strane zrcala.
No, stajanje pred smrću kao zrcalom
oslikava onoga tko stoji pred njim.
U stavu prema smrti oslikava se stav
prema životu.
U traženju smisla smrti oslikava se
traženje smisla života.
Pred smrću kao zrcalom smisao se smrti
pronalazi samo pronalaženjem smisla života.
Nije moguće najprije osmisliti smrt
kako bi se imao smisleni život.
To je varka jer zrcalo daje sliku samo
onog što stoji ispred njega.
Smisao se smrti nalazi u osmišljenom životu.
Vjernik ne vidi s druge strane.
On nema oči koje prodiru kroz zrcalo,
ali on živi u povjerenju kako je smrt
prolaz na drugu stranu,
kako je njegov život već uronjen
u smrt i uskrsnuće Kristovo,
kako ne umire sam i kako nije
osuđen na osamljenost.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Smislenost smrti, 1998.
U vremenu u kojem se sve više
nameće teza o naravnoj smrti,
događa se istodobno i to da se
smislenost nameće kao jedan od
najvažnijih problema.
Smisao života i smrti
zrcale se jedan u drugome.
Smislena smrt može biti samo smrt
života ispunjenog smislom.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Ljudska duša je besmrtna,
ali svejedno ima svoju smrt.
Duša živi od odnosa s Bogom
kao što tijelo živi od odnosa s dušom.
Kad se Bog povuče iz duše,
ona umire.
Ona, doduše, još uvijek ima neki život i
može ga dati tijelu,
ali zapravo je više mrtva nego živa.
Smrt je duše odvojenost od Boga,
a smrt tijela odvojenost od duše.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Krajnje životne situacije pokažu kakvi smo.
Nadasve to čini smrt.
Smrt sve uozbilji i pred smrću se
pokaže kakvi smo.
Stoga se u smrti ili neposredno
prije nje pokazje kakav je tko.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Na križu se pokazuje drukčiji
odnos prema smrti.
Kršćanstvo će u Kristovoj smrti
vidjeti epohalan događaj u kojem se
dogodila smrt smrti.
Kristovom smrću uništen je žalac smrti.
Od sada se smrt veže uz stanje
odvojenosti od Boga.
To se stanje naziva grijehom.
Gdje je zavladao grijeh, ondje caruje smrt.
Tko se prikloni Kristu,
ulazi u snagu njegove pobjede nad smrću i
tako ulazi u život.
Ljudi će i dalje umirati,
ali tko umre u Kristu,
probudit će se na novi život.
Tko umre udaljen od Krista,
njemu prijeti druga smrt.
Druga smrt je nestanak, ništavilo,
gubitak opstojnosti i pred
ljudima i pred Bogom.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.
Čovjek i smrt.
To zvuči odveć apstraktno.
Jer smrt je uvijek smrt pojedinca s
imenom i prezimenom.
Smrt je vlastita i u njoj se
zrcali život pojedinca.
U smrti se pokazuje kakav je netko i
pokazuje se poslanje i
navlastitost pojedinca.
To je slučaj sa Sokratom i Isusom.
I to je slučaj s mnogim drugima.
Na nekima to nije jasno vidljivo,
a na nekima smrt i način odlaska iz
svijeta zaokružuje na rječit i
smislen način cijeli život.

Ante Vučković, prezbiter, franjevac, profesor na KBF (1958.)

Iz spisa (usp.) The phenomenon of life, 1982.
smisao može postaviti tek na prethodnom
prihvaćanju samorazumljivosti života.
Odakle život i koji je njegov smisao,
obratno, postavlja se na prethodnom
prihvaćanju samorazumljivosti neživog.

Hans Jonas, filozof, teolog (1903.-1993.)

Iz spisa Eigenes Leben, eigener Tod, 1995.
Prevladavajući odgovor moderne glasi:
zaboraviti, potisnuti, pokopati smrt,
zaključati je u najdublje grobnice,
najmračnije sobe sjećanja.
Neka tamo miruje dok ne uskrsne i
dokonča vlastiti život.
Željena smrt ovog vlastitog života
je posve nagla smrt.
Smrt bez umiranja.
Smrt bez ikakve misli na smrt.
Ova je smrt, u kojoj se još želi i
zaborav vlastitog apsolutnog kraja,
radikalni normalni slučaj želje
za smrću vlastitog života.
Ako se već ne može ukloniti smrt,
valja ukloniti barem umiranje.

Ulrich Beck, sociolog (1944.-2015.)

Iz spisa II gioco delle opinioni, 1989.
Danas smrt više nije pred očima sviju,
jer je povjerena kliničkom pogledu koji,
postavljen kao jedini koji je
kompetentan za bolest i smrt,
postaje i jedini koji je kompetentan
za život pogođen bolešću.
Odgojeni kliničkim pogledom,
ljudi su naučili kako se umire
jer se postane bolesnim i
zaboravili su ono što su znali naši očevi,
a to je kako se postaje bolesnim
jer u biti valja umrijeti.

Umberto Galimberti, filozof (1942.)

Iz spisa Le temps et Vautre, 1989.
Nepoznato smrti znači
kako se sami odnos sa smrću
ne može dogoditi u svjetlu;
da je subjekt u odnosu s nečim
što ne dolazi od njega.
Možemo reći kako je u odnosu s tajnom.

Emmanuel Lévinas, filozof, profesor (1906.-1995.)

Iz spisa Le temps et Vautre, 1989.
Tjelesna patnja je nemogućnost
odvajanja od egzistencije.
Ne toliko nemogućnost odvajanja
od patnje same, nego od egzistencije.
U patnji ne postoji izbjeglištvo,
mogućnost bjega.
Patnja je nemogućnost ništa.
U patnji se najavljuje i blizina smrti.
Kao da u patnji još postoji
slobodni teren za neki novi događaj.
Privezanost za patnju širi se sve
do nepoznatog, do smrti kao nepoznanice,
do smrti koja se ne pojavljuje u svjetlu.
Odnos prema smrti je odnos s nečim
što ne dolazi od subjekta.
To je odnos s tajnom.

Emmanuel Lévinas, filozof, profesor (1906.-1995.)

Iz spisa Le temps et Vautre, 1989.
U patnji koja je susjeda smrti
subjekt je pasivan.
Riječ je o patnji koja se pretvorila
u jecaj i plač,
o čistoj patnji u kojoj se izbrisala
razlika između nas i patnje,
o patnji koja se okrenula u
djetinji odnos bez odgovornosti.
To je patnja koja najavljuje smrt.
No patnja nije tjeskoba pred smrću,
nego nemoć izlaska iz bitka,
nemoć bijega.
U tjeskobi smrt je još u budućnosti,
na distanci, dok je patnja skrajnja
blizina bitka.

Emmanuel Lévinas, filozof, profesor (1906.-1995.)

Iz spisa La Mort et le Temps, 1991.
Smrt je nepoznato.
Ne znamo kada će doći.
Ne znamo što će doći kada smrt dođe.
Čime nam smrt prijeti?

Ništavilom ili novim početkom? Ne znam.
Srce ovog najvažnijeg trenutka leži u
nemoći znati što je nakon smrti.
Trenutak smrti ne mogu obuhvatiti,
za razliku od svih drugih
trenutaka svoga života.
Nitko ne može tvrditi da je smrti
iščupao njezin žalac i da zna s čim
ima posla kada se nađe
licem u lice sa smrću.

Emmanuel Lévinas, filozof, profesor (1906.-1995.)

Iz spisa La Mort et le Temps, 1991.
Odnos sa smrću određen je tjeskobom,
a ne znanjem.
Sve što znamo o smrti dolazi iz druge ruke.
Nikada iz prve.
Smrt nam prijeti stoga što o njoj
nemamo nikakve predodžbe.
Smrt se približava i u određenom
trenutku ne možemo više moći moći.
To je točka na kojoj subjekt gubi
gospodstvo subjekta.

Emmanuel Lévinas, filozof, profesor (1906.-1995.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
Smrt je krajnji gubitak.
Do nje se ne stiže prije negoli
prođemo kroz male i velike gubitke,
a oni su kao različita lica smrti
jer u njima je ona na
neki način predstavljena.
Navodimo neka gubitnicka lica
koja nas uvlače u mogućnost smrti:
Gubitak zemaljskih dobara,
gubitak afektivnih veza,
gubitak osobnog identiteta,
gubitak zdravlja.
Drugi vatikanski sabor potvrdit će
istinu o nerazrješivosti smrti i
nepomirenju s njome.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
Smrt je popraćena šutnjom,
prijevarom, pribjegavanjem okultizmu,
samoćom; smrt je izolirana,
ne može se uopće o njoj govoriti.
Ona je tabu.
Možemo slobodno reći da proživljavamo
pornografiju smrti.
Smrt se ostvaruje danas
drukčije negoli nekad.
Ne umire se u kući ni u obitelji,
već na ulici, u bolnici, u sirotištima.
Ne zove se više niti imenom smrt
nego prestanak postojanja,
manjak ljubljene osobe.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
Živimo u društvu koje je izgubilo
osjećaj smrti i stvara
nove manire umiranja.
Jučer je osoba koja je umirala
slijedila jedan određeni obred:
okružena svojim dragima,
davala je posljednje savjete,
izgovarala posljednju svoju volju,
jednom riječju,
sve je bilo naravno i obiteljski;
danas je pak smrt izgubila familijarnost,
osjećaj za drugoga, jedva ostane neki
osjećaj suosjećanja za drugog,
a žalost se je pretvorila gotovo u
uvredu za onoga koji ostaje na životu.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
Život je veoma važna stvar.
Rađa se da bi se živjelo,
a smrt je samo most između dviju
obala i zbog toga pripada našem putu,
našem životu.
Samo onaj tko ima iskustva života,
zna što je smrt.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Sakrament bolesničkog pomazanja, 1998.
Samo onaj koji živi punim rukama,
može umrijeti sa smrću punom života.
Živjeti je neprestano rađanje.
Stoga ako smrt pripada životu,
ona će biti posljednje rađanje,
posljednja etapa i posljednja opcija,
posljednja mogućnost života.

Josip Čorić, prezbiter, profesor (1941.-2015.)

Iz spisa Prijateljica smrt:
Živimo u svijetu koji se boji
postaviti pitanje kako umrijeti i
zato ga izbjegava.
Druge civilizacije prije nas
gledale su smrti u oči.
U zajednicama i sinagogama
davali su prolaz smrti.
Prihvaćali su s osjećajem ispunjenja
ono što ne možeš izbjeći.
Možda nikada odnos sa smrću
nije bio tako siromašan
kao u ova vremena duhovne suhoće,
u kojima ljudi, žureći se da bi živjeli,
žele izbjeći misterij i na taj se način
lišili bitnog izvora koji
rađa volju za životom.

François Mitterrand, političar (1916.-1996.)

Iz spisa Bolest, pomazanje i spasenje.
Temelji sakramenta bolesničkog pomazanja, 1997.:
Soteriološki smisao Kristove
patnje i smrti valja nam stalno
imati na pameti ako želimo shvatiti
kršćanski smisao bolesti i smrti
u vidu suobličenja patnjama i
smrti Kristovoj.

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)

Iz spisa Tražeći uporište, 1999.:
Čovjekov stav pred smrću je
najparadoksalniji od svih
njegovih stavova, jer sve drugo,
pa i što ne bi morao, relativno lako
prihvaća "zdravo za gotovo",
a smrt nikako da prihvati
kao definitivni kraj.
Pa čak i oni koji su to teoretski
prihvatili, kao ortodoksni marksisti i
filozofi apsurda, u vlastitom životu nisu
prestali tražiti baš taj "smisao smrti".

Ante Mateljan, prezbiter, profesor KBF-Split (1959.)

Iz spisa Sorella morte, 1997.:
Smrt se uči i nastoji upoznati uživo
kao materinski jezik dok se sluša
što se o njoj govori, što ona izaziva,
kako se osjećaju osobe dok
izgovaraju njezino ime.
Svatko od nas odraslih može se
sjetiti što se je pred njim govorilo u
susretu s činjenicom smrti.
Uzmimo, primjerice, na selu zvonjavu
zvona koja navješćuju da je netko
otišao u vječnost, razgovor ljudi -
u pola glasa - o pokojniku,
drukčije negoli je uobičajeno;
oblačenje odijela koja se nose
u prigodi smrti;
pjesme prigodom obreda
oproštaja s pokojnikom;
čak i liturgijski obred na
Dan svih vjernih mrtvih
ostavlja svoje tragove.

Raniero Cantalamessa, kardinal (1934.)

Riječ i život:
Vjernost i budnost: ima nešto što
sve to čini bitnim: - ne znamo časa:
“Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!”
(Mt 25,13).
Nisu ga znale ni one djevice,
a ne zna ga ni nitko od nas.
Nisu za taj čas znala ni naša braća
koja su jutros autom izašla na naše
prometnice i nisu se vratila kući
jer su sreli smrt.
Kad ozbiljno promislimo, to je najozbiljnija
stvar u životu: znamo da moramo umrijeti,
ali ne znamo “gdje” ćemo umrijeti.
To je misao od koje se ne može pobjeći,
pravi Damoklov mač koji visi nad glavom
sviju onih koji su sjeli na gozbu života.

Raniero Cantalamessa, kardinal (1934.)

Riječ i život:
Sveti je Franjo, u času umiranja,
smogao snage da braći oko sebe kaže:
“Braćo, započnimo činiti dobro, jer
smo sve do sada učinili veoma malo.”
Sjećamo se, nadasve, one lijepe
Gospodinove izreke:
“Hodite dok imate svjetlo” (Iv 12,35),
što je isto kao da se kaže:
Idimo što je moguće više naprijed,
u očekivanju da se trka završi i
da nas netko pozove na počinak.

Raniero Cantalamessa, kardinal (1934.)

Riječ i život:
Bilo bi žalosno, kad bi - a i to se
ponekada zna dogoditi svjetovna i
bezbožna misao bila primorana da sama
razotkriva neminovnost i urgentnost
problema smrti; bilo bi žalosno,
jer bi se, idući tim putem a to znači
mimo evanđelja, otkrilo da je smrt
nešto “apsurdno” ili, u najboljem
slučaju, neko “veličanstvo”,
ali ne i posvemašnja nada koju ona skriva.
“Vjerni sluga” koji čeka svoga gospodara
mora biti, i to nužno, i prorok
toga očekivanja, tj, njezin svjedok pred ljudima.

Raniero Cantalamessa, kardinal (1934.)

Iz spisa N.Bogdanić, Smrt, 2000.:
Čas polaska tu je i moramo poći
svatko svojim putem - ja da umrem,
vi da živite.
Što je bolje, jedino Bog zna.

Sokrat, starogrčki filozof (469.pr. Kr.-399.pr.Kr.)

Iz spisa Platon, Obrana Sokratova :
Potrebno je međutim da i vi, suci,
gajite dobru nadu pred licem smrti i smatrate
da je jedna stvar osobito istinita:
- nije moguće da dobar čovjek,
niti u životu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo:
prema sudbini dobrog čovjeka bogovi nisu ravnodušni.
I ono što mi se sada događa, ne događa se samo od sebe,
već mi je jasno da je za mene bolje da umrem i riješim se tegoba.
Zbog toga me nikad (božanski) znak
nije odvratio (od tog puta) i zbog toga se ne ljutim
na one koji su glasovali protiv mene i koji su me optužili,
iako me nisu osudili niti tužili iz te namjere
već misleći da će mi naškoditi,
a to je svakako vrijedno prijekora.

Sokrat, starogrčki filozof (469.pr. Kr.-399.pr.Kr.)

Iz spisa Platon, Obrana Sokratova :
A sada želim baciti jedan pogled u
budućnost i vama koji ste me osudili
budućnost poreći.
Jer i nalazim se već ondje gdje ljudi
najviše postaju proroci kad stoje
pred vratima smrti.

Sokrat, starogrčki filozof (469.pr. Kr.-399.pr.Kr.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Smrt je u našoj nutrini tako
neraskidivo povezana s boli i tugom.
"Kad umire čovjek, umire dio svijeta...
i zemlja postaje veća za jednu ranu
i dublja za jednu jamu".
Kad umire čovjek nestaju njegova
ufanja i razočarenja.
I sve njegove iluzije.
Koliko snova, privida, nezadovoljstava,
priželjkivanih ambicija, lelujavih sreća
ostaje na svijetu poslije njega?

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Ljudi misle da umiru
svi drugi ljudi osim njih samih.
Svi drugi, samo ne oni.
Svi, samo ne mi koji ostale ispraćamo.
Kako je ugodno živjeti u zabludi.
S varkama.

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Jesu li to svi oni koji leže
na pustim i zaboravljenim grobljima
ovog sićušnog i u svemirskim dubinama
izgubljenog planeta,
na dnu njegovih mora, u olupinama
brodova stradalih u olujama i
nesvrhovitim bitkama,
u temeljima građevina, po bespućima ledom i
snijegom prekrivenih planina?
Oni bespomoćno tamo trunu godinama,
stoljećima, neki milenijima.
Jesu li vjerovali u zagrobni život?
Reinkarnaciju?
Ili su svojim ateizmom prkosili usudu
čovjekove prolaznosti?
Jesu li umrli u nadi uskrsnuća?
Jesu li držali da je duša besmrtna,
da se ciklički vraća u život
od predaka do potomaka?
Ili ondje u nepostojanju trpe
nepodnošljive muke paklene vatre?

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Tko zna što je smrt?
Čini se da je želja da se ostane na
životu - da se izbjegne smrt,
zacijelo najsnažnija čovjekova strast.
Uostalom, u ovoj neizmjernosti
vremenskoj samo jedan jedini
konačan život nam je dan.
Kad prestane njegovo trajanje,
nemamo se više čemu nadati.
Barem ne na ovoj zemlji.

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Moj otac je ležao na odru.
A ja - dijete koje je već shvaćalo
zbivanja oko sebe.
Majka je jecala.
Uvijek ću se sjećati trenutka kad
su grobari grubim pokretima
ponijeli očevo tijelo.
Nikad neću zaboraviti njegove hladne,
blijede, ukočene ruke.
Drage ruke koje su me čuvale, branile,
grlile, milovale moje lice,
gladile mi kosu.
Je li to smrt odnijela ruke
mog voljenog oca?
Smrt? Strašna, nemilosrdna,
bezočna,surova.

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Što je to? Enigma?
Možda lutamo uzalud putima
izvan životnim.
Mrtvi počivaju bez ćutila,
lišeni htijenja i snage.
Bez mogućnosti kretanja.
Nikad se neće pojaviti.
I nigdje.
Carstvo smrti ostaje
misterij dovijeka.

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Je li smrt dostojanstvena?
Pravedna? Postoje tihe, blage,
ali i okrutne smrti.
Premda ne umiremo na isti način,
u smrti smo svi jednaki.
Bogataš i siromah, uglađen čovjek i
prostak, crnac i bijelac.
Onamo iza granične crte života
ne razlikuju se egipatski faraon i
njegov rob, Cervantesov vitez
Don Quijote od Manche i njegov sluga
Sancho Panza, Isaac Newton i
ma koji neznalica.
Bit će da je upravo u tome
veličanstvo smrti. Njezin trijumf.
Čarobnost limba.

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa Smrt - Razmatranje u povodu Dušnog dana, 2000.:
Smrt? Što je zapravo smrt?
Je li to naš nestanak -
odlazak zauvijek?
Odlazak nepovratan, stalan,
svevremenski, vječan?
Gospode!
Kaži nam smisao života i smrti.
Objasni nam razlog dana i noći.
Svijetla i tame.
Svrhu nemira i nemoći naših.
Otkrij nam nedokučivosti svojih nauma.
Razloži nam zagonetku našeg
kratkotrajnog postojanja..
Bože! Reci nam tajnu ovog svijeta.

Neven Bogdanić, matematičar, publicist (1931.)

Iz spisa N.Bogdanić, Smrt, 2000.:
U ovom životu nije ništa stalno,
osim - smrti.

Li Taj-po (Li PO), pjesnik (701.-762.)

Iz spisa (napisao pred svoju smrt) Oktobar:
Poput srca koje se priklanja
upornom savjetu,
događa se pristajanje,
zrno se odvaja od klasa,
plod otpada sa stabla,
zemlja malo-pomalo popušta pred
nadmoćnim pokretačem svega,
smrt steže prepunu šaku!
Riječ koju sada sluša,
svetija je od riječi,
koju je slušao u njezin svadbeni dan,
i dublja i nježnija, i bogatija.
Svršeno je.
Ptica spava, stablo sniva u sjeni
koja ga prati, sunce poleglo po zemlji,
prekriva površine ravnim zrakama,
dan je istekao, godina stigla na kraj.
Na nebesko pitanje odvraćen je
– pun ljubavi – odgovor.
Svršeno je.

Paul Claudel, pjesnik, obraćenik (1868.-1955.)

Iz spisa Dizionario di Teologia Fondamentale, 1990.:
Mučeništvo nije nekakva intelektualna spekulacija,
ono je konkretnost života, štoviše,
vrhunac jedne ljudske egzistencije,
jer očituje puninu čovjekove slobode
pred smrću.

Salvatore Rino Fisichella, nadbiskup (1951.)

Iz spisa Dizionario di Teologia Fondamentale, 1990.:
Spasonosna smrt Isusa iz Nazareta
utemeljuje normativno načelo u
prepoznavanju kršćanskoga mučeništva.

Salvatore Rino Fisichella, nadbiskup (1951.)

Iz spisa Vrijeme suodgovornosti:
Tko bi umirao s mržnjom na svoje i
Kristove neprijatelje, taj ne bi svjedočio
za Krista pravoga i živoga,
za Krista uskrsnulog Spasitelja,
nego za neku ideju Krista-strančara i
borca za neke parcijalne zemaljske ciljeve.

Tomislav Šagi-Bunić, prezbiter OFM, teolog (1923.-1999.)

Iz spisa Vrijeme suodgovornosti:
Svjedočeći smrću, Stjepan je postao
svjedok u svojoj ljudskoj definitivnosti,
svjedok u čistom obliku,
svjedok čiji se život i čija se ličnost
slila u posljednji čin svjedočenja
kao u jedno jedincato žarište.
Ona je potvrdila sebe potvrđujući Krista
ulaganjem same sebe, krajnjim neopozivim.
Smrt je u službi svjedočenja,
ne promatra se za sebe i nezavisno.

Tomislav Šagi-Bunić, prezbiter OFM, teolog (1923.-1999.)

Iz spisa Bog Isusa Krista, 2005.:
Biti čovjek znači: biti za smrt.
Biti čovjek znači: morati umrijeti,
biti ono biće protuslovlja,
u kojem je po samoj biološkoj strukturi
smrt nešto prirodno i nužno;
no istovremeno se u biosu otvorilo
jedno duhovno središte,
koje zahtijeva vječnost, a polazeći od njega,
smrt nije nešto prirodno, nego nelogično,
protjerivanje iz prostora ljubavi,
uništenje komunikacije koja teži za trajnošću.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa G.Wainwright,The Sting of Death:....
Pitanje smrti samo je radikalni oblik
pitanja o tome kako ispravno živjeti.
Ono pita odakle čovjek dolazi i kamo ide.
Ono traži podrijetlo i odredište.
Smrt, jedino pitanje koje je nemoguće
zauvijek ignorirati,
stoga je metafizički trn zabijen
u čovjekovo biće.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Peter F. Ryan,On Eschatology, p.5:
Svrha [eutanazije] je zalupiti vrata
metafizici prije nego što
dobije priliku ući...
Dehumanizacija smrti nužno donosi sa
sobom i dehumanizaciju života.
Tamo gdje postane preopasno prihvatiti
smrt na ljudski način,
samo ljudsko postojanje postalo je preopasno.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa F.A.Murphy, J.Ratzinger and Protestant Theology...:
Krist se pojavljuje kao pravi filozof
jer on ima odgovor:
on mijenja smrt i on mijenja život.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Poruka za 15. svjetski dan bolesnika, 2007.:
Ljudski život ima svoje intrinzične
granice koje prije ili poslije
završavaju smrću.
To je iskustvo na koje je pozvano
svako ljudsko biće i za koje
svatko treba biti pripremljen.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Peter F. Ryan,On Eschatology, p.5:
Isusovo obećanje s križa desnom
razbojniku da će
'danas biti sa mnom u raju'...
jasno ukazuje na to da se Biblija
ne može razumno razumjeti kao učenje
da između prvog Uskrsa i našeg
vlastitog uskrsnuća ljudska bića...
tonu u ništavilo.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa Eshaton:
Odgovor na pitanje Božjega kraljevstva
jest Sin. U njemu je nadvladan
nepremostivi jaz između ‘već da’
i ‘još ne’.
U njemu smrt i život, uništenje i
bitak stoje zajedno.
Križ je most koji premošćuje jaz.[…]
Upravo je na taj način
Božje kraljevstvo ‘nada’.
U laboratoriju (tako Ernst Bloch
definira svijet) čovjek se nema
čemu nadati.
Nada postoji samo ondje
gdje postoji ljubav.
Čovjek se smije nadati zato što se
u raspetome Kristu otvorila
ljubav koja je pobijedila smrt.

Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, papa, teolog (1927.-2022.)

Iz spisa LUMIÈRE SUR L`ECHAFAUD, 1971.:
-Bilješke posljednje noći, prije smaknuća-
Čekam u noći u miru.
Upirem pogled na Raspelo i
moje se oči ne mogu odijeliti od
rana moga Spasitelja.
Neumorno ponavljam:
‘To je za tebe!‘
Taj ću lik gledati do konca,
ja koji ću tako malo trpjeti.
Čekam Ljubav!
U pet sati vidjet ću Isusa.
Sretan sam… Zbogom!

Jacques Fesch, obraćenik (1930.-1957.)

Iz spisa Pisma:
Smrt je čudesno otajstvo koje ne bira.
Doći će i k meni jednom,
i u kratkom trenutku
promijeniti mi tijelo u prah.
No, osim tijela imamo i dušu i
moramo usredotočiti sve svoje snage
da bismo bez krivice
stali pred Božji sud.

bl.Pier Giorgio Frassati, katolički aktivist, trećoredac domnikanac (1901.-1925.)

Iz spisa Pisma:
Dan moje smrti
bit će najljepši dan moga života.

bl.Pier Giorgio Frassati, katolički aktivist, trećoredac domnikanac (1901.-1925.)

Iz spisa Zaštitniče umirućih, Sveti Josip:
Mi ne znamo nikada bez posebne
objave Božje, kada ćemo umrijeti,
da li danas ili sutra, ili ovaj tjedan,
ili ovaj mjesec, ili ovu godinu,
ili za pedeset godina.
To ovisi samo o volji Božjoj i
nikome drugome.
Badava je tu pozivanje pa i najboljih
specijalista svijeta, da nam produlje
život ma i za jednu samo sekundu
protiv odluke Božje.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Zaštitniče umirućih, Sveti Josip:
Smrt nije nikakvo strašilo
s kosom u ruci, kako je neki
vole predstavljati,
nego je naprosto rastanak
duše od tijela do sudnjega dana,
kad će se opet združiti s tijelom,
da jedno i drugo primi bilo
vječnu nagradu u nebu,
bilo vječnu kaznu u mukama paklenim.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Zaštitniče umirućih, Sveti Josip:
Ona [smrt] nije prvotno bila
u Božjem planu,
jer je Bog čovjeka, kad ga je stvorio,
učinio neumrlim, uz uvjet,
da drži njegovu zapovijed,
to jest da ne ubire ploda
sa zabranjenog drveta,
ne što bi jedna jabuka bila u sebi
velika stvar, nego jer je velika stvar,
kad Bog nešto zabrani pod smrtnom kaznom.
Naši su roditelji u raju,
kao što znamo, tu zapovijed svjesno
prestupili i time navukli na sebe i
na sve svoje potomstvo smrtnu presudu,
uz nebrojene bolesti kao predznake smrti.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Zaštitniče umirućih, Sveti Josip:
Kako doživjeti sretnu smrt:
Prvi je uvjet, da se čuvamo grijeha
više nego kuge,
ili ako smo upali u grijeh,
da ga što prije istjeramo iz duše
dobrom svetom ispovijedi,
jer po grijehu je došla prva smrt;
smrt tijela, a po grijehu i jedino
po grijehu dolazi i druga smrt,
smrt duše, ako čovjek ode
s ovoga svijeta opterećen
teškim grijehom.
Drugi je uvjet, da se bez prestanka
molimo za sretnu smrt,
kako nam spominje Spasitelj
Isus Krist u Evanđelju govoreći:
‘Zato budite uvijek budni i molite se,
da mognete umaći svemu tome što će doći,
i da opstanete pred Sinom čovječjim’
(Lk 21, 36).
Treći je uvjet za sigurnost
sretne smrti vježbanje u dobrim djelima,
napose milosrđu prema bijednima.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Svijeća u kulturnoj baštini Hrvata, 2010.:
Stara je hrvatska katolička tradicija
da se umirućima dovodi svećenik
kako bi ih ispovjedio i
obavio posljednju pomast.
Dok svećenik ne dođe, ukućani i
ostali mole Gospine litanije ili
neku drugu prigodnu molitvu.
Kad svećenik stigne, ostali
iziđu van i pričekaju da se bolesnik
ispovjedi, a potom nastave sa svećenikom
moliti propisane molitve.
Nakon odlaska svećenika potiho se moli
kod bolesnika ili ako je zgodno u
nekoj drugoj prostoriji.
Moli se za Božje proviđenje.
Primijeti li se da bolesnik umire,
a muči se sa smrću,
stavi mu se križ u ruke,
poškropi ga se i dadne mu se da
popije malo posvećene vode.
Upale se dvije svijeće i svi ukućani
kleknu i mole Isusovu krunicu i litanije.

Marko Dragić, filolog, antropolog, profesor (1957.)

Iz spisa Svijeća u kulturnoj baštini Hrvata, 2010.:
Ako je netko dugo i teško umirao,
u trogirskom kraju, vjerovalo se
da je to zato što se nekome
u životu zamjerio.
Zbog toga bi članovi njegove obitelji
zamolili tu osobu da dođe i
oprosti bolesniku.
Ako ovaj nije bio pri svijesti,
onda bi ta osoba rekla:
“Neka i tebi i meni Bog oprosti.“
U posljednjim trenutcima bi se
umirućem u ruke stavila upaljena svijeća,
da mu duši osvijetli put
na drugi svijet.

Marko Dragić, fililog, antropolog, profesor (1957.)

Iz spisa Ordinatio IV, dist. 43, q. 2:
(Mors hominis nihil aliud est
quam separatio animae a corpore;
non tamen per hoc destruitur anima,
sed manet in esse suo,
quia est forma subsistens.)
---------------------------------
Smrt čovjeka nije ništa drugo nego
odvajanje duše od tijela;
ali time se duša ne uništava,
nego ostaje u svojem bitku,
jer je opstojni oblik.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Ordinatio IV, dist. 45, q. un.:
(Anima intellectiva,
cum sit immaterialis,
non corrumpitur per corruptionem corporis;
unde post mortem manet et
intelligere potest.)
---------------------------------
Intelektivna duša, budući da je nematerijalna,
ne propada raspadom tijela;
stoga nakon smrti ostaje i može spoznavati.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Lectura IV, dist. 43:
(Mors non est de ratione naturae
humanae secundum statum innocentiae,
sed consequitur conditionem
naturae lapsae.)
---------------------------------
Smrt ne pripada naravi ljudske
naravi u stanju nevinosti,
nego slijedi stanje pale naravi.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Lectura IV, dist. 43:
(Anima separata a corpore
ntelligit se esse et intelligit
se vivere, licet non per phantasmata
sicut in statu vitae praesentis.)
---------------------------------
Duša odvojena od tijela spoznaje
da jest i spoznaje da živi,
iako ne putem predodžbi
kao u sadašnjem životu.

bl. Ivan Duns Scot, prezbiter, teolog, filozof (1266.-1308.)

Iz spisa Marxismo e cristianesimo, 1972.:
Pomiriti se sa sudbinom
potpunog uništenja,
za čovjeka bi značilo prestati
željeti život, odreći se sreće,
zahvaliti se na slobodi.
Između smrti i slobode postoji
neizlječiv sukob:
što je međutim protivnije punom
ostvarenju čovjeka, što ga više
otuđuje od njegova potpunog uništenja?
Smrt je najveće otuđenje,
a militantni marksist,
nakon što se borio,
ponekad pobjedonosno protiv
pojedinačnih otuđenja,
nalazi se da mora kapitulirati pred
potpunim otuđenjem da izgubi
odlučujuću bitku.

Giulio Girardi, prezbiter, teolog, filozof (1926.-2012.)

Iz spisa J.Antolović, Svećenički svibanj, 1971.:
Zašto da se bojim smrti,
kad živim i radim za vječnost,
a ne za vremenitost?
Same se smrti malo ili nimalo
ne treba plašiti;
pače treba je prezirati,
samo ako nam je život takav,
te se ne trebamo bojati vječnog Suca.
Sve se iznova vraćam želji,
da umrem s Kristom i za Krista...

Erik Brandis, prezbiter, DI (1834.–1921.)

Iz spisa Počela:
Evo kako treba shvatiti uništenje
posljednjeg neprijatelja:
neće propasti njegova bît
jer je stvorena po Bogu,
već će nestati neprijateljska nakana i
volja koja ne dolazi od Boga,
nego od neprijatelja.
Neprijatelj se, dakle, uništava,
ne da bi iščeznuo, već da ne bude
neprijatelj i smrt.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Komentar na poslanicu Rimljanima:
Koliko god neka osoba mogla
nastaviti griješiti, bez obzira
koliko se opirala carstvu i
utjecaju smrti, mislim da carstvo smrti
neće trajati vječno na isti način
na koji će trajati život i svetost,
osobito kad učim od Apostola
da će posljednji neprijatelj, smrt,
biti uništen (1 Kor 15,26).
Jer ako se vječno trajanje smrti uzme
kao da je isto s vječnim trajanjem života,
smrt onda više nije neprijatelj životu,
nego mu je tada jednaka.
Tako jedna vječnost neće biti
suprotna ovoj drugoj vječnosti,
nego će biti identične.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Komentar na poslanicu Rimljanima:
Jasno je da je smrt suprotnost životu.
Prema tome, ako je život vječan,
smrt definitivno ne može biti vječna,
odakle se i događa uskrsnuće mrtvih.
Kao što će smrt duše koja je posljednji
neprijatelj (1 Kor 15,26) biti uništena,
isto tako će ova zajednička smrt koja,
kako smo rekli da je sjena one druge,
biti nužno dokinuta.
ogično je da će se uskrsnuće mrtvih
dogoditi onda kad carstvo smrti
bude uništeno, štoviše i sama smrt.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Origen , prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Još jedanput recimo da nas put prema
smrti treba odvesti dublje u život,
kao što nas put života treba
odvesti dublje u smrt.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Smrt je za čovjeka istodobno najprirodnija
i najneprirodnija stvar.
Biološki, ona je nužnost;
ljudski, ona je neprihvatljiva.
Upravo iz tog neprihvaćanja
rađa se čitava ljudska kultura.
Mit o besmrtnosti nije tek pusta tlapnja,
već obrambeni mehanizam kojim ljudska
svijest pokušava premostiti
provaliju ništavila.
Čovjek je jedina životinja koja
pokapa svoje mrtve,
što ukazuje na to da on odbija vidjeti
leš samo kao otpad;
on u njemu vidi trag bića koje
mora nastaviti postojati.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Život se hrani smrću, a smrt je ugrađena
u samo srce živoga.
No, dok je za prirodu smrt pojedinca
tek statistički podatak potreban
za evoluciju vrste, za ljudsku osobu
– koja je postala svjesna svog 'Ja'
– smrt je apsolutni gubitak svemira.
Taj rascjep između objektivne biološke
funkcije smrti i subjektivnog užasa
koji ona izaziva, čini temeljnu dramu
ljudske egzistencije.
Mi smo bića koja nose vječnost
u mislima, a trulež u kostima.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
U arhaičnim društvima, smrt je bila
javni događaj, prijelazni ritual
podržan kolektivnom solidarnošću.
Danas, u modernoj civilizaciji,
smrt je postala sramotna,
skrivena u sterilnim bolničkim hodnicima.
Izolacijom umirućeg, društvo pokušava
sakriti vlastitu nemoć
pred biološkom granicom.
Što više tehnologija napreduje,
to više smrt postaje 'tehnički kvar'
koji bismo najradije izbrisali,
zaboravljajući da nas upravo svijest
o smrti čini ljudima i potiče nas
da živimo intenzivnije.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Smrt je za čovjeka apsolutni skandal.
Dok životinja živi svoju smrt u
trenutku kada nastupa,
čovjek je živi unaprijed, kroz svijest.
No, taj skandal nije samo izvor tjeskobe,
on je temeljni pokretač kulture.
Čitava ljudska povijest,
od prvih grobnica do piramida i katedrala,
zapravo je gigantski napor
da se smrt porekne,
odgodi ili joj se dade smisao.
Čovjek je postao čovjek onoga dana
kada je počeo sahranjivati svoje mrtve
s vjerom da smrt nije apsolutni kraj,
već prijelaz.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Ljudski otpor prema smrti
manifestira se kroz univerzalni
mit o dvojniku.
Čovjek ne može zamisliti svoje
apsolutno ništavilo.
Zato stvara ideju o 'sjenovitoj' verziji
sebe – duši, duhu ili astralnom tijelu
– koja preživljava raspad mesa.
Taj dvojnik je prva pobjeda
imaginacije nad biologijom.
Religije nisu ništa drugo doli
institucionalizirani sustavi koji
upravljaju tim dvojnikom,
obećavajući mu vječnost kako bi se
ublažio užas pred raspadanjem tijela.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Na razini stanice, smrt je stalni
radnik života.
Da bi se organizam obnavljao,
stare stanice moraju ustupiti
mjesto novima.
Mi umiremo svakoga dana
kako bismo ostali živi.
Međutim, tragedija nastupa na razini
pojedinca, na razini 'Ja'.
Priroda mari za vrstu, ali je ravnodušna
prema individui.
Smrt je cijena koju plaćamo za složenost
našeg bića i za našu individualnost.
Što je biće svjesnije sebe,
to mu je smrt nepodnošljivija,
iako je upravo ona omogućila
evolucijski put do te iste svijesti.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
U tradicionalnim društvima
smrt je bila kolektivna drama,
ritualizirana i podržana zajednicom.
Danas je ona postala privatna sramota,
nešto što se događa u sterilnoj
tišini bolnica, iza paravana.
Moderni čovjek je 'ogolio' smrt
od njezine sakralnosti,
ali mu nije ostavio nikakvu utjehu.
Rezultat je nova vrsta tjeskobe
– smrt bez mita, smrt koja je postala
puki tehnički kvar stroja koji se
više ne može popraviti.
Time što smo smrt učinili nevidljivom,
nismo je pobijedili,
samo smo se učinili
usamljenijima u trenutku odlaska.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Čovjek i smrt, 2005.:
Nema ljudske mudrosti koja
može ignorirati smrt.
Ako bismo postali besmrtni,
prestali bismo biti ljudi;
postali bismo bogovi ili strojevi.
Naša krhkost je izvor naše veličine,
naše ljubavi i naše
potrebe za drugim bićem.
Smrt je granica koja našem vremenu
daje težinu i vrijednost.
Živjeti s punom sviješću o smrti znači
živjeti s maksimalnim intenzitetom,
pretvarajući svaki trenutak
u čin otpora ništavilu.

Edgar Morin, filozof, sociolog (1921.)

Iz spisa Smrt je ‘Meister iz Njemačke’, 2005.:
Za filozofiju egzistencije smrt se
vrlo skromnije reducira na jedno
jedino, možda odlučujuće pitanje:
na koji način smrt su-konstituira
moj bitak-u-svijetu?, dakle onkraj
svih pukih metafizičkih tlapnji o
ʻprekosvjetnomeʼ životu, jer to (...)
ne spada u sferu zbiljskoga ili
mogućega iskustva.

Željko Pavić, filozof, spisatelj, profesor (1962.)

Iz spisa Smrt je ‘Meister iz Njemačke’, 2005.:
Smrt ne počinje skončavanjem
biološkog života, nego je bitan
konstitutivan moment života samoga:
svijest o vlastitoj smrtnosti
jest nenadmašna, povrh svih
svagdanjih danosti ona nikad ne odustaje
- barem ne kao opomena - memento mori!

Željko Pavić, filozof, spisatelj, profesor (1962.)

Iz spisa Smrt je ‘Meister iz Njemačke’, 2005.:
Smrt je reverzibilna samo u živim
dušama, kada netko nekome dođe na grob,
razgovara s njim, tuguje zbog gubitka -
ne zbog umrloga, nego zbog sebe u njemu
kada opet pita: "Odakle Ti pravo da umreš
kad Te toliko volim!?"

Željko Pavić, filozof, spisatelj, profesor (1962.)

Iz spisa Pisma osuđenih. Oproštajna pisma osuđenika na smrt, 2005.:
Čovjek, bio on vjernik ili nevjernik,
pred pojavom smrti osjeća duboko taknut u
svojoj egzistenciji smatrajući da
kao biće ne nestaje, nego ostaje i
nadalje trajno i vječno živjeti i u
sjećanjima i u uspomenama
svojih najdražih.

Juraj Kolarić, prezbiter, teolog, profesor (1938.)

Iz spisa Uloga duhovnosti u liječenju bolesnika..., 2016.:
Temeljna poruka vjere je da naš
ovozemaljski život ne završava
s točkom, nego s dvotočkom,
jer poslije njega slijedi život
u kojem će Bog otrti svaku suzu s
naših očiju i gdje smrti
više biti neće.

Ante Komadina, prezbiter, profesor (1953.)

Iz spisa Misli i govori Arškog župnika:
Biti ljubjen od Boga,
biti sjedinjen s Bogom...
Živjeti u prisutnosti Božjoj,
živjeti za Boga:
oh, lijepog li života...
lijepe li smrti!

sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Misli i govori Arškog župnika:
Kako li se dobro umire,
kada se živjelo na križu!

sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Misli i govori Arškog župnika:
Prijatelju, što je potrebno za
doći u nebo?
Potrebna je milost i križ.

sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017. :
Smrt je velika.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa M. Bordoni, Dimensioni antropologiche della morte:
Smrt je posvuda oko nas u
vlastitoj kući i gleda nas
kroz pukotine stvari.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa M. Bordoni, Dimensioni antropologiche della morte:
Gospodine, svakome udijeli
vlastitu smrt: smrt koja proizlazi
iz takvog života u kojem svatko
nalazi ljubav i smisao.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Duinske elegije (Osma elegija):
… i slobodna je smrt,
koja nas ne gleda izvana,
nego u nama raste
i ima svoje vrijeme.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Duinske elegije (Deseta elegija):
Jer ono što nas konačno troši,
to je naša vlastita smrt,
koju nosimo u sebi kao plod
i kojoj cijeloga života težimo.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Duinske elegije (Deseta elegija):
Mi rasipamo svoju tugu,
ne učimo je nositi,
i tako ostajemo siromašni pred smrću.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Pisma mladom pjesniku:
Smrt je strana života
koja je okrenuta od nas,
neobasjana od nas.
Moramo pokušati
biti svjesni našeg postojanja
koliko i postojanja smrti.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Pisma mladom pjesniku:
Smrt je naša prijateljica upravo zato
što nas dovodi u potpunu i
apsolutnu prisutnost,
u trenutak koji je pun i nedjeljiv.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Pisma mladom pjesniku:
Treba naučiti umirati,
i to cijeloga života.
Čim počne život,
već smo dovoljno stari da umremo.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Pisma mladom pjesniku:
Smrt je strana života koja je
okrenuta od nas,
ali ona pripada istoj cjelini;
moramo je naučiti voljeti.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Pisma mladom pjesniku:
Ako prihvatimo smrt u sebe,
naš život postaje dublji,
jer ništa više nije površno ni slučajno.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Knjiga sati (Das Stunden-Buch):
Jer mi smo samo kora i list.
Velika smrt koju svatko nosi u sebi,
to je plod oko kojeg se sve okreće.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Zapisi Maltea Lauridsa Briggea:
Ljudi žive i ne znaju da svaki
nosi svoju smrt u sebi,
kao što voće nosi svoju košticu.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Zapisi Maltea Lauridsa Briggea:
Jer nije riječ o tome da se umre,
nego da se ima vlastita smrt,
koja pripada samo nama.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Zapisi Maltea Lauridsa Briggea:
Vidim da ljudi umiru i
ne razumiju ništa od toga.
Umiru kao da ih se to ne tiče,
kao da su posuđeni život vratili bez pitanja.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Zapisi Maltea Lauridsa Briggea:
Bolnice su pune smrti koja nije ničija
— smrti koje se dijele kao stvari,
bez imena, bez sudbine.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Zapisi Maltea Lauridsa Briggea:
Ne treba se bojati smrti,
nego života koji nije postao sudbina.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Knjiga sati (Das Stunden-Buch):
Gospodine, daj svakome
njegovu vlastitu smrt,
umiranje koje proizlazi iz života
u kojem je imao ljubav, smisao i potrebu.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Knjiga sati (Das Stunden-Buch):
Velika smrt koju svatko nosi u sebi
nije neprijatelj, nego zreli plod
oko kojeg se život strpljivo oblikuje.

Rainer Maria Rilke, pjesnik (1875.-1926.)

Iz spisa Obrana Sokratova :
Zapravo, umrijeti je jedna od ovih
dviju stvari: ili je potpuno uništenje,
tako da mrtvi više ništa ne osjećaju,
ili je kako smo čuli, smrt promjena i
nekakva seoba duše odavde nekamo drugamo.
Dakle, ako je smrt gubitak svakog osjećanja,
kao u snu u kojem spavač ne vidi
nikakve sanje, onda je smrt čudesan dobitak.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Obrana Sokratova :
Sad je došlo vrijeme da pođemo:
ja idem u smrt, a vi nastavljate živjeti.
Tko će od nas bolje proći,
ostaje zakrito svakome osim Bogu.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Obrana Sokratova :
Ako je smrt pak poput seobe
odavde na neko drugo mjesto,
i ako je istina što se priča,
odnosno da su na tom mjestu svi umrli
što bi moglo biti veće dobro od toga.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Fedon:
Ne treba se za dušu bojati čovjek
koji se u životu odrekao ostalih naslada
tjelesnih i nakita, jer je to tuđe.
Ta imao je na umu, da se tim gradi
zlo od zla gore, te se trudio oko
nauka, iskitio dušu ne tuđim,
već svojim nakitom -razboritošću,
pravednošću, hrabrošću, slobodom
i istinom, te ovako čeka polazak u
Had, da zaputi, kad ga usud zovne.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Fedon:
Ako je duša besmrtna, treba brige
ne samo za ovo vrijeme, što zovemo
životom, nego i za sve vjekove,
te opasnost će se pogotovo sada
učiniti strašna, ako tko
dušu odnemari.
Jer da je smrt rastanak sa svime,
sreća bi bila za zle, kad umru,
jer bi se s dušom riješili ujedno
tijela i zloće.
Ali ovako, kad je očevidno besmrtna,
nema joj nikakvog drugog lijeka
ni spasa d zla, nego da postane
što boljom i razumnijom.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Obrana Sokratova :
Ta nitko ne zna nije li smrt od svih
dobara najveće dobro za ljude.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Obrana Sokratova :
Čuo sam da treba umrijeti u pobožnoj tišini.
Zato šutite i budite hrabri!

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Fedon, 64a:
Oni koji se na pravi način
bave filozofijom, zapravo se cijeli
život pripremaju za smrt.

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Država, 614b–621d:
Duša nakon smrti ide na mjesto
gdje se nagrađuju pravedni i
kažnjavaju nepravedni,
a zatim bira novi život

Platon, starogrčki filozof (428. pr. Kr. - 347. pr. Kr.)

Iz spisa Vjera i nevjera, 1982.
(o smrti) :
I sad odjednom - protiv temeljne
čežnje i nade srca, protiv svih
nakana i planova, protiv svih potajnih
vizija i slutnji - padaš u ponor
iz kojeg nema povratka.
Ostaješ beskrajno i nemoguće sam.
Ne sam, nego uništen.

Mijo Škvorc, biskup, teolog, filozof, pjesnik (1919.-1989.)

Iz spisa Ustanove Družbe Isusove:
Kao za cijeloga života, tako se još
više u času smrti valja svakom članu
Družbe truditi i nastojati da se u njemu
proslavi Bog i Gospodin naš Isus Krist...
a bližnjima neka bude na izgradnju barem
primjer strpljivosti i jakosti zajedno
sa živom vjerom, pa ufanjem i ljubavlju
prema onim vječnim dobrima, koja nam je
zaslužio i stekao Krist Gospodin naš
neusporedivim naporima svojega zemaljskog
života i svojom smrću.

sv. Ignacije Loyolski , prezbiter i utemejitelj reda (1491. - 1556.)

Iz spisa Što u Bibliji piše o tebi, 1991.:
Grob za nas koji vjerujemo nije točka,
nego dvotočka.

Bonaventura Duda, prezbiter OFM, teolog, bibličar (1924.-2017.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.:
Gdje je početak istinske smrti,
koja je tvorac i začetnik i privremene i
vječne smrti duše i tijela?
Nije li to u prostoru života?
I zato je, jao, čovjek smjesta osuđen
na izgnanstvo iz raja Božjeg,
jer bijaše stekao život koji je bio
ravan smrti i neprikladan za
božanski raj.

sv.Grgur Palamas, bizantski mistični teolog (1296.-1359.)

Iz spisa Liturgija smrti i savremena kultura, 2014.:
Iznova otkriti smrt znači prije
svega iznova otkriti razliku između
kršćamskog, sekularnog i humanističkog
razumijevanja smrti.

Alexander Dimitrijevič Schmemann, ruski pravoslavni teolog (1921.-1983.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.:
Prirodno je umrijeti,
kao što je prirodno biti rođen.

Francis Bacon, filozof, pravnik, državnik (1561.-1626.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
Suvremeni čovjek najčešće nije nikad
vidio umirućeg ili mrtvog čovjeka.
Danas se umire u bolnicama,
a ako tko slučajno i umre u
vlastitoj obitelji, nastoji ga se
što prije otpraviti iz kuće.
Boravak s pokojnikom u istom stanu
izaziva tjeskobu i traumu.
Često se pod izlikom pomoći
umiruće prevozi u bolnice,
bez obzira na rizik smrti u prometalu,
samo da se ne dogodi pokraj nas.
U temelju tog osjećaja najčešće
nije briga, nego strah.

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
U ljudskoj je prirodi da se bojimo
smrti i teško nam je o njoj govoriti
ili joj prebivati.
Ljudi bi najradije umrli kod kuće,
u krugu obitelji.
Stvarnost je dijametralno suprotna.
Gotovo 80% umire u bolnici,
iako bolnica nije dobro mjesto za umiranje.
Tu je umirući okružen nepoznatim osobljem,
priključen na aparate, monitore,
uz brojne katetere, kanile u krvnim
žilama, svjetlosne i zvučne alarme.

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
Kad je smrt blizu, razmišljanje o
smrti otvara piranja o prirodi i
značenju života, razlozima patnje i smrti.
Nema jednostavnih odgovora na ta
temeljna pitanja postojanja.
Naime, moderno shvaćanje smrti,
što je ujedno shvaćanje smrti koje
prevladava u bolnicama, jest da
nema prirodne smrti,
dakle smrti same po sebi.
Svatko umire zbog nekog razloga.
Smrt se smatra patološkim a ne prirodnim
i normalnim dijelom života:
umire se od srčanog udara, karcinoma,
moždanog udara - uvijek zbog nekog
razloga, a bila bi konačno izbježiva
kad bi taj uzrok bio uspješnije suzbijan.
Čovjek bi živio i dalje (dulje),
možda i vječno.
Takvo poimanje smrti stavlja liječnike
pod golem pritisak, jer i oni prečesto
shvaćaju svaku smrt bolesnika kao
profesionalnu grešku.
Kao da prirodne smrti i nema...

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
Nitko ne zna zasigurno kada će smrt doći.
Razlikujemo nekoliko vrsta smrti:
prirodnu smrt (mors naturalis),
koja je posljedica bolesti ili starosti,
i nasilnu smrt (mors violenta),
posljedicu nekog nasilnog oštećenja.
Ako je uzrok smrti nejasan i postoji
sumnja da je posrijedi nasilna smrt,
govori se o sumnjivoj smrti (mors suspecta).
Nasilna smrt može biti posljedica
ubojstva (homicidum), samoubojstva (suicidum),
i nesretnog slučaja (incidens, accidens).
Kad su životne funkcije svedene na
minimum, govori se o prividnoj smrti,
obamrlosti (vita minima).
Uobičajeno je zbog toga mrtvo tijelo
ostaviti još dva sata u bolesničkoj postelji.
Obdukcija se obavlja tek nakon šest sati,
a pogreb 24 sata od nastupa smrti.

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
Život ne prestaje u jednom trenutku,
nego svako tkivo i svaki organ
imaju svoju životnu rezervu.
Svako tkivo umire svojom posebnom smrću.
Vrlo je teško, upravo nemoguće,
povući oštru granicu između života i smrti.
Prestanak rada srca i prestanak disanja
ne mora biti definitivan.

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
Prestankom disanja i/ili srčanog rada
organizam ostaje bez kisika,
što dovodi do odumiranja stanica.
Moždane stanice odumiru prve,
već nakon nekoliko minuta.
Samo unutar tog kratkog vremena ima
smisla pokušati oživljavanje.
Stoga se razlikuje klinička od moždane smrti:
klinička smrt je stanje neposredno
nakon prestanka disanja i srčanog rada,
a prije odumiranja stanica, kada je
moguće postupkom reanimacije
oživjti osobu, a cerebralna (moždana smrt)
je odumiranje moždanih stanica i nastaje
nekoliko minuta nakon prestanka
disanja ili rada srca.
Taj proces je nepovratan.

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Kad srce stane i disanje prestane, 2017.:
Nikad nećemo dokinuti bol,
nikad nećemo izliječiti sve bolesti,
sigurno ćemo umrijeti.
Kraj života može se (samo) odgoditi.
To odhađanje međutim traje
cijelog života.

Marijan Kirin, liječnik, profesor (1952.)

Iz spisa Philosophie II, 1956.:
Kad jesam, moja smrt nije,
a kad moja smrt jest, ja nisam;
zato me se moja smrt uopće ne tiče.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Philosophie III, 1956.:
Smrt nije ono što postaje vidljivo
u još uvijek neživoj mrtvoj materiji,
u još uvijek neživome lešu;
život nije ono što je vidljivo
kao empirijski opstanak;
nego je oboje ujedno ono što je više
od života bez smrti i smrti bez života.
U trancedenciji smrt je isunjenje bitka
kao život koji hodi ujedno s njom.

Karl Theodor Jaspers, filozof (1883.–1969.)

Iz spisa Čovjek i smrt, zbornik radova, 2017.:
Rođenje i smrt nisu dva događaja
nego dvije strane istog događaja.

Mohandas Karamchand (Mahatma) Gandhi, političar (1869.-1948.)

Iz spisa Smrt - krajnje osobno iskustvo nade, 1990.:
Smrt određuje smisao vremena,
ona unosi ozbiljnost u život,
u djelovanje, u mišljenje.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Smrt - krajnje osobno iskustvo nade, 1990.:
Na dan kad je Bog stvorio sve
stvari stvorio je i sunce
I sunce izlazi i zalazi,
ponovno se vraća
Stvorio je i mjesec
i mjesec izlazi i zalazi,
ponovno se vraća
Stvorio je i zvijezde
i zvijezde izlaze i zalaze,
ponovno se vraćaju
Stvorio je i čovjeka
i čovjek se pojavio,
ide zemljom i ne vraća se više.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Smrt - krajnje osobno iskustvo nade, 1990.:
U smrti drugoga (ljubljenog) proživljavamo
i svoju smrt, sa smrću ljubljenog
umiremo i mi.
Tu su tek osjetimo strancima u stranom
svijetu, smrtnima u svijetu smrti.
Što god sam pogledao pri iskustvu smrti
svoga prijatelja, bila je smrt...
Odasvud su ga očekivale moje oči,
ali njega ne bijaše.
Sve sam mrzio, jer je sve bilo bez njega...
I koliko sam više ljubio prijatelja,
toliko sam, mislim, više mrzio smrt
koja mi je njega otela,
mrzio je kao najstrašniju neprijateljicu
i bojao se nje.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Kristov zakon, 1986.:
Gospodine, daj svakome od nas svoju smrt,
onu smrt što izrasta iz punine života,
smrt što odgovara životu u kojem smo
dosegli ljubav i smisao patnje.

Häring Bernhard, prezbiter, teolog (1912.-1998.)

Iz spisa Kristov zakon, 1986.:
Kristovu pobjedu smrću na križu mi
kršćni slavimo u vjeri;
a kad navještamo Njegovu smrt
'dok On ne dođe', svjesno prihvaćamo
svoju smrt u svjetlu strašne
Kristove smrti i Njegova slavnog
ponovnog dolaska.

Häring Bernhard, prezbiter, teolog (1912.-1998.)

Iz spisa Livres e fiéis em Cristo:
teologia moral para sacerdotes e leigos, 1979.:
Glede umiranja, koje neposredno predstoji,
čine se silni napori i ulažu golema sredstva
koja ne pomažu nikom, ni umirućem,
ni njegovoj rodbini.
Rezultat je prečesto nedodavanje
dana životu, već samo produljenje
procesa umiranja, uz velika opterećenja
za sve sudionike.

Häring Bernhard, prezbiter, teolog (1912.-1998.)

Iz spisa Smrt, 2011.:
Smrt dragog nam bića na stanovit način
jest zapravo naša vlastita smrt,
budući da neutješan čovjek tu oplakuje
nenadomjestivo.

Vladimir Jankelevitch, filozof, muzikolog (1903.-1985.)

Iz spisa Smrt, 2011.:
Onaj koji umire umrijet će sam,
sam suočen sa osobnom smrću kojom
svatko za sebe mora umrijeti,
sam čini samotnički korak,
što ga nitko umjesto nas ne može napraviti,
i koji će svatko, kad nastupi taj čas
napraviti za sebe sama kao pojedinac.

Vladimir Jankelevitch, filozof, muzikolog (1903.-1985.)

Iz spisa Letters to Malcom. Chiefly on Prayer, 1964.:
Naravno da molim za mrtve.
Taj čin je toliko spontan,
jednostavno neizbježan, da bi me jedino
najkompulzivniji teološki spor protiv njega
spriječio [u činu molitve za mrtve].
Teško mi je zamisliti kako bi moje
ostale molitve preživjele kad bi
one za mrtve bile zabranjene.
Većina onih koje najviše volimo je,
u našim godinama, mrtva.
Kakav bih mogao imati odnos s Bogom
kad bi ono što najviše volim,
za njega bilo nepojmljivo?

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa Letters to Malcom. Chiefly on Prayer, 1964.:
Može se pretpostaviti da čak i u nebu
postoji trajno uvećavanje blaženstva,
dosegnuto neprestanim sve većim
ekstatičnim samopredanjem,
bez mogućnosti neuspjeha,
ali vjerojatno ne bez vlastitoga truda i žara
– jer naslada također ima i svoje poteškoće,
kao i uspone, kako to ljubavnici znaju.
Ipak za sada neću tvrditi
niti nagađati o tome.
Ja vjerujem u čistilište.

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa A Grief Observed:
(Nakon smrti voljene supruge:)
Kako mogu znati da je sva
njena patnja prošlost?
Nikada prije nisam vjerovao
– smatram to silno nevjerojatnim –
da bi i najvjernija duša mogla skočiti
ravno u savršenost i mir u trenutku
kada [ju] smrt pogodi u vrat. […]
Nebo je divna stvar; duša sređena,
svijetla i čvrsta kao mač.
Ali ne savršeni svetac.
Grešna žena vjenčana s grešnim muškarcem;
dva Božja pacijenta koja nisu još izliječena.
Znam da postoje ne samo suze koje
moraju biti obrisane, nego i mrlje
koje moraju biti očišćene.
Mač će biti još svjetliji.
Ali, Bože! Nježno, nježno.

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa A Grief Observed:
Ako, a ne mogu si pomoći u toj slutnji,
mrtvi također osjećaju bol razdvajanja
(što bi mogla biti jedna od čistilišnih patnji),
tada je za oboje ljubavnika, i
svaki par ljubavnika bez iznimke,
težak gubitak univerzalan i integralan dio
našega iskustva ljubavi.

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa Letters to Malcom. Chiefly on Prayer, 1964.:
Naše duše zahtijevaju čistilište, zar ne?
Ne bi li slomilo srce kad bi nam Bog rekao:
‘Istina je, sine moj, da imaš odvratan zadah i
da ti s dronjaka kapa blato i mulj,
ali mi smo dobrotvorni ovdje i nitko te neće
prekoravati zbog ovih stvari,
niti se povlačiti od tebe. Uđi u radost’?
Ne bismo li odgovorili:
‘Gospodine, uz dužno poštovanje,
ako nema prigovora,
radije bih prvo bio očišćen.’
‘Znaš, moglo bi boljeti’ –
‘Svejedno, Gospodine.

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa Letters to Malcom. Chiefly on Prayer, 1964.:
U stvari, sama etimologija riječi
čistilište pala je u zaborav.
Čistilišne muke nas [u njihovim poimanjima]
ne dovode bliže Bogu,
nego čine da ga zaboravimo.
To nije mjesto očišćenja,
nego čiste odmazde.

Clive Staples Lewis, pisac, teolog (1898.-1963.)

Iz spisa Acta martyrum:
Odgovor sucu prije smaknuća:
Smjesta iskupljujem smrt
kad patnjama koje misliš da mi nanosiš,
a ja ih ne osjećam,
Boga radi stječem život vječni.

sv. Irinej Srijemski, biskup, mučenik (? - 304.)

Iz spisa N.Gunjević, Silina srca, 2015.:
Neki od gostiju u ubogim krčmama
dobivaju postelju za prenoćište,
a neki u nedostatku spavaju na podu.
Ali, i oni hrču u snu kao i oni
koji spavaju na postelji.
A kad prođe noć, u zoru ustaju i
oni koji su imali postelju i
oni koji je nisu imali.
Tada svi zajdno zlaze iz krčme,
noseći samo svoju prtljagu.
Isto se zbiva i sa svim ljudima
koji dolaze u ovaj život:
kako s onima koji su proživjeli umjereno,
tako i s onima koji su proživjeli
u slavi i bogatstvu.
Svi odlaze s ovog svijeta kao iz krčme,
ne odnoseći sa sobom ništa od
životnih uživanja i bogatstva,
već samo djela učinjena u životu -
bilo dobra, bilo zla.

sv. Antun Pustinjak (251.-356.)

Iz spisa Eseji o povjesti smrti na Zapadu, 1989.:
Smrt je postala fenomen tehničke prirode i
nastupa zbog obustavljanja njege,
poslje manje-više javne odluke ljekara i
bolničkog osoblja.
Uostalom, u najvećem broju slučajeva,
samrtnik je odavno nesvjestan.
Smrt je raskomadana, podeljena na niz
malih etapa i na kraju se ne zna koja
od njih stvarno predstavlja smrt;
da li ona tokom koje je bolesnik izgubio svjest,
ili pak ona kad je ispustio dah.
Sve te male, tihe smrti zamjenile su i
izbrisale dramatičnu akciju smrti i
nitko više nema snage ni strpljenja da
sedmicama čeka na trenutak koji je
djelimično izgubio svoj smisao.

Philippe Ariès, spisatelj (1914.-1984.)

Iz spisa Eseji o povjesti smrti na Zapadu, 1989.:
Stari je čovjek stoljećima
umirao u javnosti.
Danas se zaboravlja da je smrt bila
javan događaj koji se nije mogao sakriti.
Čim bi netko 'pao u postelju',
soba bi se napunila ljudima:
obitelji, susjedima, prijateljima,
pa čak i prolaznicima.
Djeca su bila prisutna;
u smrti nije bilo ničega što bi se
od njih moralo kriti.
Umirući je bio središte ceremonije
kojom je on sam upravljao,
poštujući rituale koji su
bili poznati svima.
Smrt je bila 'pripitomljena'
(la mort apprivoisée),
ne zato što je bila ugodna, već zato
što je bila bliska i sastavni dio života.

Philippe Ariès, spisatelj (1914.-1984.)

Iz spisa Eseji o povjesti smrti na Zapadu, 1989.:
Između 1930. i 1950. dogodila se revolucija:
smrt je istjerana iz kuće i
preseljena u bolnicu.
U bolnici se smrt više ne doživljava
kao kraj jedne osobe,
već kao neuspjeh tehnike.
Samrtnik tamo više nije
gospodar svoje sudbine;
on postaje objekt njege,
pacijent kojem se istina o njegovu
stanju često taji.
Bolnica je postala jedino mjesto
gdje se smrt može dogoditi diskretno,
bez ometanja javnog mira i bez
narušavanja privida sreće koji
moderno društvo nameće.

Philippe Ariès, spisatelj (1914.-1984.)

Iz spisa Eseji o povjesti smrti na Zapadu, 1989.:
Drevni Ars moriendi bio je vodič
za borbu duše u trenutku odlaska,
podsjetnik da je smrt vrhunac ljudske
slobode i odgovornosti.
Moderna smrt je, naprotiv,
lišena svakog smisla.
Ona je svedena na fiziološki prekid,
na 'smrt s cijevima i aparatima'
u kojoj je samrtnik često u komi
ili pod sedativima.
Time je čovjeku oduzet njegov
posljednji čin – mogućnost da svjesno
završi svoj životni put pred licem zajednice.

Philippe Ariès, spisatelj (1914.-1984.)

Iz spisa Umire se sasvim drugačije.
Doživljaji vlastite smrti, 1981.:
Budući da smo osjetljivi na gubitke,
u smrti vidimo samo gubitak i osamljenost.
Kako vazda težimo za posjedovanjem i imanjem,
smrt shvaćamo oskudicom i nedostatkom.

Johann Christoph Hampe, spisatelj (1913.-1990.)

Iz spisa N.Gunjević, Silina srca, 2015.:
Kad neka osoba jako voli
drugu osobu, tada joj žarko
želi ići u susret.
Dakle, zašto se bojati smrti?
Smrt nas vodi Bogu.

Bakhita Kwashe, redovnica (1869.-1947.)

Iz spisa N.Gunjević, Silina srca, 2015.:
Zadnje njene riječi na samrti:
Ne tražim ništa više,
prikazala sam Bogu žrtvu
za sve i svakoga,
spremna sam umrijeti.
Sada je stvarno istina kako mi
ništa više ne preostaje.
Isuse, svoju siromašnu dušu
preporučujem Tebi.

sv. Gemma GALGANI, mističarka (1878.-1903.)

Iz spisa Dokumenti - kan. 13.:
Što se tiče umirućih,
neka se nastavi držati stara regula, to jest:
umirući ne smije biti lišen posljednje i
neophodne poputbine.
Ako bolesnik ozdravi, zauzima mjesto
među onima koji imaju udjela u molitvi,
nakon što mu je oprošteno i dopušteno
zajedništvo (communio).
Tako, samo će biskup dati euharistiju,
nakon prethodnog i potrebnog preslušanja,
onomu koji traži da je primi u
smrtnom trenutku.

I.Nicejski sabor (325.)

Iz spisa Testament, 1992.:
Živim u nestrpljivom iščekivanju smrti.
Znam da je smrt odgođeni susret s prijateljem.

Abbé Pierre - Henri Marie Joseph Grouès, prezbiter,
utemeljitelj pokreta Emaus (1912.-2007.)

Iz spisa Teologija stvaranja, 2013.:
Svi službeni antropološki tekstovi
Katoličke crkve potvrđuju da u čovjeku
postoji ‘nešto posebno’,
što se u drugih stvorenja ne nalazi,
te to ‘nešto posebno’ postoji i nakon
čovjekove smrti.
Upravo to ‘nešto posebno’ i nakon
čovjekove smrti čuva čovjekovu
prepoznatljivost, njegov identitet,
tako da čovjek i dalje ostaje jedinstvena
i individualna osoba.

Ladislav Német, kardinal (1956.)

Iz spisa Fenomenologija duha:
Jedino je djelo i čin opće slobode
smrt, i to smrt koja nema
unutrašnjeg opsega i ispunjenja,
jer što se negira,
to je neispunjena točka apsolutno
slobodnog sobstva;
ona je dakle najhladnija,
najplića smrt, koja znači
upravo toliko, kao kad se presiječe
glavica kelja ili koliko
gutljaj vode.

Georg Wilhelm Friedrich Hegel, filozof (1770.-1831.)

Iz spisa AA. VV, Morire si, ma quando?:
O njoj nikada ne mislim.
Smrt ne postoji.
Po Einsteinu nema kraja i
nema početka.
Netko umire: to je kraj svega,
jer umire najprije za sebe,
a malo poslije umire i za druge
i ono malo što ostaje poslije njega.
Smrt je transformacija određenih
oblika života.

Alberto Moravia, spisatelj (1907.-1990.)

Iz spisa Suze sina razmetnoga:
Smrt ne gleda ničije lice:
jednako se od nje tlače
siromašne kućarice
i kraljevske tej polaće;
ona upored meće i valja
stara i mlada, roba i kralja.

Ivan Gundulić, pjesnik (1589.-1638.)

Iz spisa Etika:
Slobodan čovjek, to jest onaj
koji živi samo po zapovijedi uma,
nije vođen strahom od smrti
nego žudi izravno za dobrim,
to jest, djelovati, živjeti,
svoj bitak sačuvati temeljem
toga da ište ono što mu je korisno;
stoga ni o čemu ne misli
manje do o smrti;
a njegova je mudrost promišljanje života…

Baruch de Spinoza, filozof (1632.-1677.)

Iz spisa Etika, IV. dio:
Čovjek, ukoliko živi pod vodstvom razuma,
nastoji koliko može da ne bude obuzet
strahom od smrti; nego da, koliko može,
promatra stvari kao nužne,
a ne kao slučajne, i tako se oslobađa
tuge koja proizlazi iz zamišljanja
smrti kao nečega što dolazi iznenada i zlo.

Baruch de Spinoza, filozof (1632.-1677.)

Iz spisa Etika, IV. dio:
Ukoliko čovjek živi pod vodstvom razuma,
utoliko manje trpi od strasti koje su
povezane sa smrću, i utoliko više
razumije nužnost svega što se događa.

Baruch de Spinoza, filozof (1632.-1677.)

Iz spisa Etika, V. dio:
Ljudski um ne može biti potpuno uništen
zajedno s tijelom, već od njega
ostaje nešto što je vječno.
Dokaz:
U Bogu postoji nužno neka ideja koja
izražava bit ovoga ili onoga ljudskog
tijela pod vidom vječnosti.
Budući da ta ideja ili bit tijela
mora biti uključena u božju bit,
i budući da Bog ne može postojati
bez nje, to nužno slijedi da je ta
ideja nešto što je vječno.
Dakle, ljudski um nije tako prolazan
da bi se mogao potpuno uništiti
zajedno s tijelom, već od njega nužno
ostaje nešto što je vječno.

Baruch de Spinoza, filozof (1632.-1677.)

Iz spisa N.Skledar, O životu poslije smrti:
Iz smrti izlazimo i u smrt ulazimo
kao most iz mraka u mrak, iz
tajanstvenosti života u
sakramentalne misterije.

Antun Gustav Matoš, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Utjeha kose:
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matoš, pjesnik (1873.-1914.)

Iz spisa Knjiga propovjedi:
Prva istina - treba umrijeti
Nad našom glavom visi jedan kraj,
smrt prema odluci Previsokoga.
Iznutra smrt kao odgovor na naše
grijehe i naše bolesti.
Iza nas povijest smrti.
Ispod nas pepeo smrti.
Sa svih strana zvuci i
događanja smrti.
Pred našim očima užas jednog
skeleta bez očiju koji ne vidi
ni malene ni velike,
bez ušiju koje ne čuju
plač žena djece,
bez srca koje ne ljubi i
nema samilost ne prema kome,
s velikom kosom koja ne štedi
ni mlade ni stare.
Njeno geslo je ne štedim nikoga.