Duh čovječji

Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići? 
( Mudre izreke - Izr 18,14 )

  1. Pregled po čitanjima
  2. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  3. Izreke svetaca / kratke izreke
  4. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz spisa "Ljudska duša i njezina besmrtnost", Matije Kulunčića, prezbitera
REKAPITULACIJA:

Duh čovječji
Hebrejski הרוח האנושית  Ruah enoshit
Grčki Το ανθρώπινο πνεύμα To anthrópino pnévma
Latinski Humanus spiritus

Riječ DUH /čovjekov/ (duhom, duha..) pojavljuje se 136 puta u Bibliji
 - 89 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 47 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 6 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi Mudrih izreka : 13 puta

SZ Petoknjižje 5
Povjesne knjige 15
Mudrosne knjige 41
Proroci 28
NZ Evanđelja 6
Djela apostolska 1
Poslanice 35
Otkrivenje 5

Ukupno : 136

PREGLED PO ČITANJIMA
1 25I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 26Kad mu rekoše: »Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!«, njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 27Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 28»Dosta«, reče Izrael. »Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem.« Knjiga Postanka - Post 45,27 Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 
2 6Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. 7Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 8Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.« 9Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. Knjiga Izlaska - Izl 6,9 Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva.
3 20»Opraštam po riječi tvojoj«, reče Jahve. 21»Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 23neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.« Knjiga Brojeva - Br 14,24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
4 Kazna
Zatim Mojsije reče Korahu: »Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu – dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik.« 18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 20I reče Jahve Mojsiju i Aronu: 21»Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!« 22Oni popadoše ničice i povikaše: »Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio?« 23Onda Jahve reče Mojsiju: 24»Reci toj zajednici: ‘Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!’« Knjiga Brojeva - Br 16,22		 Oni popadoše ničice i povikaše: »Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio?«
5 Pobjeda nad Sihonom i Ogom
»Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima: 27‘Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Samo ću proći putem, ne skrećući ni desno ni lijevo. 28Hranu mi prodaji za novac da mogu jesti; i vodu za piće daji mi za novac. Pusti me samo da pješice prođem, 29da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš – kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.’ 30Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 31Tada mi reče Jahve: ‘Eto sam počeo da ti izručujem Sihona i njegovu zemlju. Počni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.’ Ponovljeni zakon - Pnz 2,30		 Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 
6 17Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: »Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?« 19Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 20Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 15,19 Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju.
7 7I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 8Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. 9A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« 10Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« 11I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. 12Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 13I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 2,9 A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!«
8 14Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Jahve, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. 15Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: »Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!« I krenuše mu ususret, baciše se pred njim na zemlju 16i rekoše mu: »Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.« On im odgovori: »Ne šaljite nikoga.« 17Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: »Pošaljite!« I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 18Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: »Nisam li vam rekao: ‘Nemojte ići!’?« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 2,15 Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: »Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!« I krenuše mu ususret, baciše se pred njim na zemlju 
9 21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola ususret i upita ga: »Je li sve dobro?« 22On odgovori: »Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.« 23Naaman reče: »Uzmi, molim te, dva telenta!« I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. 25Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita: »Odakle, Gehazi?« On odgovori: »Tvoj sluga nije nikamo odlazio.« 26Ali Elizej reče: »Nije li duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. 27Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek.« I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 5,26 Ali Elizej reče: »Nije li duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje.
10 9A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. 10Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za svetište, budi junak i radi!« 11Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i Doma pomirilišta; 12uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, 13za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko doma Jahvina: 14zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 28,12 uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari,
11 Prema budućnosti
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: 23»Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 36,22		 Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:
12 Povratak sionista
Prve godine perzijskoga kralja Ki- ra, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: 2»Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. 3Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. 4I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za dom Božji u Jeruzalemu.’« 5Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi dom Jahvin u Jeruzalemu. 6I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. Ezra - Ezr 1,5		 Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi dom Jahvin u Jeruzalemu.
13 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge: 2»Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta. 3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. 4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i poruzi među svim narodima među koje si nas razasuo. Tobija - Tob 3,6		 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluči se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorčinu u duši kupiti. Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore pa da odem u prostore vječne: ne odvrći lica svoga od mene.«
14 17Krenu, dakle, odjel sinova Amonovih sa pet tisuća Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore vodâ sinova Izraelovih. 18Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, sučelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreći golemo mnoštvo. 19Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaći. 20Trideset se i četiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnička kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima, 21a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piće davala na mjeru. 22Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladići padali u nesvijest od žeđe: ležali su po gradskim trgovima ili u kućama, nisu više imali snage. Judita - Jdt 7,19 Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaći.
15 16Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu, 17reče narodu: »Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. 18Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen.« 19Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. 20Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio. 21Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, 22svi pobjegoše u filistejsku zemlju. 23Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. 24Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: »Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!« 25Bijaše to dan velike izraelske pobjede. 26Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. 27Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 4,27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.
16 Šimun preuzima zapovjedništvo
Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši. 2Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga. 3Tješio je narod govoreći: »Dobro znate što smo ja i moja braća i kuća mog oca učinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli. 4Sva su moja braća izginula za Izrael. Ja sam ostao sam. 5U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braće. 6Nego radije ću osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru.« 7Čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu. 8Odgovorili su mu jakim glasom: »Ti si naš vođa namjesto Jude i svoga brata Jonatana! 9Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi ćemo izvršiti.« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 13,7		 Čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu. 
17 Božja promisao očituje se u progonstvu
One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast, nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti; 15ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko riječi nastavit ćemo kazivanje. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 6,12		 One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast, nego na popravak našeg naroda.
18 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: »Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga.« 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.« 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,22 Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila.
19 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,23 Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.«
20 Razisova smrt
Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, čovjeka koji je ljubio svoje sugrađane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38On je već u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da će nestanak tog čovjeka za Židove značiti težak udarac. 41Kad je, dakle, rulja već gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je već bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti mač. 42Radije je htio časno poginuti nego dopasti u bezbožničke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrča na zid te se junački strmoglavi na rulju. 44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45Još dišući, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoč teškim ranama potrča kroz rulju te stade na strmu pećinu. 46Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 14,46		 Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.
21 Pouzdanje u Boga
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: 2»Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat’ od riječi! 3Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; 4riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. 5A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! 6Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? Knjiga o Jobu - Job 4,5		 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
22 11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. 12Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. 13Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, 14strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. 15Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. Knjiga o Jobu - Job 4,13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
23 9Kao što se oblak gubi i raspline, tko u šeol siđe, više ne izlazi. 10Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. 11Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. 12Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? Knjiga o Jobu - Job 7,11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
24 Bildad govori uprazno
Job progovori i reče: 2»Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! 3Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. 4Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?« Knjiga o Jobu - Job 26,4		 Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?«
25 Nedužni Job poznaje Božju moć
Job nastavi svoju besjedu i reče: 2»Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: 3sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, 4usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. Knjiga o Jobu - Job 27,3		 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
26 15Poraženi, otpovrgnut’ ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. 16Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! 17Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. 18Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. 19Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren, k’o nova će se raspući mješina. 20Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit’ vama. 21Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat’ ja namjeravam kome. 22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.« Knjiga o Jobu - Job 32,18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
27 10Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, 11te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. 12Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. 13Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? 14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, 15sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. Knjiga o Jobu - Job 34,14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
28 Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
Zborovođi. Psalam. Davidov. 2Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! 3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. 4Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. 5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište. 6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni. Psalmi - Ps 31,6		 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
29 Tko prizna, oprošteni su mu grijesi Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! 2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! 3Prešutjet’ sam htio, al’ kosti mi klonuše od neprestana jecanja. 4Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega. 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: »Priznat ću Jahvi prijestup svoj«, i ti si mi krivnju grijeha oprostio. Psalmi - Ps 32,2 Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!
30 12Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 14Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! 15Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. 16Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj! 17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Psalmi - Ps 51,12 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!
31 Psalmi - Ps 51,14 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!
32 18Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. 19Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. 20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! 21Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu. Psalmi - Ps 51,19 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
33 5Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 6Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; 7razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 8»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? 9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? 10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?« Psalmi - Ps 77,7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
34 5Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, 6da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju 7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, 8kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. Psalmi - Ps 78,8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
35 32Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, 33jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. 34I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. 35S poganima miješahu se, naučiše djela njina. Psalmi - Ps 106,33 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.
36 Molitva progonjenog
Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u špilji. Molitva. 2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. 3Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. 4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. 5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. Psalmi - Ps 142,4		 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
37 Ponizna molitva
Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! 2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! 3Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. 4Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Psalmi - Ps 143,4		 Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.
38 Himna Bogu pomoćniku
Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! 2Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. 3Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! 4Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. Psalmi - Ps 146,4		 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.
39 Mudre izreke - Izr 11,13 Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se.
40 Mudre izreke - Izr 14,29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
41 Mudre izreke - Izr 15,4 Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.
42 Mudre izreke - Izr 15,13 Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.
43 Mudre izreke - Izr 16,2 Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
44 Mudre izreke - Izr 16,5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
45 Mudre izreke - Izr 16,23 Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
46 Mudre izreke - Izr 17,22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
47 Mudre izreke - Izr 17,27 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
48 Mudre izreke - Izr 18,14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže,
49 Mudre izreke - Izr 18,14 a ubijen duh tko će podići?
50 Mudre izreke - Izr 20,27 Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe.
51 Mudre izreke - Izr 29,23 Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
52 1. Salomonov život
Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 13I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. 14Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 15Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. 16Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« 17Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 18Mnogo mudrosti – mnogo jada; što više znanja, to više boli. Propovjednik - Prop 1,16		 Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.«
53 Propovjednik - Prop 6,9 Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
54 5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plod puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. 6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; 7i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. 8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. Propovjednik - Prop 12,7 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.
55 1Jer oni krivo misle i ovako mudruju: »Kratkovjek je i tužan život naš i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj i još nije poznat tko bi se iz podzemlja izbavio. 2Mi smo djeca pukog slučaja i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca. 3Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao lagan zrak. 4Ime će nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neće sjećati djela naših; i život će nam proći kao pramenje oblaka i nestat će ga kao magle što je gone zrake sunčane i pritiskuje žega njihova. 5Jer život naš kao sjena odmiče, iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je i nitko se ne vraća. Knjiga Mudrosti - Mudr 2,3 Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao lagan zrak.
56 11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao, da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva. 12Jer njih nije liječila ni trava ni melem, nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve. 13Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata podzemlja i opet izvodiš. 14Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. Knjiga Mudrosti - Mudr 16,14 Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.
57 Poniznost
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. 18Što si veći, to se većma ponizi, da nađeš milost u Gospoda. 19Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. 20Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. 21Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. 22Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim. 23Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. 24Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. Knjiga Sirahova - Sir 3,22		 Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim.
58 Putovanje
Tko je mnogo putovao – mnogo zna, i tko je mnogo iskusio – umno zbori. 10Tko nije ništa iskusio – malo znade; a tko je putovao, u svemu se snalazi. 11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i više shvatih nego što mogu iskazati. 12Često bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio, 13jer živjet će duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih može izbaviti. Knjiga Sirahova - Sir 34,13		 jer živjet će duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih može izbaviti.
59 19Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. 20Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. 21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. 22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi. 23Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh. Knjiga Sirahova - Sir 38,23 Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.
60 Čudesa prirode
Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje požuruje svojom naredbom. 14Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeću oblaci kao ptice. 15Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuču. 16<16a>Kad se on pojavi, gore se tresu, 17<17a>i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. <16b>Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, <17b>vijavica sjeverna i vihor olujni. 18Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim. Knjiga Sirahova - Sir 43,18		 Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.
61 Elizej
Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti. 13Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo. 14Za života je čudesa činio, a u smrti svojoj djela divotna. Knjiga Sirahova - Sir 48,12		 Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
62 13Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. 14U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakome mu činu da tetura k’o pijanac kada bljuje. 15U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što čine glava i rep, palma i síta. Izaija - Iz 19,14 U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakome mu činu da tetura k’o pijanac kada bljuje.
63 Psalam
Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. 8Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. 9Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. 10Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino. Izaija - Iz 26,9		 Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.
64 17Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. 18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta. 19Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. Izaija - Iz 26,18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta.
65 22Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: »Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti, 23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.« Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. 24Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku. Izaija - Iz 29,24 Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku.
66 Protiv Egipta
Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć’ s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeć’. 2Al’ i on je mudar i navalit će zlo, i neće poreć’ svojih prijetnja; on će ustat’ na dom zlikovački i na pomoć zločinačku. 3Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti. Izaija - Iz 31,3		 Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti.
67 16Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život, 17bolest će mi se pretvorit’ u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe. 18Jer podzemlje ne slavi te, ne hvali te smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. Izaija - Iz 38,16 Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,
68 Pjesma utjehe
Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! 15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: »U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. 16Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. Izaija - Iz 57,15		 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: »U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
69 Izaija - Iz 57,16 Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
70 Izaija - Iz 61,3 i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih hrastovima pravde, nasadom Jahvinim – na slavu njegovu.
71 Opomena
Ovako govori Jahve: »Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? 2Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje« – riječ je Jahvina. »Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.« Izaija - Iz 66,2		 Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje« – riječ je Jahvina. »Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.«
72 12On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 13Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 14Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! 15Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne. Jeremija - Jr 10,14 - isto kao 51,17 Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
73 11Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. 12Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojačajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. Jeremija - Jr 51,11 Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov.
74 15On snagom svojom stvori zemlju, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 16Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 17Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. Jeremija - Jr 51,17 Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
75 15SAMEK Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu. 16AJIN Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj. Tužaljke - Tuž 1,16  Zato moram plakati, oči mi suze liju,  jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati.  Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj.
76 1Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'« Baruh - Bar 3,1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:
77 Protiv lažnih proroka
I opet mi dođe riječ Jahvina: 2»Sine čovječji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 3Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! 4Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 5Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. 6Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore: ‘Riječ Jahvina!’ – a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. 7Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite ‘Riječ Jahvina!’ – a ja nisam govorio.’ Ezekiel - Ez 13,3		 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide!
78 29Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i živite!« Ezekiel - Ez 18,31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov?
79 6I dođe mi riječ Jahvina: 7»Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve – i pravedna i bezbožna! 9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti!’ 11A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! 12Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.« Ezekiel - Ez 21,12 Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.«
80 Mudraci ne mogu protumačiti sna
Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 2Kralj naredi da se pozovu čarobnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. 3Dođoše, dakle, te stadoše pred kralja. Kralj im reče: »Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.« 4Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): »O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.« Daniel - Dn 2,1		 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.
81 Daniel - Dn 2,3 Dođoše, dakle, te stadoše pred kralja. Kralj im reče: »Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.«
82 37Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. 38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kâda, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi 39i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! Daniel - Dn 3,39 i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
83 Danielov govor
Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. 18O kralju, Bog je svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. 19Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. 20No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bî oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. 21Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. 22No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: 23ti si se podigao protiv Gospoda nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. 24I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.« Daniel - Dn 5,20		 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bî oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.
84 Zavist satrapâ
Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3Njima na čelo stavi tri pročelnika – Daniel bijaše jedan od njih – kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. 4Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnikâ i satrapâ te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. 5Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrješenja. 6Ti ljudi rekoše tada: »Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga.« Daniel - Dn 6,4		 Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnikâ i satrapâ te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom.
85 Anđeo tumači viđenje
Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 17»One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.« 19Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. Daniel - Dn 7,15		 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 
86 Danielov sud
Suzana povika iza glasa: »Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.« 44Gospod usliši njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. 46On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine!« 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« 48Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.« 50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: »Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!« Daniel - Dn 13,45		 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.
87 12A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i riječi proroka Hagaja u onome radi čega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. 13Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reče narodu: »Ja sam s vama« – riječ je Jahvina. 14Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u domu Jahve nad vojskama, Boga svojega. 15Bijaše to dvadeset i četvrtoga dana šestog mjeseca. Hagaj - Hag 1,14 Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom,
88 Hagaj - Hag 1,14 i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku,
89 Hagaj - Hag 1,14 i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u domu Jahve nad vojskama, Boga svojega.
90 2. EVANĐEOSKA BESJEDA NA GORI
Blaženstva
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati: 3»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Evanđelje po Mateju - Mt 5,3		 »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
91 Molitva u Getsemanskom vrtu
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,41		 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 
92 Molitva u Getsemanskom vrtu
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Evanđelje po Marku - Mk 14,38		 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.«
93 Hvalospjev Marijin
Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, 47klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Evanđelje po Luki - Lk 1,47		 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
94 Krstiteljev skroviti život
Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Evanđelje po Luki - Lk 1,80		 Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
95 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: »Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.« 50Čuo to Isus pa mu reče: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!« 51Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« 53No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: »Dijete, ustani!« 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. Evanđelje po Luki - Lk 8,55 I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 
96 Djela apostolska - Dj 7,59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!«
97 Zahvala i molitva
Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo – 12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. Poslanica Rimljanima - Rim 1,9		 Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se
98 Poslanica Rimljanima - Rim 8,16 našim duhom da smo djeca Božja; 
99 9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! 14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 16Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Poslanica Rimljanima - Rim 12,11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!
100 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,11 Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu?
101 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,12 A mi, mi ne primismo duha svijeta,
102 Opomena
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. 18Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 21Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 4,21		 Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
103 2. RODOSKVRNUĆE
Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. 2I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. 3A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. 4Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. 6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? 7Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. 8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. 9Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – 10ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 11Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,3		 A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. 
104 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,4 Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 
105 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,5 neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.
106 32A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 36Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 37Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu – čuvati svoju djevicu – dobro čini. 38Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. 39Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. 40Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 7,34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.
107 13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. 20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,14 Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 
108 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,15 Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom;
109 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,15 pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.
110 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,16 Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš.
111 39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. 40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 42Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 43sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; 44sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. 46Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,44 sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno.
112 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,44 Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.
113 2A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno. 13Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. 14Sve vaše neka bude u ljubavi! 15Zaklinjem vas, braćo – znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih – 16da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se. 17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost: 18umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve. 19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. 20Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. 21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. 22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha! 23Milost Gospodina Isusa s vama! 24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu! Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 16,18 umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.
114 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,1 Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.
115 8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao – vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila – 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,13 To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.
116 VLASTORUČNI ZAKLJUČAK
Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 12Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen. Poslanica Galaćanima - Gal 6,18		 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.
117 Konačni pozdravi i želje
Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom. 22Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpače oni iz careva dvora. 23Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim! Poslanica Filipljanima - Fil 4,23		 Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim!
118 Pavlova briga za vjeru Kološana
Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega – Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. 5Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. Poslanica Kološanima - Kol 2,5		 Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.
119 Obiteljsko ćudoređe
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! 19Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. 20Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! 21Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom. 22Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. 23Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, 24znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. 25Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti! Poslanica Kološanima - Kol 3,21		 Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.
120 ZAVRŠNA ŽELJA I POZDRAV
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. 25Braćo, molite i za nas! 26Pozdravite svu braću cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. 28Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 5,23		  A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 
121 Znakovi Dana Gospodnjega
A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom ustâ i uništiti pojavkom dolaska svoga – 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,2		 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 
122 ZAVRŠNI POZDRAVI I ŽELJE
Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! 20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. 21Nastoj doći prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braća. 22Gospodin s duhom tvojim! Milost s vama! Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 4,22		 Gospodin s duhom tvojim! Milost s vama!
123 Preporuke i pozdravi
K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan. 23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, 24Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. 25Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim! Poslanica Filemonu - Flm 1,25		 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim!
124 Snaga Riječi Božje
Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. Poslanica Hebrejima - Heb 4,12		 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.
125 Poziv na postojanost
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Poslanica Hebrejima - Heb 12,3		 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.
126 Vjera i djela
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.« 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva. Jakovljeva poslanica - Jak 2,26		 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva.
127 Protiv neslogâ
Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? 6A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. 7Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Jakovljeva poslanica - Jak 4,5		 Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama?
128 U braku
Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, 2pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. 3Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. 4Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 5Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. 6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja. 7Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,4		 Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.
129 Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,19 U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici
130 3. uvjet: kloniti se antikristâ
Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. 2Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. 3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,1		 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu,
131 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,1 nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.
132 Uvodno viđenje
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.« Otkrivenje - Otk 1,10		 Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.
133 Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta
Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: »Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!« 2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja dúga slična smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: 7prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. 8Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: »Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog, Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!« Otkrivenje - Otk 4,2		 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede.
134 Dva svjedoka
I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: »Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorište hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. 3I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 4Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. 7A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9Ljudi iz svih pûka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. 10Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.« 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I začuše glas s neba silan: »Uziđite ovamo!« I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. 13U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga. Otkrivenje - Otk 11,8		 I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.
135 Bludnica velika
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina.« 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. 5Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati bludnicâ i gnusoba zemljinih.« 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. 7Nato će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.« Otkrivenje - Otk 17,3		 I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 
136 Novi Jeruzalem
I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!« 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Otkrivenje - Otk 21,10		 I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga,


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

DUH / DUŠA
DUH je ono bivovanje koje je odlikovano otvorenošću prema biću, a ujedno i otvorenošću prema onome što je sam i što nije. Tim dvjema otvorenostima bivovanja prema univerzalnom biću i prema samome sebi jednako su označene obje temeljne crte duha: transcendencija i refleksija (samoposjedovanje u sebi i slobodi).
U tom prelazu na cijelo biće doživljava pojedinačno ono što je samo kao »živo« i kao »subjekt«, a pojedinačno drugo koje susreće u horizontu svoga samoshvacanja i što nije ono samo kao susret, dakle kao »objekt«.
Tim distanciranjem pojedinačnog bivovanja od predmetno tuđega i na temelju mogućnosti da se cjelina bića misli i spozna duhu je moguć slobodan stav prema nečemu slobodno izabranom posebnom i time sloboda za samoodređenje vlastite biti.
Konačnost ljudskoga duha pokazuje se ponajprije njegovom povezanoscu na nužnost nekog djelomičnog, nepredvidivog susreta s drugim i tuđim, a time i povezanoscu s vlastitim tijelom kao sredinom između subjekta i objekta.
Ljudski duh dakle nije »čisti duh« nego bitni »duh-duša« koji tom povezanošću s tijelom, dakle povezanoscu s prostorom i vremenom, postaje specifično »ljudski duh«.
On je u mišljenju, spoznavanju i volji upućen na osjetnost duhovno-tjelesno konstituiranog cijelog čovjeka i time upućen na iskustvo koje je iskustvo samoga ljudskog duha.
A takvo iskustvo ne može nikada ispuniti onaj »izlet« koji duh izvršuje na temlju svoje beskonačne transcendencije trajno i nužno kao uvjet svoga iskustva. Uvijek konačne refleksije ljudskoga duha dopuštaju u svojem zbroju i onu širinu za koju je duh otvoren, a ne mogu nikada adekvatno obuhvatiti apsolutno i beskonačno očekivanje duha.
Predmetna svijest ljudskoga duha, koja uvijek zaostaje iza »izleta« toga duha, zna (iako možda i na način da ne želi zapaziti ili tematizirati) da je ona sama omogućena usmjerenošću koja nosi njegovu transcendenciju u njegovu beskonačnom pokretu, a to je temelj ljudski - konačnoga duha.
Spoznaja i sloboda ljudskoga duha okružena je i nošena tim beskonačnim neshvatljivim od kojega i prema kojemu se doživljava konačni duh kao prepušten sam sebi u svojoj slobodi. On ostaje po svojoj biti otvoren prema istom usmjerenju.

DUŠA (grč. psvche, lat. anima). Za pravo kršćansko shvaćanje (neplatonsko!) učenja o duši treba unaprijed imati na umu razliku između bivovanja i realnoga principa bića.
Neko bivovanje je nešto realno, jedna bit i jedna egzistencija i u pluralnosti svojih oznaka, dijelova, dimenzija itd. Kao cjelina koja sve to ima, princip bića jest nutarnji temelj nekog bivovanja zbog kojega on pokazuje pluralnost vlastitosti bez obzira na svoje jedinstvo, od kojih se jedna ne može adekvatno svesti na drugu, iako je svaka suodređena i od cjeline jer je moment te cjeline.
U kršćanskom učenju duša je princip bića, a ne nešto što samostalno za se bivstvuje, što bi samo naknadno i slučajno ušlo u jedinstvo s materijalnim. Duša sačinjava s drugim principom jedincatoga čovjeka, s fizikalnom prostornošću i vremenitošću zajedno neko bivovanje, čivjeka, u substancijalnom jedinstvu, tako da svaka empirijska vlastitost koju na čovjeku doživljavamo nosi u sebi vlastitost cijeloga čovjeka (svaka naravno na različit način): tijelo je specifično ljudsko tijelo, izraz duhovno-osobnoga.
Ono duhovno u čovjeku ispunjava se u povijesnom prostoru i vremenu (predstava, slika, riječ, gesta, društvo) i teži za ispunjenjem cijeloga čovjeka.
Empirijski se može sresti, doživjeti, uvijek samo taj cijeli, jedincati čovjek, koji sigurno ne bi bio pravilno i dovoljno obuhvatno spoznat kad se ne bi promatrao kao duhovna osoba s pravom, nezamjenjivom individualnošću koja je više nego slučaj nekoga općeg zakona, s duhovnom spoznajom koja je više od shvaćanja biološki nužnoga i sposoban je u trans-cendenciji prema biću uopće, a time prema tajni Božje apsolutne istine, sa slobodom i samoodogovrnošću koja ga čini većim od momenta nekoga biološkog i tehniziranog društva.
Princip takvoga ljudskog bića koje pripušta k sebi materijalno, prostorno-vremensko biće koje se daje odrediti i tako transcendirati čistu određenost materijalnoga, naziva se dušom za razliku od nutarnjeg principa prostorno-vremenskog, biološkog, slučajnog koji se naziva materija (ne smije se zamijeniti s »tijelom« koje već izriče ono što je konstituirano od duše i materije kao principa bića).
Budući da se ta osobna duhovnost ne može izvesti iz materije, zato se taj princip bića »duša« mora shvatiti kao supstancijalan (tj. ne samo način bića neke druge stvarnosti), samostalan, jednostavan (tj. nekvantitativan, jer stoji prema kvantitativnom obuhvaćajući ga i spoznajući ga). Budući da taj princip kao prava stvarnost nikada jednostavno ne propada, nego poprima nove načine djelovanja i očitovanja, bu-dući daje samostalno suprotstavljen čisto materijalnom i budući da ima pravo vrijednosno vlastito značenje.
Zato se ne može stopiti kao čisti moment materijalnoga s nekom određenom pojavnom fazom toga materijalnoga niti s njome prestati biti. Zato kaže razum i kršćanska vjera da duša sa smrću ne prestaje biti, kolikogod je fizičko-biološka svijest čovjeka pogođena smrću.
»Duši« pripada besmrtnost, iako se i ta besmrtnost ne smije zamišljati kao jednostavno daljnje trajanje »na isti način kao prije«, nego kao nadvremensko ispunjenje duhovne osobe koja se u vremenu u slobodi »izvremenjuje«, iako će i to ispunjenje biti konačno ispunjenje cijeloga čovjeka u skladu s objavom.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Kada duša, izdajući samu sebe,
izgubi blaženu i milu toplinu,
neka brižljivo ispita
iz kakvog uzroka se je lišila,
pa neka svom snagom i revnošću
nastoji da ga otkloni.
Tu toplinu je nemoguće vratiti
kroz druga vrata
osim kroz ona na koja je i izašla.

Sv.Ivan Klimak (505.-606., pustinjak-monah na Sinaju )

Duša, u kojoj se nastanjuje Marija,
sva je ispunjena svakim mirisom kreposti.
Iz nje se širi miris poniznosti i čistoće.
Od Marije je, naime, rođen Isus Krist ,
koji sav svijet ispunja ugodnim miomirisom.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter ( 1195.-1231.)

Uvijek moramo raditi oko svoje duše,
da nam se ne dogodi ono što kaže Salomon:
"Prolazio sam mimo polja lijenčine,
i gle, sve bijaše zaraslo u koprive " (Izr 24,30).
Stvarno, gdje je tromost lijenosti,
tamo odmah raste trnje zlih misli.
Slična polju, naša duša
mora biti zasijana riječju Božjom ,
zasađena stablima kreposti,
ispunjena pašnjacima,
to jest, puna želja za vječnim životom i
uljepšana raznim cvijećem,
to jest svetačkim primjerima.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Po unutarnjem stanju duše
mijenja se priroda stvari;
kakav je tko, tako i o drugima sudi.

Niceta Stethatos (XI.st., monah samostana Studion )

Kao što je kruh hrana za tijelo,
a krepost za dušu,
tako je i duhovna molitva hrana za duh."

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog )

Bogat duhom je onaj
tko ima bogatstva u svom duhu
ili svoj duh u bogatstvima.
Siromašan duhom je onaj tko nema
niti bogatstva u svome duhu ,
niti svoj duh u bogatstvima.

Sv.Franjo Saleški , biskup i crkveni naučitelj ( 1567.-1622.)

Tijelo umire kad se odvoji od duše,
a duša umire kad se odvoji od Boga.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz Confessiones, 10, 20, 29:
 Kako dakle tražim tebe, Gospodine?
Kad tražim tebe, Boga svog,
tražim blaženi život.
Tražit ću te da živi duša moja.
Moje tijelo živi naime po mojoj duši,
a moja duša živi po tebi.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De quant. an. 13, 22:
Ako želiš definiciju duše,
i pitaš me što bi ona bila,
odgovaram bez teškoće.
Moje je mišljenje da je supstancija obdarena
razumom i određena da gospodari tijelom.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Duša sama, bez iskusnog učitelja,
slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu:
mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Jedna spašena duša vrednija je od naših života.

Sv. Madeleine Sophie Barat , redovnica i utemeljiteljica reda (1779.-1865.)

Kao što tijelo treba predah,
tako duša treba dobre misli,
mudru knjigu i čovjekoljubive odluke.
Kao što tijelo treba čist zrak,
tako duša treba čišćenje savjesti i Božju riječ.
To je odmor.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Želiš li živjeti osmišljeno,
a to znači sretno,
trebao bi svaki dan oprati svoju dušu,
kao što pereš i uređuješ
svoje lice i svoje tijelo.
Trebao bi svojoj duši dati
najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije.
Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i
osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti,
a osobito od osjećaja depresije,
samosažaljenja i optuživanja drugih.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Bog probražava:
Duh ostaje nemiran
sve dok ne nađe mir u Bogu.
Zato se najbolje i najdublje odmaramo
onda kada nađemo smisao života.
A smisao života je Stvoritelj,
onaj koji me satkao.
Sve što činimo u ovom životu,
besmisleno je ako nismo pronašli Boga.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Uloga sustava vrijednosti u razvoju
gospodarstva i društva , 1998.:
Duh nije odijeljen od tijela i duše.
Jer čovjek je cjelina tjelesnoduševno-duhovnog,
a ne sastavljen od ta tri dijela.
Bez tijela nema čovjeka,
kao što ga nema bez duha i duše.
Duh je svojstvo čitavog čovjeka,
kao što je i tijelo
svojstvo čitavog čovjeka.
Duh je forma čovjekova
duševnog i tjelesnog bića.
On je usmjeren na beskonačnost,
ali je u sebi konačan,
jer je samo Božji duh apsolutan.
Čovjekova usmjerenost na beskonačno
zahtijeva suradnju s apsolutnim duhom
te je zato čovjekova religiozna
dimenzija uvjet čovjekova života,
zdravlja i uspjeha.
Zbog te virtualne beskonačnosti,
čovjekov duh je sposoban za dubine,
mnogostrukost i svestranost
novih oblikovanja.
Po njemu čovjek može bezgranično ići
u nova istraživanja i nove nade.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Morem bude svaka kap kad do mora stigne,
tako i duša bude Bog kad se k Bogu digne.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Što je nutarnja sloboda?
Bez laskanja ti velim,
to je Isusova volja u tvojoj duši...

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Le Pèlerin chèrubinique,1,61:
Malo je važno što se Krist
rodio u Betlehemu,
važnije je da se on rodi u tvojoj duši...

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Kao što oganj prodire u željezo
te se čini kao da ga svega u sebe preobražava,
tako i Bog prodire u dušu i sobom je ispunjava.
Ona, doduše, ne gubi svoju bit,
ali je toliko ispunjena i
obuzeta neizmjernim morem božanske bitnosti
da je kao poništena, kao da više ne postoji.
Tu sretnu sudbinu molio je apostol Pavao za svoje učenike:
'...da se ispunite do sve Punine Božje'

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Može li biti nešto bolje od Boga?
Naprotiv koje bi dobro moglo biti izvan Boga samoga?
Zbog toga sveta duša
koja ima kakav predosjećaj neuporedivog dostojanstva,
sjaja, ljepote tog Dobra
zapaljena božanskom ljubavlju kliče:
Duša mi je žedna Boga, Boga živoga
o kada ću doći i lice Božje gledati. (Ps 41, 3).

Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda (1035.– 1101.)

Poput stabla iskorijenjena iz tla,
poput rijeke udaljene od svoga izvora,
ljudska duša vene ako je odsječena
od onoga što je veće od nje.

Heschel Abraham Joshua, rabin, teolog i filozof (1907.-1972.)

Nikakav logor ne smije slomiti
čovjekove duhovne ljepote.

Solženjicin Isajevič Aleksandar, pisac, nobelovac (1918.-2008.)

O dušo moja, kako si velika,
kad te samo Bog može zadovoljiti.
Hrana duše jest tijelo i krv Božja!
O slatke li hrane!
Duša se može hraniti samo Bogom i
samo je Bog može zadovoljiti.
Samo je Bog može ispuniti.
Samo Bog može utažiti njezinu glad i žeđ.
Na svaki način duši je potreban Bog...

Sv. Ivan Maria Vianney, prezbiter (1786.-1859.)

Čini mi se da sam našla nebo na zemlji.
Jer nebo je Bog i Bog, to je moja duša.
Onaj dan kada sam to razumjela,
u mojoj duši je postalo sve svijetlo.

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Hrani svoju dušu s veličanstvenim mislima vjere,
koje otkrivaju cijelo njezino bogatstvo i
cilj za koji ju je Bog stvorio...

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Kada On nađe moju dušu praznu od svega
što ne bi bilo prikladno za ove dvije riječi:
Njegova ljubav, Njegova slava -
tada ju izabire da bude Njegova zaručnička kuća...

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Duh Sveti kao izvor dolazi u dušu,
i ona se u nj utapa.
I kao što se dvije rijeke
izlivene jedna u drugu tako miješaju
da manja gubi svoje ime uzimljući ime veće,
tako isto postupa taj božanski Duh
kad dođe u dušu da se s njome spoji.
Duša, koja je neznatnija,
treba da izgubi svoje ime i prepusti se Duhu.
To će učiniti ako se tako preobrati u Duha
da postane s njime jedno.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Jednoga dana bila sam u molitvi,
osjetila sam kako je duša bila uronjena u ponor u Boga
tako da mi je izgledalo da je svijet bio kao nestao.
Dano mi je tada da shvatim -
na način da to više ne mogu zaboraviti –
smisao retka Veliča:
I klikće duh moj.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz djela Moj život :
 Ono što hoće da duša shvati,
Gospodin ulijeva u najdublju nutrinu duše i
[…] čini da duša
shvati ono što on hoće,
i velike istine i tajne.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz djela Moj život :
 Dok sam jedanput molila Časoslov sa svima,
moja se duša odjednom sabra i
učini mi se da je sva kao jasno zrcalo.
Ni otraga ni sa strane,
ni odozgo ni odozdo nije bilo ništa
što ne bi bilo posve jasno,
a u središtu mi se ukaza Krist,
naš Gospodin, onako kako ga običavam vidjeti.
Činilo mi se da ga u svim dijelovima svoje duše
vidim jasno kao u zrcalu.
A i to se zrcalo — ne znam iskazati kako —
sve usijecalo u samoga Gospodina
združivanjem prepunim ljubavi.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Što se više duša nađe sama i
odijeljena od svijeta,
to je sposobnija da se približi i
dopre do Stvoritelja i svoga Gospodina;
a što mu tako bude bliža,
to će sve više biti i
pripremljena da primi milosti i darove
od njegove božanske i neizmjerne dobrote.

Sv. Ignacije Loyolski , prezbiter i utemejitelj reda (1491. - 1556.)

Iz spisa Duhovne vježbe:
Duhovnim vježbama naziva svaki način
da se duša pripravi i skloni da odstranimo
sve neuredne sklonosti (»affectio disordinata«) te da,
pošto smo ih odstranili,
tražimo i nađemo Božju volju,
uredivši svoj život za spasenje duše.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz spisa Duhovne vježbe:
 Jer ne siti i ne zadovoljava duše mnogo znanje,
koliko nutarnje osjećanje i uživanje stvarnosti.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz Obnovljeni Život, 2019, 74(5) :
Duševni se rad čovjeka tako visoko uzdiže
nad životinjski život,
da se sa stanovišta filozofije
nikako ne može dopustiti,
da bi se duša čovjekova
razvila iz životinjske;
ona je mogla nastati jedino stvaranjem.

Miroslav Vanino, DI, prezbiter, povjesničar (1879.-1965.)

Iz djela O duši :
Poznavanje duše mnogo pridonosi cjelovitoj istini [...],
jer duša je kao početak živih bića.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz djela O duši :
Kad bi oko bilo živo biće,
tad bi gledanje bilo njegova duša.
No kao što zjenica i gledanje čine oko
tako su duša i tijelo zajedno živo biće.
Iz toga izvodimo da duša ne postoji
odvojeno od tijela.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz djela O čovjekovom pozvanju :
Kršćanstvo je, prije svega,
povećalo svijest o neograničenoj vrijednosti
svake ljudske duše,
ljudskog života, ljudske osobe,
a prema tome i neograničenoj vrijednosti
duše, života i osobe grešnika i ’zlog’.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Duh i realnost, 1985.:
 U složenoj povijesti otkrivanja duha
razlikovalo se filozofsko od
religioznog poimanja duha:
filozofija je poimala duh uglavnom kao razum,
um, a religiozne struje shvaćale su duh
kao silu najvišeg života,
silu koju Bog udahnjuje čovjeku,
tj. shvaćale su ga cjelovitije.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz Dnevnika :
 On ostavlja anđele i milijune ljudi
da dođe u tvoju dušu,
da bi izvršio u tebi najintimnije sjedinjenje,
da te preobrazi u Boga,
da hrani u tebi milosni život
kojim ćeš zadobiti nebo.

Sv. Terezija od Isusa (de los Andes), redovnica (1900.-1920.) 

Iz De Fide :
Duša je tvoja zaručnica, tijelo tvoja svadbena soba,
Tvoji poslanici osjetila i misli.
I ako je samo jedno tijelo za tebe svadbeno slavlje,
Cijela Crkva tvoja je svadbena gozba.

Sveti Efrem Sirijski , đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Bog djeluje tako, da stvara —
tj. da iz ništa nešto čini.
Stoga, kad Bog želi da od jedne duše nešto načini,
On je najprije samelje i zdrobi u ništa...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa De l'un et de l'autre (Od jednog do drugog) :
On - ljudski duh - je u sebi,
a da nije zatvoren u sebe;
štoviše, on je u sebi zahvaljujući
unutrašnjoj svijesti (istinskoj unutrašnjosti),
samo pod uvjetom da nije skučen u sebi,
zatvoren u sebe...

Joseph de Finance, prezbiter, DI, filozof (1904.-2000.)

Iz Dnevnika 24.03.1915. :
Danas direktno osjećam, da duša postoji.
Čudim se da je moje ja, ono što mene čini,
zatvoreno u tijelo,
po kojemu svijet mene poznaje.
Imao ja koje god tijelo,
imao li lice Placha, Iksa ili Ipsilona,
ja uvijek ostajem onaj isti.
Ovo upravo osjećam.
Promatrajući ljude,
ne bi uopće smio da gledam na vanjštinu,
nego trebao bi da proniknem u dušu.
Vanjština čovjeka iritira.
Po pogledu, ljepoti lica se — čini se —
odrazuje čista duša.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika, Graz, pet., 18. III. 1916. :
Valja misliti i na svoju dušu.
Toliko je vježbe da čovjek ne dospije
pozabaviti se bilo kakvim duševnim radom.
Od sutra ću bar nešto pokušati štogod pročitati i
nastaviti kulturu svoje duše da se opet
nastojim prenijeti u onaj lijepi svijet noći.
Upravo mi je to sada još najpotrebnije.
Velika je vjerojatnost da ću i ja na frontu.
Iskreno govoreći ja se smrti ne bojim,
tà tamo gore je ono pravo carstvo.
Samo se još nisam pomirio s tom mišlju
da ću ja zaista onamo i nisam sebi
svjestan da vodim krepostan život.
Tà, otkada sam u vojsci,
izgubio sam vezu s Onim
te sam i prestao na sebi raditi.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa B. Nagy, »Put k suncu«, 1993.:
Neizmjernu prazninu u duši
može ispuniti samo neizmjerni Bog.
Čovjek koji hoće živjeti ljudskim životom,
treba živjeti životom Milosti,
s životom sjedinjenja duše s Bogom.
To je jedino pravi ljudski život.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Razmatranje o Rimskome misalu, 1925.:
 Svatko, tko sistematski u sebi
proživljuje Kristov život,
uzvisuje i preporađa svoju dušu i
izgrađuje od nje jedan univerzalni tip
(jer je Krist univerzalan:
uzor svima narodima i svim vjekovima.)

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Bože ... moja se duša diže,
leti k Tebi,
htjela bi da razbije ova prsa i
da ode gore,
i da se vječno s Tobom sjedini!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa The four books, Mencius :
 Dobrota je duša čovjeka,
a pravednost čovjekov put.
Kako je žalosno ako netko
zanemari svoj put i ne slijedi ga,
ako izgubi svoju dušu i
ne zna je tražiti ponovno!
Kad ljudi izgube konje ili pse,
znaju kako ih opet naći,
ali izgube dušu i
ne znaju kako je opet tražiti.
Vrhunac učenja nije drugo
nego tražiti izgubljenu svoju dušu.

Mencije, filozof (372. – 288. pr. Kr.)

Daj mi Gospodine, svetu dušu
da u oku zadrži sve što je dobro i čisto,
da se ne da potresti zlom,
nego da uvijek nađe načina
kako će staviti stvari u u red.
Daj mi dušu
koja izbjegava dosadu,
koja ne pozna mrmljanja,
uzdisanja i jadikovki.
Ne dopusti da se odveć brinem
oko onog što bi uvijek htjelo rasti,
a zove se "ja"...

Sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz Apostolske pobudnice Familiaris consortio :
Kao utjelovljeni duh, tj. duša
koja se izražavau tijelu i
tijelo produhovljeno besmrtnim duhom,
čovjek je pozvan na ljubav u toj
svojoj ujedinjenoj cjelovitosti.
Ljubav također obuhvaća i
ljudsko tijelo te je tijelo postalo
dionikom duhovne ljubavi.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Poruka Ivana Pavla II Općoj skupštini Papinske akademije znanosti, 1996.:
Ako ljudsko tijelo ima svoje izvorište
u živoj tvari koja mu je prethodila,
dušu i njezinu duhovnost
stvorio je izravno Bog.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Kad pravimo red u našoj duši,
činimo to vrlo trajavo,
kada pustimo Boga da nam to učini,
ispada majstorski.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Koliko iz naše duše isprazni suvišnih stvari,
toliko Bog može u nju ući.
Ali On ne želi to činiti protiv naše volje.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Askezom i trpnjom praznimo svoju dušu
od navezanosti i suvišnosti,
molitvom i njegovom mističnom Ljubavlju
punimo je Bogom.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Bogu ćemo prikazati svoju volju,
svoj razum, svoju inteligenciju,
cijelo naše biće po rukama i
po srcu Presvete Djevice.
Tada će naš duh posjedovati
onu dragocjenu slobodu duše
kojoj su potpuno strani tjeskobna napetost,
žalost, depresija, prisila, skučenost duha.
Plovit ćemo u predanju,
oslobađajući se sebe samih
da bismo se vezali uz Njega, Beskrajnog...

Yvonne-Aimée de Malestroit, redovnica, stigmatičaka (1901.-1951.)

Iz spisa Socijalna filozofija boljševizma :
Duša, koja je sjedinjena s Bogom,
viša je od cijeloga svemira,
jer postaje jedno sa samim Bogom,
uzrokom svih stvari.
Tako je čovjek uzdignut na najviši stupanj.

Dominik Barač, prezbiter, dominikanac, filozof, teolog  (1912.-1945.)

Iz Poslanice Diognetu - V.vazmeni tjedan :
Da kažem jednostavno:
što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu...
Bog ih je postavio na takav položaj
s kojega im nije dopušteno pobjeći.

Časoslov - molitve, antifone

Iz pisma Majke Terezije sestrama 01.11.1967. :
Ono što je krv za tijelo,
to je molitva za dušu...

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Izazov Kristova Kraljevstva:
Osrednjost i prosječnost su neprijateljstvo
prema vlastitoj duši,
koju je Bog stvorio za nešto veliko.
Takav je stav neshvaćanje suradništva.

Marica Stanković, službenica Božja, utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja (1900.-1957.)

Iz spisa Apostol Svetog Josipa:
Kako je dobar Bog!
Kako je predivan, kako je moćan!
On zaista mora biti predivan,
budući da je duša,
koja je samo zraka Njegove ljepote,
toliko lijepa!

sv. Andrija Bessette, redovnik (1845.-1937.)

Iz spisa Homilija 26.11.1967.:
Kao što košuta žudi za izvor vodom (Ps 41, 2),
tako smo i mi žurno došli suhih, isušenih usta.
Hoćemo piti iz izvora žive vode.
I prirodno, cijeli dan boravimo
uz te izvore čiste vode
koja struji u vječni život (usp. Iv 4, 14).
Riječi su suvišne jer govor zakaže;
razum se smiruje.
Nema više umovanja, nego promatranje!
I u duši se iznova javlja pjesma,
nova pjesma: jer duša osjeća i zna
da je Bog gleda, s ljubavlju, trajno...

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa De Anima,XVII.PL2,694:
Bit tijela i duše proizvedene su zajedno
ili jedna prethodi drugoj?
Dakako, kažemo da su obadvije zajedno
započete, učinjene, dovršene.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Još uvijek kriza moralne teologije?:
Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu
to su kršćani u svijetu.
Duša se nalazi u svim dijelovima tijela,
a kršćani u svim gradovima svijeta.
Istina, duša prebiva u tijelu,
ali nije od tijela.
I kršćani se šire u svijetu,
ali nisu od svijeta.
Nevidljiva duša stanuje zatvorena
u vidjivom tijelu.
I kršćane vidiš u svijetu,
ali je njihova pobožnost nevidljiva.
Tijelo mrzi i progoni dušu,
jer mu duša zabranjuje uživanje naslada,
ali mu ona nije nanijela nikakve nepravde.
Svijet mrzi kršćane, jer se kršćani
bore protiv zlih požuda,
a ipak mu ne nanose nikakve nepravde.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Seneka, Pisma, 93,2:
Ut diu vivas fato opus est, ut satis, animo.
Da dugo živiš traži se sudbina,
a da zadovoljno — traži se duh.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa Soliloquia, II., c.13, n. 23:
»Anima cum sedes sit veritatis,
immortalis est sicut et ipsa veritas.
Omne quod in subiecto est, si semper manet,
ipsum etiam subiectum maneat semper necesse ist«
Budući da je duša sjedište istine,
besmrtna je kao i sama istina.
Ako je sve ono što se nalazi
u subjektu takvo da zauvijek ostaje,
tada je nužno da i subjekt ostaje zauvijek.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Zdravi je i realistični stav odnosa
duše i tijela moguće prepoznati u
izvodima sv. Tome Akvinskoga.
Toma, naime (kao i Aristotel) drži (usp.Suma c. genti.,
II., 56-90; S. theol. I., q 75-89)
da u ljudskom tijelu postoji anima rationalis,
koja je netjelesna i nije od materije i forme,
nego je sastavljena od potencije i akta
(S. theol. I, q 90, a 2,1).
Duša s tijelom nije pomiješana,
nego je kao supstancijalna forma s njime spojena.
Ona hrani i pokreće tijelo (S. theol. I., q 102, a 2,3)
te u njemu kao intellectus agens,
aktivni intelekt izvodi misaonu aktivnost.
Duša je forma tijela pa je zbog
svoje duhovne naravi —
očitovane mislenim i voljnim djelovanjem,
vezanim, doduše, uz materiju, ali samo aktivno,
a ne i pasivno — sposobna
nadživjeti čovjekov ovozemni život.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Čovjek je tijelo, gledano s motrišta
svoje povezanosti s prirodom.
On je duh, gledano u njegovoj povezanosti s Bogom.
Njegova sličnost s Bogom ima svoj temelj
u njegovoj duhovnoj naravi.
Čitav je, dakle, čovjek, u tijelu i u duši,
slika Božja.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Duhu Objave ništa nije tako tuđe
kao grčko-gnostičko poimanje
o tijelu kao tamnici duše ili
pak budističko razmišljanje o mefempsihozi,
ili druga egzotična mišljenja.
Kršćanstvo se u naviještanju uskrsnuća tijela
odlučno od toga udaljuje.
Stari i Novi zavjet imaju
pred očima čitava čovjeka,
njegov sklad duha i tijela.
No, oni ne previdaju ni nesklad (disharmoniju)
koji je grijehom zahvatio čitava čovjeka i
koji se osobito osjeća
upravo na području tjelesnoga.
Tijelo je sudrug u slobodi i sudrug u robavanju.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Mijo Škvorc, Albert Veliki — Autentični svetac, 1981.:
 Čovjekovo je uzvišeno savršenstvo na zemlji
da se s Bogom tako sjedini
da čitava duša sa svim moćima
bude u Bogu sabrana kako bi postala jedan duh s njime...
Ostavi se, koliko stoji do tebe, i
prijatelja i svih ljudi.
Prihvati prigodu i potraži vrijeme,
mjesto i način duševnoga mira i kontemplacije.
Zatvori tjelesna sjetila,
neprestano svraćaj u skrovište svoje duše...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Majka Marija, 1992.:
Čovjekov je duh kao njiva:
u njemu raste što se u nj posije.

Ivan Aralica, književnik (1930.)

Iz spisa Uvod u proučavanje Svetog Augustina:
Budući da duša nije Bog,
ne može biti drugo nego stvorenje i
njezino porijeklo je dakle isto kao svih ostalih bića:
svemogućnost Božanske volje
koja ih je načinila ni iz čega.

Étienne Henri Gilson, filozof, profesor, spisatelj (1884.-1978.)

Iz spisa Glasnik Srca Isusova i Marijina, lipanj 1987.:
Najistinitija samoća nije nešto izvan vas,
nije odsutnost ljudi niti zvuka oko vas;
ona je ponor što se otvara u središtu vaše duše.
A taj je ponor nutarnje samoće
glad koju nikad ne može utažiti
nijedna stvorena stvar.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa Moć ujedinjavanja, 1989.:
Posebno djelovanje čistoće duha
sastoji se u tome da se ujedini
nutarnje moći duše u jedinstven strastven čin,
izvanredno bogat i snažan.
Konačno, čista je duša ona koja,
nadilazeći mnogostruku i razornu
privlačnost stvari,
prekaljuje svoje jedinstvo,
a to će reći svoju duhovnost,
na žaru Božje jednostavnosti.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Dobro poslušajte ovu riječ:
čuvati dušu u miru riječi su samog
Božanskog Učitelja.
Neka vaša duša uvijek bude
usmjerena prema sebi, ili bolje rečeno,
prema Isusu koji u njoj stanuje;
ne zarobljena niti zakračunata željeznim kračunima,
već okrenuta prema Isusu
koji je drži u svom zagrljaju.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Napor i zauzdavanje skučuju dušu,
dok je blagi odmor, mirni postupci i
staloženo, odmjereno i mirno djelovanje
razgaljuju i razvedruju.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Duša koja je uznemirena, uzdrmana,
nošena na sve strane snagama koje u njoj djeluju,
ne može se prepustiti djelovanju Božjeg Duha .
Kad bi se samo htjela prepustiti
njegovu vodstvu, našla bi snagu,
bogatstvo i savršenstvo.
Ali, budući da ga napušta,
budući da želi djelovati svojim vlastitim snagama,
uj sebi nalazi samo nemir i
potpunu nesposobnost...
Valja nam tražiti taj mir i tu unutarnju
umjerenost s ciljem da živimo samo u Bogu
i po Bogu, u blagosti i podčinjenosti,
uvijek pokušavajući zaboraviti na sebe samog.
Treba se zaboraviti, da bi se neprestano
usmjeravalo dušu prema Bogu,
puštajući je da pred Njim stoji u blagosti i miru.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa E. Čimić, Podrijetlo ravnodušnosti prema religiji i/ili premaa ateizmu, 1986.:
Ali život je neophodan duhu,
jer njegova istina nije ništa
ako ne može da živi...

Carl Gustav Jung, psiholog, psihijatar (1875.-1961.)

Iz spisa Protiv hereza V,9,1;PG7, 1144:
Savršen je čovjek sastavljen
od tri elementa:
tijela, duše i Duha;
ono što nam donosi spasenje i
daje nam obličje jest Duh.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Pouke mladima kako da s korišću čitaju poganske knjige,
Patrologija graeca 3,836 (1857.-1866.):
Svu brigu moramo posvetiti duši,
filozofijom je osloboditi kao da je u zatvoru,
na mjestu koje ju veže uz tjelesne strasti.

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Iz spisa O uskrsnuću mrtrvih, 18; Patrologija graeca 6,1008 (1857.-1866.):
S jedne je strane tijelo,
koje je materijalnog podrijetla;
a s druge strane je duša,
koja je s njime pomiješana na
nepoznat način i koja je izvana
utjelovljena u stvorenje od praha.

sv. Atenagora, apologet, filozof (130.-199.)

Iz spisa O uskrsnuću mrtvih:
 čovjek se sastoji iz tijela i duše,
i ova je sinteza tijela i duše
njemu upravo bitna pa zato
iziskuje jedinstveno vječno trajanje,
što nije moguće bez uskrsnuća tijela.
Bez toga badava bi Bog stvorio i
krasno opremio narav ljudsku, badava
bismo također obuzdali svoje strasti i
vježbali se u krepostima.
Duševna i moralna svojstva čovjeka
zahtjevaju vječan život svega čovjeka.
Vrline mudrosti, uvidavnosti i oštroumnosti
kao i etičke kreposti umjerenosti,
čistoće i srčanosti ovisne su o
zajedničkom djelovanju duše i tijela.

sv. Atenagora, apologet, filozof (130.-199.)

Iz spisa Govor 12 ; Patrologija graeca 345, 840B (1857.-1866.):
Kad je tijelo bolesno,
duša je dobro.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

K.Grimm, Grad na gori, 1944.:
Samo vjenčana s istinom
duša je gospodarica,
drugačije je sluškinja
bez ikakve slobode.

Dante Alighieri, pjesnik (1265.-1321.)

Iz spisa La Priere:
Mi smo utopljeni u tvari, i punina,
prema kojoj težimo, jest duh...

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Što je ljudska duša?,1972,:
Ako je duša netjelesna, duhovno biće,
tada joj ne može nauditi ni ubojito oružje,
niti je može raznijeti bomba;
nje tada nije moguće osvojiti
ni ognjem ni mačem, terorom ili nasiljem.
Jer ona kliče sa starim pjesnikom:
»fractus si illabatur orbis,
impavidum ferient ruinae —
ako se i svijet slomljen sruši,
ranit će me ruševine, ali slomit,
zastrašit ne će!«
To je glas duše,
koja je duhovna, netvarna,
netjelesna substancija!

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Povjerenje u Boga:
Postupno, kako se duša bude više navikavala
na povjerenje Bogu i iskustvom učila
kako se On brine za nju,
izgubit će strah i
više će se udomaćiti s Bogom.
Bog u pravilu rado daje utjehu.
Božji duh brzo djeluje u dušama
osim ako ne naiđe na protivljenje.

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa Storia di Cristo, 1921.:
 Sva pitanja — nacionalna, socijalna,
moralna — na koncu nisu ništa drugo
nego pitanja duše, duhovna pitanja.
Mijenjajući nutrinu, mijenja se spoljašnost;
obnavljajući dušu,
obnavlja se svijet.

Giovanni Papini , spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Krasotu duše samo Onaj pozna potpuno,
koji je utisnuo u nju svoju sliku i priliku,
kad ju je stvorio.
Nije se strašio umrijeti za nju,
kad ju je neprijatelj grijehom
okaljao i usmrtio.
Vlastitom krvlju ju je oprao i
oživio u njoj naravnu i
vrhunaravnu sliku svoju.
Duh Sveti najradije stoluje u njoj.
Učinio ju je hramom svojim.
Neizmjerno žali, kad Ga čovjek baci
s prijestolja i postavi na nj
zakletog si neprijatelja.

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj (1855.-1945.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Svi se otimaju za dušu:
vjera i znanost, bogoslovija i filozofija,
etika i pedagogija, vjernici i bezvjerci,
pače još i politika i države.
Pa nije ni čudo.
Jer od svega na svijetu
duša je ljudska najvrijednija,
jer je najtrajnija...

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj (1855.-1945.)

Iz spisa Alter Christus, 1929.:
 Kad duša dotle dođe,
da se riješi svakog grijeha,
svake privezanosti za samu sebe i
za stvorenja; da uništi u sebi —
u koliko je to moguće —
sve čisto naravne i ljudske motive,
da se tako posvema preda Božjem djelovanju;
da živi u potpunoj ovisnosti o Bogu,
o Njegovoj volji, Njegovim zapovijedima,
o evanđeoskom duhu, tad može reći:
Dominus regit me
(Bog upravlja sa mnom);
sve što je u meni dolazi od njega.
Takva duša je došla do savršenog
nasljedovanja Krista i njezin
život je prava reprodukcija Kristova života:
»A ja više ne živim,
nego živi u meni Krist«.

bl. Columba Marmion, redovnik, benediktinac (1858.-1923.)

Iz spisa Ogledalo duše, 1981.:
Kažu da su oči ogledalo duše!
Jamačno, dok promatramo oči djeteta,
plemenita čovjeka.
Ako izreka stoji, koliko je danas
na cestama i ulicama onih
pred kojima ne moramo uzmicati?
Koji su ti iz čijih očiju isijava
dobrota, iskrenost, plemenitost i
prava ljubav?

Franjo Balog, prezbiter (1916.-1998.)

Iz spisa Psychologie réflexive:
Što je razlog da je neko biće propadljivo
osim to što se ono može raspasti?
I što ga čini rasipadljiivim osim to
što je ono sastavljeno iz dijelova
koji se u svojoj biti
dadu preinačiti (altérables)?
À upravo nematerijalni i po svojoj biti
jednostavni duh,
koji je nedjeljiv i bez dijelova,
ne nosi u sebi nikakav razlog dezagregacije.
Promjene koje on iskusi time što spoznaje
razlikuju se od promjena koje se vrše u
materiji i koje su uvijek alteracije.
Mijenjajući se, materijalno biće postaje
nešto drugo i nešto gubi;
to znači da ono alterira i
da se u njemu nešto kvari.
Duh — spoznajući, ne postaje nešto drugo,
nego (on postaje) drugi,
čiju formu intencionalno poprima (revêt)
sačuvavši svoju, ostavši sâm u sebi jednak
(en restant sod).
Dosljedno tome, on ne alterira,
ne kvari se, nego naprotiv
biva više on sâm.

André Marc, filozof (1892.-1961.)

Iz spisa Psihologija bez duše, 1979.:
Filozofi obično razlikuju duh i dušu.
Duh (pneuma, spiritus) shvaćaju kao
netvarno počelo stvaranja i života,
osnov bitka, izvor svi jesti i smisla.
Duša (psyche, anima) je konkretizirani duh u
jednom organskom, razumnom i slobodnom biću.
Ona je utjelovljeni, individualni i
personalni duh što oživljava, osvješćuje,
oblikuje i pokreće jedno ljudsko biće.
Neki filozofi duh koncentriraju na intelekt,
a dušu prepoznaju u volji i čuvstvu,
dok drugi čak oštro
suprotstavljaju jedno drugome.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Igračka vjetrova:
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena ;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Bog Isusa Krista:
 I u Bibliji se duh shvaća
kao životni princip čovjeka,
sjedište njegovih osjeta,
duhovnih funkcija i voljnih stavova.
Pritom duh nije imanentni princip čovjeka,
on označava radije život
kao od Boga darovani i opunomoćeni život
(usp. Ps 104,29; Job 34,14).

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Fetes et Saisons, 1958.:
 Ljudska duša ne može -
pače i kad se u tome trudi -
izbjeći Božjoj privlačnosti...
Tražiti Boga, najljepša je i
sigurno najviša djelatnost
svake ljudske osobe.

Jacques Loew, prezbizer dominikanac (1908.-1999.)

Iz spisa Why the Question: Is there a Soul?, 2002.:
 Zaključak da u čovjeku mora biti
neki nematerijalni čimbenik, duša,
uvjerljivo će zvučati samo onima
koji su spremni razumjeti dvije stvari.
Prvo da svi važni vidovi ljudske spoznaje i
rasuđivanja sadrže zaključivanje.
Atomi su morali biti predmet vjerovanja
puno ranije nego što ih se moglo
promatrati elektroničkim mikroskopom.
Čak je i danas postojanje elektrona
jasno samo na temelju zaključivanja.
Nitko nikad nije promatrao foton.
Nitko nije vidio silu gravitacije
niti električku privlačnost.
Kad magnet privuče čavao,
vidi se samo iznenadno smanjivanje
razmaka između čavla i magneta.
Magnetska sila ostaje nevidljiva
čak i kad silnice postanu vidljive
na staklu pokrivenu tankim željeznim nitima.
Ma koliko se mnogima moglo činiti čudnim,
uključujući i prvake znanstvene kozmologije,
naše ‘sebe’ je spoznato samo na
temelju zaključivanja.
Svaki je zaključak dokaz,
svjedočanstvo činjenice da ljudski um
može i mora ići iznad onoga
što je nadohvat osjetima.

Stanley Lewis Jaki, prezbiter benediktinac, fizičar, spisatelj (1924.-2009.)

Iz spisa Der Aufbau der menschlichen Person:
 Postoji u prostoru duše mjesto,
na kojem ima svoje pravo mjesto,
mjesto tišine, koje mora tražiti
tako dugo dok ga ne nađe i
kojem se uvijek mora vratiti
ako je od toga izašla:
To je najdublja točka duše.
Samo odatle se duša može sabrati.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Endliches und ewiges Sein:
 Pomislimo li na znanstvena istraživanja
‘nutarnjeg svijeta’ (...) posve je čudno,
što je preostalo od carstva duše
otkada je ‘psihologija’ u novom vijeku
počela neovisno o razmatranju duše
zacrtavati svoj put:
rezultat je bio u 19. st.
‘psihologija bez duše’.
Kako ‘bit’ duše tako i njene ‘snage’
isključene su kao ‘mitološki pojmovi’
i htjelo se baviti još samo s
‘psihološkim fenomenima’. (...)
što drugo to znači nego da se od
‘zamka duše’ ostavilo samo ‘zidove’ i
od njih samo razvaline koje
od prvotnog lika jedva još nešto odaju,
budući da tijelo bez duše
nije više pravo tijelo.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Znanost križa, 100:
Vlastita djelatnost duše naoko sve više
smanjuje što se više približava svojoj
najintimnijoj nutrini. A kad stigne onamo,
Bog u njoj čini sve, ona više ne treba
raditi ništa drugo osim primati.
No baš u tom primanju dolazi do izražaja
njezino dioništvo u slobodi.
Ali osim toga sloboda je prisutna u
još mnogo odlučnijoj točki:
samo zato Bog tu čini sve jer mu se
duša potpuno predaje.
A to predanje je najviši čin njezine slobode.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Pravoslavna Dogmatika III.:
 Čovjekova je egzistencija
neiskazano složena.
Nemoguće je, dakle, praviti granicu
između tijela i duše
sve dok je čovjek živ. (…)
Tijelo je puno energija duše.
Preko njega duša djeluje,
bez njega ne može djelovati.
Zato milost utječe na tijelo
djelujući na dušu, krijepeći je,
čisteći je od grijeha i
umirujući joj savjest. (…)

Dumitru Stăniloae, pravoslavni svećenik, teolog, profesor (1903.-1993.)

Iz spisa Okružnica o katehetskim propovijedima, 1940.:
 Čovjek je naime biće i tjelesno i
duhovno u isti mah.
Tijelo mu je Bog učinio od zemlje,
i po tijelu se ne može nazvati
slika i prilika Božja. (…)
Ali je s tim tijelom Bog spojio u
jednu narav čovječju besmrtnu dušu.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Deutsche Predigten und Traktate, 1979.:
Onome tko bi me pitao: zašto molimo,
zašto postimo, zašto činimo sva svoja djela,
zašto smo kršteni, zašto je Bog
postao čovjekom –
što je bilo najuzvišenije,
ja bih rekao: da se Bog rodi u duši i
da se duša rodi u Bogu.
Radi toga je napisano cijelo Sveto pismo,
radi toga je Bog stvorio svijet…
da bi se Bog rodio u duši i da se
duša rodi u Bogu.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Consolatio philosophiae:
Ljudska duša zapravo uživa
najveću slobodu kada kontemplira
nad božanskim.

Anicius Manlius Torquatus Severinus Boethius, filozof, spisatelj (480.-524.)

Iz spisa Coll.in Exaem, XXII, 24:
Ljudska duša velebna je stvar:
u duši se može opaziti sav svemir.

Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)

Iz spisa Hom. Num., 17,4:
Duši koja je zapaljena plamenom
znanja nikad se ne može dogoditi
da počiva, nego ju dobra tjeraju
prema boljima, a od boljih do najboljih.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Isacco o l’anima, 7, 65:
Naš kočijaš je Isus. Stoga duša kaže:
‘Stvorio me je kao kola Aminadaba (usp. Pj 6, 11).
Duša je naime kočija koju vodi dobar kočijaš.
On posjeduje dobre i loše konje.
Dobri su konji krjeposti duše, a loši su konji požude tijela.
Dobar kočijaš obuzdava loše konje, upozorava ih, potiče ih da budu dobri.
Četiri su dobra konja: mudrost, umjerenost, jakost i pravednost.
Loši konji jesu: gnjev, požuda, strah i nepravda.
Katkada su ti loši konji u međusobnoj suprotnosti: gnjev ili strah nasrću,
zapleću se i usporavaju hod.
Naime dobri konji odlete i uzdižu se od zemlje prema
uzvišenim mjestima te dušu uzdižu (…).
Ako je mudrost prebrza, a pravednost prespora,
kočijaš svojom šibom potiče lijene konje.
Ako je umjerenost preblaga, a jakost prekruta,
kočijaš zna približiti protivne konje, inače će polomiti kola.
Na isti način može se promatrati duhovni prizor:
svaka je duša ponesena u nebo u veoma velikom natjecanju,
i konji jure kako bi prvi stigli do Kristove nagrade.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Méditations cartusiennes:
Razmatranje/kontemplacija
o Božjim atributima,
kakvi se duši ovdje dolje razotkrivaju,
i osjećaj sreće koji u njoj rađa
to gledanje, vrše na nju neku
privlačnost koja je čarobno potiče
da teži za predmetom koji je usrećuje.
Ona popušta pred tim nježnim nasiljem,
u želji da se ono pojača:
Trahe me post te; curremus in
odorem unguentorum tuorum –
Povuci me za sobom;
trčat ćemo za mirisom tvojih pomasti!
(Pj 1,3 Vg).

Louis Maria Baudin, prezbiter, kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Méditations cartusiennes:
Što se više duša približava Bogu,
to joj se on čini ljupkijim,
a njezina ljubav sve snažnije
podrhtava dok ga otkriva:
„Kako si velik; kako si mudar;
kako si dobrostiv; kako si lijep!“
Tada posve izlazi iz same sebe
te ulazi – duhom, srcem i voljom –
u bezdan savršenstva
koji se pred njom otvara.
U njega se baca, u nj se zadubljuje
i želi da iz njega više
nikada ne iziđe; štoviše:
da bude jedno s Njime
koji je njezino Sve:
Qui adhaeret Domino, unus spiritus est
– Tko prione uz Gospodina,
jedan je duh s njime (1 Kor 6,17).

Louis Maria Baudin, prezbiter, kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Méditations cartusiennes:
Duši koja je tako predana svome Stvoritelju,
tako puna žeđi za najvišim Dobrom,
sam se Bog sa svoje strane daruje
onoliko koliko ga je njegovo stvorenje,
uvećano milošću, sposobno primiti.

Louis Maria Baudin, prezbiter, kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Pagina meditationum:
Gospodine Bože, sada vidim da nema
ničega tako dragocjena i toliko
vrijedna kao što je duša
muškarca ili žene.
Jer ti, koji si pravi Salomon,
u kojemu su bile sve spoznaje i
čijim je bogatstvom bio ispunjen
sav rajski grad, budući da si znao
kakvo je dostojanstvo duša koje si
stvorio na svoju sliku i priliku,
htio si postati i trgovcem da ih
kupiš i da za njih dadneš tako
veliku otkupninu da je o njoj
dostojno govoriti i razmatrati.

Marguerite d'Oingt, redovnica kartuzijanka, mističarka (1240.-1310.)

Iz spisa Écrits spirituels, sv. 1:
Psalmist uspoređuje dušu s kâdom.
Simbolika kâda općepoznata je i
neizmjerno bogata.
U svakoj tvari u koju prodre oganj,
bilo u obliku plamena bilo topline,
započinje gibanje koje je izvlači
iz nje same te je širi tako da je
priopćuje njezinu okolišu.
Gibanje duše koja moli ima jednu posebnost:
širi je izvan nje same — ali u njoj.
Ona izlazi iz sebe,
a ipak ostaje u sebi.
Prelazi iz svoga naravnoga bića u
svoje nadnaravno biće,
od sebe u sebi k sebi — u Bogu. […]

Augustin Guillerand, prezbiter kartuzijanac (1877.-1945.)

Iz spisa Écrits spirituels, sv. 1:
Duša koja moli ulazi u tu gornju odaju;
staje pred lice toga Bića koje je
njezino bivanje i koje se dariva.
Tako stupa u zajedništvo s njime.
„Biti u zajedništvu“ znači imati
nešto zajedničko; znači sjediniti
se po onome što je zajedničko oboma.
Dotiču se, razgovaraju,
šire se jedno u drugome.
Ako toga zajedničkoga nema,
ostaju razdvojeni, nisu u zajedništvu.

Augustin Guillerand, prezbiter kartuzijanac (1877.-1945.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Duša je po svojoj naravi jednostavna
i duhovna supstancija, zbog čega je ona,
nakon što se rastavi od tijela,
sposobna nastaviti svoje svjesno i
osobno postojanje pred licem Božjim.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Prema danas uglavnom neupitnom
nauku Crkve, duše su preminulih
nakon njihova odvajanja od tijela
poput anđela, čisti i bestjelesni duhovi,
koji ipak pri ukazanjima mogu
poprimiti tjelesni oblik.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Kritika čistog uma:
Besmrtnost duše nužan je postulat
čistog praktičnog uma,
jer samo beskonačan napredak k potpunoj
sukladnosti s moralnim zakonom može
biti dostojan svetosti.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Scito vias Domini, Vizija II, 6 (o smrti i duši):
(Anima autem hominis vivens est,
quia de Deo spirata est;
et cum corpus relinquit,
ad eum redit qui eam dedit.)
---------------------------------
Duša čovjekova je živa jer je
izdahnuta od Boga;
i kada napusti tijelo,
vraća se Onome koji ju je dao.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Scito vias Domini, Vizija I, 4 (o prolaznosti tijela):
(Corpus quidem hominis de terra
est et ad terram revertitur,
sed anima de caelo est et ad
caelestia tendit.)
---------------------------------
Tijelo čovjekovo jest od zemlje
i u zemlju se vraća,
ali duša je od neba i teži nebeskom.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Vitae Meritorum, Knjiga III, vizija 1:
(O homo, considera quid es:
cinis in corpore,
sed spiritus in anima.)
---------------------------------
O čovječe, razmisli što si:
pepeo u tijelu, ali duh u duši.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Katekizam katoličke crkve:

362 Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, biće je u isti mah tjelesno i duhovno. Biblijski izvještaj izražava tu stvarnost simboličkim jezikom izjavljujući da je "Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog te mu u nosnice udahnuo dah života; tako postade čovjek živa duša" (Post 2,7). Bog je dakle htio cijeloga čovjeka kao takvoga.

363 Riječ duša u Svetom pismu često označuje ljudski život, ili cijelu ljudsku osobu. Ali označuje i ono najnutarnjije u čovjeku i što je u njemu najvrednije, ono po čemu je posebno slika Božja: "duša" znači duhovno počelo u čovjeku.

364 Ljudsko tijelo ima udjela u dostojanstvu "slike Božje": ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha:Čovjek, tijelom i dušom jedan, po samoj svojoj tjelesnosti jest zbir osnova tvarnoga svijeta, tako da oni po čovjeku dosižu svoj vrhunac i podižu glas da slobodno slave Stvoritelja. Stoga čovjeku nije dopušteno da prezire tjelesni život. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvorenim i određenim da uskrsne u posljednji dan.

365 To jedinstvo duše i tijela tako je duboko da se duša mora smatrati "formom" tijela, tj. zahvaljujući duhovnoj duši tijelo sastavljeno od tvari jedno je i živo ljudsko tijelo. Duh i tvar u čovjeku nisu dvije združene naravi, nego njihova povezanost tvori jednu jedinu narav.

366 Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne "proizvode" roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću.

367 Katkad se pravi razlika između duše i duha. Tako sveti Pavao moli da se naše "cijelo biće - duh i duša i tijelo" - sačuva besprijekornim, savršenim za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista (1 Sol 5,23). Crkva uči da to razlikovanje ne uvodi dvojstva u dušu. "Duh" znači da je čovjek od svojega stvaranja određen za svoju nadnaravnu svrhu, i da je njegova duša sposobna da po čistom daru bude uzdignuta u zajedništvo s Bogom.

382 Čovjek je " tijelom i dušom jedan".Nauka vjere tvrdi da je duhovna i besmrtna duša neposredno stvorena od Boga.

471 Apolinar Laodicejski tvrdio je da je u Kristu Riječ uzela mjesto ljudske duše ili duha. Protiv te zablude Crkva je ispovjedila da je vječni Sin uzeo i razumnu ljudsku dušu.

472 Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da "raste u mudrosti, dobi i milosti" (Lk 2,52) i morao se zanimati za ono što se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom. To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo "lik sluge" (Fil 2,7).

626 Budući da je "Začetnik života", kojega su usmrtili, zaista istovjetan sa Živim koji je "uskrsnuo", nužno je božanska osoba Sina Božjega nastavila držati svoju dušu i svoje tijelo koji su bili rastavljeni smrću: Time što je Kristovom smrću duša bila odijeljena od tijela, jedinstvena osoba nije se našla razdijeljenom u dvije osobe; jer tijelo i duša Kristova postojali su s istim pravom već od početka u osobi Riječi; i u smrti, premda odijeljeni jedno od drugoga, svako je od njih ostalo s istom i jedinom osobom Riječi.

630 Za Kristova boravka u grobu njegova je božanska Osoba nastavila držati njegovu dušu i tijelo, premda međusobno odijeljene smrću. Stoga Kristovo tijelo "nije vidjelo truleži".

Iz spisa "Ljudska duša i njezina besmrtnost", Matije Kulunčića, prezbitera

Duša je čovječja besmrtna

Svi ozbiljni mislioci i učenjaci ve prije Krista osvjedočeni su bili o besmrtnosti duše. Seneka, rimski filozof govori: »Korisno je o vječnosti duša istraživati, pače zaklinjem se i vjerovati.«
Samo je bezbožnicima bila i jest besmrtnost sablazan; Epikurovcima i modernima materijalistima ludost. Panteisti niječu samo individualnu besmrtnost duše. Prema njima vraća se duša u svemir. Budisti uče, da duša poslije smrti čovjekove polazi u »Nirwanu«; a pesimisti i nihilisti u »Nihilum«.
Mnogi, koji vjeruju u besmrtnost duše, govore, da se ne može čvrstim razlozima dokazati. Drugi opet brane fakultativnu besmrtnost, jer misle, »da svaki čovjek može odabrati častan život, koji slijedi vječno blaženstvo, i život beščastan, koji slijedi uništenje.« A premnogi drže i čvrstim dokazima učvršćuju naravnu besmrtnost duše, što i mi dokazujemo.
Duša je besmrtna. Ova izreka dvoje sadržaje:
1. Duša može, pošto se od tijela rastavila, navijeke živjeti.
2. Duša zaista navijeke živi.
Besmrtnost pretpostavlja neraspadljivost. Raspadljivosti je podvrgnuto svako od česti sastavljeno biće, recimo tijelo, što je sastavljeno od mnogih čestica. Duša je jednostavna, nema nikakvih česti. Zato se ne može raspasti.
Trostruka je besmrtnost:
a) esencijaln a ili bitna, koja ne može ni pod kakvim uvjetom prestati živjeti; ova besmrtnost pripada samo Bogu.
b) prirodna ili naravn a besmrtnost, kada biće po naravi svojoj nije podvrgnuto raspadanju, jer je po prirodi svojoj jednostavno, dakle kad se ni po sebi ne može na česti rastaviti, niti joj drugi koji stvor može oduzeti života. Ova besmrtnost pripada duši čovječjoj.
c) treća besmrtnost je vrhunaravna , kad na primjer Bog tijelu, što je po prirodi svojoj podvrgnuto raspadanju, podijeli dar besmrtnosti, što je dao tijelu prvoga čovjeka prije pada. Živo biće prestaje živjeti ili korupcijom (raspadom), ako je sastavljeno, ili uništenjem (anihilacijom), ako je jednostavno.
Uništenje, kako filozofi vele, ne biva pozitivnom akcijom, nego Bog samo prestaje dotično biće uzdržavati. Jer kako stvarati tako i uništiti može samo Bog.
Dokažimo prvi dio tvrdnje:
Duša može navijeke živjeti
1. Svako jednostavno duhovno biće, koje u sebi i za sebe postoji, nije podvrgnuto korupciji i može navijeke živjeti, jer se ne može raspasti na česti. Ali duša čovječja je jednostavna, u sebi postoji i duhovna je. Može dakle živjeti navijeke.
2. Duša, i dok je spojena s tijelom, djeluje mnogo neovisno od tijela. Stiče cijeli svijet općih pojmova o istini, dobroti, zloći, Bogu, što su .neovisni o tijelu. Čovjek ima dvostruki život: materijalni i duhovni. Zato, kad se duša rastavi od tijela, prestat će joj samo vegetativni i senzitivni život, jer ne će više imati tjelesnih organa; ali duhovni život će joj se još povećati.
3. Dok se tijelo hrani materijalnom hranom, duša se hrani iz izvora istine. Može dakle i nadalje živjeti, pošto se odijelila od tijela. Izvori su istine neizmjerni i neiscrpljivi, kaošto je neiscrpljiv Bog, izvor svake istine. Može se dakle duša hraniti navijeke. Duša će, i pošto se oslobodila tijela, zadržati svoje stečeno duhovno blago. Pače će na novi način — neovisan o tijelu — steći sebi nove istine, raširit će sposobnosti svoje i steći po istinama nove radosti i veselja. Ne će dakle život vječni biti dosadan, prazan, kako to misli Hartmann, nego aktivan i pun veselja.
4. To isto se može reći i o volji čovječjoj. Jer kad duša, i dok je s tijelom spojena, teži za nadosjetnim dobrima; stiče sebi kreposti i dobre navike; protivi se i obuzdava tijelo, a često i od dopuštenih naslada, te tako živi duhovni život u tijelu, moći će to većma taj život nastaviti, i pošto se je otcijepila od tijela. Za dušu je vrelo života istina, a za volju dobrota i krepost.
Dokažimo sada drugi dio naše tvrdnje:
Duša će zaista navijeke živjeti.
Budu da duša po prirodi svojoj nije podvrgnuta raspadanju, me može je nikada sila ni ljudska, ni koja druga prirodna uništiti. Duša mora navijeke živjeti. Samo Bog bi joj mogao uskratiti svoje uzdržavanje, te je tako uništiti.
Da Bog toga ne će učiniti, možemo posve sigurno dokazati samo iz objave Božje ili razuma. Čovjek po prirodi svojoj želi i nada se vječnom životu. Straši se od propasti i uništenja. To svjedoči cijela ljudska povijest. Nesamo kršćani, nego i pogani. Kad materijalisti niječu besmrtnost duše, ne mogu da posve zatru tu želju u duši svojoj. Veliki bezvjerac Strauss još izrazitije očituje, kako duboko je ucijepio Stvoritelj želju za besmrtnošću u dušu čovječju.
Što je ucijepljeno u ljudsku narav, od Stvoritelja je naravi. Zato ne može Bog htjeti, da ova želja vara čovjeka, nego hoće, da tu općenitu prirodnu želju čovjekovu ispuni.

Iz Život, 1934, 15,3