Krštenje

Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
( Rimljanima - Rim 6,4 )

REKAPITULACIJA:

Krštenje
Hebrejski	אטבילה	t'viylah
Grčki	βάπτισμα	váptisma
Latinski	baptismus

Riječ KRŠTENJE ( krstiti, Krstitelj, krst..) pojavljuje se 103 puta u Biblijskim tekstovima. U naslovima i podnaslovima pojavljuje se 14 puta. Ukupno 117 puta.
- nijedanput se ne pojavljuje u Starom zavjetu.
- 103 puta pojavljuje se u Novom zavjetu.
- najviše se spominje u Djelima apostolskim : 26 puta
- ime Ivan KRSTITELJ pojavljuje se : 14 puta

NZ	Evanđelja	59
	Djela apostolska	26
	Poslanice	18
	Ukupno :	103

PREGLED PO ČITANJIMA

1	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8; Lk 3,1-18; Iv 1,19-28) U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje , reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim." Evanđelje po Mateju, 3, 1	Propovijedanje Ivana Krstitelja
2	Evanđelje po Mateju, 3, 1	U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji:
3	Evanđelje po Mateju, 3, 6	Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
4	Evanđelje po Mateju, 3, 7	Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje , reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?
5	Evanđelje po Mateju, 3, 11	Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi.
6	Evanđelje po Mateju, 3, 11	On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
7	Krštenje Isusovo (Mk 1,9-11; Lk 3,21-22) 13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti . 14Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš , a ti da k meni dolaziš?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" Evanđelje po Mateju, 3, 13	Krštenje Isusovo
8	Evanđelje po Mateju, 3, 13	Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti .
9	Evanđelje po Mateju, 3, 14	Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš , a ti da k meni dolaziš?"
10	Evanđelje po Mateju, 3, 16	Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
11	Pitanje i svjedočanstvo Ivanovo (Lk 7,18-35) 2A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 4Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja . A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! 12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 14Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći." 15"Tko ima uši, neka čuje." Evanđelje po Mateju, 11, 11	Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja . A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
12	Evanđelje po Mateju, 11, 12	A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.
13	Herod i Isus (Mk 6,14-29; Lk 9,7-9) U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa 2pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj ! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." 3Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 4Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" 5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 6Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7Zato se zakle dati joj što god zaište. 8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja ." 9Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. 12A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. Evanđelje po Mateju, 14, 2	pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj ! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
14	Evanđelje po Mateju, 14, 8	A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja ."
15	Ispovijest Petrova (Mk 8,27-30; Lk 9,18-21) 13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj ; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. Evanđelje po Mateju, 16, 14	Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj ; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."
16	Preobraženje (Mk 9,2-13; Lk 9,28-36) Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." 10Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" 11On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. 12No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." 13Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju . Evanđelje po Mateju, 17, 13	Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju .
17	Odakle Isusu vlast? (Mk 11,27-33; Lk 20,1-8) 23I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" 24Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. 25Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' 26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." 27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Mateju, 21, 25	Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'
18	Ukazanje u Galileji. Sveopće poslanje (Mk 16,14-18; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8) 16Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!""I evo, ja sam s vama u sve dane -do svršetka svijeta." Evanđelje po Mateju, 28, 19	Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
19	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mt 3,1-12; Lk 3,1-18; Iv 1,19-27) Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim." Evanđelje po Marku, 1, 1	Propovijedanje Ivana Krstitelja
20	Evanđelje po Marku, 1, 4	Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji
21	Evanđelje po Marku, 1, 4	i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
22	Evanđelje po Marku, 1, 5	Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
23	Evanđelje po Marku, 1, 8	Ja vas krstim vodom,
24	Evanđelje po Marku, 1, 8	a on će vas krstiti Duhom Svetim."
25	Isusovo krštenje (Mt 3,13-17; Lk 1,21-22; Iv 1,29-34) 9Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 10I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Evanđelje po Marku, 1, 9	Isusovo krštenje
26	Evanđelje po Marku, 1, 9	Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
27	Evanđelje po Marku, 6, 14	Umorstvo Ivana Krstitelja
28	Evanđelje po Marku, 6, 14	Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
29	Umorstvo Ivana Krstitelja (Mt 14,1-12; Lk 9,7-9; 3,19-20) 14Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 21I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. 22Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" 23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja !" 25I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja !" 26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. Evanđelje po Marku, 6, 24	Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja !"
30	Evanđelje po Marku, 6, 25	I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja !"
31	Petrova vjeroispovijest (Mt 16,13-20; Lk 9,18-21; Iv 6,67-71) 27I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 28Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." 29On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik -Krist!" 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. Evanđelje po Marku, 8, 28	Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka."
32	Molba Zebedejevih sinova (Mt 20,20-28; Lk 22,24-27) 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." 36A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" 37Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim ?" 39Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni , 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati -to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." Evanđelje po Marku, 10, 38	A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se
33	Evanđelje po Marku, 10, 38	krstom
34	Evanđelje po Marku, 10, 38	kojim se ja krstim ?"
35	Evanđelje po Marku, 10, 39	Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom
36	Evanđelje po Marku, 10, 39	kojim se ja krstim
37	Evanđelje po Marku, 10, 39	bit ćete kršteni ,
38	Odakle Isusu vlast? (Mt 21,23-27; Lk 20,1-8) 27I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. 28I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" 29A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 30Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" -Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Marku, 11, 30	Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
39	Sveopće poslanje (Mt 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19. 23; Dj 1,6-8) 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." Evanđelje po Marku, 16, 16	Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
40	I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT Navještenje Krstiteljeva rođenja 5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." 19Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." Evanđelje po Luki, 1, 5	I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT
41	Evanđelje po Luki, 1, 5	Navještenje Krstiteljeva rođenja
42	Rođenje Ivana Krstitelja 57Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca -Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: Hvalospjev Zaharijin (Lk 1,68) 68"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 76A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine 79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." Evanđelje po Luki, 1, 57	Rođenje Ivana Krstitelja
43	Krstiteljev skroviti život 80Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Evanđelje po Luki, 1, 80	Krstiteljev skroviti život
44	Propovijedanje Ivana Krstitelja (Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28) Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. 7Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti : "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. 9Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca." 10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim . Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. Evanđelje po Luki, 3, 1	Propovijedanje Ivana Krstitelja
45	Evanđelje po Luki, 3, 3	On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha
46	Evanđelje po Luki, 3, 7	Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti : "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe?
47	Evanđelje po Luki, 3, 12	Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?"
48	Evanđelje po Luki, 3, 16	Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim . Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.
49	Evanđelje po Luki, 3, 16	On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
50	Evanđelje po Luki, 3, 21	Kad se krstio sav narod,
51	Evanđelje po Luki, 3, 21	krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo,
52	Isusovo svjedočanstvo o Ivanu (Mt 11,2-15) 18Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'" 21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene." 24Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 28Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega." 29Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom . 30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti . Evanđelje po Luki, 7, 20	Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'
53	Evanđelje po Luki, 7, 29	Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se
54	Evanđelje po Luki, 7, 29	Ivanovim krstom .
55	Evanđelje po Luki, 7, 30	Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti .
56	Isusov sud o suvremenicima (Mt 11,16-19) 31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? 32Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 33Doista, došao je Ivan Krstitelj . Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' 34Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' 35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom." Evanđelje po Luki, 7, 33	Doista, došao je Ivan Krstitelj . Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!'
57	Petrova vjeroispovijest (Mt 16,13-20; Mk 8,27-30; Iv 6,67-70) 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist -Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Evanđelje po Luki, 9, 19	Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj , drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta."
58	Veliko dijeljenje svijeta (Mt 10,34-36) 49"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" 51"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice -53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve." Evanđelje po Luki, 12, 50	Ali krstom
59	Evanđelje po Luki, 12, 50	mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!"
60	Odakle Isusu vlast? (Mt 21,23-27; Mk 11,27-33) Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." Evanđelje po Luki, 20, 4	krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
61	Ivanovo svjedočanstvo (Mt 3,1-17; Mk 1,1-11; Lk 3,1-22) 19A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" 23On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!-kako reče prorok Izaija." 24A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio . 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." 32I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." Evanđelje po Ivanu, 1, 25	Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
62	Evanđelje po Ivanu, 1, 26	Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate
63	Evanđelje po Ivanu, 1, 28	To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio .
64	Evanđelje po Ivanu, 1, 31	Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.
65	Evanđelje po Ivanu, 1, 33	Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi:
66	Evanđelje po Ivanu, 1, 33	'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'
67	Evanđelje po Ivanu, 3, 22	Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo
68	Evanđelje po Ivanu, 3, 22	Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio .
69	Evanđelje po Ivanu, 3, 23	A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode.
70	Evanđelje po Ivanu, 3, 23	Ljudi su dolazili i krstili se.
71	Evanđelje po Ivanu, 3, 26	Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio, on eno krsti i svi hrle k njemu".
72	Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev.Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." 15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas -sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist -Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." Evanđelje po Ivanu, 4, 1	Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan
73	Evanđelje po Ivanu, 4, 2	iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici
74	Isus se povlači u Pereju 40I ode ponovno na onu stranu Jordana -na mjesto gdje je prije Ivan krstio . I osta ondje. 41A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." 42Mnogi ondje povjerovaše u njega. Evanđelje po Ivanu, 10, 40	I ode ponovno na onu stranu Jordana -na mjesto gdje je prije Ivan krstio . I osta ondje.
75	PROSLOV Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 2do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Djela apostolska, 1, 5	Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.
76	Izbor Matije 15U one dane ustade Petar među braćom -a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša -i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus -22počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. Djela apostolska, 1, 22	počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.
77	Djela apostolska, 2, 38	Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.
78	Prva obraćenja 37Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" 38Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 40I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 41I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Djela apostolska, 2, 41	I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
79	Šimun čarobnjak 9Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se -muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."24Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" 25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. Djela apostolska, 8, 12	Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se -muževi i žene.
80	Djela apostolska, 8, 13	Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
81	Djela apostolska, 8, 16	Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
82	Filip krsti Etiopljanina 26Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 29Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" 30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" 31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. 36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim ?" 37 . 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti . 39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. Djela apostolska, 8, 26	Filip krsti Etiopljanina
83	Djela apostolska, 8, 36	Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim ?"
84	Djela apostolska, 8, 38	Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti .
85	Savlov poziv Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 3Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" 5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti." 7Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.10U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" 11A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." 18I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19i uzevši hrane, okrijepi se. Djela apostolska, 9, 18	I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se
86	Djela apostolska, 10, 37	Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:
87	Krštenje prvih pogana 44Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: 47"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Djela apostolska, 10, 44	Krštenje prvih pogana
88	Djela apostolska, 10, 47	Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?
89	Djela apostolska, 10, 48	I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
90	Petar se opravdava u Jeruzalemu Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5"Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 8Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' 9A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo." 11"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" 15"I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!" Djela apostolska, 11, 16	Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom,
91	Djela apostolska, 11, 16	a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.'
92	U Antiohiji pizidijskoj 13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce -do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida 23 za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" 26"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac 36 tvoj ugleda truleži. David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje 37 trulež, a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/39Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." 42Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. Djela apostolska, 13, 24	Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu.
93	U Likaoniji. Timotej Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 2Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. 3Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 5Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. Djela apostolska, 16, 1	Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.
94	Evanđelje u Evropi. Lidijino obraćenje 11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe -grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. Djela apostolska, 16, 15	Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
95	Čudesno oslobođenje 25Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" 31Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se -ti i dom tvoj!" 32Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.33Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti -on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. Djela apostolska, 16, 33	Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti -on i svi njegovi.
96	Pavao u Korintu Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 2Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je 3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. 4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. 5Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. 6Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." 7I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. 8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. 9Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! 10Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." 11Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. Pavao pred prokonzulom Galionom (Dj 18,12) 12Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu 13i rekoše: "Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga." 14Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: "Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; 15je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." 16I otpremi ih iz sudnice. 17A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. Djela apostolska, 18, 8	A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se.
97	Apolon u Efezu 24Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. 25On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje . 26Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 27A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. Djela apostolska, 18, 25	On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje .
98	Pavao u Efezu. Ivanovci Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato će on: "Kako ste onda kršteni ?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Djela apostolska, 19, 3	Nato će on: "Kako ste onda kršteni ?"
99	Djela apostolska, 19, 3	"Krštenjem Ivanovim", odvrate oni.
100	Djela apostolska, 19, 4	Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
101	Djela apostolska, 19, 5	Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,
102	Pavao o svom obraćenju 6"Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' 8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. 10Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." 12"Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -13dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. 14A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih 15jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. 16I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" 17"Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' 19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' 21Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' Djela apostolska, 22, 16	I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'"
103	Krst Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni . 4Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Kršćanin slobodan od grijeha (Rim 6,15) 15Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha -na smrt, bilo poslušnosti -na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju -do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti -do posvećenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu -smrt. 22Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak -život vječni. 23Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Poslanica Rimljanima, 6, 1	Krst
104	Poslanica Rimljanima, 6, 3	Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa,
105	Poslanica Rimljanima, 6, 3	u smrt smo njegovu kršteni .
106	Poslanica Rimljanima, 6, 4	Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
107	Podjela među vjernicima 10Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. 11Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. 12Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". 13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni ? 14Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; 15da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni . 16A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga. Prva poslanica Korinćanima, 1, 13	Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni ?
108	Prva poslanica Korinćanima, 1, 14	Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
109	Prva poslanica Korinćanima, 1, 15	da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni .
110	Prva poslanica Korinćanima, 1, 16	A da, krstih i Stefanin dom.
111	Prva poslanica Korinćanima, 1, 16	Inače ne znam krstih li koga drugoga.
112	Svjetska i kršćanska mudrost 17Jer ne posla me Krist krstiti , nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak -i Židovima i Grcima -Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 26Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Prva poslanica Korinćanima, 1, 17	Jer ne posla me Krist krstiti , nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
113	Pouka Izraelove prošlosti Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. 9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. Prva poslanica Korinćanima, 10, 2	i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
114	Usporedba s tijelom 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo -tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni , bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi -jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?31Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Prva poslanica Korinćanima, 12, 13	Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni , bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
115	Prva poslanica Korinćanima, 15, 29	Što onda čine oni koji se krste za mrtve?
116	Prva poslanica Korinćanima, 15, 29	Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?
117	Doba vjere 23Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni , Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov -Grk! Nema više: rob -slobodnjak! Nema više: muško -žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. Poslanica Galaćanima, 3, 27	Doista, koji ste god u Krista kršteni , Kristom se zaodjenuste.
118	Poticaj na jedinstvo Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst ! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 9Ono "uzađe" -što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. Poslanica Efežanima, 4, 5	Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst !
119	Krist gospodar ljudi i anđela 9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim -svukoste tijelo puteno -obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju , u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. Poslanica Kološanima, 2, 12	s njime suukopani u krštenju , u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.
120	Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. 3To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, 6pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" Poslanica Hebrejima, 6, 2	naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud.
121	Kristov primjer 18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Prva Petrova poslanica, 3, 21	Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista

OSTALA LITERATURA :

Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

KRŠTENJE je prvi i temeljni sakrament , koji se stoga mora shvatiti u najužem skladu sa samim pojmom Katoličke crkve. To je sakrament preporodenja koji čisti i posvećuje (Iv 3,5; usp. Ez 36,25 si; ) u Duhu i milosti Isusa Krista po pravno-sakralnom učlanjenju u Crkvu u kojoj je onaj spasotvorni život Isusa Krista kao novi i istovremeno najizvorniji početak u Adamu palog čovječanstva već našao svoju nerazorivu, sakramentalnootjelovljenu prisutnost u svijetu.
To učlanjenje u sakramentalno otjelovljenje spasenja, u ono od Duha Isusova oduhovljeno i posvećeno tijelo Isusa Krista koje je Crkva, neizbrisivo je zapečaćeno (2 Kor 1,21 si; Ef 4, 30) po karakteru krštenja , zbog čega se krštenje ne može ponavljati.
Tako shvaćeno učlanjenje u Crkvu prvi je i temeljni učinak krštenja , ali istovremeno (uz pretpostavku dostatne dispozicije) sredstvo za postignuće punine krsne milosti: opravdavajuće obnove staroga čovjeka (Ef 4,22; Kol 1,10 i dr.) u nutarnjem pobožanstvenjenju i suobličenju smrti i uskrsnuća Isusa Krista (Rim 6) snagom njegova Duha koji je prisutan u Crkvi i po Crkvi, učinak u njemu ostvarenog brisanja svih grijeha i otpuštanje svih vječnih i vremenitih kazni za grijehe (Ef 5,26).
Budući da samo krštenje dariva preporođenje u novi život u Isusu Kristu, ne možemo po sebi bez njega primiti taj život (Iv 3,5; Mk 16,16); ali jer ga ono dariva kao sakrament izvorno otvorenog sudioništva u Isusovoj zajednici (1 Kor 12,13), a time na milosti koja je zahvaćena u svojoj povijesnoj vidljivosti, zato je njegova spasenjska nužnost usko povezana uz opću spasenjsku nužnost same Crkve.
Stoga postoje i analogno za pripadnost Crkvi različiti stupnjevi realnog sudioništva na njezinoj sakramentalnosti koja otvara put spasenju: u tzv. krštenju krvlju i željom. Krštenje krvlju (po mučeništvu) opravdava čovjeka kao realno sudioništvo na svjedočanskoj funkciji Crkve za prisutnost ostvarenog spasenja u smrti Kristovoj.
Krštenje željom kao želja, povezana, izričita ili samo uključena s ljubavlju kajanjem (votum) prema sakramentu krštenja, opravdava time što čovjek u toj želji u vjeri i ljubavi slobodno potvrđuje i prihvaća svoju ljudsku narav koja mu je prije dana, ukoliko ona tajnom utjelovljenja ima neko objektivno usmjerenje na Isusa Krista i time kao konfiguracija sa svetom ljudskom naravi Isusa Krista već ima neko quasi-sakramentalno značenje.

Protiv donatizma i protiv pobornika ponavljanja krštenja heretika uči Crkva da svatko po sebi može valjano dijeliti sakramentalno krštenje. Svečano krštenje mogu podjeljivati samo određeni nositelji službe Crkve: biskup, svećenik i đakon.
Krsni obred prihvaća religiozni prasimbol kultno-svetog pranja (npr. u Ivanovu krštenju, u židovskom prozelitskom krštenju, u gnostičkim misterijskim kultovima, u mandeizmu), a da se ne bi moglo s tim prasimbolom ovdje povezana specifična ideja nadnaravnog preporođenja izvesti na temelju povijesti religija iz pretkršćanskih obreda, iako se unutar bibl. područja kršćansko krštenje može shvatiti kao nadmašeno usavršenje Ivanovog krštenja (svjedočenje vjere u Mesiju koji dolazi, usp. Ez 36,25).
Valjano kršćansko krštenje događa se polijevanjem (odnosno uranjanjem ili škropljenjem) naravnom vodom uz istovremene riječi krsne radnje (»I., ja te krstim «), zazivom presvetog Trojstva (» u ime Oca i Sina i Duha Svetoga«), s nakanom učiniti isto što Crkva hoće činiti podjeljivanjem krštenja.
Krštenje može primiti svatko tko još nije kršten, pa i maloljetno dijete (pri čemu za krštenje djeteta nekatoličkih ili apostatskih roditelja moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, jer dijete treba biti kršteno u Crkvu).

KRŠTENJE DJECE Krštenje je prema izričitom učenju Crkve sakrament učlanjivanja čovjeka u Crkvu. To učlanjivanje u krštenju pretpostavlja prema riječima Pisma ispovijest vjere Crkve. Iz toga proizlazi problem, koji je nakon rata u evangeličkoj teologiji ponovno došao na raspravu zbog negativnog stava Karla Bartha protiv krštenja djece, a katolička teologija prihvatila je problem, mogu li se djeca krstiti koja još nisu u stanju ispovijedati sama tu vjeru.
Crkveno učiteljstvo već je na trid. saboru bilo definiralo, protiv krivo nazvanih »ponavljača krštenja« (koji su odbacivali krštenje djece i tražili krštenje odraslih s prethodnim obraćenjem, od 1521.), da su krštena djeca zaista vjernici i da neka ratifikacija krštenja pri postizanju upotrebe razuma nije potrebna za valjanost krštenja .
To se učenje temelji na crkvenoj tradiciji i na Pismu kao apostolski potvrđenoj praksi da se krsti cijela »kuća« (prema ondašnjem načinu govora to uključuje i djecu: 1 Kor 1,16; Dj 16,15.33). U analogiji prema istočnom grijehu učila je teologija kasnije: kao što je taj grijeh navučen bez osobne krivnje, tako je i vjera, koja je u temelju krštenja djece »tuđa«, vjera roditelja, kumova i cijele Crkve.
Daljnje osvjetljenje primilo je to učenje uvidom da sposbnost vjerovanja (ulivena krepost vjere) u svakom slučaju mora biti darovana od milosti Božje. Odlučujući je uvid da je to milosno omogućivanje slobodnospasonosnog djelovanja čisti dar Božji koji stvarno (iako ne nužno vremenski) prethodi činu čovjeka. Ta individualno zamišljena spasenjska volja Božja, koja najprije mora darovati život prije nego se taj može ispuniti i razviti, obećaje se u povijesno-crkvenoj opipljivosti djetetu kao dar i obveza u krštenju, jer to oboje ne postaje stvarnost tek njegovim pristankom vjere.
Neoboriva teološka nužnost krštenja djece time nije utemeljena, i sumnje protiv njega moraju se ozbiljno shvatiti. Način govora o »zastupničkoj vjeri« nije korektan, jer nitko ne može zamijeniti vjeru nekoga drugoga. Crkva zabranjuje, osim za slučaj smrti, krstiti dijete za koje nema garancije da će biti kršćanski odgojeno.

KRŠTENJE ŽELJOM teološki je pojam koji se bavi pitanjem može li neki čovjek naći spasenje ako ne pripada u punom smislu i u službeno vidljivom području Crkvi koja se ostvaruje u sakramentima, ako ne vjeruje izričito u Isusa Krista i nije primio sakrament krštenja.
Na to se pitanje sjedne strane mora pozitivno odgovoriti zbog spasenjske Božje volje za sve ljude (koja ranije i danas nije došla na ispravan način svima ljudima). Pritom s druge strane odgovor ne smije povrijediti crkvenu nauku o nužnosti spasenja u crkvenom članstvu (usp. 1 extra Ecclesiam nulla salus. Da se nužnost primanja sakramenta krštenja može zamijeniti s votum sacramenti (željom primiti sakrament), analogno tome nužnost crkvenog članstva votum Ecclesiae (želja pripadati istinskoj Crkvi Isusovoj), naučava Crkva od Srednjeg vijeka. Da ta želja, kad postoji vjera i ljubav, ne mora biti izričita, nego je dovoljna kao implicitna, naučavao je sveti Oficij 1949.
2. vat. nije obnovio niti nauku o votumu niti o krštenju željom, nego je jednostavno izjavio da onaj tko ne poznaje Kristovo evanđelje i Crkvu bez krivnje, ali Boga iskreno traži i poslušan je svojoj savjesti, može postići vječno spasenje (LG 16).
Spasenjsko-povijesna funkcija Crkve ne trpi tom naukom nikakav gubitak, jer je od Boga slobodno darovana milost, koja je i izvan Crkve i izvan sakramenata, uvijek milost prasakramenta Isusa Krista dana u njemu i zbog njega i milost Crkve, jer je Crkva znak prisutnosti eshatološki pobjedonosne milosti u svijetu. Što znači pojam krštenje željom, to se nalazi u onome koji živi po svojoj savjesti, jer takav ispunjava volju Božju.
Uz pitanje, kako u takvom čovjeku može biti ispunjen zahtjev za vjerom i ljubavlju. Krštenje željom shvaća se povijesnospasenjski kao način početka koji teži ispunjenju u punom članstvu Crkve i u primanju sakramenta, ali koji u sebi krije cjelinu (spasenje) uz konkretni zastoj toga potpunog razvitka na način pravoga početka.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Iz spisa Oratio 40,9:
Po krštenju silazimo u grob zajedno s Kristom,
da mognemo s njim i uskrsnuti;
silazimo s njim da bismo mogli i uzaći s njim;
uzlazimo s njim da bismo mogli biti i
proslavljeni s njim.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa Oratio 40, 3-4:
Krštenje je među Božjim darovima
najljepši i najdivniji [...].
Nazivamo ga darom, milošću, pomazanjem,
prosvjetljenjem, odjećom neraspadljivosti,
kupelji preporođenja, pečatom, i
svime onim što je najdragocjenije.
Dar je, jer se podjeljuje onima
koji ništa ne donose;
milost, jer se čak daje i
onima koji su krivnjom opterećeni;
Krštenje (= uronjavanje), jer se u vodi
pokapa grijeh;
pomazanje, jer je sveto i kraljevsko
(takvi su oni koji su pomazani);
prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svjetlo;
odjeća, jer prekriva našu sramotu;
kupelj, jer nas pere;
pečat, jer nas čuva i
znak je Božjega gospodstva.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz spisa Propovijed 39 o svetim Svjetlima:
Krist se rasvjetljuje, rasvijetlimo se
i mi zajedno s njime.
Krist se krsti, siđimo i mi zajedno
s njime, da zajedno i ustanemo.
Dok je Ivan krštavao, Isus je pristupio.
Možda i zato da onoga koji ga je krstio
ispuni svetošću, a bez sumnje da čitavoga
starog Adama pokopa u vodi.
Krstio se prije nas i za nas posvećujući
rijeku Jordan da on koji je imao dušu i
tijelo započne po Duhu i vodi.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

Iz Konstitucije Sacrosanctum Concilium, 14:
Majka Crkva živo želi
da se u bogoslužnom slavlju
svi vjernici privedu k onom punom,
svjesnom i djelatnom učešću
koje traži sama narav liturgije i
na koje kršćanski narod –
jer je ‘rod izabrani, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk, narod stečeni’ (1 Pt 2, 9)
– snagom krštenja ima pravo i dužnost.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Iz Konstitucije Ad gentes, 11
Svi su [...] kršćani,
gdje god živjeli,
dužni primjerom života i
svjedočanstvom riječi
očitovati novoga čovjeka
kojega su krštenjem obukli i
jakost Duha Svetoga koji ih je po potvrdi ojačao.

II. Vatikanski koncil - dokumenti

Krst je sakrament preporođenja
vodom i riječju.

Rimski katekizam

Iz spisa Apologia :
Ova se krsna kupelj zove prosvjetljenjem,
jer oni koji tu prihvaćaju
[katehetsku] pouku imaju prosvijetljen duh.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz spisa Prva apologija, 61. poglavlje:
Izložit ćemo kako ćemo se,
Kristom preporođeni, Bogu posvetiti.
Svi koji budu uvjereni te uzvjeruju
da je istinito ono što učimo i govorimo
te obećaju da mogu tako živjeti,
počet će zajedno s nama moliti i
posteći tražiti od Boga
otpuštenje svojih prošlih grijeha.
Zatim ćemo ih povesti onamo gdje je voda
te će se nanovo preporoditi preporođenjem
kojim smo i mi preporođeni.
Tada naime u ime Roditelja svega i
Gospodina Boga i Spasitelja Isusa Krista
i Duha Svetoga primaju kupelj u vodi.

Sv. Justin, mučenik (II. stoljeće)

Iz Vazmeno bdjenje, Blagoslov vode:
Bože, tvoja nevidljiva moć
čudesno djeluje u svetim otajstvima.
Ti si izabrao vodu da označiš
blagodat krštenja.

Rimski misal

Iz Svetkovina Krštenja Gospodinova, zborna molitva:
Svemogući vječni Bože,
kod krštenja na Jordanu
Duh Sveti je sišao na Isusa Krista,
a ti si ga svečano proglasio
svojim ljubljenim Sinom.
I nas si iz vode i Duha Svetoga
nanovo rodio za svoju djecu:
daj da vazda živimo u tvojoj ljubavi.

Rimski misal

Iz spisa De sacramentis :
Promotri gdje si kršten,
odakle dolazi krštenje:
zar ne iz Kristova križa,
iz Kristove smrti?
U tome je svekoliko otajstvo:
On je trpio za tebe.
U Njemu si otkupljen,
u Njemu si spašen.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Natpis sv. Ambrozija na krstionici sv. Tekle iz IV. vijeka.:
Octachorum sanctos templum surrexit in usus,
Octagonus fons est munere dignus eo.
Hoc numero decuit sacri baptismatis aulam
Surgere, quo populis vera salus rediit.
Luce resurgentis Christi qui claustra resolvit
Mortis, et tumulis suscitat exanimes.
Confessosque reos maculoso crimine solvens
Fontis puriflui diluit inriguo,
Hic quicunque volunt probrosae crimina vitae
Ponere, corda lavent, pectora munda gerant.
Hue veniant alacres: quamvis tenebrosus, adire
Audeat: abscedet candidior nivibus.
Hue sancti properent; non expers ullus aquarum
Sarcius: in his regnum est consiliumque Dei.
Gloria iustitiae nam quid divinius isto
Ut puncto exiguo culpa cadat populi?

Tu je hram sagrađen u svete svrhe,
a osmostrana krstionica je dostojna te službe.
Dostojno je bilo da se podigne takov prostor
za sveto krštenje, jer se tu podaje narodima
pravo spasenje pomoću svjetlosti Krista,
koji je porušio zatvor smrti (grob) i
iz grobova uskrisiva mrtve.
On grešnike odrješuje od sramotnih krivica
pomoću vode čislog zdenca.
Svi oni, koji hoće da se riješe
djela sramotnog života,
neka se ovdje operu te duše im budu čiste.
Amo neka dođu veselo: ako je tko pun tmina,
neka odvažna pristupi,
jer će izići bijeljiji od snijega.
Amo neka se sveti požure,
jer nitko nije svet bez (ove) vode;
Bog je odlučio, da u njoj bude kraljevstvo (njegovo).
Slava pravednosti! Ta što je božanskije nego li je to,
da na tako malenom prostoru padaju krivnje puka?

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Iz Rasprave o otajstvima:
Apostol te uči: Naši su oci svi bili
pod oblakom i svi su prešli preko mora i
svi su za pripadnike Mojsija bili kršteni
u oblaku i u moru.
Pa i sam Mojsije kaže u hvalospjevu:
Ti posla svoga Duha i prekri ih more.
Opažaš kako se u tom prijelazu Hebreja
već onda očitovala slika svetoga krštenja
kad je Egipćanin propao, a Hebrej izmakao.
A što nas drugo uči ovo otajstvo
svaki dan nego da se krivnja utapa i
zabluda uništava, dok pobožnost i
nevinost prelaze netaknute?
Čuješ kako su naši oci bili pod oblakom,
i to dobrim oblakom, koji je hladio požar
tjelesnih strasti; dobrim oblakom koji
osjenjuje one što ih pohodi Duh Sveti.
Došao je on na Djevicu Mariju i
sila ju je Svevišnjega osjenila kad je
ljudskom rodu imala roditi Otkupljenje.
I ono se čudo po Mojsiju dogodilo u slici.
Zato, ako je onda duh bio u slici,
sad je on u istini, jer ti Pismo kaže:
Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz govora od 1. Lipnja 1980. :
Kako bismo mogli živjeti naše krštenje,
a da ne kontempliramo Mariju,
blagoslovljenu među svim ženama,
koja je do te mjere prihvatila dar Božji?
Krist nam je nju dao za Majku.
Dao je nju za Majku cijeloj Crkvi.
Ona nam pokazuje život.
Još više ona nas zagovara.
Svaki katolik njoj spontano
povjerava svoje molitve i
njoj se posvećuje
da bi se bolje posvetio Bogu.”

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Krštenjem u Jordanu je između
Starog i Novog zavjeta postavio granicu;
jer On je dovršio taj put,
koji je bio po zakonu,
kojim je On je putovao jer se držao zakona,
a od njega je započeo put savršenstva,
koje je pokazao svojom osobom. …
Do Jordana je … bio podložan zakonu kao sluga,
ali od Jordana nadalje Njegov život i
ponašanje bili su u slobodi.

Filoksen od Mabuga, biskup (450.-523.)

Iz spisa I. Govor o rođenju Gospodnjem:
Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i
kad si postao dionik božanske naravi
nemoj se grješnim životom
vraćati na prijašnju podlost.
Sjeti se koje li si glave i
kojeg li si tijela ud! (...)
Po sakramentu krštenja
postao si hramom Duha Svetoga!

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa Enchiridion Patristicum:
Budući da je po prijestupu prvoga čovjeka
izopačen sav porod ljudskoga roda,
od staroga se čovjeka nitko ne može
osloboditi osim po sakramentu Kristova krštenja.

Sv. Leon Veliki, papa (... - 461.)

Iz spisa J.Antolović, Tisućljetnica pokrštenja Rusije, 1988.:
Čitajući homilije Svetih otaca o krštenju,
ostajemo zapanjeni nad svečanošću
kojom se taj sakramenat dijelio u
prvim stoljećima Crkve.
Primanje novoga člana u obitelj Crkve
osjećalo se kao svečanost za sve...

Tomáš Špidlík, kardinal DI, teolog (1919.-2010.)

Iz spisa Sto poglavlja o duhovnoj savršenosti, 77, Sources chretiennes 5,35, 1942.:
Milost je od časa krštenja trajno
položena u dubine duha,
ali osjećajima skriva svoju prisutnost.

Diadoh Foticenski, biskup, teolog i asketa (400.–470.)

Iz spisa Metanoja, 1974.:
Krštenje je obveza da stupimo
na novu stazu,
da prihvatimo nov zakon ljubavi,
da živimo s Kristom za Kraljevstvo,
da koračamo prema nebeskoj domovini.
Kao što je tjelesno rođenje početak
naravnog zemnog života,
tako je krštenje početak
nadnaravnog prema nebu
upravljenog života.
Ono traži rast, odgoj, ishranu,
obnovu u obitelji Crkve
kao što naravni porod traži
u naravnoj obitelji razvoj ljudskog života.
Zato je ova »metanoja« trajan zadatak i
krštenika i crkvene zajednice.

Antun Weissgerber, prezbiter DI, profesor (1921.-1989.)

Iz spisa Traditio apostolorum — Apostolska predaja, III.st.:
(Dan prije krštenja biskup nad kandidatima ima obred otklinjanja:)
Oni koji se trebaju krstiti neka poste u petak i neka se
u subotu nađu na istome mjestu, kako biskup odredi.
(Biskup) polaže na njih ruke i naređuje svakomu stranom duhu
da se udalji od njih i da se nikada više ne vrati.
Nakon otklinjanja neka im dahne u lice, neka im znamenuje čelo,
uši i nosnice i neka im dâ da ustanu.
Oni će bdjeti cijele noći slušajući čitanja i pouke.

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Iz spisa Traditio apostolorum — Apostolska predaja, III.st.:
(otkletvene molitve na dan krštenja:)
Biskup uzme drugo ulje i nad njim izgovori otkletvene molitve.
To je ulje otklinjanja (egzorcizma).
Jedan đakon uzme otkletveno ulje i stavi ga svećeniku
s lijeve strane, drugi đakon uzme ulje zahvale i
stavi ga na desnu stranu.
Svećenik uzme na stranu jednog po jednog kandidata za krštenje
i zapovijedi im da se odreknu (Sotone) govoreći:
‘Odričem se tebe, Sotono, svega sjaja tvojega
i svih djela tvojih.’
Nakon što se odrekao,
svećenik ga maže otkletvenim uljem govoreći mu:
‘Neka se udalji od tebi svaki zao duh‘.

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Iz spisa Traditio apostolorum — Apostolska predaja, III.st.:
Neka đakon uđe u vodu zajedno s onim
koji se treba krstiti.
A kad ovaj siđe u vodu,
onaj koji krsti položi mu ruku na glavu pitajući:
„Vjeruješ li u Boga Oca Svemogućega?“
Onaj koji se krsti odgovori:
„Vjerujem.“ Onda neka ga krsti (= uroni!)
prvi puta držeći mu ruku na glavi.
Zatim ga pita:
„Vjeruješ li u Isusa Krista, Sina Božjega,
koji je rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice,
raspet pod Poncijem Pilatom, koji je umro,
treći dan uskrsnuo od mrtvih,
uzašao na nebesa, sjedi s desne
Ocu i koji će doći suditi žive i mrtve?“
Kad onaj koji se krsti odgovori: „Vjerujem“,
krsti ga po drugi put a zatim ga ponovno pita:
„Vjeruješ li u Duha Svetoga, svetu Crkvu i u
uskrsnuće tijela?“
Krštenik odgovara: „Vjerujem.“
Tako bude kršten po treći puta.
Kad izađe, svećenik ga maže posvećenim uljem govoreći:
„Mažem te svetim uljem u ime Isusa Krista.“
I tako, neka se jedan po jedan obrišu,
obuku i uđu u crkvu.
Neka biskup na njih položi ruke i
neka zaziva govoreći:
„Gospodine Bože, koji si ih učinio
dostojnima da zasluže oproštenje grijeha
po kupelji preporođenja Duha Svetoga,
izlij na njih svoju milost,
da bi ti služili po tvojoj volji,
jer tebi pripada slava;
tebi, Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi,
sada i u sve vijeke vjekova. Amen.“

Sv. Hipolit Rimski, prezbiter (170.-235.)

Natpis Lateranski baptisterij iz g. 432—440:
Gens sacranda polis hic semine nascitur almo,
Quam fecunditatis spiritus edit aquis.
Mergere peccator sacro purgante iluento,
Quem veterem accipiet, proferet unda novum.
Nulla renascentum est distantia quos facit unu
Unus fons, unus spiritus, una fides.
Virgineo fetu genetrix Ecclesia natos
Quos spirante Deo concipit amne parit.
Insons esse volens isto mundare lavecro,
Seu patrio premeris crimine seu proprio,
Fons hic est qui totum dilvit orbeim,
Sumens de Christi vulnere principium.
Caelorum regnum sperate hoc fonte renali:
Non recipit felix vita semel genites.
Nec numerus quemquam scelerum nec forma suorum
Terreat; hoc natus flumine sanctus erit.

Puk, koji ima da se posveti,
ovdje se rodi iz blagoslovljenog sjemena,
a rodi ga vodom Duh plodnosti.
O grešniče, zaroni u svetu vođu i očisti se:
koga voda primi kao starog čovjeka,
taj će iz nje i nov.
Preporođeni se ljudi više među sobom ne razlikuju,
jer ih čini jednim jedan zdenac,
jedan Duh, jedna vjera.
Roditeljica Crkva rađa djevičanskim načinom
po vodi one, koje je začela Božjim nađahnućem.
Tko želi biti čist, neka se okupa ovom kupelju.
Ni te tišti istočni grijeh ili vlastiti,
ovdje je zdenac života, koji natapa sav svijet,
jer izvire iz Kristove rane.
O vi, koji ste se preporodili pomoću ovog zdenca,
očekujte kraljevstvo nebesko.
U ovaj sretan život ne dolaze oni,
koji su se samo jednom rodili (tjelesno).
A neka nikoga ne plaši broj grijeha
niti njihova vrst, jer taj je svet,
koga ova voda preporodi.

Siksto III., papa (? - 440.)

Natpis sv. Paulina na Krstionici u Primuliacumu, Francuska iz V.st.:
Hic reparandarum generatur fons animarum
Vivam divino lumine flumen agit.
Sanctus in hune caclo descendit spiritus amnem,
Caelestique sacras fonte maritat aquas;
Concipit unda deum, sanctamque liquoribus abris
Edit ab aeterno semine progeniem.
Mira Dei pietas!
Peccator imergiter undis,
Max eudem emergit justificutus aqua.
Sic hemo et occasu felici functus et ortu
Terrenis moritur, perpetuis oritur
Culpa perit, sed vita redit; vetus interit Adam
Et novus aeternis nascitur imperiis.

Ovaj zdenac obnavlja duše,
jer ga Božja svjetlost oživljuje i
jer je Duh sveti s neba sišao u ovaj izvor i
svetu vodu spaja s nebeskim zdencem.
Tu voda začinje Boga i pomoću vječnog sjemena
rodi sveto potomstvo.
Divna je Božja dobrota!
Čovjek ulazi u vođu kao grešnik i
odmah iz nje izlazi opravdan.
I tako čovjek sretno umire zemaljštini i
rodi se za vječnost.
Grijeh propada, život se javlja:
Stari Adam umire i novi se rodi
za vječno gospodstvo.

Sv. Paulin iz Nole, biskup, pjesnik, pisac (354.-431.)

Iz spisa Peristeph. VIII (natpis na krstionici u Calagurrimi):
Electus Christo locus est, ubi corda probata
Provehat ad caelum sangvine, purget aqua,
Hic duo purpureum, Domini pro nomine caesi,
Martyrjum pulehra morie tulere viri.
Hic etiam liquido iuit indulgentia fonte,
Ac veteres maculas diluit amne novo,
Qui cupit aeternum caeli conscendere regnum,
Huc veniat sitiens: ecce parata via est.
Ante coronata scandebant ardua testes
Atria, nunc lotae celsa petunt animae.
Spiritus aetherio solitus descendere lapsu.
Ut dederat palmam, sic tribuil veniam.
Haurit terra sacros aut fonte aut sangvine rores,
Martyrium pulchra morte tulere viri.
Exundatque suo jugiter uda Deo.
Ipse loci est dominus, laterum cui vuhiere utroque
Hinc cruor effusus fluxit, et inde latex.
Ibitis bine, ut quisque potest, per vulnera Christi
Evectus gladiis alter, et alter aquis.

Ovdje je mjesto Kristu izabrano,
gdje On mile duše čisti vodom i
krvlju vodi u nebo.
Ovdje su dva muža krasnom smrću
ubijeni za Gospodnje ime,
podnijeli krvavo mučeništvo.
I ovdje teće blagost iz zdenca i
novom vodom uništuje stare ljage.
Tko želi da se digne u vječno kraljevstvo,
neka žedan amo dođe: evo je put otvoren.
Prije su se amo uspeli u visoku palaču
okrunjeni svjedoci (mučenici),
a sada se penju oprane duše.
Duh, koji obično s neba dolazi,
kako je dao palme (pobjedu),
tako udjeljuje i oprost.
Zemlja prima svetu rosu ili iz zdenca
ili krvi i tekućina se razlijeva neprestano u
čast svome Bogu.
On je sm gospodar mjesta,
jer mu je iz rane na ruci potekla krv i
iz druge ruke voda.
Ići ćete, kako tko može, i
jedne će podići Kristova krv i
druge voda.

Aurelije Prudencije Clemens, pjesnik (348.-413.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
U Crkvu se ulazi krštenjem,
a za djelovanje u zajednici
osposobljava se krizmom i svetim redom.
Krštenje je sakrament po kojem čovjek
ulazi u zajednicu Crkve,
suobličuje se Isusu umrlome i uskrslome,
te postaje baštinik nebeskih dobara.
Uranjanjem u vodu ili poljevanjem
vode vjernik se pere od grijeha,
ulazi u smrt Kristovu,
te izranja u njegovo uskrsnuće.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Krštenje je novo stvaranje čovjeka.
Kao što se iz majčine utrobe
rađa čovjek za ovaj svijet,
tako se iz "utrobe" krštenja rađa za
novi, otkupljeni, božanski svijet.
Po krštenju, dakle, vjernik izlazi iz
starog, grešnog, osuđenog svijeta i
ulazi u novi, pomilovani,
amnestirani svijet.
Kršćanin zato nije običan čovjek.
On ne pripada ovom svijetu.
On se osjeća stranac u ovom svijetu,
on je na prolazu,
svijet mu je neprijateljski.
On nije više samo slabi čovjek,
nego i svemoćno Božje dijete.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Po sakramentu krštenja
postaje se djetetom Božjim.
Dijete je iste naravi kao i roditelji.
Kršćanin je doista postao
božanske naravi (usp. 2Pt 1.4).
To znači da je on jak, svemoćan,
sveznajući kao i njegov Otac,
iako tek u klici (narav je naime
princip aktivnosti).
Potrebno je da kršćanin postane
toga svjestan, kako ne bi robovao
počelima svijeta.
Tome služi obnova sakramenta inicijacije,
da bi vjernik kao Božji sin i kćer
odrasrtao i radio kao
što radi njegov Otac.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa T. Ivančić, Susret sa živim Bogom:
Krštenjem se postaje i baštinikom neba.
Vjernik ima pravo na nebo.
Kao što dijete rođeno od oca i majke
ima pravo na imanje i ljubav roditelja,
tako i kršćanin ima pravo na
posjed i ljubav Oca nebeskog.
Kršćanin je baštinik neba.
Njemu pripada nebo.
On je baštinik Očev na nebu.
Kršćaninova je domovina dakle nebo...

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa de Paul, Die Kirche im Leben u. Denkan Newmanns:
Odgoditi krštenje dok čovjek
ne uzmogne pokajati se za
svoje grijehe i vjerovati,
znači uskratiti bolesniku lijek,
dok se on ne izliječi sam od sebe.

Sv. John Henry Newman, engleski kardinal (1801.-1890.)

Iz spisa Bezuvjetnost krštenja, 1971.:
Činjenica je da s krštenjem počinje
funkcioniranje kršćanske ontologije u kršćaninu.
Krštenik je dionik božanske naravi (2 Pet 1,4),
Božji posinjenik.
To dioništvo u božanskoj naravi
postaje počelom kršćanske životne dinamike.

Jordan Kuničić, prezbiter, dominiknac, teolog (1908.-1974.)

Iz spisa Časoslov I, Služba čitanja - Krštenje Gospodnje
Božićno vrijeme, Himan:
Svu pravdu Božju vršeći,
K Jordanu Krist, gle, dolazi:
Sveg Svijeta Tvorac pokršten
Sve krsne vode posveti.

Od čiste rođen Djevice,
On, on čisti Božji jaganjac,
sav svijeta grijeh preuzima
Krštenjem da ga očisti.

Gla Očev tad se zaori:
Gle, Sina mog ljubljenog!
Duh s neba to posvjedoči
U liku bijela goluba.

Tu spas se Crkve naviješta
U trojstvenome imenu:
Bog Otac, Sin, Duh Sveti
U Crkvi nas posvećuju.

Sva slava tebi, Isuse,
Ti Put si, Život, Istina:
To Otac s Duhom Presvetim
Svjedoči i objavljuje. Amen.