Oholost

Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.  
( Psalmi - Ps 19,14 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Rječnika Biblijske teologije
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz "Tamne noći" Sv.Ivana od Križa
  2. Iz Rasprave Lj.M.G.Monfortskog
  3. Dokumenti II.vatikanskog koncila"
  4. Iz Homilija svetog Bazilija Velikog"
  5. Iz knjige Deveta hridina Bl.Henrika Suso"
REKAPITULACIJA:

Oholost
Hebrejski גַּבְהוּת  gabhuth ( gab-hooth')
Grčki Αλαζονεία Alazoneía
Latinski Arrogantia

Riječ OHOLOST ( oholica, uzoholiti... ) pojavljuje se 142 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 3 puta. Ukupno 145 puta.
 - 132 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 10 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 1 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi Sirahovoj : 24 puta

SZ Povjesne knjige 21
Mudrosne knjige 69
Proroci 42
NZ Evanđelja 1
Poslanice 9

Ukupno : 142

PREGLED PO ČITANJIMA

1 23Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 24do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. 25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. 26S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. 27S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, 28jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole. Druga knjiga o Samuelu - 2 Sam 22,28 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.
2 Davidova starost i spletka Adonijina
Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. 2Tada mu rekoše njegove sluge: »Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.« 3Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. 5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: »Ja ću biti kralj!« Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: »Zašto tako činiš?« Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. 8Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. Prva knjiga o Kraljevima - 1 Kr 1,5		 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: »Ja ću biti kralj!« Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim
3 Posredništvo Izaijino
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’ 21Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. 22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 19,22		 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
4 Oholost i kazna
Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kâd na kadionom žrtveniku. 17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. 18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: »Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenikâ, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!« 19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu. Brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. 21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: »Gubav je.« Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 26,16		 Oholost i kazna
5 Uspjeh Ezekijine molitve
Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć. 21Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. 22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijateljâ, te im dao mir odasvud uokolo. 23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u očima svih naroda. 24U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo. 25Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. 26Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. 27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; 28skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. 29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,25		 Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem
6 Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 32,26 Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života.
7 12Čuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuđinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proročki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene među svojom braćom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit će zemlju u nasljedstvo. 13I onda, sine, ljubi svoju braću i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braćom, ni pred sinovima i kćerima svoga naroda, skanjujući se da odabereš ženu između njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. 14Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit će ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. 15Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta. Tobija - Tob 4,13 I onda, sine, ljubi svoju braću i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braćom, ni pred sinovima i kćerima svoga naroda, skanjujući se da odabereš ženu između njih!
8 Tobija - Tob 4,13 U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi.
9 14Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priđoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare. 15Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. 16Dozvaše gradske starješine, ali dođoše na zbor i svi mladići i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim. 17Ahior ih izvijesti o svemu što je rečeno na Holofernovu vijećanju: što je sam kazao vođama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova. 18Tada narod pade ničice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi: 19»Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu; budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posvećenih!« 20Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga. 21Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noć dozivahu u pomoć Boga Izraelova. Judita - Jdt 6,19 Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu; budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posvećenih!
10 Juditina molitva
Tada Judita pade ničice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u domu Božjem, prinosili večernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reče: 2»O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao mačem da se osveti tuđincima koji bijahu radi sramote odriješili pâs jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obeščastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: ‘Ne smije tako biti’, oni su svejedno učinili. 3I zato si predao pokolju vođe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiđenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim. 4Predao si žene njihove plijenu, a kćeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena među tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obeščašćenjem svoje krvi i zvali te u pomoć. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. 5Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što će biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budućnost i sve se dogodilo što si umom zasnovao. 6Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: ‘Evo me!’ Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviđene. 7Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoće pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, lûk, praćku i neće da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove. Judita - Jdt 9,7		 Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoće pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, lûk, praćku i neće da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.
11 Po glasnicima razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca adara. <13a>Ovo je prijepis poslanice: »Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: <13b>Budući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći, nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. Estera - Est 3,13 Budući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći, nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude.
12 Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera.
Mordokajeva molitva
<17a>I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza: <17b>»Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! <17c>Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! <17d>Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. <17e>To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti. Estera - Est 4,17		 Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. 
13 Estera - Est 4,17 Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti.
14 Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, <12l>a on se toliko okoristio dobrohotnošću koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. <12m>Ali ne znajući obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, <12n>tražeći da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobročinitelja, i našu neporočnu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. <12o>Mislio je da će nas tako osamljene zaskočiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. Estera - Est 8,12 Ali ne znajući obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života
15 Aleksandar i njegovi nasljednici
Aleksandar Makedonac, sin Filipov – tada već gospodar Grčke – provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje. 3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak. 5Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. 7Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području. 9Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 1,3		 Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.
16 Nikanorov poraz kod Adase
Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. 40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: 41»Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. 42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!« 43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. 44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. 45Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. 46Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao. 47Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog adara. 50Tako se judejska zemlja malo smirila. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 7,47		 Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.
17 Šimunova smrt u Doku – Nasljeđuje ga sin Ivan
Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata, 12jer je bio zet velikog svećenika. 13Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova. 14Šimun je obilazio gradove u zemlji nadzirući ih i brinući se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec šebat. 15Abubov ih sin prijevarom namami u tvrđavicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude. 16Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge. 17Tako je počinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 16,13		 Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova.
18 Nadglednici
Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuću i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misleći u svojoj oholosti da zemlju može učiniti plovnom a more prohodnim – toliko mu se uznijelo srce! 22Za nadstojnike, pak, koji će zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po ćudi surovijega od onoga koji ga je postavio; 23a na gori Gerizimu Andronika; osim njih još i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugrađanima, a bio je osobito neprijateljski raspoložen prema Židovima. 24Posla i namjesnika Apolonija na čelu vojske od dvadeset i dvije tisuće ljudi, zapovjedivši mu da sve odrasle pokolje, a žene i mladež proda. 25Kad je taj došao u Jeruzalem, pretvarajući se kao miroljubiv čovjek, pričeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivši židovski počinak, zapovjedi svojim podređenima da izađu pod oružjem. 26Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstareći s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi. 27Tada se Juda Makabej povuče s desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hraneći se samo zelenjem da se čime ne bi onečistili. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 5,21		 Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuću i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misleći u svojoj oholosti da zemlju može učiniti plovnom a more prohodnim – toliko mu se uznijelo srce!
19 30Tek što je svoje dorekla, mladić reče: »Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod.« 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjećao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,36 Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost.
20 Kraj Antioha Epifana
U isto se vrijeme Antioh sramotno vraćao iz perzijskih krajeva. 2Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljačkati hram i zaposjesti grad. Ali se pučanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlačiti. 3Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima. 4Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaču kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se već nad njim nadvila kazna s neba, jer je ovako oholo govorio: »Načinit ću od Jeruzalema, kad onamo dođem, židovsko groblje.« 5Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizlječivom i nevidljivom bolešću. Čim je izgovorio onu riječ, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi. 6Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i nečuvene muke. 7On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajući plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poiščaši sve udove na tijelu. 8On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima očitovala na njemu Božja sila, 9jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao gađenje u svoj vojsci. 10Malo prije mišljaše da dohvaća nebeske zvijezde, a sada ga više nitko, zbog nepodnošljiva smrada, nije mogao pratiti. 11Istom sada, sav skršen bolima, poče popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bičem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od časa do časa povećavale boli. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 9,4		 Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaču kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se već nad njim nadvila kazna s neba, jer je ovako oholo govorio: »Načinit ću od Jeruzalema, kad onamo dođem, židovsko groblje.«
21 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 9,7 On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajući plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poiščaši sve udove na tijelu.
22 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 9,11 Istom sada, sav skršen bolima, poče popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bičem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od časa do časa povećavale boli.
23 24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k’o kralj spreman na boj na nj se obaraju. 25On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit’ Svesilnom. 26Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. 27Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. Knjiga o Jobu - Job 15,26 Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
24 21S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. 22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. 23Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, 24tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. 25Svesilni će postat’ tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. 26Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. 27Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. 28Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat’ svjetlost. 29Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. 30Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit’ tvoje čiste ruke.« Knjiga o Jobu - Job 22,29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
25 15U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 16tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim 17da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, 18da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u podzemlje. Knjiga o Jobu - Job 33,17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
26 Bog nije ravnodušan na ono što čovjek čini
Elihu nastavi svoju besjedu i reče: 2»Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, 3kada mu kažeš: ‘Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?’ 4Na sve to ja ću odgovorit’ tebi i prijateljima tvojim ujedno. 5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! 6Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? 7Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? 8Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi. 9Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika, 10nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja, 11umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?’ 12Tad vapiju, al’ on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. Knjiga o Jobu - Job 35,12		 Tad vapiju, al’ on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
27 Pravi smisao Jobovih patnja
Elihu nastavi i reče: 2»Strpi se malo, pa ću te poučit’, jer još nisam sve rekao za Boga. 3Izdaleka ću svoje iznijet’ znanje da Stvoritelja svojega opravdam. 4Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. 5Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 6Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 7S pravednikâ on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. 8Ako su negvam’ oni okovani i užetima nevolje sputani, 9djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. Knjiga o Jobu - Job 36,9		 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
28 21Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? 22Sa sjevera k’o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! 23Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. 24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!« Knjiga o Jobu - Job 37,24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!«
29 Vlast Božja nad silama zla
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: 7»Bokove svoje opaši k’o junak, ja ću te pitat’, a ti me pouči. 8Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? 9Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet’ možeš poput njega? 10Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. 11Plani de bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. 12Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. 13U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu. 14Tada ću i ja tebi odat’ hvalu što si se svojom desnicom spasio.« Knjiga o Jobu - Job 40,11		 Plani de bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.
30 25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. 26S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. 27S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, 28jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole. Psalmi - Ps 18,28 jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.
31 8Savršen je zakon Jahvin – dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Jahvino – neuka uči; 9prava je naredba Jahvina – srce sladi; čista je zapovijed Jahvina – oči prosvjetljuje; 10neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, 11dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. 12Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. 13Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me! 14Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. Psalmi - Ps 19,14 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.
32 18Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek’ u podzemlju zamuknu. 19Nek’ zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno. Psalmi - Ps 31,19 Nek’ zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.
33 24Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo. 25Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate! Psalmi - Ps 31,24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.
34 11Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita. 12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni. 13Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu. Psalmi - Ps 36,12 Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.
35 Zaziv za pomoć protiv dušmana Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova.
2Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: »David se kod nas sakrio.« 3Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu! 4Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih! 5Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću. Psalmi - Ps 54,5		 Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću.
36 11Bog neka mi pohiti ususret, nek’ me razveseli nad dušmanima mojim! 12Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine. 13Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore! Psalmi - Ps 59,13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
37 Konačna pravda Psalam. Asafov.
Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! 2A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, 3jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnikâ. 4Nikakvu patnju ne snose,zdravo je i pretilo tijelo njihovo. 5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. 6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. 7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. Psalmi - Ps 73,6		 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
38 11Jer će te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat će te. 12Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnomu 13koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje. Psalmi - Ps 76,13 koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje.
39 11Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! 12Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka, 13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine podzemlja. 14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima. Psalmi - Ps 86,14 O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.
40 Bog pravde
Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se. 2Ustani, ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima! 3Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati? 4Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati? Psalmi - Ps 94,2		 Ustani, ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!
41 Lik dobra vladara Davidov. Psalam.
Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram! 2Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu. 3Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me. 4Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem. 5Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim. Psalmi - Ps 101,5		 Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim.
42 17GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam. 18 Otvori oči moje da gledam divote tvoga zakona! 19 Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! 20 Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama. 21 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. 22 Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise. 23 Pa nek’ se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. 24 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. Psalmi - Ps 119,21 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
43 49ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. 50 U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja. 51 Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog zakona ne odstupam. 52 Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi. Psalmi - Ps 119,51 Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog zakona ne odstupam.
44 65TET Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj. 66 Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem. 67 Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ. 68 Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim. 69 Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih. 70 Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom zakonu. 71 Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila. 72 Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. Psalmi - Ps 119,69 Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.
45 76 Tvoja ljubav nek’ mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom. 77 Nek’ dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer zakon tvoj moja je naslada. 78 Nek’ se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat’. 79 Nek’ mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. 80 Nek’ mi srce savršeno bude u tvojim pravilimada ne budem postiđen. Psalmi - Ps 119,78 Nek’ se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat’.
46 81KAF Duša moja gine za tvojim spasenjem, riječ tvoju željno čekam. 82 Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu? 83 Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. 84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje? 85 Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po zakonu tvojemu. 86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. 87 Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. 88 Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta. Psalmi - Ps 119,85 Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po zakonu tvojemu.
47 121AJIN Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim. 122 Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice! 123 Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom. 124 Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim. 125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise. 126 Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše zakon tvoj. 127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. 128 Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. Psalmi - Ps 119,122 Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice!
48 Molitva nevoljnikova Hodočasnička pjesma.
Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. 2Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. 3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. 4Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih. Psalmi - Ps 123,4		 Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
49 4Nek’ ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, 5nek’ pjevaju putove Jahvine: »Zaista, velika je slava Jahvina!« 6Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. 7Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek’ me tvoja spasi desnica! 8Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! Psalmi - Ps 138,6 Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.
50 5Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne. 6Oholice mi potajno postavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju. Psalmi - Ps 140,6 Oholice mi potajno postavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju.
51 Sedam gnusoba
Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: 17ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, 18srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, 19lažan svjedok koji širi laži i čovjek koji zameće svađe među braćom. Mudre izreke - Izr 6,17		 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
52 Samohvala mudrosti
Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja. 13Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži – to ja mrzim. 14Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor, i moja je jakost. 15Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. 16Po meni knezuju knezovi, i odličnici i svi suci zemaljski. 17Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me koji me traže. Mudre izreke - Izr 8,13		 Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži – to ja mrzim.
53 Mudre izreke - Izr 11,2 S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.
54 Mudre izreke - Izr 13,10 Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.
55 Mudre izreke - Izr 14,3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
56 Mudre izreke - Izr 15,25 Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici.
57 Mudre izreke - Izr 16,5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
58 Mudre izreke - Izr 16,18 Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
59 Mudre izreke - Izr 16,19 Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
60 Mudre izreke - Izr 18,12 Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
61 Mudre izreke - Izr 21,4 Ponosite oči i oholo srce, i svjetiljka opakih – to je grijeh.
62 Mudre izreke - Izr 21,24 Drzovitom i oholici ime je »podsmjevač«; on sve radi s prekomjernom drskošću.
63 Mudre izreke - Izr 29,23 Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
64 Mudre izreke - Izr 30,32 Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.
65 Propovjednik - Prop 7,8 Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti.
66 6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. 7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. 8Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? Knjiga Mudrosti - Mudr 5,8 Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?
67 Knjiga Mudrosti - Mudr 14,6 Pa i nekoć, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.
68 Oholost Tvrdokorno srce u zlu završava, i tko pogibelj ljubi, u njoj i propada. 27Tvrdokorno srce oteščalo je od nevolja, i grešnik gomila grijeh na grijeh. 28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila. 29Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu. Knjiga Sirahova - Sir 3,26 Oholost
69 Knjiga Sirahova - Sir 3,28 Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila.
70 Protiv oholosti
Ne budi kivan na svoga bližnjeg ni zbog kakve nepravde i ne čini ništa nepravedno. 7Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku, a nepravda je odvratna obojici. 8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca. 9Što se toliko oholi prah i pepeo – kad već za života ima crvljiva crijeva? 10Duga bolest srdi liječnika; tko je danas kralj, sutra umire. 11Kad čovjek umre, baštini gnjilež, grabežljive zvijeri i crve. Knjiga Sirahova - Sir 10,6		 Protiv oholosti
71 Knjiga Sirahova - Sir 10,7 Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku, a nepravda je odvratna obojici.
72 Knjiga Sirahova - Sir 10,9 Što se toliko oholi prah i pepeo – kad već za života ima crvljiva crijeva?
73 12Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja. 13I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama i potpuno uništava. 14Gospod je srušio prijestolja silnika i potlačene posadio na mjesto njihovo. 15Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo. 16Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja. 17Neke je od njih odveo i uništio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje. 18Oholost nije stvorena za čovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin. Knjiga Sirahova - Sir 10,12 Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.
74 Knjiga Sirahova - Sir 10,13 I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama i potpuno uništava.
75 Knjiga Sirahova - Sir 10,15 Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.
76 Knjiga Sirahova - Sir 10,18 Oholost nije stvorena za čovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin.
77 Ne vjeruj opaku čovjeku
Ne uvodi svakoga čovjeka u kuću svoju, jer mnogovrsne su u spletkara zamke. 30Srce je oholičino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast. 31Klevetnik izvrće dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost. 32Od jedne iskre nastaje ognjište puno žara, a grešnik vreba da prolije krv. 33Čuvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vječnu sramotu. 34Uvedi tuđinca u kuću, i on će donijeti nevolju i otuđiti te od tvoj Knjiga Sirahova - Sir 11,30		 Srce je oholičino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast.
78 Druži se sa sebi jednakima
Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on. 2Ne diži ono što ti je preteško i ne druži se s jačim i bogatijim od sebe. Zašto staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj udari, onaj se razbije. Knjiga Sirahova - Sir 13,1		 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on.
79 Knjiga Sirahova - Sir 13,20 Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogatašu siromah.
80 Tako čini tko se boji Gospoda; i tko se drži zakona steći će mudrost. 2Ona mu dolazi ususret kao majka i dočekuje ga kao nevjesta djevica. 3Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti. 4On se oslanja na nju i ne posrće; uzda se u nju i ne sramoti se. 5Ona ga uzvisuje nad bližnjega njegova i sred zbora usta mu otvara. 6On nalazi veselje i vijenac radosti i baštini ime vječno. 7Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je grešnici očima gledaju. 8Ona je daleko od oholice i lažljivcima ne dolazi na um. Knjiga Sirahova - Sir 15,8 Ona je daleko od oholice i lažljivcima ne dolazi na um.
81 Zator bezbožnika
Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima. 2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg. 3Ne računaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuću i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike. 4Jer jedan razborit čovjek napuči grad, a rod zlikovaca razori ga. 5Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje. 6U zboru grešničkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev. 7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć. 8Nije poštedio sugrađana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove. Knjiga Sirahova - Sir 16,8		 Nije poštedio sugrađana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.
82 Knjiga Sirahova - Sir 21,4 Okrutnost i nasilje pustoše dvorce, a tako se ruše i kuće oholica.
83 Prijateljstvo
Tko oko udari, suze izazove, a tko srce dirne, izaziva osjećaje. 20Tko se baca kamenom na ptice, rastjera ih, a tko prijatelja grdi, raskida prijateljstvo. 21Ako trgneš i mač na prijatelja, ne gubi nade jer on se može vratiti. 22I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguća je pomirba. Samo u slučaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj. Knjiga Sirahova - Sir 22,22		 I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguća je pomirba. Samo u slučaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.
84 4Gospode, Oče i Bože života moga, ne daj mi oči ohole, 5odvrati požudu od mene, 6ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim željama. Knjiga Sirahova - Sir 23,4 Gospode, Oče i Bože života moga, ne daj mi oči ohole,
85 Prisege
Čujte, djeco, pouku za usta: tko se nje drži neće zalutati. 8Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotiče i svadljivac i oholica. 9Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga. 10Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje neće izmaći grijehu. Knjiga Sirahova - Sir 23,8		 Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotiče i svadljivac i oholica.
86 Izreke
Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga među braćom, prijateljstvo među susjedima, muž i žena koji se vole. 2A tri vrste ljudi mrzi duša moja i veoma mi je oduran život njihov: ohol siromah i lažljiv bogataš i razbludan starac koji nema razbora. Knjiga Sirahova - Sir 25,2		 A tri vrste ljudi mrzi duša moja i veoma mi je oduran život njihov: ohol siromah i lažljiv bogataš i razbludan starac koji nema razbora.
87 14Govor s mnogim zakletvama podiže čovjeku vlasi, i kad se takvi svađaju, začepiti je uši. 15Svađa oholih ljudi završava se krvlju, i mučno se slušaju grdnje njihove. Knjiga Sirahova - Sir 27,15 Svađa oholih ljudi završava se krvlju, i mučno se slušaju grdnje njihove
88 Knjiga Sirahova - Sir 27,28 Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.
89 Strah Gospodnji
Tko se Boga boji, prima pouku; oni koji ga traže – naklonost njegovu stječu. 15Tko traži Zakon – njime se ispunja, a licemjer se o nj spotiče. 16Koji se boje Gospoda dolaze do pravice, i njihova dobra djela sjaju kao svjetlost. 17Grešnik odbija opomenu i po volji svojoj nalazi ispriku. 18Razborit čovjek ne prezire savjet, a oholi bezbožnik ne poznaje straha. Knjiga Sirahova - Sir 32,18		 Razborit čovjek ne prezire savjet, a oholi bezbožnik ne poznaje straha.
90 19I Gospod neće oklijevati niti će odgađati 20dok ne satre bedra nasilnicima i ne osveti se narodima, 21ne iskorijeni mnoštvo oholica i ne slomi žezlo opakima; 22dok ne plati svakome po djelu njegovu i ne prosudi čine ljudske prema namisli njihovoj; 23dok ne svrši parbu puka svojega i ne obraduje ga milošću svojom. 24Dobra je milost u doba nevolje kao oblak kišonosan u vrijeme sušno! Knjiga Sirahova - Sir 35,21 ne iskorijeni mnoštvo oholica i ne slomi žezlo opakima;
91 David
Kao što se pretilina odvaja za pričesnicu, tako bî David odabran od sinova Izraelovih. 3Igraše se s lavom kao s jarićima i s medvjedima kao s janjcima; 4zar nije još kao dječak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praćke bacio kamen i slomio oholost Golijata? Knjiga Sirahova - Sir 47,4		 zar nije još kao dječak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praćke bacio kamen i slomio oholost Golijata?
92 Ezekija
Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa pećine i sagradi spremišta vodena. 18Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše. 19Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima; 20ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom, 21razbio je logor asirski, i njegov ih anđeo sve pobi. Knjiga Sirahova - Sir 48,18		 Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše.
93 Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu podzemlja. 7Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. 8Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih. 9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti, 10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: »Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. – Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.« Knjiga Sirahova - Sir 51,10 zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: »Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. – Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.
94 0Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 11Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj. 12Da, bit će to dan Jahve nad vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; Izaija - Iz 2,11 Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj.
95 Izaija - Iz 2,12 Da, bit će to dan Jahve nad vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori;
96 Izaija - Iz 2,17 Oholost ljudska skršit će se i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj,
97 Prigovor ženama
I reče Jahve: »Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? 17Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.« Izaija - Iz 3,16		 I reče Jahve: »Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?
98 Jahvina odmazda
Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela. 8Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: 9»Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi.« Izaija - Iz 9,8		 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:
99 Protiv jednoga asirskog kralja
Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! 6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k’o blato na ulici. 7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. 8Govoraše: »Nisu li svi knezovi moji kraljevi? 9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? 10Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, 11kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?« 12I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. Izaija - Iz 10,12		 I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. 
100 15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit’ pila povrh onog koji njome pili? K’o da šiba maše onim koji je podiže, il’ štap diže onog koji drvo nije; 16Jahve nad vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. Izaija - Iz 10,15 Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit’ pila povrh onog koji njome pili? K’o da šiba maše onim koji je podiže, il’ štap diže onog koji drvo nije;
101 9Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. 10Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. 11Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. Izaija - Iz 13,11 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.
102 9Zbog tebe se uzbudi podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve narodâ. 10Svi ti oni progovaraju: »I ti si skršen k’o i mi, nama si sličan postao. 11Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač. Izaija - Iz 14,11 Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.
103 Tužaljka nad Moabom
Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. 7Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču, za kolačima grožđanim iz Kir Heresa jauču posve slomljeni. Izaija - Iz 16,6		 Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.
104 Razlika između pokvarenjaka i plemenita čovjeka
Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. 7U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. 8U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. Izaija - Iz 32,6		 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.
105 Izaijino proroštvo
Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.’ 22Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom Kći jeruzalemska. 23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! Izaija - Iz 37,23		 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
106 Pojas na Eufratu
Ovako mi govori Jahve: »Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umači.« 2I kupih pojas po riječi Jahvinoj i opasah bokove. 3I dođe mi drugi put riječ Jahvina: 4»Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pećine.« 5I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reče mi Jahve: 6»Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ.« 7Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. 8Tada mi dođe riječ Jahvina: 9»Ovako govori Jahve: ‘Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. 10Narod taj opaki koji ne sluša mojih riječi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trči za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao tvoj pojas koji nije više nizašto. 11Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me’ – riječ je Jahvina – ‘da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!’« Jeremija - Jr 13,9		 Ovako govori Jahve: ‘Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema.
107 Prijetnja izgnanstvom
Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! 16Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! 17Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. Jeremija - Jr 13,15		 Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!
108 Jeremija - Jr 13,17 Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.
109 28»Ostavite gradove, živite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!« 29Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! 30»Poznajem ja obijest njegovu« – riječ je Jahvina – »laž njegovih riječi, laž djela njegovih! Jeremija - Jr 48,29 Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!
110 Grijeh bezočnosti
Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteče! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. 30»Zato će mu svi mladići popadati po trgovima i svi će mu ratnici u onaj dan izginuti« – riječ je Jahvina. 31»Evo me na te, Oholice!« – riječ je Gospoda Jahve nad vojskama – »došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. 32Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo.« Jeremija - Jr 50,29		 Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteče! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu,
111 Jeremija - Jr 50,31 Evo me na te, Oholice!« – riječ je Gospoda Jahve nad vojskama – »došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.
112 Jeremija - Jr 50,32 Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo
113 Skori svršetak
Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: 2»Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.« 5Ovako govori Jahve: »Jedna nesreća, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. Ezekiel - Ez 7,10		 Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa
114 Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire – grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu! 23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena. 25Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! 26Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti zakona ni u starješina savjeta! 27Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve.« Ezekiel - Ez 7,20 Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire – grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.
115 Ezekiel - Ez 7,24 Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena.
116 49Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. 50Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! 51A sestra ti Samarija ne počini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti počini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. 52Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izađoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. Ezekiel - Ez 16,50 Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje!
117 Povijest Samarije i Jeruzalema u slici
Dođe mi riječ Jahvina: 2»Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere. 3I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili. 4Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im iménâ: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. 5Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 7I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali. 9I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bî sud izvršen. 11Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše. Ezekiel - Ez 23,4		 Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri.
118 Ezekiel - Ez 23,4 Evo im iménâ: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.
119 Ezekiel - Ez 23,5 Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim
120 35Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!’« 36I još mi reče Jahve: »Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje svetište i subote moje oskvrnuše. 39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred doma mojega. 40Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. Ezekiel - Ez 23,36 I još mi reče Jahve: »Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti?
121 A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43I rekoh: ‘Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!’ 44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer – one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. 46Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. 47Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih. 49A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.’« Ezekiel - Ez 23,44 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama.
122 Proroštvo protiv tirskoga kralja
I dođe mi riječ Jahvina: 2»Sine čovječji, kaži knezu tirskome: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Tvoje se srce uzoholi, ti reče: ‘Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.’ Iako čovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednači s Božjim. 3Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! 4Mudrošću svojom i razborom nateče bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! 5Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al’ ti se s bogatstva srce uzoholi.’ Ezekiel - Ez 28,2		 »Sine čovječji, kaži knezu tirskome: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Tvoje se srce uzoholi, ti reče: ‘Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.’ Iako čovjek, a ne Bog,
123 Ezekiel - Ez 28,5 Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al’ ti se s bogatstva srce uzoholi
124 Pad tirskoga kralja
I dođe mi riječ Jahvina: 12»Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! 13U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja bjehu pripravljeni. 14Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. 15Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. 16Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, iz ognjenoga kamenja. 17Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. Ezekiel - Ez 28,17		 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.
125 8Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. 9Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.’ 10Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, 11predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga. 12Tuđinci, najokrutniji od narodâ, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! 13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Ezekiel - Ez 31,10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese
126 Nabukodonozor izliječen
»Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo – kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja. 32Stanovnici zemlje – upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: ‘Što to radiš?’ 33U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste. 34Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti.« Daniel - Dn 4,34		 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti.
127 7No jedan će se izdanak njezina korijena podići na njezino mjesto, navalit će na vojsku, prodrijet će u tvrđavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. 8Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suđe, srebrno i zlatno, odnijet će kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit će jači od kralja Sjevera, 9koji će onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle će se vratiti u svoju zemlju. 10Ali će se onda njegovi sinovi naoružati, skupit će silnu vojsku, odlučno će navaliti i poput poplave proći, zatim će se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. 11Tada će se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podići će silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. 12Mnoštvo će biti uništeno, a on će se zbog toga uzoholiti; pobit će desetke tisuća, ali se neće održati: 13kralj će Sjevera opet dići vojsku veću nego prije, i poslije nekoliko godina navalit će s velikom, dobro opremljenom vojskom. Daniel - Dn 11,12 Mnoštvo će biti uništeno, a on će se zbog toga uzoholiti; pobit će desetke tisuća, ali se neće održati
128 Kazna za nezahvalnost
A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. 5Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. 6Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. 7Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; 8kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat’ im grudi do srca; k’o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. Hošea - Hoš 13,6		 Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše.
129 Kazna će biti strašna
Zakle se Gospod Jahve samim sobom – riječ je Jahve, Boga nad vojskama: »Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat ću grad i sve u njemu.« 9Ako i deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijet će. 10Rođak će i spaljivač prionuti da iznesu kosti iz kuće; ako bi tko upitao onog u kutu kuće: »Je li još tko ostao s tobom?« on će odvratiti: »Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti.« Amos - Am 6,8		 Zakle se Gospod Jahve samim sobom – riječ je Jahve, Boga nad vojskama: »Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat ću grad i sve u njemu.«
130 Proslov
Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k’o podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupî za se sva plemena! 6Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat’ protiv njega? Habakuk - Hab 2,5		 Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k’o podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupî za se sva plemena!
131 Neprijatelj na istoku: Moab i Amon
»Čuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeđali moj narod i ponosili se zemljištem svojim. 9Zato, života mi moga!« – riječ je Jahve nad vojskama, Boga Izraelova: »Moab će postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli, pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih.« 10To će biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad vojskama. 11Za njih će Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim će se pokloniti – svaki na svojoj zemlji – svi otoci narodâ. Sefanija - Sef 2,10		 To će biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad vojskama.
132 Skromni ostatak Izraelov
»U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na svetoj gori mojoj, 12jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje 13ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se, i nitko im neće smetati.« Sefanija - Sef 3,11		 U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti
133 12Tada progovori anđeo Jahvin i reče: »Jahve nad vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?« 13A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. 14I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.’ 16Zato ovako govori Jahve: ‘Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj’ – riječ je Jahve nad vojskama – ‘i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.’ 17I ovo poruči: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.’« Zaharija - Zah 1,15 a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru
134 Slavlje pravednika na Dan Gospodnji
Teške su besjede vaše protiv mene – govori Jahve. 14Vi ipak pitate: »Što smo između sebe govorili protiv tebe?« Govorili ste: »Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad vojskama. 15Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!« 16Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju ime njegovo. 17Moji će biti, moja stečevina – govori Jahve nad vojskama. U dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. 18I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. 19Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice. 20A vama koji se imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. 21I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam – govori Jahve nad vojskama. Malahija - Mal 3,15		 Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!
135 Malahija - Mal 3,19 Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice
136 Hvalospjev Marijin
Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, 47klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. 51Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Evanđelje po Luki - Lk 1,51		 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
137 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Poslanica Rimljanima - Rim 1,30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,
138 Odgovor na optužbu slabosti
Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom – ja koji sam licem u lice među vama »skroman«, a nenazočan prema vama »odvažan« – 2molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 10,5		 i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu
139 1Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenje i objave Gospodnje. 2Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. 3I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – 4bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. 5Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. 6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se suzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. 7I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: 9»Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,7 I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio,
140 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 12,7 dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.
141 Nadglednici
Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi. 2Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, 3ne vinu sklon, ne nasilan, nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; 4da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću – 5a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? – 6ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. 7A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu. Prva poslanica Timoteju - 1 Tim 3,6		 ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu
142 Opasnosti budućih vremena
A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 2Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: 7one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. 8Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 9Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 3,2		 Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici,
143 Protiv neslogâ
Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? 6A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Jakovljeva poslanica - Jak 4,6		 A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.
144 Pastiri i vjernici
Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: 2pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; 3i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. 4Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. 5Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 5,5		 Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.
145 15Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. 16Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. 17Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 2,16 Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta.


OSTALA LITERATURA :
Iz Rječnika Biblijske teologije:

OHOLOST
1. Oholost i njezine posljedice
"Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku" kaže Sirah (Sir 10,7). Ima težih i lakših oblika oholosti :
- tašt čovjk koji traži časti (Lk 14,7; Mt 23,6);
- čovjek koji hlepi za veličinom , ponekad i veličinom duhovnog reda (Rim 12,16.3);
- čovjek koji je ljubomoran na druge (Gal 5,26);
- drznik naduvena pogleda (Izr 6,17; 2124);
- bahati bogataš koji se razmeće svojom raskoši (Am 6,8) i koga bogatstvo čini preuzetnim;
- licemjer koji čini sve da bude viđen i čije je srce izopačeno (Mt 23,5.25-28);
- faruzej koji se pouzdaje u svoju navodnu pravednost i prezire druge (Lk 18,9-14);
Najgora vrsta - vrhunac oholosti - su oni koji umišljaju da su jednaki Bogu (Post 3,5; Iv 5,18). Takvi ne ljube prijekore (Izr 15,12) i odvratna im je poniznost (Sir 13,20). Oni drsko griješe (Br 15,30) i smiju se Božjim slugama i Božjim obećanjima ((Ps 119,51; 2 Pt 3,3).
Bog mrzi takvog oholicu i odvrtan mu je (Ps 119,21; Lk 16,15) jer se zatvara milosti i vjeri ; slijep je vlastitom krivnjom i ne može naći Mudrosti koja ga zove na obraćenje (Izr 1,22-28). Tko se s njim druži , postaje mu sličan (Sir 13,1), zato blago onome koji bježi od njega (Ps 1,1).

2. Oholost pogana , Izraelovih tlačitelja
Povijest Izraela puna je oholih naroda i njihovih oholih vladara koji su ih tlačili : prvo je to iskusio u Egiptu gdje se faraon suprostavljao samom Bogu (Izl 5,2). Zatim su tu brojni oholi neprijatelji kao Golijat, pa progonitelj Antioh (1 Sam 17,26), zatim Sanherib (2 Kr 18,33); Holoferno koji izjavljuje :" Ali tko je bog osim Nabukodonozora?" (Jdt 6,2). Babilon je prauzor te tlačiteljske oholosti - babilonska kula znamen je te kolektivne oholosti. Njezini graditelji mislili su steći slavno ime dosežući nebo (Post 11,4).

3. Oholost bezbožnika, tlačitelja siromaha
Oholost je i u samom Izraelu urodila plodovima tlačenja i bezboštva. Zakon je zato poziva kralja da se ne uzoholi zbog bogatstva i ne uzdiže nad braćom (Pnz 17,17.20). Prijezir oholih bogataša prema siromasima je prijezir prema samome Bogu i njogovoj pravednosti. Tu su najbolji primjer farizeji čije je srce puno oholosti i u kojem je ljubav prema novcu . Isus podsjeća da se ne može služiti dvojici gospodara : tko je navezan na bogatstvo, ne može a da ne prezire Boga (Lk 16,13).

4. Kazna oholima
Bog se ruga oholima (Izr 3,34) i mogućnicima. Carstva i njihovi silnici padali su jedan za drugim : Asur (Iz 10,12), pa Babilon (Iz 47,9,11) i bit će kažnjeni u "dan Jahvin".
I sam Božji narod i sveti grad Jeruzalem bit će kažnjeni zbog svoje oholosti (Jr 13,9; Ez 7,10). Jahve vraća oholicama s kamatama ono što im pripada (Ps 31,24) . "Tko se uzvisi bit će ponižen" (Mt 23,12).

5. Pobjednik nad ohološću: Spasitelj poniznih
Gospodin "raspršuje one koji su oholi u mislima svoji srca"(Lk 1,51). On pobjeđuje Sotonu, staru zmiju koja je čovjeka navela na oholost (Post 3,5). Pobjeđuje đavla koji hoće zavest čitav svijet da mu se klanja kao bogu (Otk 12,9;13,5; 2 Kor 4,4). Sve to Gospodin čini pomoću skromne Djevice (Lk 1,48) koja Ga je rodila , rodila je Kralja kome su jasle bile koljevkom (Lk 2,11).
Krist započinje svoje poslanje odbacujući slavu svijeta što mu je nudi Sotona (Mt 4,3-10). Krist se ne hvasta svojom jednakošću s Bogom ; On uopće ne traži svoje slave (Iv 8,50) već samo uzdignuće na križ (Iv 12,31). Na tom putu morat će Ga slijediti njegovi učenici, a naroćito pastiri Njegove Crkve (Lk 22,26; 1 Pt 5,3; Tit 1,7).
Snage oholosti bit će pobijeđene tek na Dan Gospodnji kad se očituje Njegova slava (2 Sol 1,7) i tada će Bezbožnik koji se izjednačavao s Bogom biti uništen dahom Gospodnjim (2 Sol 2,4.8).

Izreke svetaca:

Gledao sam kako zemljoradnici bacaju isto sjeme,
ali svaki sa svojim posebnim ciljem:
jedan, da otplati svoj dug,
a drugi, da napuni svoju kesu;
jedan, da poklonima ukaže počast gospodaru,
a drugi, da za svoj dobar rad dobije pohvalu
od onih što prolaze putem života;
jedan, da napakosti neprijatelju koji mu zavidi,
a drugi, da ga ljudi ne bi kudili kao ljenog.
A evo i naziva sjemena:
post, bdjenje, milostinja, obavljanje dužnosti ...
Neka monasi brižljivo ispitaju
šta upravo hoće da postignu svojim podvigom.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Početnik ne može postići smirenje
ako ne živi u poslušnosti.
Svaki samouk čovjek, naime,
koji je bez ičije pomoći savladao kakvu vještinu,
sebe smatra izuzetnim.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Kada trbuh gladuje,
srce postaje smireno.
A kada se trbuhu ugađa,
misao postaje ohola.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Ako je anđeo Lucifer pao s Neba
zbog samo jedne strasti - oholosti,
čudilo bi me da nije moguće popeti se na nebo
samo uz krepost poniznosti.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Iz spisa Ljestvica, Pouka 21:
Kada nas hvalitelji (bolje reći kvaritelji) počnu hvaliti,
odmah se trebamo sjetiti mnoštva svojih bezakonja,
pa ćemo vidjeti da smo nedostojni onoga
što se govori o nama ili čini za nas.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Možemo se boriti s ljubavlju prema počastima i egoizmom ovako:
"Kada čuješ da je bližnji tvoj ili prijatelj
rekao o tebi nešto loše u tvome odsustvu,
pokaži koliko ga voliš - i pohvali ga!"

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Iz spisa Scala paradisi:
Oholost je krajnja bijeda duše
koja u svom pomračenju misli da je bogata.
Ta opaka strast ne samo što nam ne dopušta
da napredujemo, nego nas i ruši s postignute visine.
Oholost je kao morganj, unutra gnjilež,
a izvana glatkoća i ljepota.
Oholom osamljeniku nije potreban zloduh:
on je samom sebi postao zloduh i neprijatelj...
U oholim srcima rađaju se bogohulne riječi,
a u smirenim dušama nebeska viđenja.

Sv.Ivan Klimak, pustinjak-monah na Sinaju (505.-606.)

Čitamo da znanje nadima - scientia inflat.
Kako nas znanje čini oholima?
U oholosti nema nikakve istine.
Ako je naše znanje istinito,
tada nas mora učiniti poniznima.
Ako je ponizno, svetima.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Preuzetnost je brz put prema propasti!

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj (347.- 420.)

Bogatstvo nije zabranjeno,
ali oholost zbog njega jest.

Sv.Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj (347.-407.)

Đavao često povećava revnost i želju početnika
u vjeri da množe svoje pobožnosti,
da se tako povećava njihova oholost i preuzetnost.
Zao duh zna da u tom slučaju
sva djela što čine i sve kreposti koje vrše ,
ne samo da ne vrijede NIŠTA,
nego se pretvaraju u mane.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Uspon na goru Karmel:
 ...onaj koji bi sada htio Boga
nešto ispitivati ili iskati od njega
koje viđenje ili objavu,
zapravo bi Bogu nanosio uvredu,
jer ne bi svojih očiju usmjerio
posve na Krista tražeći izvan njega
još kakvu stvar ili novost.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
Prestani odviše težiti za znanjem,
jer se u tom skriva velika rastresenost i varka.
Oni koji puno znadu vole da ih ljudi vide i nazivaju učenima.
Ima puno toga u znanju
što malo ili ništa ne koristi duši.
A vrlo je nerazborit onaj
koji se brine za što drugo,
osim za ono što služi njegovu spasenju.
Mnogo riječi ne zasićuje duše;
ali čestit život razveseljuje srce,
a čista savjest donosi veliko pouzdanje u Boga.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
Koliko više i bolje znadeš,
toliko ćeš strože biti radi toga suđen,
ako ne budeš svetije živio.
Nemoj se dakle uznositi
radi bilo kojeg umijeća ili znanja,
nego radije strepi radi danoga ti znanja.
Ako ti se čini da mnogo toga znadeš,
i dosta dobro razumiješ,
ipak, znaj, da ima mnogo više onoga čega ne znaš.
Ne ponosi se (Rim 11, 20), nego radije priznaj svoje neznanje.
Zašto se želiš uzdignuti nad koga,
kad ih ima više, koji su učeniji od tebe
i koji bolje razumiju zakon?
Ako želiš nešto korisna znati i naučiti,
onda neka ti bude milo da ljudi
ne znaju za te i da do tebe ništa ne drže.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

Iz spisa Nasljeduj Krista:
Moraš zadržati dobru nadu
da ćeš polučiti palmu;
ali ne valja se smatrati sigurnim
da se ne zalijeniš ili ne uzoholiš.

Thomas von Kempen, augustinac (1389-1471)

"Čovjek koji voli jedino samoga sebe,
ništa ne mrzi toliko koliko da bude sam”.

Blaise Pascal, filozof (1623.-1662.)

Iz De sermone Domini in monte
Oholica traži zemaljsku moć,
dok siromah duhom traži
Kraljevstvo nebesko.

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Jer, kakve koristi od uzdržljivosti,
ako te se osudi zbog oholosti?

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Serm 51,5,6:
Ja koji vam govorim, bio sam jednom prevaren,
kad sam se kao mladić
približio Svetome pismu.
Približio sam m u se,
ne kao onaj koji ponizno traži,
već kao onaj koji oholo želi raspravljati...
Usudio sam se s ohološću tražiti ono,
što samo ponizni mogu naći.
Kako ste sretni vi sada...
stojite kao djeca u gnijezdu vjere i
hranite se duhovnom hranom.
Jadna li mene, koji sam se smatrao
sposobnim za let tada!
Napustivši gnijezdo,
pao sam prije negoli sam poletio...

Sv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa Busse – glückseliges leben (Kajanje i pokora – blaženi život) :
Naši – bilo teološki ili psihološki – prigovori
imaju većinom jedan korijen:
To je oholost,
zbog koje odbacujemo poruku o pokori.
Jer činiti pokoru znači poniziti se pred Bogom i
ljudima, obratiti se, ispraviti propuste.
Time priznajemo:
Moj dosadašnji put je bio pogrešan –
a to je ponižavajuće.
Ni jedan grijeh nije toliko ukorijenjen
u našem srcu i u srcima pobožnih,
koji priznaju Isusa kao Spasitelja,
kao što je oholost.

Basilea Schlink, spisteljica (1904.-2001.)

Iz spisa Busse – glückseliges leben (Kajanje i pokora – blaženi život) :
Kako brzo odbacujemo sudove drugih i
prebacujemo krivnju na druge
koji nam žele uvijek nešto izložiti,
koji nas uvijek kritiziraju,
kojima nikada ne možemo učiniti po volji,
koji nas ne razumiju.
Ipak, kada ne dopuštamo
da nam se nešto kaže, tada smo oholi.
Ponizni dozvoljavaju da im se nešto kaže,
oni imaju hrabrosti saslušati
istinu o sebi i dopuštaju:
Da, tako je, tu se moramo promijeniti,
tu bi kod mene moralo biti nešto drugačije
u malim ili velikim stvarima.

Basilea Schlink, spisteljica (1904.-2001.)

Iz spisa Busse – glückseliges leben (Kajanje i pokora – blaženi život) :
U svojoj oholosti čovjek se,
dakle, stalno opravdava i
kako ne nalazi potrebu za kajanje,
ne osjeća ni potrebu za obraćenjem.

Basilea Schlink, spisteljica (1904.-2001.)

Iz knjige Wie wir beten können (Kako danas moliti) :
Kome je molitva teška,
jer je preponosan da se prigne,
taj mora razumjeti da nitko,
pa ni oholica,
ne živi vlastitom snagom.
I on će moliti u odlučnim trenucima
svojega života.
I saznat će da mu Bog,
pred kojim se sagiba,
ne ugrožava njegovo dostojanstvo,
nego mu ga čak daje
samim tim što ga sluša...

Jörg Zink, teolog (1922.-2016.)

Iz djela Expositio psalmi CXVIII :
On koji se suosjeća sa svima,
napada drske jer nema većega zla
nego s oholim prezirom pristupati braći.
Prezirnom netrpeljivošću tjeramo naše bližnje,
prosuđujemo kako nisu vrijedni
naše dobrote jer su bijedni,
premda znamo da je siromaštvo
draže Bogu nego stjecanje blaga.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Evanđelistar I, /I, 15 :
Neće moći Krist stanovati u onim grudima
u kojima je varka načinila sebi boravište...
Krist nema ondje počinka gdje prebivaju
lisičje prijevare i uznositost čovjeka
koji se poput ptica izdiže u visine...

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Evanđelistar II, /VII, 6 :
Sagriješili su i učenici Kristovi
kad je među njima nastala prepirka
tko je od njih najveći.
Ali ih je prekorio Učitelj istinske kreposti
govoreći da je svojstveno poganima,
a ne kršćanima žudjeti za častima i
htjeti izgledati veličanstveni.

Marko MARULIĆ, književnik (1450.-1524.)

Iz spisa Exeunte iam anno 25.12.1888.:
Malen je korak od želje za luksuzom
do težnje za sredstvima kojima će se postići.
Odatle nastaje neobuzdana pohlepa za novcem,
koja zasljepljuje svoje zatočenike,
i u ispunjenju svoje strasti suludo ih naganja,
često bez obzira za pravdu ili nepravdu,
i nerijetko povezanu s odvratnim
neobaziranjem na siromaštvo svojih bližnjih.
Stoga se mnogi koji žive u krilu luksuza
nazivaju braćom mnoštva
koje u dubini svojega srca preziru;
i na isti način, umom napuhanim ohološću,
uopće ne misle poštovati bilo koji zakon ili
poštovati bilo koju vlast.

Lav XIII, papa (1810.-1903.)

Iz spisa Zodiacus vitae, liber IX, v.901:
Nemo superbus amat superos
nec amatur ab illis.
Oholica ne voli one iznad sebe,
ali ni oni njega.

Marcellus Palingenius Stellatus, pisac (1503.-1558.)

Iz pjesme Puž:
Mali puž Taštine
koji je puzao po jednom obelisku
opazi svoju slinu i zaključi:
Već sada uviđam da utiskujem
tragove u Povijest...

Trilussa (Carlo Alberto Salustri), pjesnik (1871.-.1950.)

Iz Propovijedi na Staru godinu u katedrali 1940.:
Kažu da je prvi uvjet ozdravljenju
postaviti pravu dijagnozu.
U našem slučaju nije je teško postaviti.
Čovječanstvo se dobrim dijelom odvratilo
od Boga i praktičnog kršćanskog života.
Odvratilo se od Boga Stvoritelja,
o kojem je ovisan i vladar i sluga,
učenjak i analfabet, crv i div, živo i neživo.
A odvrat od Boga isto je što i
vlastita osuda na smrt.
Oholost je čovjeka zavela i
dovela na misao da može napredovati i
bez Boga, što više, da je i Bog
u svojem djelovanju ovisan o
dobroj volji umišljenih zemaljskih veličina(...)
Ljudsko je društvo bolesno!
Bolesno od upravo sulude oholosti,
kao da Stvoritelj nema više posla
s ovim svijetom i kao da su oni
suvereni gospodari samima sebi.
Posljedice toga nisu mogle izostati
’jer se Bog ne da ismjehivati!? (Gal 6,7) (...)
Ljudsko je društvo na rubu ponora.
Na rub ponora dovela ga je oholost...

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Čistilište, 112-129:
Ja počeh: "Meštre, to što k ovom kraju
ide, to kanda ljudima slično nije,
a što je, oči ne mogu da znaju."

A on će: "Teški način, na koji je
taj svijet kažnjen, sve ih k zemlji vuče,
pa se i meni smelo oko prije.

Ali gledaj čvrsto dok ti ne razluče
oči što pod tim kamenima hodi;
već vidiš gdje se svak u prsa tuče."

Kršćani bijedni, u kojih se rodi
gordost, jer slijepi um vas vjerom hrani,
da ići natrag do spasnja vodi,

zar ne vidite da smo crvi, zvani
da anđeoskog stvorimo leptira
što na sud let bez ičeg što brani?

Što vam visoko leti duh pun hira
kad ste, ko crv, u razvoju što stane,
nesavršeni sred zemnih okvira?

Dante Alighieri, pjesnik (1265.-1321.)

Iz pjesme Pili smo vino oholosti:
Mi, sazdani s praha i ludosti,
Pili smo vino oholosti...
I igrat se htjedosmo bogova!
Iz Tvojijeh ruku, Gospode,
Uzde smo svijeta istrgli...
Al' ruke su naše preslabe
I hrlimo kuda nećemo.

Izidor Poljak, prezbiter, pjesnik (1883.-1924.)

Iz homilije P.Solić, Uloga duhovnika u odgoju svećeničkih kandidata, 1987.:
( kako je duhovno vodstvo redovito potrebno
da bi osoba postigla duhovno savršenstvo)
Isus Krist nikada neće dati svoju milost,
bez koje ne možemo ništa učiniti, onome koji,
imajući na raspolaganju čovjeka sposobna
da ga pouči i vodi, omalovažava tu pomoć
uvjeren da je dostatan samome sebi i
da će sam od sebe moći sve ono
što je korisno za njegovo spasenje.

sv. Vinko Ferrer, prezbiter, dominikanac (1350.-1419.)

Iz spisa Povjerenje u Boga:
Plašljivi smo, osjećamo se nedostojnima
Božje ljubavi:
razmišljamo o svojim prošlim grijesima,
oklijevamo, uzmičemo –
a što je uzrok svemu tome?
PONOS.

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa Moi, Juif (Ja, Židov), 1928.:
 Jučer sam prvi put osjetio
nedokučivi sjaj Gloriae
kao ono nekidan Pater noster.
Svi zahtjevi nutarnjega života
nalaze se tu poput zdenaca čiste vode...
I gledajući Hostiju u času podizanja
molio sam Boga da mi dopusti
da mogu konačno reći,
razmatrajući je savršenim pouzdanjem i
bez tračka sumnje:
»Gospodine moj i Bože moj«,
da mogu skršiti svoju oholost.
Ta još sam ja daleko.

René Schwob, spisatelj, obraćenik (1895.-1946.)

Iz spisa Mannheim, 7.II.1778:
 Ja ne smijem i ne mogu
svoj kompozicioni talenat,
kojim me dobri Bog bogato obdario
(a to mogu kazati bez oholosti,
jer ćutim sada više no igda prije),
samo onako pokopati.

Wolfgang Amadeus Mozart, skladatelj (1756.-1791.)

Iz spisa Otajstvo ljubavi, 1936.:
 »Uništeni« Bože,
puninom svoje poniznosti ispuni
smiješnu prazninu naše taštine;
heroizmom svoje požrtvovne ljubavi
pročisti nisku sitničavost
našeg zasebnog i kolektivnog egoizma.

Stjepan Tomislav Poglajen,prezbiter DI, pisac (1906.-1990.)

Iz spisa Prirodna i natprirodna objava, 1933.:
 Ima oholost znanja,
a ima i oholost vjere,
ili barem umišljeno uvjerenje,
što se u ovom slučaju kiti
lijepim imenom vjere.

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Poslanica Korinćanima:
 Po nužnoj uzajamnoj podređenosti i
skladnoj pomoći čuvajmo čitavo tijelo i
budimo zahvalni Bogu, znajući,
da od sebe nemamo ništa dobra.
Ludo se naime neki uznose pred Bogom
poput zlih anđela i onih oholica,
kojih je naglo nestalo.

Sv. Klement I, papa (1. stoljeće)

Iz spisa Berba:
 Zahvala Bogu
 Oni, koji idu putem oholosti,
te po tlu svojim stopama uništuju život
i nježno zelenilo zemlje prljaju
krvlju svojih nogu;
oni neka se vesele i zahvale Ti, Gospodine,
jer njima pripada Danas.
No ja zahvaljujem, što mi je dosuđeno
te se brojim među malene,
koji trpe i nose teret vlasti i
u tami skrivaju svoje lice i
pridušuju svoje uzdahe.
Ta ono je bilo njihove boli zakucalo u
tajnoj dubini Tvoje moći,
i svaka je neugodnost zašla u
Tvoju veliku šutnju.
I Sutra pripada njima.
O sunce, osvani krvarećim srcima,
koja su se rastvorila kao jutarnji cvjetovi;
osvani oholim orgijama pri svjetlosti luči,
koja je nisko spala.

Tagore Rabindranath, pjesnik, nobelovac (1861.-1941.)

Iz spisa Biblijsko poimanje čovjeka, 1987.:
Što čovjek više napreduje u znanosti i tehnici,
to nekako doživljuje sve više svoja
duboka poniženja;
kozmičko s Kopernikom: zemlja nije
središte svemira, prema tome i čovjek gubi
svoje dostojanstvo kao središte svega;
biološko s Darwinom :
čovjek je sam o izdanak duge evolucije;
ekonomsko s Marxom:
čovjek je plod duha i uma u borbi za život;
psihološko s Freudom:
čovjeka vode mračne, podsvjesne sile...
Čovjek nije osoba, nije slobodan,
nije stvaralac svoje sreće.
Ali što se više ponizuje, čovjek postaje u
tom laiciziranom, materijaliziranom,
sekulariziranom svijetu sve više
gord, ohol, protivnik Boga.

Celestin Tomić, prezbiter OFM (1917.-2006.)

Iz spisa Biblijsko poimanje čovjeka, 1987.:
Proroci, duhovne vođe i savjest naroda,
otkrivaju Božju ljubav prema
svom narodu i svakom pojedincu;
prekoravaju grozotu grijeha koja je
atentat na Božju ljubav (Hošea),
svetost (Izaija) i pravdu (Amos).
Otkrivaju izvore grijeha u malim i
velikim događajima, u osobnoj i narodnoj
nevjeri, u izdaji Božjeg saveza,
u oholosti i idolopoklonstvu.
Temeljno je zlo u čovjeku oholost.
»Oholost ljudska skršit će se i
bahatost ljudska poniziti.
Jahve će se uzvisiti,
on jedini..!« (Iz 2,17).
Bahatost i oholost izobličuju i ruše
dostojanstvo čovjeka,
njegovu sličnost sa Stvoriteljem.

Celestin Tomić, prezbiter OFM (1917.-2006.)

Iz spisa Poziv na ljubav:
 U smrti ega nalazi se sloboda,
mir, spokoj, radost.

Anthony de Mello, prezbiter DI, psihoterapeut, spisatelj (1931.-1987.)

Iz spisa Misli i govori Arškog župnika:
Ohola osoba smatra da je sve dobro
što ona čini.
Hoće da zapovijeda nad svima onima
koji imaju s njom posla.
Smatra uvijek da je njezino mišljenje
bolje od drugih.

Sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Misli i govori Arškog župnika:
Bože moj, koliko je čovjek slijep dok
sebe smatra sposobnim za svaki posao!

Sv.Ivan Marija Vianney , prezbiter (1786.-1859.)

Iz spisa Verteidigungsrede für die Philosophie:
Gdje uvijek ovladava ‘sebeljublje’ prostorom postojanja,
tamo se ne može očekivati da će filozofijski čin uspijevati,
ako se uopće i ostvari.

Josef Pieper, katolički filozof (1904.-1997.)

Iz spisa Djela, III,11:
Oholoj duši Gospodin Sebe ne otkriva.
Ohola duša može izučiti sve knjige, ali nikad neće spoznati Gospodina.
Ona svojom ohološću ne ostavlja mjesta milosti Duha Svetog,
a Bog se spoznaje jedino Duhom Svetim.

Sv. Siluan, monah sa Gore Atos (1866.-1938.)

Iz spisa Djela, VI,1:
Veliko je blago predati se volji Božjoj.
U duši je tada jedino Gospodin i u
njoj nema drugih misli.
Ona se čistim umom moli Bogu.
Sam Gospodin rukovodi dušom koja se
potpuno preda volji Božjoj.
Ona se neprestano uči od Njega...
Oholi ljudi ne žele živjeti po volji Božjoj.
Oni vole sami sebe rukovoditi,
a ne shvaćaju da razum čovjekov bez
Boga nije u stanju upravljati sobom.

Sv. Siluan, monah sa Gore Atos (1866.-1938.)

Iz spisa O onima koji se misle opravdati djelima, 188:
Čuvaj riječi svoje od samohvalisanja
i pomisli od uobraženosti,
da te ne bi Bog ostavio i da ne bi
učinio suprotno.
Jer, dobro čovjek ne čini sam,
nego uz pomoć Svevidjećeg Boga.

Marko Asket, Egipatski monah i mistik (IV.st.)

Iz spisa O onima koji se misle opravdati djelima, 193:
Onaj tko ne poznaje sudove Božje,
umom korača putem koji s obje strane
ima ponor i od svakog vjetra se
lako surva: kada ga hvale - nadima se,
a kada ga osuđuju - razdražuje se;
kada dobro pojede - postaje bestidan;
kada strada - plače;
kada nešto shvaća - nameće se,
a kada ne zna - ponaša se kao da zna;
kada je bogat - razmeće se;
kada je siromašan – dvoličan je;
kada se zasiti - postaje drzak;
kada posti - postaje tašt;
s onima koji ga optužuju -
stupa u raspravu, dok one koji mu opraštaju
- smatra nerazumnim.

Marko Asket, Egipatski monah i mistik (IV.st.)

Iz spisa 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 8:
Onaj koji ima neki duhovni dar i
suosjeća s onima koji ga nemaju,
tim suosjećanjem čuva svoj dar.
Nadmeni će ga, međutim, izgubiti
zbog nadmenih pomisli.

Marko Asket, Egipatski monah i mistik (IV.st.)

Iz spisa Zlatni lanac, 35:
Ni u jednom djelu nemoj tražiti
zemaljsku slavu jer se ona gasi za
onoga koji je ljubi.
Jedno vrijeme ona, poput silnog vjetra,
obuzima čovjeka i, uskoro,
oduzevši mu plod njegovih dobrih djela,
udaljuje se, narugavši se njegovoj bezumnosti.

sv. Genadije Carigradski (Genadije I), patrijarh, teolog (?-471.)

Iz spisa Glave o ljubavi, 2,59,8:
Čuvaj se majke svih zala, tj. samoljublja
koje predstavlja nerazumnu ljubav
prema tijelu.
Od njega se navodno opravdano rađaju
tri prvotne strasne i glavne bezumne pomisli,
tj. proždrljivost, srebroljublje (pohlepa)
i taština (oholost).
One kao povod uzimaju navodnu nužnost
tjelesne potrebe.
Iz njih se potom rađa cjelokupni
popis zala. Treba, dakle,
kao što je rečeno, biti vrlo pažljiv i
boriti se protiv njih s velikom
trijeznošću uma...
Onaj tko odbaci majku svih strasti,
tj. samoljublje, lako će, uz
Božju [pomoć] odstraniti i ostale,
tj. gnjev, tugu, zlopamćenje itd.
Onaj, pak, tko je savladan prvom,
i od drugih biva ranjavan,
makar i ne htio.

Sv. Maksim Ispovjedaoc , monah (umro 662.)

Kratke propovijedi, 2007.:
 Živimo u društvu koje boluje od toga
da ljudi sebe uzvisuju time što će
druge poniziti.
Rivalstva su prisutna na sve strane.
Toliko je tragikomične taštine
oko nas, toliko umišljenosti,
uobraženosti i lažnih veličina.
Svi bi htjeli biti neki lideri ili
idoli mase. Poznata imena.
Na taj način se stvaraju vrijednosni
kriteriji po prvim mjestima
a ne po dobrim djelima! (B.Z. Šagi)
Nije važno tko će više učiniti
za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto.

Anđelko Domazet, prezbiter OFM, teolog (1962.)

Iz spisa Molitva - osluškivanje logosa, 2005.:
 Oni koji su siromašni duhom,
koji žeđaju za pravednošću,
imaju u sebi prazninu u kojoj može
prebivati Bog, dok siti i bogati,
oni koje ljudi hvale,
nemaju oslobođen taj prostor,
nego je zaposjednut njihovim
umišljenim «ja»,
koje je dovoljno samome sebi.

Ivan Ivanda, prezbiter OFM, profesor (1964.)

Iz spisa Super Ethica (komentar na Aristotela), knjiga IV, o vrlinama:
(Superbia est inordinatus appetitus
propriae excellentiae;
unde virtus opposita consistit in hoc
quod homo seipsum secundum veritatem
cognoscat et non supra se extollatur.)
---------------------------------
Oholost je neuredna težnja za
vlastitom izvrsnošću;
stoga se suprotna vrlina sastoji u tome
da čovjek spoznaje samoga sebe prema
istini i da se ne uzdiže iznad sebe.

Sv. Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa De octo spiritibus malitiae:
(Superbia est ultimum malorum et
ruina animae; persuadet homini ut
sibi tribuat virtutes et non Deo.
Generat contemptum proximi et
oblivionem gratiae;
ducit ad summam caecitatem, ita ut homo
nec Deum timeat nec propriam
infirmitatem recognoscat.)
---------------------------------
Oholost je posljednje od zala
i propast duše; nagovara čovjeka
da sebi pripisuje kreposti, a ne Bogu.
Rađa prezir prema bližnjemu
i zaborav milosti;
vodi do potpune sljepoće, tako da čovjek
više niti Boga ne poštuje niti
prepoznaje vlastitu slabost.

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog)

Iz spisa Moralia in Iob:
(Superbia est omnium vitiorum regina,
quia ipsa mentem elevat et a
consideratione veritatis abducit.
Dum enim sibi animus tribuit quod accepit,
auctorem bonorum ignorat;
et tanto altius cadit,
quanto se altius extollit.)
---------------------------------
Oholost je kraljica svih poroka,
jer uzvisuje duh i odvodi ga od
promatranja istine.
Dok naime duša sebi pripisuje ono
što je primila, ne poznaje izvor dobara;
i utoliko dublje pada
koliko se više uzvisuje.

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)

Iz spisa Moralia in Iob:
(Vana gloria leviter mentem sublevat,
sed graviter deicit;
quia dum appetitur favor humanus,
amittitur veritas interior.
Laus quippe humana, si quaeritur,
iam merces est operis,
et apud Deum nihil remanet.)
---------------------------------
Taština lagano uzdiže duh,
ali ga teško obara;
jer dok se traži ljudska naklonost,
gubi se unutarnja istina.
Ljudska pohvala, ako se traži,
već je nagrada djela,
i pred Bogom ništa ne preostaje.

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)

Iz spisa Moralia in Iob:
(Ex superbia quippe vitiorum
vitia oriuntur.
Nam ex illa septem principalia
vitia prodeunt: vana gloria, invidia,
ira, tristitia, avaritia, gula, luxuria.)
---------------------------------
Iz oholosti se, naime,
rađaju poroci poroka.
Jer iz nje proizlazi sedam glavnih poroka:
taština, zavist, gnjev, tuga, škrtost,
proždrljivost i blud.

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)

Iz spisa Moralia in Iob:
(Superbia est radix omnium malorum…
ex qua vitia pullulant,
sicut rami ex radice.)
---------------------------------
Oholost je korijen svih zala…
iz nje niču poroci kao grane iz korijena.

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)

Iz spisa Moralia in Iob:
(Ex vana gloria oriuntur inobedientia,
iactantia, hypocrisis…)
---------------------------------
Iz taštine proizlaze neposluh,
hvastanje, licemjerje…

Sv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540.-604.)

Iz spisa Eseji, Knjiga II, glava 12:
 Ništa nije tako oholo i neukusno
kao što je čovjek koji vjeruje
da je dosegnuo vrhunac znanja.
Tko god želi biti mudar,
mora se naučiti sumnji,
jer sumnja je majka poniznosti.
Onaj tko ne sumnja, taj ne traži,
a tko ne traži, taj tapka u tami
vlastite umišljenosti.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji, Knjiga II, glava 12:
 Ljudi traže uzvišene položaje
kako bi se osjećali većima,
zaboravljajući da je ljudsko stanje
uvijek isto.
Ni na najveličajnijem prijestolju
na svijetu, kad ionako uvijek
sjedimo na svojoj zadnjici.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji, Apologija Rajmonda Sebonda:
 Uobraženost je naša prirođena i
izvorna bolest.
Najnesretnije i najkrhkije od svih
stvorenja jest čovjek —
a ujedno i najoholije.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji, Apologija Rajmonda Sebonda:
 Čovjek osjeća i vidi da je smješten
ovdje, usred blata i gnoja svijeta,
prikovan i pribijen uz najgori,
mrtvi i ustajali dio svemira,
na najnižem katu kuće i najudaljeniji
od nebeskog svoda;
i odatle se, svojom maštom, postavlja
iznad kruga Mjeseca i dovodi nebo
pod svoja stopala.
Upravo se ispraznošću te iste mašte
izjednačuje s Bogom,
pripisuje sebi božanska svojstva,
izdvaja samoga sebe i odvaja se od
mnoštva drugih stvorenja,
razmjerava udjele životinjama,
svojoj braći i drugovima,
i dijeli im takav udio sposobnosti
i snaga kakav mu se prohtije.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
 Čovjek se ne može uzdići iznad sebe
samoga i čovječanstva;
jer se može uzdići samo ako posudi
od drugoga, a ne od sebe.
Može se vinuti iznad sebe samo
ako ga uzdignu anđeoska krila;
ali takva mu krila ne pripadaju,
pa neka padne, ako pokušava uzletjeti
vlastitim silama.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Eseji:
 Lako je našoj mašti,
kad se jednom rasplamsa,
prijeći granice istine i pripisivati
ljudima ono što pripada anđelima,
pa čak i bogovima.

Michel de Montaigne, spisatelj, filozof (1533.-1592.)

Iz spisa Liber Vitae Meritorum, Knjiga I:
(Superbia radix est omnis perditionis,
quia hominem a Deo separat.)
---------------------------------
Oholost je korijen svake propasti,
jer čovjeka odvaja od Boga.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)


Katekizam katoličke crkve:

1850 Grijeh je uvreda Bogu: "Tebi, samo tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom" (Ps 51,6). Grijeh se diže protiv ljubavi Božje prema nama, udaljuje od nje naša srca. Kao i prvi grijeh, to je neposlušnost, buna protiv Boga, radi volje da čovjek postane "kao bog" spoznajući i određujući dobro i zlo (Post 3,5). Grijeh je dakle "ljubav prema sebi sve do prezira Boga". Zbog tog oholog uzdizanja samog sebe grijeh je dijametralno oprečan Isusovoj poslušnosti koja ostvaruje spasenje.

1866 Mane se mogu svrstati prema krepostima kojima se suprotstavljaju, ili se mogu povezati uz glavne grijehe što ih kršćansko iskustvo razlikuje slijedeći svetog Ivana Kasijana i svetog Grgura Velikoga. Zovu se glavnima, jer oni rađaju druge grijehe, druge mane. To su: oholost, škrtost (lakomost), zavist, srdžba, bludnost, neumjerenost u jelu i piću, lijenost ili nehaj (ignavia).

2094 Protiv Božje ljubavi se može griješiti na razne načine. Ravnodušnost ne mari za Božju ljubav ili odbija da o njoj vodi brigu; ne priznaje da je Bog onaj koji ljubi prvi i niječe snagu te ljubavi. Nezahvalnost propušta ili odbija priznati Božju ljubav i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav. Mlakost je kolebanje ili nemar odgovoriti Božoj ljubavi; može uključivati odbojnost predati se dinamizmu ljubavi. Nehaj ili duhovna lijenost dolazi dotle da otklanja radost što dolazi od Boga i da osjeća odbojnost prema božanskom dobru. Mržnja na Boga nastaje iz oholosti: oprečna je ljubavi prema Bogu, čiju dobrotu niječe, čak se usuđuje proklinjati ga kao onoga koji zabranjuje grijehe i udara kaznama.

2559 "Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili traženje primjerenih dobara od Boga". Odakle govorimo moleći? S visine naše oholosti i vlastite volje, ili "iz dubine"(Ps 130,1) ponizna i skrušena srca? Tko se ponizi bit će uzvišen. Poniznost je temelj molitve. "Doista ne znamo što da molimo kako valja ( )" (Rim 8,26). Poniznost je nužno raspoloženje za primanje nezaslužena dara molitve: čovjek je prosjak Božji.

Sv.Ivan od Križa, Iz "Tamne noći"

O nekim duhovnim nesavršenostima početnika s obzirom na oholost


Često se događa da se kod počentika, jer se osjećaju tako žarki u duhovnim stvarima i pobožnim vježbama, iz ove sreće - premda svete stvari ponizuju - i iz vlastite nesavršenosti porodi stanovita izraslina oholosti, zbog koje osjećaju neko zadovoljstvo sa svojim djelima i sa samim sobom. Odatle potječe u njima najčešće tašta, a katkada veoma tašta želja da govore o duhovnim stvarima u prisustvu drugih, pa da i poučavaju druge, mjesto da sami uče.
Kad ne vide druge da su pobožni na onaj način kako bi oni htjeli, osuđuju ih u svome srcu, a koji put i riječima, te postaju u tom slični farizeju koji, dok se je na svoj način molio Bogu, dotle se je hvalio s onim što čini i prezirao carinika (Lk 18,11-12).
S druge strane im đavao često povećava revnost i želju da množe svoje pobožnosti, da se tako povećava njihova oholost i preuzetnost. Zao duh zna da u tom slučaju sva djela što čine i sve kreposti koje vrše ne vrijede ništa, nego se obraćaju u mane.
Ponekad također toliko žele da se njihove stvari cijene i hvale da - kad njihovi duhovni učitelji kao ispovjednici, poglavari.. , ne odobravaju njihov duh i njihovo vladanje - zaključuju da oni ne znaju razumjeti njihov duh i da nisu pravo duhovni, jer bi im , inače, odobravali i bili s njima prijazniji. Stoga odmah nastoje razgovarati s drugim osobama koje se prilagođavaju njihovom shvaćanju. Redovito , dakle, žele očitovati, svoj duh onima za koje znaju da će cijeniti njihove stvari, a u isto vrijeme kao smrt izbjegavaju one koji njihove stvari omalovažavaju, da bi ih stavili na pravi put, a nerjetko se i srde na njih.
Početnici u duhovnom životu padaju u razne nesavršenosti; neki manje, neki mnogo gore. Neki ih imaju više, a neki manje i teško je naći početnika koji u vrijeme svoje revnosti nebi upao u neku nesavršenost.

Lj.M.G.Monfortski Iz "Rasprave o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji"

PASTORALNI DODATAK : Vježbe priprave i posveta Isusu Kristu po Mariji


"Nemojte ljubiti svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet u njemu nema ljubavi Očeve jer ništa od onoga što je u svijetu - požuda tijela, požuda očiju, OHOLOST ŽIVOTA - ne dolazi od Oca nego od svijeta! (1Iv 2, 15-16)"
 Oholost života se ne odnosi samo na ispraznost i umišljenost neurednog sebeljublja, nego i na duhovno stanje potpune samodostatnosti. Oholost je traženje vlastite veličine i uzvišenosti pred ljudima i pred Bogom, a da osoba uistinu ne raste kršćanskim vrijednostima i krijepostima. Ona je protivna poniznosti koja je iskrena sklonost osobe prema onom što je malo, bitno i što služi drugim ljudima za njihov rast.
 Oholost ne želi služiti, nego pripisuje sebi dar, te čini sve da taj dar iskoristi za svoju umišljenu veličinu pred drugima. Biblija više puta aludira i na potajne grijehe koji imaju korijen u duhovnoj oholosti, a redovito su im izložene osobe odane molitvi pa ih je još teže prepoznati. ( Ps 19,13-14; Mt 7,22)
A tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio? Ako si dakle primio, što se uznosi kao da nisi primio? (1Kor 4,7-8)


Dokumenti II. Vatikanskog koncila

Iz pastoralne konstitucije Gaudium et spes - Radost i nada


Uzajamna ovisnost čovjekove osobe i ljudskog društva
25. Iz društvene čovjekove naravi je očito da su rast ljudske osobe i razvoj samoga društva ovisni jedni o drugome. Počelo, naime, subjekt i svrha svih društvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu društvenog života. Društveni, dakle, život nije čovjeku nešto pridodano. Zato on u povezanosti s drugima, uzajamnim uslugama i dijalogom s braćom razvija sve svoje sposobnosti i može odgovoriti svome pozivu. Među društvenim vezama koje su nužne za čovjekov razvoj neke, kao obitelj i politička zajednica, neposrednije odgovaraju njegovoj intimnoj naravi; druge naprotiv proizlaze više iz njegove slobodne volje. Danas se iz više razloga umnožavaju međusobni odnosi i zavisnost, a odatle nastaju različita udruženja i ustanove javnog i privatnog prava. Premda ta činjenica, koju nazivamo »socijalizacijom«, nije zacijelo bez opasnosti, ipak donosi sa sobom velike prednosti koje omogućavaju da se učvrste i unaprijede odlike osobe i da se osiguraju njezina prava.
No ako se ljudska osoba okorišćuje tim društvenim životom da bi ispunila svoj poziv, pa i vjerski, ipak se ne može zanijekati da se ljudi, zbog društvenih prilika u kojima žive i u koje su od djetinjstva uronjeni, često odvraćaju od dobra i potiču na zlo. Sigurno je da neredi, koji su tako česti u društvenom životu, djelomično dolaze od napetosti koje nastaju zbog ekonomskih, političkih i društvenih struktura.
No dublji njihovi korijeni jesu ljudska sebičnost i oholost, koje kvare također i društvenu sredinu. Tamo gdje je sama stvarnost iskrivljena posljedicama grijeha, čovjek, od rođenja sklon na zlo, nalazi opet nove poticaje na grijeh; i on ih, bez velikih napora i milosti, ne može nadvladati.

Ljudska djelatnost pokvarena grijehom
37. Sveto pismo a s njim i vjekovno iskustvo uči ljudsku obitelj da čovječji napredak, koji je veliko dobro za čovjeka, nosi u sebi i veliku napast. Kada se naime poremeti hijerarhija vrednota, time što je zlo ispremiješano s dobrim, pojedinci i razne skupine gledaju samo na svoje vlastite interese, a ne na interese drugih. Pa onda svijet više nije mjesto pravoga bratstva, a povećana moć čovjekova prijeti uništenjem samoga čovječanstva.
 Svu ljudsku povijest prozirnije teška borba protiv moći mraka. Ta borba, koja je započela već od početka svijeta trajat će po riječi Gospodnjoj sve do posljednjega dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti da prione uz dobro. I jedino uz velike napore i pomoć Božje milosti može postići svoje unutarnje jedinstvo.
 Zato Kristova Crkva, puna pouzdanja u Stvoriteljev plan, priznaje da ljudski napredak može služiti istinskoj sreći ljudi. Ali ona ipak ne može a da ne razglašuje onu Apostolovu:, »Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu« (Rim 12, 2), to jest onom duhu taštine i zlobe koja ljudsku djelatnost, određenu da služi Bogu i ĉovjeku, pretvara u sredstvo grijeha.
 Ako, dakle, netko zapita kako bi se moglo svladati to bijedno stanje, kršćani ispovijedaju da se sve ljudske djelatnosti što se dnevno nalaze u opasnosti zbog oholosti i neurednog sebeljublja moraju proĉišćavati i privoditi k savršenstvu Kristovim križem i uskrsnućem. Ĉovjek, kojega je Krist otkupio i uĉinio novim stvorenjem u Duhu Svetome, može i mora ljubiti stvari koje je sam Bog stvorio. Ta od Boga ih prima, na njih gleda i poštuje ih kao da upravo izlaze iz Božje ruke. Za njih zahvaljuje božanskom Dobročinitelju, njima se služi i uživa ih u siromaštvu i slobodi duha i tako je uveden u pravi posjed svijeta, kao onaj koji ništa nema a sve posjeduje.«
»Sve je vaše, a vi ste Kristovi, a Krist je Božji« (1 Kor 3, 22—23).

2. odjeljak IZGRADNJA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
Uzroci razdora i njihovi lijekovi
83. Da bi se izgradio mir traži se prije svega da se iskorijene uzrod nesloga između ljudi, koji izazivaju ratove, u prvom redu nepravde. Mnogi od njih proizlaze iz prevelikih ekonomskih nejednakosti i zbog toga što nužna pomoć stiže prekasno.
Drugi pak izviru iz pohlepe za vlašću i prezira prema osobama i, ako tražimo dublje razloge, iz ljudske zavisti, nepovjerenja, oholosti i drugih sebiĉnih strasti. Budući da čovjek ne može podnositi toliki nered, slijedi da svijet i bez strahota rata ostaje stalno zatrovan napetostima i nasiljima. A kako se povrh toga ova zla nalaze i u međunarodnim odnosima, da bi se ona nadvladala i spriječila te da bi se ugušila neobuzdana nasilja, neophodno je potrebno da međunarodne ustanove bolje i čvršće surađuju i usklađuju vlastito djelovanje te da se neumorno stimulira stvaranje organizacija koje će promicati mir.

Iz Homilija svetog Bazilija Velikog, biskupa

Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali

Neka se mudar čovjek ne hvali zbog svoje mudrosti, i neka se snažni ne uznose zbog svoje snage, i bogataš neka se ne diči u svome bogatstvu. Ali koje je onda pravo hvaljenje, i u čemu je čovjek velik? U tome, reče, da se hvali tko se hvali, ako zna i razumije da sam ja Gospodin.
Ovo je uzvišenost čovjeka, ovo je slava i veličina — doista upoznati što je veliko, uza nj prionuti, i od Gospodina slave postići slavu. Veli naime Apostol: Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali gdje kaže: Krist je za nas postao od Boga mudrost i pravednost i posvećenje i otkupljenje, da bi, kako je pisano, tko se hvali, u Gospodinu se hvalio.
Evo što je savršeno i neporočno hvaljenje u Gospodinu: kad se netko ne uzvisuje poradi svoje pravednosti već je saznao da je doista bio lišen prave pravednosti, ali je zato bio opravdan samom vjerom u Krista. I Pavao se time diči što osuđuje svoju pravednost i onu traži koja je po Kristu i koja je od Boga, to jest pravednost iz vjere. Sve to da bi njega upoznao i snagu njegova uskrsnuća i zajedništvo njegovih patnja; upriličen smrti njegovoj kako bi nekako dospio do uskrsnuća mrtvih.
Tu prestaje svako oholo uznošenje. Ništa ti nije preostalo, čovječe, čime bi se hvalio. Tvoje je hvaljenje i nada u tome da se posvema mrtviš i težiš za budućim životom u Kristu. Mi već imamo njegove prvine, već smo u tome jer potpuno živimo u Božjoj milosti i daru.
Bog je taj koji ostvaruje u nama i htjeti i izvršiti, prema svojoj dobroj volji. Isto tako Bog po svome Duhu objavljuje svoju mudrost koju je predodredio za našu slavu.
Bog pruža u naporima i moć i snagu. Obilnije sam od svih radio, kaže Pavao; ali ipak ne ja već milost Božja koja je sa mnom.
Iz opasnosti Bog oslobađa mimo svake ljudske nade. Sami smo, reče, u sebi imali odgovor smrti da se ne bismo u se pouzdavali već u Boga koji je uskrisitelj mrtvih. On nas je izvukao i izvlači iz tolike smrti, u njega se nadamo jer će nas i unaprijed izvlačiti.


Časoslov, služba čitanja III. KORIZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
Iz knjige "Devet hridina" Bl. Henrika Susona

Deveta hridina


Dodatak iz knjige "Zamak duše" Sv.Terezije Avilske, VII. odaje,9. :

Sveci i mistici se slažu da dok je čovjek živ, može se nažalost dogoditi da ponovno padne u stanje teškog grijeha. To je njima bio veliki razlog za najveću moguću budnost i poniznost pred Bogom.
Tako bl.Henrik Suso govoreći o devetoj hridini što odgovara sjedinjenju s Bogom i vrhuncu duhovnoga i mističnoga rasta na zemlji (kod sv.Terezije Avilske to je duhovni brak - VII. odaja zamka duše) uči:

"Predragi moj, mogu li ovi ljudi pasti dolje ispod?
Dogodilo se neki puta da su neki ljudi s ove devete hridine pali dolje pod mrežu. Uzrok tome je što im se neprijatelj dodvorio i nametnuo misao samodopadnosti kojoj se nisu opirali kako su trebali. Zbog istoga grijeha neprijatelj je izbačen iz Raja sa svim svojim društvom.
A ovi ljudi kad padnu s devete hridine pod mrežu, postaju oni koji nanose najviše štete kršćanstvu, a to je iz razloga što su primili od Boga najuzvišeniju i najprosvjetljujuću milost te lažno izokreću ovo svjetlo kako bi kršćanstvo lutalo. Treba od njih bježati više nego od paklenih đavli. Trebao bi se jedostavni puk od njih sačuvati u ovim opasnim vremenima jer kukolj počne lako rasti.
Dok je duša u tijelu , čovjek nikada ne dopire tako visoko niti u dubinu svog izvorišta i iskona da se neprijatelj ne bi mogao uz njega ljepiti kako bi ga povukao u nizine. To se pokazalo na primjeru Krista kojeg je sam đavao napastovao."

I drugi sveci govore o padu duša koje su došle do sjedinjenja, PA SU PALE ZBOG OHOLOSTI."




Copyright © 2020, www.verbumdei.com.hr