Duh čovječji / Duša

Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići? 
( Mudre izreke - Izr 18,14 )

  1. Pregled po čitanjima - DUH ČOVJEČJI
  2. Pregled po čitanjima - DUŠA
  3. Iz Teološkog rječnika K.Rahnera
  4. Izreke svetaca / kratke izreke
  5. Katekizam katoličke crkve
  1. Iz spisa "Ljudska duša i njezina besmrtnost", Matije Kulunčića, prezbitera
  2. Iz spisa "Écrits spirituels, sv.1", Augustina Guilleranda, prezbitera kartuzijanaca
REKAPITULACIJA - DUH ČOVJEČJI:

Duh čovječji
Hebrejski רוּחַ  rūaḥ
Grčki πνεῦμα pneuma
Aramejski רוּחָא / ܪܘܚܐ rūḥā
Latinski spiritus

Riječ DUH /čovjekov (duhom, duha..) pojavljuje se 136 puta u Bibliji
 - 89 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 47 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 6 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Knjizi Mudrih izreka : 13 puta

SZ Petoknjižje 5
Povjesne knjige 15
Mudrosne knjige 41
Proroci 28
NZ Evanđelja 6
Djela apostolska 1
Poslanice 35
Otkrivenje 5

Ukupno : 136

REKAPITULACIJA - DUŠA:

Duša
Hebrejski נֶפֶש  nefeš
Grčki ψυχή psykhē
Aramejski נַפְשָׁא / ܢܦܫܐ nafša
Latinski anima
Riječ DUŠA (duše, dušom..) pojavljuje se 412 puta u Bibliji
 - 347 puta pojavljuje se u Starom zavjetu.
 - 65 puta pojavljuje se u Novom zavjetu, a od toga 17 puta u evanđeljima
 - najviše se spominje u Psalmima : 111 puta

SZ Petoknjižje 34
Povjesne knjige 47
Mudrosne knjige 217
Proroci 49
NZ Evanđelja 17
Djela apostolska 15
Poslanice 29
Otkrivenje 4

Ukupno : 412


DUH ČOVJEČJI / Pregled po čitanjima
1 25I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 26Kad mu rekoše: »Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!«, njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 27Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 28»Dosta«, reče Izrael. »Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem.« Knjiga Postanka - Post 45,27 Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 
2 6Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. 7Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 8Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.« 9Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. Knjiga Izlaska - Izl 6,9 Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva.
3 20»Opraštam po riječi tvojoj«, reče Jahve. 21»Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 23neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.« Knjiga Brojeva - Br 14,24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
4 Kazna
Zatim Mojsije reče Korahu: »Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu – dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik.« 18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 20I reče Jahve Mojsiju i Aronu: 21»Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!« 22Oni popadoše ničice i povikaše: »Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio?« 23Onda Jahve reče Mojsiju: 24»Reci toj zajednici: ‘Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!’« Knjiga Brojeva - Br 16,22		 Oni popadoše ničice i povikaše: »Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio?«
5 Pobjeda nad Sihonom i Ogom
»Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima: 27‘Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Samo ću proći putem, ne skrećući ni desno ni lijevo. 28Hranu mi prodaji za novac da mogu jesti; i vodu za piće daji mi za novac. Pusti me samo da pješice prođem, 29da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš – kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.’ 30Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 31Tada mi reče Jahve: ‘Eto sam počeo da ti izručujem Sihona i njegovu zemlju. Počni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.’ Ponovljeni zakon - Pnz 2,30		 Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 
6 17Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: »Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?« 19Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 20Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina. Knjiga o Sucima - Suci 15,19 Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju.
7 7I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 8Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. 9A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« 10Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« 11I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. 12Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 13I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 2,9 A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!«
8 14Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Jahve, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. 15Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: »Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!« I krenuše mu ususret, baciše se pred njim na zemlju 16i rekoše mu: »Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.« On im odgovori: »Ne šaljite nikoga.« 17Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: »Pošaljite!« I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 18Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: »Nisam li vam rekao: ‘Nemojte ići!’?« Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 2,15 Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: »Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!« I krenuše mu ususret, baciše se pred njim na zemlju 
9 21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola ususret i upita ga: »Je li sve dobro?« 22On odgovori: »Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.« 23Naaman reče: »Uzmi, molim te, dva telenta!« I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. 25Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita: »Odakle, Gehazi?« On odgovori: »Tvoj sluga nije nikamo odlazio.« 26Ali Elizej reče: »Nije li duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. 27Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek.« I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega. Druga knjiga o Kraljevima - 2 Kr 5,26 Ali Elizej reče: »Nije li duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje.
10 9A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. 10Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za svetište, budi junak i radi!« 11Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i Doma pomirilišta; 12uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, 13za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko doma Jahvina: 14zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; Prva Knjiga Ljetopisa - 1 Ljet 28,12 uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari,
11 Prema budućnosti
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: 23»Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’« Druga Knjiga Ljetopisa - 2 Ljet 36,22		 Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:
12 Povratak sionista
Prve godine perzijskoga kralja Ki- ra, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: 2»Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. 3Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. 4I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za dom Božji u Jeruzalemu.’« 5Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi dom Jahvin u Jeruzalemu. 6I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. Ezra - Ezr 1,5		 Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi dom Jahvin u Jeruzalemu.
13 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge: 2»Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina: ti si sudac svijeta. 3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. 4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti i poruzi među svim narodima među koje si nas razasuo. Tobija - Tob 3,6		 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluči se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorčinu u duši kupiti. Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore pa da odem u prostore vječne: ne odvrći lica svoga od mene.«
14 17Krenu, dakle, odjel sinova Amonovih sa pet tisuća Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore vodâ sinova Izraelovih. 18Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, sučelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreći golemo mnoštvo. 19Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaći. 20Trideset se i četiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnička kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima, 21a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piće davala na mjeru. 22Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladići padali u nesvijest od žeđe: ležali su po gradskim trgovima ili u kućama, nisu više imali snage. Judita - Jdt 7,19 Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaći.
15 16Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu, 17reče narodu: »Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. 18Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen.« 19Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. 20Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio. 21Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, 22svi pobjegoše u filistejsku zemlju. 23Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. 24Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: »Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!« 25Bijaše to dan velike izraelske pobjede. 26Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. 27Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj. Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 4,27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.
16 Šimun preuzima zapovjedništvo
Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši. 2Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga. 3Tješio je narod govoreći: »Dobro znate što smo ja i moja braća i kuća mog oca učinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli. 4Sva su moja braća izginula za Izrael. Ja sam ostao sam. 5U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braće. 6Nego radije ću osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru.« 7Čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu. 8Odgovorili su mu jakim glasom: »Ti si naš vođa namjesto Jude i svoga brata Jonatana! 9Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi ćemo izvršiti.« Prva knjiga o Makabejcima - 1 Mak 13,7		 Čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu. 
17 Božja promisao očituje se u progonstvu
One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast, nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo čeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlučio drukčije postupiti; 15ne čeka da nas kazni istom kad se već ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraćuje svog milosrđa niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko riječi nastavit ćemo kazivanje. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 6,12		 One kojima će ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast, nego na popravak našeg naroda.
18 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: »Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga.« 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.« 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,22 Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila.
19 Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 7,23 Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.«
20 Razisova smrt
Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, čovjeka koji je ljubio svoje sugrađane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38On je već u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da će nestanak tog čovjeka za Židove značiti težak udarac. 41Kad je, dakle, rulja već gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je već bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti mač. 42Radije je htio časno poginuti nego dopasti u bezbožničke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrča na zid te se junački strmoglavi na rulju. 44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45Još dišući, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoč teškim ranama potrča kroz rulju te stade na strmu pećinu. 46Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo. Druga knjiga o Makabejcima - 2 Mak 14,46		 Već posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleći Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.
21 Pouzdanje u Boga
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: 2»Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat’ od riječi! 3Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; 4riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. 5A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! 6Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? Knjiga o Jobu - Job 4,5		 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
22 11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. 12Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. 13Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, 14strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. 15Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. Knjiga o Jobu - Job 4,13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
23 9Kao što se oblak gubi i raspline, tko u šeol siđe, više ne izlazi. 10Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. 11Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. 12Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? Knjiga o Jobu - Job 7,11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
24 Bildad govori uprazno
Job progovori i reče: 2»Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! 3Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. 4Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?« Knjiga o Jobu - Job 26,4		 Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?«
25 Nedužni Job poznaje Božju moć
Job nastavi svoju besjedu i reče: 2»Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: 3sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, 4usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. Knjiga o Jobu - Job 27,3		 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
26 15Poraženi, otpovrgnut’ ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. 16Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! 17Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. 18Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. 19Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren, k’o nova će se raspući mješina. 20Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit’ vama. 21Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat’ ja namjeravam kome. 22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.« Knjiga o Jobu - Job 32,18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
27 10Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, 11te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. 12Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. 13Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? 14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, 15sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. Knjiga o Jobu - Job 34,14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
28 Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
Zborovođi. Psalam. Davidov. 2Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! 3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. 4Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. 5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište. 6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni. Psalmi - Ps 31,6		 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
29 Tko prizna, oprošteni su mu grijesi Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! 2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! 3Prešutjet’ sam htio, al’ kosti mi klonuše od neprestana jecanja. 4Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega. 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: »Priznat ću Jahvi prijestup svoj«, i ti si mi krivnju grijeha oprostio. Psalmi - Ps 32,2 Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!
30 12Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 14Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! 15Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. 16Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj! 17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Psalmi - Ps 51,12 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!
31 Psalmi - Ps 51,14 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!
32 18Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. 19Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. 20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! 21Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu. Psalmi - Ps 51,19 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
33 5Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 6Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; 7razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 8»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? 9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? 10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?« Psalmi - Ps 77,7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
34 5Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, 6da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju 7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, 8kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. Psalmi - Ps 78,8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
35 32Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, 33jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. 34I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. 35S poganima miješahu se, naučiše djela njina. Psalmi - Ps 106,33 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.
36 Molitva progonjenog
Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u špilji. Molitva. 2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. 3Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. 4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. 5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. Psalmi - Ps 142,4		 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
37 Ponizna molitva
Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! 2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! 3Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. 4Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Psalmi - Ps 143,4		 Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.
38 Himna Bogu pomoćniku
Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! 2Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. 3Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! 4Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. Psalmi - Ps 146,4		 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.
39 Mudre izreke - Izr 11,13 Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se.
40 Mudre izreke - Izr 14,29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
41 Mudre izreke - Izr 15,4 Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.
42 Mudre izreke - Izr 15,13 Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.
43 Mudre izreke - Izr 16,2 Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
44 Mudre izreke - Izr 16,5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
45 Mudre izreke - Izr 16,23 Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
46 Mudre izreke - Izr 17,22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
47 Mudre izreke - Izr 17,27 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
48 Mudre izreke - Izr 18,14 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže,
49 Mudre izreke - Izr 18,14 a ubijen duh tko će podići?
50 Mudre izreke - Izr 20,27 Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe.
51 Mudre izreke - Izr 29,23 Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
52 1. Salomonov život
Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 13I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. 14Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 15Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. 16Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« 17Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 18Mnogo mudrosti – mnogo jada; što više znanja, to više boli. Propovjednik - Prop 1,16		 Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.«
53 Propovjednik - Prop 6,9 Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
54 5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plod puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. 6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; 7i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. 8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. Propovjednik - Prop 12,7 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.
55 1Jer oni krivo misle i ovako mudruju: »Kratkovjek je i tužan život naš i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj i još nije poznat tko bi se iz podzemlja izbavio. 2Mi smo djeca pukog slučaja i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca. 3Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao lagan zrak. 4Ime će nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neće sjećati djela naših; i život će nam proći kao pramenje oblaka i nestat će ga kao magle što je gone zrake sunčane i pritiskuje žega njihova. 5Jer život naš kao sjena odmiče, iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je i nitko se ne vraća. Knjiga Mudrosti - Mudr 2,3 Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao lagan zrak.
56 11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao, da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva. 12Jer njih nije liječila ni trava ni melem, nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve. 13Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata podzemlja i opet izvodiš. 14Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. Knjiga Mudrosti - Mudr 16,14 Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.
57 Poniznost
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. 18Što si veći, to se većma ponizi, da nađeš milost u Gospoda. 19Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. 20Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. 21Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. 22Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim. 23Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. 24Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. Knjiga Sirahova - Sir 3,22		 Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim.
58 Putovanje
Tko je mnogo putovao – mnogo zna, i tko je mnogo iskusio – umno zbori. 10Tko nije ništa iskusio – malo znade; a tko je putovao, u svemu se snalazi. 11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i više shvatih nego što mogu iskazati. 12Često bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio, 13jer živjet će duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih može izbaviti. Knjiga Sirahova - Sir 34,13		 jer živjet će duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih može izbaviti.
59 19Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. 20Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. 21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. 22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi. 23Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh. Knjiga Sirahova - Sir 38,23 Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.
60 Čudesa prirode
Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje požuruje svojom naredbom. 14Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeću oblaci kao ptice. 15Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuču. 16<16a>Kad se on pojavi, gore se tresu, 17<17a>i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. <16b>Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, <17b>vijavica sjeverna i vihor olujni. 18Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim. Knjiga Sirahova - Sir 43,18		 Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.
61 Elizej
Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti. 13Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo. 14Za života je čudesa činio, a u smrti svojoj djela divotna. Knjiga Sirahova - Sir 48,12		 Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
62 13Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. 14U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakome mu činu da tetura k’o pijanac kada bljuje. 15U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što čine glava i rep, palma i síta. Izaija - Iz 19,14 U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakome mu činu da tetura k’o pijanac kada bljuje.
63 Psalam
Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. 8Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. 9Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. 10Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino. Izaija - Iz 26,9		 Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.
64 17Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. 18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta. 19Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. Izaija - Iz 26,18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta.
65 22Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: »Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti, 23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.« Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. 24Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku. Izaija - Iz 29,24 Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku.
66 Protiv Egipta
Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć’ s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeć’. 2Al’ i on je mudar i navalit će zlo, i neće poreć’ svojih prijetnja; on će ustat’ na dom zlikovački i na pomoć zločinačku. 3Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti. Izaija - Iz 31,3		 Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti.
67 16Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život, 17bolest će mi se pretvorit’ u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe. 18Jer podzemlje ne slavi te, ne hvali te smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. Izaija - Iz 38,16 Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,
68 Pjesma utjehe
Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! 15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: »U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. 16Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. Izaija - Iz 57,15		 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: »U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
69 Izaija - Iz 57,16 Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
70 Izaija - Iz 61,3 i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih hrastovima pravde, nasadom Jahvinim – na slavu njegovu.
71 Opomena
Ovako govori Jahve: »Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? 2Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje« – riječ je Jahvina. »Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.« Izaija - Iz 66,2		 Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje« – riječ je Jahvina. »Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.«
72 12On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 13Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 14Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! 15Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne. Jeremija - Jr 10,14 - isto kao 51,17 Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
73 11Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. 12Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojačajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. Jeremija - Jr 51,11 Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov.
74 15On snagom svojom stvori zemlju, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 16Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 17Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. Jeremija - Jr 51,17 Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
75 15SAMEK Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu. 16AJIN Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj. Tužaljke - Tuž 1,16  Zato moram plakati, oči mi suze liju,  jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati.  Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj.
76 1Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj, dakle, molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.'« Baruh - Bar 3,1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:
77 Protiv lažnih proroka
I opet mi dođe riječ Jahvina: 2»Sine čovječji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 3Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! 4Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 5Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. 6Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore: ‘Riječ Jahvina!’ – a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. 7Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite ‘Riječ Jahvina!’ – a ja nisam govorio.’ Ezekiel - Ez 13,3		 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide!
78 29Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i živite!« Ezekiel - Ez 18,31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov?
79 6I dođe mi riječ Jahvina: 7»Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve – i pravedna i bezbožna! 9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti!’ 11A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! 12Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.« Ezekiel - Ez 21,12 Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.«
80 Mudraci ne mogu protumačiti sna
Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 2Kralj naredi da se pozovu čarobnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. 3Dođoše, dakle, te stadoše pred kralja. Kralj im reče: »Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.« 4Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): »O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.« Daniel - Dn 2,1		 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.
81 Daniel - Dn 2,3 Dođoše, dakle, te stadoše pred kralja. Kralj im reče: »Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.«
82 37Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. 38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kâda, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi 39i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! Daniel - Dn 3,39 i da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
83 Danielov govor
Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. 18O kralju, Bog je svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. 19Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. 20No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bî oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. 21Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. 22No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: 23ti si se podigao protiv Gospoda nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. 24I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.« Daniel - Dn 5,20		 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bî oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.
84 Zavist satrapâ
Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3Njima na čelo stavi tri pročelnika – Daniel bijaše jedan od njih – kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. 4Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnikâ i satrapâ te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. 5Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrješenja. 6Ti ljudi rekoše tada: »Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga.« Daniel - Dn 6,4		 Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnikâ i satrapâ te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom.
85 Anđeo tumači viđenje
Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 17»One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.« 19Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. Daniel - Dn 7,15		 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 
86 Danielov sud
Suzana povika iza glasa: »Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.« 44Gospod usliši njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. 46On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine!« 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« 48Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.« 50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: »Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!« Daniel - Dn 13,45		 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.
87 12A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i riječi proroka Hagaja u onome radi čega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. 13Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reče narodu: »Ja sam s vama« – riječ je Jahvina. 14Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u domu Jahve nad vojskama, Boga svojega. 15Bijaše to dvadeset i četvrtoga dana šestog mjeseca. Hagaj - Hag 1,14 Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom,
88 Hagaj - Hag 1,14 i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku,
89 Hagaj - Hag 1,14 i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u domu Jahve nad vojskama, Boga svojega.
90 2. EVANĐEOSKA BESJEDA NA GORI
Blaženstva
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati: 3»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Evanđelje po Mateju - Mt 5,3		 »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
91 Molitva u Getsemanskom vrtu
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Evanđelje po Mateju - Mt 26,41		 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 
92 Molitva u Getsemanskom vrtu
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Evanđelje po Marku - Mk 14,38		 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.«
93 Hvalospjev Marijin
Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, 47klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Evanđelje po Luki - Lk 1,47		 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
94 Krstiteljev skroviti život
Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Evanđelje po Luki - Lk 1,80		 Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
95 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: »Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.« 50Čuo to Isus pa mu reče: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!« 51Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« 53No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: »Dijete, ustani!« 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. Evanđelje po Luki - Lk 8,55 I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 
96 Djela apostolska - Dj 7,59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!«
97 Zahvala i molitva
Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo – 12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. Poslanica Rimljanima - Rim 1,9		 Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se
98 Poslanica Rimljanima - Rim 8,16 našim duhom da smo djeca Božja; 
99 9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! 14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 16Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Poslanica Rimljanima - Rim 12,11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!
100 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,11 Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu?
101 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 2,12 A mi, mi ne primismo duha svijeta,
102 Opomena
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. 18Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 21Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 4,21		 Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
103 2. RODOSKVRNUĆE
Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. 2I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. 3A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. 4Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. 6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? 7Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. 8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. 9Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – 10ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 11Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,3		 A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. 
104 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,4 Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 
105 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 5,5 neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.
106 32A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 36Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 37Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu – čuvati svoju djevicu – dobro čini. 38Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. 39Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. 40Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 7,34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.
107 13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. 20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,14 Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 
108 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,15 Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom;
109 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,15 pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.
110 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 14,16 Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš.
111 39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. 40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 42Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 43sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; 44sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. 46Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,44 sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno.
112 Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 15,44 Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.
113 2A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno. 13Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. 14Sve vaše neka bude u ljubavi! 15Zaklinjem vas, braćo – znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih – 16da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se. 17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost: 18umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve. 19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. 20Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. 21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. 22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha! 23Milost Gospodina Isusa s vama! 24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu! Prva poslanica Korinćanima - 1 Kor 16,18 umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.
114 Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,1 Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.
115 8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao – vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila – 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. Druga poslanica Korinćanima - 2 Kor 7,13 To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.
116 VLASTORUČNI ZAKLJUČAK
Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 12Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen. Poslanica Galaćanima - Gal 6,18		 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.
117 Konačni pozdravi i želje
Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom. 22Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpače oni iz careva dvora. 23Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim! Poslanica Filipljanima - Fil 4,23		 Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim!
118 Pavlova briga za vjeru Kološana
Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega – Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. 5Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. Poslanica Kološanima - Kol 2,5		 Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.
119 Obiteljsko ćudoređe
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! 19Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. 20Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! 21Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom. 22Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. 23Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, 24znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. 25Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti! Poslanica Kološanima - Kol 3,21		 Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.
120 ZAVRŠNA ŽELJA I POZDRAV
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. 25Braćo, molite i za nas! 26Pozdravite svu braću cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. 28Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Prva poslanica Solunjanima - 1 Sol 5,23		  A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 
121 Znakovi Dana Gospodnjega
A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 5Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom ustâ i uništiti pojavkom dolaska svoga – 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 12te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. Druga poslanica Solunjanima - 2 Sol 2,2		 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 
122 ZAVRŠNI POZDRAVI I ŽELJE
Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! 20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. 21Nastoj doći prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braća. 22Gospodin s duhom tvojim! Milost s vama! Druga poslanica Timoteju - 2 Tim 4,22		 Gospodin s duhom tvojim! Milost s vama!
123 Preporuke i pozdravi
K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan. 23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, 24Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. 25Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim! Poslanica Filemonu - Flm 1,25		 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim!
124 Snaga Riječi Božje
Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. Poslanica Hebrejima - Heb 4,12		 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.
125 Poziv na postojanost
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Poslanica Hebrejima - Heb 12,3		 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.
126 Vjera i djela
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.« 20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva. Jakovljeva poslanica - Jak 2,26		 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva.
127 Protiv neslogâ
Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? 6A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. 7Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Jakovljeva poslanica - Jak 4,5		 Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama?
128 U braku
Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, 2pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. 3Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. 4Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 5Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. 6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja. 7Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava. Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,4		 Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.
129 Prva Petrova poslanica - 1 Pt 3,19 U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici
130 3. uvjet: kloniti se antikristâ
Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. 2Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. 3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,1		 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu,
131 Prva Ivanova poslanica - 1 Iv 4,1 nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.
132 Uvodno viđenje
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.« Otkrivenje - Otk 1,10		 Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.
133 Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta
Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: »Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!« 2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja dúga slična smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: 7prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. 8Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: »Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog, Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!« Otkrivenje - Otk 4,2		 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede.
134 Dva svjedoka
I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: »Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorište hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. 3I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 4Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. 7A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9Ljudi iz svih pûka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. 10Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.« 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I začuše glas s neba silan: »Uziđite ovamo!« I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. 13U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga. Otkrivenje - Otk 11,8		 I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.
135 Bludnica velika
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina.« 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. 5Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati bludnicâ i gnusoba zemljinih.« 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. 7Nato će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.« Otkrivenje - Otk 17,3		 I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 
136 Novi Jeruzalem
I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!« 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Otkrivenje - Otk 21,10		 I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga,

DUŠA / Pregled po čitanjima
1 Drugi izvještaj o stvaranju - Raj zemaljski
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. Knjiga Postanka, 2, 7		 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
2 Blagoslov i Savez
Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. 2Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 3Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 4Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. 5A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život. 6Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! 7A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" 8Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." 12I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.14Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,15spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.16U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." 17I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji." Knjiga Postanka, 9, 4		 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
3 Knjiga Postanka, 9, 16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."
4 18Ode on k ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" 19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." 20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." 21Potom Izak reče Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." 22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." 23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 24upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." 25Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 26Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 27Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.29Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" Knjiga Postanka, 27, 25 Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.
5 Osramoćena Dina
Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. 2Opazi je Hivijac šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce. 4šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" 5Jakov sazna da je šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu. 6Uto dođe k Jakovu šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, 7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. što je šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. 8Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! 9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi! 10Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!" 11Potom šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite. 12Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu." Knjiga Postanka, 34, 8		 Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!
6 Benjaminovo rođenje i smrt Rahelina
16Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" 18Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. Knjiga Postanka, 35, 18		 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.
7 Faraonovi sni
Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. 2Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. 3Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih. 7šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 11Usnusmo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog značenja. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna. 13Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." Knjiga Postanka, 41, 8		 Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti.
8 16Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. 17Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. 18To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kćeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. 19Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. 20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kći onskog svećenika Poti-Fere. 21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih četrnaest. Knjiga Postanka, 46, 18 To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kćeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša.
9 23Danov je sin Hušim. 24Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i šilem. 25To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. 26Tako je sve Jakovljeve čeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo -ne uključujući žena Jakovljevih sinova -u svemu šezdeset i šest osoba. 27I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. Knjiga Postanka, 46, 27 I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša.
10 Nevolje Hebreja u Egiptu
Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: 2Ruben, šimun, Levi i Juda; 3Jisakar, Zebulun i Benjamin; 4Dan i Naftali; Gad i Ašer. 5U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu. 6I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. 7Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. 8Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. 9I reče on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. 10Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." 11I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 12Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. 13I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. 14Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. Knjiga Izlaska, 1, 5		 U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu.
11 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše.9Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.'10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. Knjiga Izlaska, 15, 9 Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.'
12 Prva postaja: Mara
22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 23Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "što ćemo piti?" 25A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 26Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." 27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Knjiga Izlaska, 15, 26		 Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje."
13 20Nato se sva izraelska zajednica povuče ispred Mojsija. 21A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala dođe noseći svoj prinos u čast Jahvi za gradnju šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posvećena odijela. 22Strčaše se muževi i žene: svi koje je srce vuklo donesoše zapinjača, naušnica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u čast Jahvi. 23Svi kod kojih se našlo ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva prepredenog lana, učinjenih ovnujskih koža ili finih koža donesoše svoje. Knjiga Izlaska, 35, 21 A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala dođe noseći svoj prinos u čast Jahvi za gradnju šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posvećena odijela.
14 Mjedena zmija
4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. 5I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim." 6Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. 7Dođe narod k Mojsiju pa reče: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, 8i Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." 9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. Knjiga Brojeva, 21, 5		 I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim."
15 31Mojsije i svećenik Eleazar učine kako je Jahve naredio Mojsiju. 32Ratnoga je plijena bilo, osim pljačke što su vojnici napljačkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuća grla sitne stoke, 33sedamdeset i dvije tisuće grla krupne stoke, 34šezdeset i jedna tisuća magaradi, 35a ljudskih duša žena koje nisu poznale muškarca -bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. 36Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke; 37ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; 38krupne je stoke bilo trideset i šest tisuća grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; 39magaradi je bilo trideset tisuća i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. 40Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuća, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. 41Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. 42A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili -43dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke, 44a krupne stoke trideset i šest tisuća grla; 45magaradi trideset tisuća i pet stotina, 46a ljudskih duša šesnaest tisuća. 47Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju. Knjiga Brojeva, 31, 35 a ljudskih duša žena koje nisu poznale muškarca -bijaše u svemu trideset i dvije tisuće.
16 Knjiga Brojeva, 31, 40 Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuća, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe.
17 Knjiga Brojeva, 31, 46 a ljudskih duša šesnaest tisuća.
18 27Jahve će vas raspršiti po narodima i ostat će vas samo malen broj među narodima među koje vas Jahve odvede. 28Ondje ćete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke načinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, ni jesti ni mirisati. 29Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 30U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 31Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. Jahve je pravi Bog . Ponovljeni zakon, 4, 29 Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.
19 Svrha Zakona
Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; 2da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 3Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih. Ljubav prema Bogu -srž Zakona 4Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. 7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. 8Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! 9Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! Ponovljeni zakon, 6, 5		 Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!
20 "Obrežite srce svoje"
12Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; 13da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. 14Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. 15Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas. 16Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte! 17Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; 18daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. 19Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ponovljeni zakon, 10, 12		 Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom;
21 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dažd nebeski; 12zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oči Jahve, Boga tvoga, uvijek počivaju, od početka do svršetka godine. 13Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, 14davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje; 15travu ću davati po tvome polju tvome blagu. Tako ćeš jesti i biti sit. 16Pazite da se vaše srce ne zavede, da ne pođete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete štovanje i da im se ne klanjate. 17Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje. 18Utisnite ove moje riječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis među očima! Ponovljeni zakon, 11, 13 Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom,
22 Ponovljeni zakon, 11, 18 Utisnite ove moje riječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis među očima!
23 20Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: 'Ja bih jeo mesa' -jer želiš jesti mesa -možeš ga jesti koliko ti duša želi. 21Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne -kako sam ti već naredio -te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi. 22Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno čisti i nečisti. 23Samo, pazi da ne jedeš krvi! Ta krv je život. Ne smiješ jesti život s mesom. 24Ne blaguj je; istoči je na zemlju kao vodu. 25Ne smiješ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad činiš što je pravo u očima Jahvinim. 26Ali svoje posvećene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. 27Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na žrtveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoči na žrtvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi. Ponovljeni zakon, 12, 20 Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: 'Ja bih jeo mesa' jer želiš jesti mesa -možeš ga jesti koliko ti duša želi.
24 Ponovljeni zakon, 12, 21 Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne -kako sam ti već naredio -te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi.
25 Protiv idolopoklonstva
Sve što vam naređujem držite; tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj. 2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; 3i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', 4nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. 6A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine. Ponovljeni zakon, 13, 4		 nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: ta to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
26 22Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese. 23A onda blaguj desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazočnosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako naučiš zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga. 24Bude li ti put predug te ne mogneš donijeti desetine -jer je mjesto što ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previše daleko od tebe -tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi, 25prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 26Ondje za novac kupi što želiš: goveče, sitno živinče, vino ili opojno piće -što god ti duša zaželi. Ondje u nazočnosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukućani. 27Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni baštine s tobom. 28Na kraju svake treće godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. 29Pa neka dođe levit -jer nema udjela ni baštine s tobom -došljak, sirota i udovica koji budu živjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako će te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme. Ponovljeni zakon, 14, 26 Ondje za novac kupi što želiš: goveče, sitno živinče, vino ili opojno piće -što god ti duša zaželi. Ondje u nazočnosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukućani.
27 Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da dođe u mjesto što ga Jahve odabere, 7može tu službovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braća Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. 8Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu očevinu. Ponovljeni zakon, 18, 6 Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da dođe u mjesto što ga Jahve odabere,
28 Prorok
9Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. 10Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; 11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. 12Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. 13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 14Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta. 15Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Ponovljeni zakon, 18, 11		 nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike.
29 8. PROKLETSTVA I BLAGOSLOVI
16Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom. 17Danas si ugovorio s Jahvom da će ti on biti Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas. 18Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. 19On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao." Ponovljeni zakon, 26, 16		 Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom.
30 45Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 46Ona će služiti za čudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 47Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, 48služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre. 49Jahve će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji će sletjeti kao orao. Bit će to narod kojemu jezika nećeš razumjeti; 50narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. 51On će ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi; neće ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne upropasti. Ponovljeni zakon, 28, 50 narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima.
31 64Jahve će vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje ćeš iskazivati štovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim -koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima. 65Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu. 66Život tvoj visjet će o niti; bojat ćeš se i danju i noću i nećeš biti siguran za život svoj. 67U strahu koji će ti stezati srce i od prizora što će ga oči tvoje gledati, jutrom ćeš govoriti: 'Oh, da je već večer!' a navečer ćeš govoriti: 'Oh, da je već jutro!' 68U Egipat će te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga više ne smiješ vidjeti. Ondje ćete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neće biti kupca." 69To su riječi Saveza što ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza što ga je s njima sklopio na Horebu. Ponovljeni zakon, 28, 65 Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu.
32 Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 2i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš -i ti i tvoji sinovi -glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, 3tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande će te sabrati Jahve, Bog tvoj -odande će te uzeti. 5Jahve, Bog tvoj, dovest će te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; učinit će te sretnijim i brojnijim od očeva tvojih. 6Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8A ti ćeš ponovo slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. Ponovljeni zakon, 30, 2 i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš -i ti i tvoji sinovi -glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio,
33 Ponovljeni zakon, 30, 6 Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš.
34 Ponovljeni zakon, 30, 10 kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
35 U to se vrijeme vrati Jošua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi mačem. Hasor je nekoć bio glavni grad svima tim kraljevstvima. 11Pobili su sve oštricom mača, izvršujući "herem", kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem. 12Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom mača, izvršujući "herem", kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. 13Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brežuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jošua. 14Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliše sinovi Izraelovi među sobom, a sve ljude pobiše oštricom mača, istrijebiše ih i ni žive duše ne ostade. Jošua, 11, 14 Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliše sinovi Izraelovi među sobom, a sve ljude pobiše oštricom mača, istrijebiše ih i ni žive duše ne ostade.
36 Otpuštanje prekojordanskih plemena
Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova 2i reče im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. 3Niste ostavili svoje braće unatoč dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. 4Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braći vašoj, kako im bijaše obećao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. 5Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da čuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom." 6I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. Jošua, 22, 5		 Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da čuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom."
37 12Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše među vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama, 13znajte dobro da će Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni će vam postati zamka i mreža, bit će bič bokovima vašim i trnje očima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš. 14Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obećanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno. 15I kao što vam se ispunilo svako obećanje što vam ga je dao Jahve, Bog vaš, tako će Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriše s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaš. 16Ako prekršite Savez koji je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama; ako budete služili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut će gnjev Jahvin na vas i nestat će vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao." Jošua, 23, 14 Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obećanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno.
38 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?18Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.19Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše.20Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri.21Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo!22Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! Knjiga o Sucima, 5, 21 Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo!
39 Anina molitva
9Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu -a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. 11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove." 12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14I reče joj Eli: "Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" 15Ali Ana odgovori i reče: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." 17Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." 18A ona reče: "Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. Prva knjiga o Samuelu, 1, 10		 I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko.
40 Prva knjiga o Samuelu, 1, 15 Ali Ana odgovori i reče: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom.
41 Elijevi sinovi
12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 13ni za prava svećenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 14i zabadao njom u kotlić ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik sebi. Tako su činili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u šilo. 15Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispečem svećeniku! On neće od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." 16Ako bi mu čovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet ću silom." 17Grijeh je mladića bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. Prva knjiga o Samuelu, 2, 16		 Ako bi mu čovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet ću silom."
42 30Zato sam -riječ je Jahve, Boga Izraelova -rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada -riječ je Jahvina -neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 31Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 32Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 33Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 34Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 35Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'" Prva knjiga o Samuelu, 2, 33 Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača.
43 Kad je David završio razgovor sa šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. 2šaul zadrža Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati kući svoga oca. 3I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe. 4I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas. 5Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao šaul, David bijaše sretne ruke i šaul ga postavi na čelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i šaulovim dvoranima. Prva knjiga o Samuelu, 18, 1 Kad je David završio razgovor sa šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.
44 10David upita Jonatana: "A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?" 11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izađimo u polje!" I izađu obojica u polje. 12Tada Jonatan reče Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 13neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 14Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem, 15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davida." 17Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. Prva knjiga o Samuelu, 20, 17 Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
45 David doznaje za smrt Šaulovu
Poslije šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. 2Trećega dana dođe neki čovjek iz šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. 3David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." 4A David ga upita: "što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i šaul i njegov sin Jonatan." 5Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" 6A mladi glasonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. 7Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' 8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.' 9Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!' 10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." Druga knjiga o Samuelu, 1, 9		 Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!'
46 Zauzeće Jeruzalema
6David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poručiše Davidu: "Nećeš ući ovamo! Slijepci će te i kljasti odbiti!" (To je imalo značiti: David neće ući ovamo.) 7Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad. 8Onoga dana reče David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. (Stoga se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.) 9David se nastani u tvrđavi i prozva je Davidov grad. Tada David podiže zid unaokolo od Mila pa unutra. 10David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijaše s njim. 11Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. 12Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. Druga knjiga o Samuelu, 5, 8		 Onoga dana reče David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. (Stoga se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.)
47 Davidova oporuka i smrt
Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! 3Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 4da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' Prva knjiga o Kraljevima, 2, 4		 da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'
48 46Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. Prva knjiga o Kraljevima, 8, 48 i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,
49 Uskrisenje udovičina sina
17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: "što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" Prva knjiga o Kraljevima, 17, 21		 Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"
50 Prva knjiga o Kraljevima, 17, 22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.
51 2. ILIJA NA HOREBU
Na putu prema Horebu
Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!" 3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi." 6On pogleda, kad gle -kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Prva knjiga o Kraljevima, 19, 4		 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."
52 25Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: "Evo one šunamke. 26Otrči pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo." 27Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: "Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio." 28A ona reče: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?" Druga knjiga o Kraljevima, 4, 27 Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: "Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio."
53 Svečano čitanje Zakona
Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. 2Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu. 3Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. Druga knjiga o Kraljevima, 23, 3		 Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi.
54 24Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu -sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina. 25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 27Jahve je odlučio: "Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu će biti Ime moje.'" Druga knjiga o Kraljevima, 23, 25 Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.
55 17Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: 18"Nije li s vama Jahve, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom. 19Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovčeg saveza Jahvina i Božje sveto posuđe u Dom koji će se sagraditi Jahvinu imenu!" Prva Knjiga Ljetopisa, 22, 19 Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovčeg saveza Jahvina i Božje sveto posuđe u Dom koji će se sagraditi Jahvinu imenu!"
56 8Sada, dakle, pred očima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u baštinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka. 9A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. 10Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za Svetište, budi junak i radi!" Prva Knjiga Ljetopisa, 28, 9 A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek.
57 Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo' 38i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 39usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio. Druga Knjiga Ljetopisa, 6, 38 i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,
58 Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. 10I skupili su se u Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 11Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuća sitne stoke. 12Zavjetovaše se da će tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. 13A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, čovjek ili žena. 14Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. 15Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. Druga Knjiga Ljetopisa, 15, 12 Zavjetovaše se da će tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom.
59 Obnova Saveza
29Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. 30Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Jahvinu. 31Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. 32I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. 33Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca. Druga Knjiga Ljetopisa, 34, 31		 Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi.
60 61A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja -onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom. 62Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva. 63I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim. 64Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša, 65ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevača i pjevačica. 66Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine četrdeset i pet, 67deva je bilo četiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuća sedam stotina i dvadeset. Ezra, 2, 64 Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša,
61 16Anđeo mu reče: "Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. 17Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti. 18Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda." Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu. Tobija, 6, 18 Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda." Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.
62 5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti.6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.7Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!9Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj: Tobija, 13, 6 Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas.
63 Tobija, 13, 9 Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj:
64 Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube.15Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer će biti sakupljeni i blagoslivljat će Gospoda pravednih. Blaženi oni koji te ljube! Veselit će se zbog tvoga mira!16Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća, jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat će se uvijeke. duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga! Tobija, 13, 16 Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća, jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat će se uvijeke. duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga!
65 24"Neka Bog sudi između vas i nas zbog velike nepravde koju ste počinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25Sad nam nema više pomoći niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeđe i posvemašnje iscrpljenosti. 26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljački Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ćemo, doduše, njihovi robovi, ali ćemo sačuvati živote i nećemo rođenim očima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. 28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." 29Usred zbora nasta sveopći plač i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu. Judita, 7, 27 Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ćemo, doduše, njihovi robovi, ali ćemo sačuvati živote i nećemo rođenim očima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu.
66 Judita i starješine
9Dočula je dakle krute riječi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će do pet dana predati grad Asircima. 10Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa. 11Dođoše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu između Boga i vas i rekli da ćete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u određenom roku ne pomogne. 12A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? 13Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. Judita, 8, 9		 Dočula je dakle krute riječi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da će do pet dana predati grad Asircima.
67 9Judita se pokloni Bogu, a njima reče: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izići ću i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila. 10Otvoriše joj, pa Judita iziđe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli. 11Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže. 12Zaustaviše je i upitaše: "Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "Kći sam Hebrejaca i bježim od njih, jer će vam se uskoro predati da vam budu hrana. 13Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat ću mu put kojim će morati poći da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog čovjeka, ni jedne žive duše." Judita, 10, 13 Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat ću mu put kojim će morati poći da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog čovjeka, ni jedne žive duše."
68 15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje. 16Judita uđe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. 17Kaza joj Holoferno: "De pij i veseli se s nama!" 18Judita odgovori: "Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja." 19Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. 20Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu. Judita, 12, 16 Judita uđe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.
69 12Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi pođoše zapovjednicima, tisućnicima i ostalim časnicima svojim. 13Dođoše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara: "De probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili sići i napasti nas da zauvijek budu uništeni." 14Bagoa uđe i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom. 15Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uđe u ložnicu i nađe truplo bačeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena. 16Kriknu iza glasa te plačući, jecajući i snažno zapomažući rastrga na sebi haljine. 17Uđe zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne nađe je. Onda otrča k narodu i povika: 18"Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema." 19Kad zapovjednici vojske asirske čuše te riječi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava. Judita, 14, 19 Kad zapovjednici vojske asirske čuše te riječi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.
70 5Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!6Nisu im mladići silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kći Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!7Ona svuče udovičke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašću mirisnom,8 na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opčini.9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, mač mu kroza šiju prođe.10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.11Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoćni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše! Judita, 16, 9 Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, mač mu kroza šiju prođe.
71 Estera pred kraljem
Trećega dana, pošto presta moliti, svuče molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. 1aTako čarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeću. <1b>Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. <1c>Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veličanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. <1d>Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. <1e>Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoči sa svoga prijestolja i uze je u naručje dok ne dođe k sebi. Hrabrio ju je utješnim riječima i upitao: <1f>"što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, nećeš umrijeti -naša je uredba za obične ljude. Priđi!" Estera, 5, 1		 Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoči sa svoga prijestolja i uze je u naručje dok ne dođe k sebi. Hrabrio ju je utješnim riječima i upitao:
72 Napad u subotu
29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju 30sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. 32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33I poručiše im: "Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!" 34Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji." 35Napadoše ih bez oklijevanja. 36A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. 37"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno." 38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom -oko tisuću duša. Prva knjiga o Makabejcima, 2, 38		 I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom -oko tisuću duša.
73 23"Neka sreća prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A mač i neprijatelj bio od njih daleko! 24Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, 25židovski će se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. 26Protivnicima neće davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni lađama. Tako je zaključio Rim. I on će vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo. 27Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani će se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. 28Napadačima neće se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni lađa. Tako je zaključio Rim i on će se ovih obaveza držati bez prijevare. 29Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom. Prva knjiga o Makabejcima, 8, 27 Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani će se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike.
74 70"Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas? 71Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siđi k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. 72Pitaj i doznat ćeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam nećete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. 73Tako se ni sad nećeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš." 74Kad je Jonatan čuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuća ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat šimun došao mu je u pomoć. 75Utaborili se pred Jopom. Građani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Započeše napadati. 76Građani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. Prva knjiga o Makabejcima, 10, 74 Kad je Jonatan čuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuća ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat šimun došao mu je u pomoć.
75 Grad je uzbuđen
13Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. 14Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. 15Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. 16Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu. 17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. 18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće. 19Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. štoviše, i djevojke, zatvorene u kućama, istrčale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, 20a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. 21Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći. 22Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima, 23s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlučilo. Druga knjiga o Makabejcima, 3, 16		 Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu.
76 11Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom. 12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kuće. 13Ubijali su mlado i staro, zatirali žene i djecu, klali djevojke i nejačad. 14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuća žrtava, od čega je četrdeset tisuća palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje. Druga knjiga o Makabejcima, 5, 11 Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom.
77 27A sada, junački se odričući života, pokazat ću se dostojnim svoje starosti 28i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih riječi odmah pristupi mučilištu. 29Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove riječi činile im se ludošću. 30Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." 31I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti. Druga knjiga o Makabejcima, 6, 30 Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu."
78 15Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mučiti. 16On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. 22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." Druga knjiga o Makabejcima, 7, 20 Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina.
79 30Tek što je svoje dorekla, mladić reče: "što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouči, on će se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožniče, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižući ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braća, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ćeš već na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braći zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjećao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. Druga knjiga o Makabejcima, 7, 37 Ja sa svojom braćom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bičevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.
80 Razisova smrt
37Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, čovjeka koji je ljubio svoje sugrađane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38On je već u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da će nestanak tog čovjeka za Židove značiti težak udarac. 41Kad je, dakle, rulja već gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je već bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti mač. Druga knjiga o Makabejcima, 14, 38		 On je već u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo.
81 Nikanorov poraz
25Dok su se Nikanorove čete primicale uz jeku truba i bojne pjesme, 26Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve. 27Boreći se rukama a moleći se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuća ljudi, obradovani očevidnom Božjom pomoći. 28Kad su se poslije boja veselo vraćali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. 29Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemogućega jezikom svojih otaca. 30Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. 31I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i svećenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrđi: 32pokaza im glavu zločinačkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara. 33Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luđačka ruka. 34Svi su tada, upravivši oči nebu, blagoslivljali Gospoda koji se očitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište sačuvao neoskvrnjeno!" 35Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrđu, da svima bude na vidiku kao očevidan znak pomoći Gospodnje. 36Svi jednodušno zaključiše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoči dana Mordokajeva. Druga knjiga o Makabejcima, 15, 30		 Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem.
82 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše21koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.23što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? Knjiga o Jobu, 3, 20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
83 Pogođeni čovjek jedini zna svoju nevolju
A Job progovorii reče:2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.5Ta, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?7Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! Knjiga o Jobu, 6, 4		 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
84 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.12Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?13Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',14snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.15Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.16Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! Knjiga o Jobu, 7, 11 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
85 Kad mi je duši život omrznuo,nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.2Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.3Ta što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? Knjiga o Jobu, 10, 1 Kad mi je duši život omrznuo,nek' mi tužaljka poteče slobodno,
86 Knjiga o Jobu, 10, 1 zborit ću u gorčini duše svoje.
87 O nepravdi ljudskoj i pravdi Božjoj
Job progovorii reče:2"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!3Ima li kraja tim riječima ispraznim? što te goni da mi tako odgovaraš?4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.6Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?7Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.8Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.9Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me. Knjiga o Jobu, 16, 4		 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša
88 Knjiga o Jobu, 16, 4 na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
89 Vjera u pravednikovo konačno izbavljenje
Job progovorii reče:2"Ta dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?3Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.4Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.5Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?6Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. Knjiga o Jobu, 19, 2		 Ta dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
90 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,24bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.25A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.26Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.27O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. Knjiga o Jobu, 21, 25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
91 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';12slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.13Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? što zaželi dušom, to će ispuniti.14Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.16U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro. Knjiga o Jobu, 23, 13 Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? što zaželi dušom, to će ispuniti.
92 Job nastavi svoju besjedui reče:2"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:3sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,4usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.5Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.6Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.7Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!8Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?9Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?10Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?11Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?" Knjiga o Jobu, 26, 2 Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
93 Knjiga o Jobu, 26, 8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
94 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.16duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.17Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. Knjiga o Jobu, 30, 16 duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
95 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.22U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.23Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.24Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?26Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.28Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.29Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.30Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.31Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima. Knjiga o Jobu, 30, 25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
96 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,16tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim17da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,18da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.19Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,20kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;21kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,22kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.23Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,24pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!25Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'26Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.27Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.28On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'29Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:30da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.31Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.32Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.33Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti." Knjiga o Jobu, 33, 18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
97 Knjiga o Jobu, 33, 20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
98 Knjiga o Jobu, 33, 22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
99 Knjiga o Jobu, 33, 28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
100 Knjiga o Jobu, 33, 30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
101 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini26da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,27da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?28Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?29Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?30Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?31Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,32u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? Knjiga o Jobu, 38, 26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
102 Vapaj u nevolji
Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov. 2Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! 3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. 4Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve -dokle ćeš? 5Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: 6jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? Psalmi, 6, 4		 Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve -dokle ćeš?
103 Psalmi, 6, 5 Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:
104 Molitva progonjena pravednika
Tužaljka. Davidova.
Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. 2O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, 3 4Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, 5ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: 6neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. Psalmi, 7, 3		 da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.
105 Pouzdanje pravednikovo
Zborovođi. Psalam. Davidov.
Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica! 2Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika. 3Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?" 4Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske. 5Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. 6Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine. 7Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo. Psalmi, 11, 1		 Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: Odleti u goru kao ptica!
106 Psalmi, 11, 5 Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.
107 Pouzdan vapaj
Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? 3Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me? 4Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt, 5nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!" Nek' ne kliču protivnici ako posrnem! 6Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg! Psalmi, 13, 3		 Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me?
108 7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noću srce opominje. 8Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti. 9Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. 10Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Psalmi, 16, 9 Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva.
109 Psalmi, 16, 10 Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
110 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,5al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,6 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.7Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.8Savršen je Zakon Jahvin -dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino -neuka uči;9prava je naredba Jahvina -srce sladi; čista je zapovijed Jahvina -oči prosvjetljuje;10neokaljan strah Jahvin -ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini -svi jednako pravedni,11dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. Psalmi, 19, 8 Savršen je Zakon Jahvin -dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino -neuka uči;
111 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.19Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!21dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.22Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!23A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! Psalmi, 22, 21 dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
112 Psalmi, 22, 22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
113 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će nice pasti sve obitelji pogana.29Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,31 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' 32slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" Psalmi, 22, 30 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.I moja će duša za njega živjeti,
114 Jahve -Pastir dobri
Psalam. Davidov.
Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;2na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi3 i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.4Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.5Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Psalmi, 23, 3		 i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
115 Svečani Jahvin ulazak u Svetište
Psalam. Davidov.
Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.2On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.3Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?4Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.5On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.6Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. Psalmi, 24, 4		 Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.
116 Molitva u pogibelji
Davidov.
$ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,$BET 2 u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani!$GIMEL 3Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. Psalmi, 25, 1		 tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,
117 Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.$MEM 12Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti.$NUN 13duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju.$SAMEK 14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.$AJIN 15K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke.$PE 16Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.$SADE 17Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!18Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! Psalmi, 25, 13 duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju.
118 Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze.$šIN 20Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.$TAU 21Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.22Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih. Psalmi, 25, 20 Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.
119 U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,7da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.8O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje.9Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima;10na rukama je njihovim zločin, a desnica im puna mita.11A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.12Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat ću Jahvu. Psalmi, 26, 9 Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima;
120 Zahvala za spas od smrti
Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov.
2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.3Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!6Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.7U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!" Psalmi, 30, 4		 Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.
121 11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!12Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! Psalmi, 30, 13 Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
122 7Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.8Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.9Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.10Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.11Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule. Psalmi, 31, 8 Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.
123 Psalmi, 31, 10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
124 16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.17Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:19da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.20Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša.21Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo! Psalmi, 33, 20 Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša.
125 Pohvala božanske pravde
Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, ga otjera te tako David sretno izmače.</h3> $ALEF 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!$BET 3Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju!$GIMEL 4Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!$DALET 5Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.$HE 6U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.$ZAJIN 7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. Psalmi, 34, 3		 Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju!
126 17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji.$SADE 18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.$KOF 19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava.$REš 20Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.$šIN 21On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.$TAU 22Opakost bezbošca ubija, platit će koji mrze pravednika.23Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe. Psalmi, 34, 19 Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava.
127 Psalmi, 34, 23 Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe.
128 Molitva progonjenog pravednika
Davidov.
Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju!2Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!3Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."4Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!5Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!6Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!7Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.8Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše!9A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.10Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?11Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.12Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.14Kao za prijateljem, za bratom -obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.16Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.17O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!18Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim. Psalmi, 35, 3		 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."
129 Psalmi, 35, 7 Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
130 Psalmi, 35, 9 A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.
131 Psalmi, 35, 12 Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.
132 Psalmi, 35, 13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.
133 Psalmi, 35, 17 O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!
134 Pouzdanje zapuštena bolesnika
Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"6Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?" Psalmi, 41, 5		 Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"
135 Jadikovke prognanog levita
Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
2Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.3Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?4Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"5duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.6što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!7Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.9Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.10Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 11Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"12što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! Psalmi, 42, 2		 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
136 Psalmi, 42, 3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?
137 Psalmi, 42, 5 duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.
138 Psalmi, 42, 6 što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
139 Psalmi, 42, 7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
140 Psalmi, 42, 12 što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
141 Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!4I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!5što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! Psalmi, 43, 5 što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
142 18Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.21Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:22zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca!23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.24Preni se! što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!25Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?26Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.27Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! Psalmi, 44, 26 Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
143 Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.13Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.16A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.17Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:18kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići. Psalmi, 49, 16 A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.
144 Ispovijed raskajana grešnika
Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-šebom. 3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!5Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.7Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.8Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Psalmi, 51, 8		 Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.
145 Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!11Božje obećanje slavim,12 u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?13Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne14 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih. Psalmi, 56, 14 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.
146 "Usred lavova"
Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred šaula pobjegao u pećinu. 2Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.3Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.4Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!5Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!7Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!8Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.9Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.10Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.12Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! Psalmi, 57, 2		 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
147 Psalmi, 57, 7 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!
148 Psalmi, 57, 9 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
149 Zaziv za pomoć
Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je šaul opkolio kuću da ubije Davida. 2Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!4Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:5 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati! Psalmi, 59, 4		 Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
150 Bog -jedina nada
Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.
2Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.3Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.4Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?5Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.6Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.7Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.8U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. Psalmi, 62, 2		 Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.
151 Čežnja za Bogom
Psalam. Davidov.
Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. 2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.3U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu.4Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.5Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.6duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.7Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe.8Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.9duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.10Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,11nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima. Psalmi, 62, 6		 Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.
152 Psalmi, 63, 2 O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
153 Psalmi, 63, 6 duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.
154 Psalmi, 63, 9 duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.
155 Psalmi, 63, 10 Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,
156 On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo!7Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni.8Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu!9Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga. Psalmi, 66, 9 Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga.
157 13S paljenicama ću u Dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom14što ih obećaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.15Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad.16Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj!17Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.18Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.19No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje.20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene! Psalmi, 66, 16 Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj!
158 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!8Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.9Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.10Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.11dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.12Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. Psalmi, 69, 11 dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
159 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!19Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!20Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. Psalmi, 69, 19 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
160 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.21Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:22A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!23Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.24I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću. Psalmi, 71, 23 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.
161 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.19Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!20Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.21Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,22bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom. Psalmi, 73, 21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni
162 Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću
Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.
2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.3U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.4Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Psalmi, 77, 3		 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
163 Hodočasnička pjesma
Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih.
2Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!3duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.4I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje:5a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveć' te bez prestanka! Psalmi, 84, 3		 duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.
164 Molitva u nevolji
Molitva. Davidova.
Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog.2Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.4Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.5Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.6Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati.8Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.9Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje. Psalmi, 86, 2		 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog;
165 Psalmi, 86, 4 Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi,
166 Psalmi, 86, 4 Jahve, dušu uzdižem.
167 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!12Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.15No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. Psalmi, 86, 13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.
168 Vapaj iz nevolje
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.
Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. 2Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.4Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.5Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.6Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. Psalmi, 88, 4		 Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
169 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?13Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.15Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?16Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.17Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,18okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.19Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. Psalmi, 88, 15 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
170 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!49Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana52s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! Psalmi, 89, 49 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
171 Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?17Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.18Čim pomislim: "Noga mi posrće", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.19Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.20Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?21Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:22Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga.23Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš. Psalmi, 94, 19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.
172 Psalmi, 94, 21 Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:
173 Jahve - slavni Kralj
Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,nek' se vesele otoci mnogi!2Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.3Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove.4Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.5Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.6Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.7Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi!8Sion radostan sluša, gradovi Judini kliču zbog tvojih sudova, o Jahve!9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.10Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih. Psalmi, 97, 10		 Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.1
174 Bog je ljubav
Davidov.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:3on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;4on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;5život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.6Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.9Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.10Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.13Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje Psalmi, 103, 1		 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
175 Psalmi, 103, 2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
176 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Psalmi, 103, 22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!
177 Pohvala Bogu Stvoritelju
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.4Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.5Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;7na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Psalmi, 104, 1		 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
178 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.33Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.35Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! Psalmi, 104, 35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
179 Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.13Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.14Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.15I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.16Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.17Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.18Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.19Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. Psalmi, 106, 15 I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.
180 Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Hvalite Jahvu jer je dobar,jer je dovijeka ljubav njegova!2Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.4Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.5Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.6Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.7Pravim ih putem povede da stignu ka gradu naseljenu.8Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!9Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.10U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,11jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.12Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.13Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Psalmi, 107, 5		 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
181 Psalmi, 107, 9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
182 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:18svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.19Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.20Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!22Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!23Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:24oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.25On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.26Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. Psalmi, 107, 18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
183 Psalmi, 107, 26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
184 Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć
Pjesma. Psalam. Davidov.
2Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.3Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.4Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!8Bog reče u svom Svetištu: "šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti. Psalmi, 108, 3		 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
185 7Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.23K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.26Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!30Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu31jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca. Psalmi, 109, 20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
186 Psalmi, 109, 31 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
187 Pjesma zahvalnica
Ljubim Jahvu jer čujevapaj molitve moje:2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.3Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.4Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"5Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.6Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.7Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.8On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.9Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.10Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma." Psalmi, 116, 7		 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.
188 Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'.16Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'.$GIMEL 17Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.18Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!19Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!20duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama.21Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.22Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise.23Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.24Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.$DALET 25Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život.26Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči.27Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'.28Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni!29Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! Psalmi, 119, 20 duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama.
189 Psalmi, 119, 25 Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život.
190 Psalmi, 119, 28 Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni!
191 Psalmi, 119, 81 duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam.
192 Psalmi, 119, 129 Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja.
193 Psalmi, 119, 167 Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma.
194 Psalmi, 119, 175 Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!
195 Neprijatelj mira
Hodočasnička pjesma
Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.2Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!3Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?4Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.5Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!6Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.7Kada o miru govorim, oni sile na rat. Psalmi, 120, 2		 Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!
196 Psalmi, 120, 6 Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.
197 Jahve - čuvar Izraelov
Hodočasnička pjesma.
K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?2Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.3Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.4Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov.5Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!6Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.7Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju!8Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka. Psalmi, 121, 7		 Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju!
198 Molitva nevoljnikova
Hodočasnička pjesma.
Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš.2Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.4Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih. Psalmi, 123, 4		 Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
199 Jahve, spasitelj Izraelov
Hodočasnička pjesma. Davidova.
Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael -2da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama,3 žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,4 voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,5 vode pobješnjele sve nas potopile.6Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!7duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo!8Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju. Psalmi, 124, 7		 duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo!
200 Pouzdanje u Boga
Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:2 Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?4Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.5U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.6duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna7 nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje;8on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. Psalmi, 130, 5		 U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
201 Psalmi, 130, 6 duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna
202 Djetinji pokoj u Bogu
Hodočasnička pjesma. Davidova.
O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene.2Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni.3U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka. Psalmi, 131, 2		 Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju;
203 Psalmi, 131, 2 kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni.
204 Pjesma zahvalnica
Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.3Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.4Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,5nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" Psalmi, 138, 3		 Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
205 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. dušu moju do dna si poznavao,15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Psalmi, 139, 14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. dušu moju do dna si poznavao,
206 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.7Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.8U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!9Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem! Psalmi, 141, 8 U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
207 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.6K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.7Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.8Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. Psalmi, 142, 8 Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
208 Ponizna molitva
Psalam. Davidov.
Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!3Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.4Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.5Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam.6Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.7Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!8Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem.9Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem.10Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!11Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!12Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj! Psalmi, 143, 3		 Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.
209 Psalmi, 143, 6 Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.
210 Psalmi, 143, 8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem.
211 Psalmi, 143, 11 Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!
212 Himna Bogu pomoćniku
Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!2 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.3Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!4Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.5Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,6koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,7 potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,8 Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. Psalmi, 146, 1		 Hvali, dušo moja, Jahvu!
213 Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,10jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.11Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati:12da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,13od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima;14koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće;15kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;16da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;17koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga18jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. Mudre izreke, 2, 10 jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.
214 Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;20njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.21Sine moj, ne gubi to iz očiju, sačuvaj razbor i oprez.22I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome.23Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. Mudre izreke, 3, 22 I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome.
215 Mudre izreke, 6, 32 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
216 Mudre izreke, 8, 36 A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
217 Mudre izreke, 10, 3 Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih.
218 Mudre izreke, 11, 25 Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.
219 Mudre izreke, 11, 30 Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše.
220 Mudre izreke, 13, 19 Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla.
221 Mudre izreke, 14, 25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
222 Mudre izreke, 15, 32 Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost.
223 Mudre izreke, 16, 24 Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
224 Mudre izreke, 19, 15 Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.
225 Mudre izreke, 21, 10 duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega.
226 Ne druži se sa srditim i ne idi s čovjekom jedljivim25da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj. Mudre izreke, 22, 25 da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj.
227 Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti:14biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš. Mudre izreke, 23, 14 biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš.
228 Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti. Mudre izreke, 24, 12 Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?
229 Mudre izreke, 24, 14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.
230 Mudre izreke, 25, 13 Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.
231 Mudre izreke, 27, 9 Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.
232 Mudre izreke, 29, 17 Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.
233 Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši:7on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje. Mudre izreke, 31, 6 Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši:
234 Propovjednik, 6, 2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
235 Pjesma nad pjesmama, 1, 7 Reci mi, ti koga ljubi duša moja,gdje paseš,gdje se u podne odmaraš,da ne lutam, tražeći te,oko stada tvojih drugova.
236 Pjesma nad pjesmama, 3, 1 Po ležaju svome, u noćima,tražila samonoga koga ljubi duša moja,tražila sam ga, ali ga nisam našla.
237 Pjesma nad pjesmama, 3, 2 Ustat ću dakle i optrčati grad,po ulicama i trgovima tražit ćuonoga koga ljubi duša moja:tražila sam ga, ali ga nisam našla.
238 Pjesma nad pjesmama, 3, 3 Sretoše me čuvari koji grad obilaze:"Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?"
239 Pjesma nad pjesmama, 3, 4 Tek što pođoh od njih,nađoh onoga koga ljubi duša moja.Uhvatila sam ga i neću ga pustiti,dok ga ne uvedem u kuću majke svoje,u ložnicu roditeljke svoje.
240 Knjiga Mudrosti, 1, 4 Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.
241 Knjiga Mudrosti, 1, 11 Čuvajte se isprazna gunđanja i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.
242 Život u očima bezbožnika Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.13On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.14On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. Knjiga Mudrosti, 2, 14 On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu.
243 Zabluda bezbožnička
21Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje.22Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama.23Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. Knjiga Mudrosti, 2, 22		 Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama.
244 Knjiga Mudrosti, 3, 1 A duše su pravednika u ruciBožjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.
245 Knjiga Mudrosti, 3, 13 Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj ložnica ne poznaje grijeha; plodnost će se njezina pokazati na istrazi duša.
246 Knjiga Mudrosti, 4, 11 Uzdignut je da zloća ne bi izopačila njegov razbor ili da mu himba ne zavede duše.
247 Knjiga Mudrosti, 4, 12 Jer blještavilo opačine zasjenjuje dobro i vihor požude izopačuje dobru dušu.
248 Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio;14i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloće oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća; njima i ne pada na um15da milost i milosrđe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima. Knjiga Mudrosti, 4, 14 i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloće oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća; njima i ne pada na um
249 A pravednik će se vedro sučelitis onima koji ga tlačiše i koji prezirahu patnje njegove.2Kad ga ugledaju, uzdrhtat će od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.3Govorit će među sobom, puni kajanja, i uzdišući u tjeskobi svoje duše:4"To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću i svršetak njegov nečasnim. Knjiga Mudrosti, 5, 3 Govorit će među sobom, puni kajanja, i uzdišući u tjeskobi svoje duše:
250 Pohvala mudrosti
22Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, 23nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje.24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom.Jer je ona dah sile Božje i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nećisto ne može oskvrnuti.26Ona je odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove.27Jedna je, a može sve, i, ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i čini od njih Božje prijatelje i proroke. Knjiga Mudrosti, 7, 23		 nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje.
251 Knjiga Mudrosti, 7, 27 Jedna je, a može sve, i, ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i čini od njih Božje prijatelje i proroke.
252 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu,20ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.21A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je već bila znati čiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: Knjiga Mudrosti, 8, 19 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu,
253 Molitva za mudrost
Bože otaca naših i Gospodemilosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir2i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom da vlada nad stvorovima tvojim3i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravičnom:4daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me između djece svoje.5Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. Knjiga Mudrosti, 9, 3		 i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravičnom:
254 Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod?14Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli.15Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. Knjiga Mudrosti, 9, 15 Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.
255 Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova.7O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj.8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova. Knjiga Mudrosti, 10, 7 O opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj
256 Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda mučiteljskog.16Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro čudesima i znacima.17Ona je dala plaću svetima za njihove trude i vodila ih putem čudesnim, danju im bila zaklon od žege i noću zvjezdani sjaj. Knjiga Mudrosti, 10, 16 Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro čudesima i znacima.
257 Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,8 a prokleta krivobožačka rukotvorina i onaj koji je načini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.9Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova,10 izrađevina i izrađivač bit će jednako kažnjeni.11Zato će osuda pasti na kumire neznabožačke, jer su postali gnusoba među stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumničkim nogama. Knjiga Mudrosti, 14, 11 Zato će osuda pasti na kumire neznabožačke, jer su postali gnusoba među stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumničkim nogama.
258 Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,26uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskrvnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost.27Jer je krivoboštvo početak, uzrok i kraj svakog zla. Knjiga Mudrosti, 14, 26 uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskrvnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost.
259 7Muči se lončar i gnječi zemlju mekanu: pravi posuđe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva će kojoj namjena biti - određuje lončar.8I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji će se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži. Knjiga Mudrosti, 15, 8 I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji će se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži.
260 Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji,11jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.12Nego misli da je žiće naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, čak iz zla."13Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire. Knjiga Mudrosti, 15, 11 jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.
261 Ludost Egipćana: sveopće krivoboštvo 14Ali su od svih najluđi i jadniji od duše čeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoć tlačiše.15Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni očima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.16Jer ih čovjek načini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan čovjek ne može načiniti boga sebi slična;17i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožničkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu. Knjiga Mudrosti, 15, 14 Ali su od svih najluđi i jadniji od duše čeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoć tlačiše.
262 Egipat i Izrael: pošast skakavaca, mjedena zmija
5I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.6Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.7Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, već zbog tebe, Spasitelju sviju!8Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.9Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.10A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva.12Jer njih nije liječila ni trava ni melem nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.13Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.14Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. Knjiga Mudrosti, 16, 14		 Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.
263 Knjiga Mudrosti, 17, 1 Veliki su i nedokučivisudovi tvoji, zato lutaju duše nepoučljive.
264 Knjiga Mudrosti, 17, 8 Jer oni koji prije obećavahu kako će istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga.
265 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje:12što se manje čovjek u sebi na njih oslanja, to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.13I tako oni, one noći zaista nemoćne izišle iz dubina Podzemlja nemoćnog, usnuli istim snom,14bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neočekivan strah. Knjiga Mudrosti, 17, 14 bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neočekivan strah.
266 Knjiga Sirahova, 2, 1 Sine moj, ako želiš služiti Gospodu,pripravi dušu svoju na kušnju.
267 Knjiga Sirahova, 4, 2 Ne žalosti dušu gladnu i ne draži čovjeka u oskudici njegovoj.
268 Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te kune.6Jer prokune li te tko u tjeskobi duše svoje, Tvorac će njegov uslišiti mu vapaj. Knjiga Sirahova, 4, 6 Jer prokune li te tko u tjeskobi duše svoje, Tvorac će njegov uslišiti mu vapaj.
269 Jer zao glas donosi zazor i sramotu,kako to biva grešniku licemjernom.2Ne predaj se u ruke svojoj strasti, da ti ona dušu ne rastrga kao razbješnjeli bik;3da ti ne obrsti lišće i da ti ne propadnu plodovi i ne ostaneš poput sasušena drveta.4Jer strastvena duša propast je onome čija je i čini od njega ruglo pred njegovim neprijateljima. Knjiga Sirahova, 6, 2 Ne predaj se u ruke svojoj strasti, da ti ona dušu ne rastrga kao razbješnjeli bik
270 Knjiga Sirahova, 6, 4 Jer strastvena duša propast je onome čija je i čini od njega ruglo pred njegovim neprijateljima.
271 Nauk mudrosti
18Sine, uči od mladosti svoje, prigrli pouku, pa ćeš do svojih sjedina nalaziti mudrost.19Prilazi joj kao orač i sijač i očekuj obilnu ljetinu, jer malo ćeš se oko nje truditi i brzo ćeš jesti od ploda njezina.20Veoma je opora nepokornima, i nerazborit ne ustraje u njoj.21Ona ga tišti kao težak kamen i on ne oklijeva da je odbaci.22Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna.23Poslušaj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog.24Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram.25Podmetni svoja leđa pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine uzde.26Svom dušom svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi putove njezine.27Ispituj i istražuj je, i ona će ti se objaviti; i kad je jednom uhvatiš, ne puštaj je. Knjiga Sirahova, 6, 26		 Svom dušom svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi putove njezine.
272 Knjiga Sirahova, 7, 17 Ponizi duboko dušu svoju, jer su vatra i crvi kazna bezbožniku.
273 Knjiga Sirahova, 7, 29 Svom dušom svojom boj se Gospoda i štuj njegove svećenike.
274 Knjiga Sirahova, 9, 6 Ne daj bludnici svoje duše, da ne izgubiš imetak svoj.
275 Knjiga Sirahova, 14, 9 Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu.
276 Knjiga Sirahova, 18, 31 Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, načinit ćeš od sebe ruglo neprijateljima.
277 Knjiga Sirahova, 25, 2 A tri vrste ljudi mrzi duša moja i veoma mi je oduran život njihov: ohol siromah i lažljiv bogataš i razbludan starac koji nema razbora.
278 Knjiga Sirahova, 26, 14 Dar je Gospodnji žena šutljiva, i nema cijene duši dobro odgojenoj.
279 Knjiga Sirahova, 26, 15 A milina je na milinu žena stidljiva, i nema cijene dostojne duše uzdržljive.
280 Knjiga Sirahova, 29, 15 Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je dušu svoju dao za tebe.
281 Knjiga Sirahova, 31, 28 Radost srcu i veselje duši, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj količini.
282 Knjiga Sirahova, 31, 29 Gorčina duše spopada čovjeka koji je vina previše popio, u strasti i u gnjevu.
283 Knjiga Sirahova, 34, 15 Blago duši onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu je potpora?
284 Ne svjetuj se sa ženom o njezinoj suparnici, niti s kukavicom o ratu, niti s trgovcem o trgovini, niti s kupcem o prodaji, niti sa zavidnikom o zahvalnosti, niti sa samoživcem o milosrđu, niti s lijenčinom o bilo kakvu poslu, niti s prolaznim najamnikom o svršetku posla, niti s lijenim slugom o veliku radu: ne oslanjaj se na njih ni za kakav savjet.12Nego se uvijek obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji će nad tobom plakati kada posrneš. Knjiga Sirahova, 37, 12 Nego se uvijek obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji će nad tobom plakati kada posrneš.
285 Knjiga Sirahova, 39, 1 Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima.
286 Brojčane izreke
25Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod:26na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u šekemu. Knjiga Sirahova, 50, 25		 Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod:
287 Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,4od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio,5iz duboke utrobe Podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi,6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Knjiga Sirahova, 51, 6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja.
288 Knjiga Sirahova, 51, 19 duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam.
289 Knjiga Sirahova, 51, 20 Usmjerih svoju dušu prema njoj i nađoh je u čistoći. Od početka joj posvetih svoje srce, i neću nikad biti napušten.
290 Za plaću mi je Gospod jezik podario: njime ću ga slaviti.23Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite.24Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeđaju?25Otvorih svoja usta i rekoh: "Kupujte je bez novaca,26podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i čovjek odan nalazi je.27Pogledajte očima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao.28Kupujte pouku velikom svotom novca, njome ćete steći mnogo zlata.29Nek' se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.30Učinite djelo svoje prije određena vremena: u svoje vrijeme dat će vam on vašu plaću." Knjiga Sirahova, 51, 24 Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeđaju?
291 Knjiga Sirahova, 51, 26 podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i čovjek odan nalazi je.
292 Knjiga Sirahova, 51, 29 Nek' se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.
293 Izaija, 15, 4 Jauču Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se čuje. Zato dršću bokovi Moabu, strepi duša njegova;
294 7Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom.8Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi.9dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.10Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino.11Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim.12Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.13Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.14Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!15Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!16Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.17Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta.19Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. Izaija, 26, 8 Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi.
295 Izaija, 26, 9 dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.
296 Poput laste ja pijučem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreću oči, zauzmi se, jamči za me.15Kako ću mu govoriti i što ću mu reći? Ta on je koji djeluje. Slavit ću te sva ljeta svoja, premda s gorčinom u duši.16Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,17 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe.18Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju.19Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost Izaija, 38, 15 Kako ću mu govoriti i što ću mu reći? Ta on je koji djeluje. Slavit ću te sva ljeta svoja, premda s gorčinom u duši.
297 Izaija, 38, 17 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe.
298 "Tko da povjeruje u ono štonam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.3Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.5Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.7Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.8Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.9Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila.10Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.12Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. Izaija, 53, 11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
299 Ljubav Jahvina
4Ne boj se, nećeš se postidjeti; na srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.6Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj.7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u sućuti velikoj opet ću te prigrliti.8U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj. Izaija, 54, 6		 Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj.
300 Izaija, 55, 3 Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti.
301 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. 16Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. Izaija, 57, 16 Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
302 Prorokov poziv
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu 3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. 4Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. 5Tuđinci će doći da vam stada pasu, stranci će vam biti ratari i vinogradari. 6A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti. 7Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita. 8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. 9Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. 10Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. 11Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. Izaija, 61, 10		 Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.
303 8Ovako govori Jahve:"Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako ću učiniti i ja radi slugu svojih, neću sve uništiti.9Izvest ću iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit će ih odabranici moji, i moje će se sluge ondje naseliti.10šaron će postati pašnjak ovcama, a nizina akorska počivalište govedima - narodu mojem koji mene traži.11A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,12za mač sam vas odredio - past ćete ničice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabirali ste što mi nije po volji."13Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.14Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!15Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on će zvati drugim imenom.16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene.17Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti.18Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. Izaija, 65, 14 Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!
304 Protiv krivog žrtvovanja
3Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali časte i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove,4tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji." Izaija, 66, 3		 Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali časte i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove,
305 Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena.21Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga?22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, Jeremija, 4, 19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.
306 Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše.30A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.31Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! duša mi zamire pod udarcima ubojica!' Jeremija, 4, 29 Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše.
307 Jeremija, 4, 31 Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! duša mi zamire pod udarcima ubojica!'
308 11Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi.12Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,13jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.14I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.15Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.16Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!'17I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Nećemo paziti!'18Zato čujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!19 Čuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, Zakon moj odbaciše.20što će mi tamjan koji dolazi iz šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše. Jeremija, 6, 16 Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!'
309 Prijetnja izgnanstvom
15Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!16Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!17Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. Jeremija, 13, 17		 Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.
310 Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju.19Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa!20O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! Jeremija, 14, 19 Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa!
311 Bit će u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ću zatornika, usred podneva, i pustit ću na njih iznenada užas i strahotu.9Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zađe još za dana: postiđena, osramoćena je. A što od njih ostane, pod mač ću vrći pred njihovim dušmanima" - riječ je Jahvina. Jeremija, 15, 9 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zađe još za dana: postiđena, osramoćena je. A što od njih ostane, pod mač ću vrći pred njihovim dušmanima" - riječ je Jahvina.
312 O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.13Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.14Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!15Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškić!" i time mi oca obradova. Jeremija, 20, 13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
313 16Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." 17Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 18"Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.' 19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?" Jeremija, 26, 19 Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?"
314 Čujte, o narodi, riječ Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k'o pastir stado svoje!"11Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega.12I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti.13Djevojke će se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit' nakon žalosti. Jeremija, 31, 12 I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti.
315 I Judeja će biti obnovljena 23Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim će se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'" 24"I u njoj će se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, 25jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. 26Kao ono: 'Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'" Jeremija, 31, 25 jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu,
316 Jeremija, 31, 25 obilno nahraniti dušu klonulu.
317 Novi savez
31"Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. 32Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. 33Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 34I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." Jeremija, 31, 33		 Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.
318 11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. 12Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga. 13Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom. 14A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica." Jeremija, 44, 14 A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica."
319 Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.11Iščilješe mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada.12Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih.13S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? Tužaljke, 2, 12 Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih.
320 duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, Duši koja ga traži.26Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!27Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.28Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;29neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!30Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. Tužaljke, 3, 17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
321 Tužaljke, 3, 20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
322 Tužaljke, 3, 24 "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
323 Tužaljke, 3, 25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
324 Tužaljke, 3, 58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
325 Molitva za smilovanje
11A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i čudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: 12mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! 13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak među narodima kamo si nas raspršio. 14Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, 15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. 16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, 17otvori oči i pogledaj: ta mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; 18samo duša ojađena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih očiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! Baruh, 2, 18		 samo duša ojađena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih očiju,
326 Baruh, 2, 18 duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!
327 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših. Baruh, 3, 1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:
328 13I reče: "Tako će sinovi Izraelovi jesti svoj nečisti kruh među narodima među koje ću ih izagnati." 14Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ničega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uđe meso nečisto." 15A on će: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispečeš kruh!" 16Još mi reče: "Sine čovječji, uništit ću u Jeruzalemu posljednju pričuvu kruha, i jest će kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit će vodu na mjeru i sa zebnjom. 17Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu! Ezekiel, 4, 14 Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ničega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uđe meso nečisto."
329 5Vani - mač, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti. 16Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati. 18U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti! 19Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. Ezekiel, 7, 19 Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh.
330 Protiv lažnih proročica
17"Sine čovječji, okreni lice protiv kćeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: 18Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svačije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veličine da ulove duše! Mislite li uloviti sve duše mojega naroda a svoje duše sačuvati žive? 19Obeščašćujete me pred mojim narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajući one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.' 20Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate kao ptice! 21Poderat ću vaše prijevjese i oslobodit ću svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve! 22Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. 23Zato nećete više vidjeti isprazno niti ćete laž proricati: ja ću osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve!'" Ezekiel, 13, 18		 Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svačije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veličine da ulove duše!
331 Ezekiel, 13, 18 Mislite li uloviti sve duše mojega naroda
332 Ezekiel, 13, 18 a svoje duše sačuvati žive?
333 Ezekiel, 13, 19 Obeščašćujete me pred mojim narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajući one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.'
334 Ezekiel, 13, 20 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice!
335 Ezekiel, 13, 20 Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate kao ptice!
336 22Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe: 23Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 24I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi. 25Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 27Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!' 28Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. 29Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja. 30Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. Ezekiel, 23, 22 Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe:
337 Ezekiel, 23, 28 Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše.
338 Iskušenje prorokovo
15I dođe mi riječ Jahvina: 16"Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače." 18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 19Narod me na to zapita: "Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?" 20Ja im odgovorih: "Dođe mi riječ Jahvina: 21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 22Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 23Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!' 25A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - 26u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 27U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!" Ezekiel, 24, 21		 Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti!
339 Ezekiel, 24, 25 A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove -
340 Protiv Amonaca
I dođe mi riječ Jahvina: 2"Sine čovječji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih! 3Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo, 4predat ću vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! 5Od Rabe ću pašnjake za deve načiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove ću za ovce podići. I znat ćete da sam ja Jahve!' 6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom, 7ja ću, evo, ruku na te podići i kao plijen te predati narodima! Istrijebit ću te iz naroda, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet ću te! I znat ćeš da sam ja Jahve! Ezekiel, 25, 6		 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom,
341 Za tobom će glasno naricati i kukati gorko. Pepelom će posut glave, i valjat se u prašini;31zbog tebe će glave obrijati, kostrijet će pripasati, ojađene duše za tobom naricati, i kukati gorko.32U žalosti će ti tužbalicu zapjevati, nad tobom će protužiti: 'Koji grad k'o Tir ponosan bješe posred mora?' Ezekiel, 27, 31 zbog tebe će glave obrijati, kostrijet će pripasati, ojađene duše za tobom naricati, i kukati gorko.
342 Proroštvo o gorama izraelskim
Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: 2Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!' 3I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj. 4Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - 5ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.' Ezekiel, 36, 5		 ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.
343 Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi(39)Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!(40)Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju. Daniel, 3, 39 ni da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
344 Daniel, 3, 86 Dusi i
345 Daniel, 3, 86 duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
346 što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili.8Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim.9I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela. Hošea, 4, 8 Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim.
347 Drugo proroštvo: Pravednik će živjeti od vjere Stat ću na stražu svoju,postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe.2Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita."3Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!4Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. Habakuk, 2, 4 Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.
348 Propovijedati treba otvoreno i smjelo
26"Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. 27što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima." 28"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." 29"Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. 30A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. 31Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca." 32"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 33A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." Evanđelje po Mateju, 10, 28		 Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.
349 Evanđelje po Mateju, 10, 28 Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu."
350 Spasiteljski poziv
28"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." Evanđelje po Mateju, 11, 29		 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.
351 Najveća zapovijed
34A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" 37A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveća i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." Evanđelje po Mateju, 22, 37		 A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
352 Molitva u Getsemanskom vrtu
36Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: "duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." Evanđelje po Mateju, 26, 38		 Tada im reče: "duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"
353 Znak s neba
11Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. 12On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." 13Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. Evanđelje po Marku, 8, 12		 On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak."
354 Najveća zapovijed
28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" 31"Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." 32Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." 34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga. Evanđelje po Marku, 12, 30		 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"
355 Molitva u Getsemanskom vrtu
32I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reče: "duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" 37I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39Opet ode i pomoli se istim riječima. 40Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Evanđelje po Marku, 14, 34		 pa im reče: "duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"
356 Hvalospjev Marijin
46Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, 47klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. 51Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Evanđelje po Luki, 1, 46		 Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,
357 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" Evanđelje po Luki, 2, 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
358 Zapovijed ljubavi
25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." Evanđelje po Luki, 10, 27		 Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!"
359 Zgrtanje varava bogatstva
13Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." 14Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmišljaše: 'što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' 18I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' 20Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' 21Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." Evanđelje po Luki, 12, 19		 Tada ću reći duši svojoj:
360 Evanđelje po Luki, 12, 19 dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!'
361 Evanđelje po Luki, 12, 20 Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'
362 Pashalna večera
14Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." 17I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. 18Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." Evanđelje po Luki, 22, 15		 I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
363 Isus se proglašava Sinom Božjim
22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo." Evanđelje po Ivanu, 10, 24		 Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"
364 Isus tumači smisao svoje smrti
27"duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." 30Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." 33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Evanđelje po Ivanu, 12, 27		 "duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!
365 Izbor Matije
15U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: 16"Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Djela apostolska, 1, 15		 U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče:
366 22"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 27Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. Djela apostolska, 2, 27 Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
367 Prva obraćenja
37Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "što nam je činiti, braćo?" 38Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 40I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 41I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Djela apostolska, 2, 41		 I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
368 Prva kršćanska zajednica
42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Djela apostolska, 2, 43		 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja.
369 22"Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." 24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane." 25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih." Djela apostolska, 3, 23 I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda."
370 Prvotna kršćanska zajednica
32U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. Djela apostolska, 4, 32		 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.
371 9Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. 12Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. 13Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. 15Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. 16Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." Djela apostolska, 7, 14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša.
372 Povratak u Antiohiju sirijsku
21Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s učenicima. Djela apostolska, 14, 22		 Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.
373 Apostolsko pismo
22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!" Djela apostolska, 15, 24		 Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,
374 Pavao u Ateni
16Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. 17Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. 19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? 20Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." 21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. Djela apostolska, 17, 16		 Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren.
375 Apolon u Efezu
24Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. 25On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. 26Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 27A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. Djela apostolska, 18, 25		 On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje.
376 Eutih oživljen
7U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći. 8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. 9Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. 10Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! duša je još u njemu!" 11Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 12Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni. Djela apostolska, 20, 10		 Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! duša je još u njemu!"
377 Djela apostolska, 24, 10 Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori:"Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim.
378 21Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu. 22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. 23Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim 24te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' 25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. 26Ali treba da se nasučemo na neki otok." Djela apostolska, 27, 22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa.
379 33Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši. 34Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti." 35Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. 38Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. 39Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. 40Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. 41Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova. 42Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj, 44a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. Djela apostolska, 27, 37 A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.
380 Poslanica Rimljanima, 2, 9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
381 Poslušnost vlastima
Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. 2Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. 3Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! 4Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. 5Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. 6Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. 7Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast. Poslanica Rimljanima, 13, 1		 Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.
382 Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam -duh životvorni. 46Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. Prva poslanica Korinćanima, 15, 45 Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam -duh životvorni.
383 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade zalog -Duha. 23A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. 24Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani. Druga poslanica Korinćanima, 1, 23 A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.
384 Apostlosko služenje
12Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo. Druga poslanica Korinćanima, 2, 13		 ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 1
385 11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa. 12Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. 13Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu". 14Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? 16Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih". 17Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? Druga poslanica Korinćanima, 12, 15 A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?
386 Timotejevo i Epafroditovo poslanje
19Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. 25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 26Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. Poslanica Filipljanima, 2, 20		 Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo
387 Pavlovo djelovanje u Solunu
Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. 3Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, 4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. 5Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. 6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - 7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. 8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. 9Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. 10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, 12poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. Prva poslanica Solunjanima, 2, 8		 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
388
ZAVRŠNA ŽELJA I POZDRAV
23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. 25Braćo, molite i za nas! 26Pozdravite svu braću cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. 28Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Prva poslanica Solunjanima, 5, 23		 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista
389 Snaga Riječi Božje
12Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. Poslanica Hebrejima, 4, 12		 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.
390 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. Poslanica Hebrejima, 6, 19 Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 2
391 Neuspješnost staroga Saveza
7Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. 9Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. 10Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 11I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: "Spoznaj Gospodina", ta svi će me poznavati, malo i veliko, 12jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati Poslanica Hebrejima, 8, 10		 Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.
392 Poslanica Hebrejima, 10, 16 "Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.
393 Velikodušnost u prošlosti
32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. 37Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti 38A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. Poslanica Hebrejima, 10, 38		 A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.
394 Poslanica Hebrejima, 10, 39 A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.
395 22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, 23Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, Dusima savršenih pravednika 24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. 25Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27Ono "još jednom" pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 29Jer Bog je naš oganj što proždire. Poslanica Hebrejima, 12, 23 Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, Dusima savršenih pravednika
396 3. JELA ILI MILOST
7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 8Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji šatora. 11Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku 14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. 15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! 17Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. 18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. Poslanica Hebrejima, 13, 17		 Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.
397 Korist kušnje
2Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje 3znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. 4Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. 5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. 6Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - 8čovjek duše dvoumne,nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, 10a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: 11sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. 12Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. Jakovljeva poslanica, 1, 8		 čovjek duše dvoumne,nepostojan na svim putovima svojim.
398 Prava bogoljubnost
19Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. 20Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. 21Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. 22Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji,zavaravajući sami sebe. 23Jer ako je tko slušatelj riječi,a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: 24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. 25A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione,ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. 26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika,nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. 27Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Jakovljeva poslanica, 1, 21		 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.
399 Strpljivost i molitva
7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da",i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud. 13Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. Jakovljeva poslanica, 5, 20		 znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
400 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. Prva Petrova poslanica, 1, 9 što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
401 Ljubav
22Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 25ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. Prva Petrova poslanica, 1, 22		 Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge.
402 Kršćani kao sluge Božje: Među poganima
11Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; 12življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda. Prva Petrova poslanica, 2, 11		 Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše;
403 Primjer Krista Patnika
21Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. 22On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; 23on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; 24on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. 25Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. Prva Petrova poslanica, 2, 25		 Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.
404 Kristov primjer
18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Prva Petrova poslanica, 3, 20		 koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.
405 Sažetak poslanice
12Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? 18I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi? 19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju. Prva Petrova poslanica, 4, 19		 Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju.
406 Pouka prošlosti
4Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio - 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. Druga Petrova poslanica, 2, 8		 pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio -
407 Buduća kazna
Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave, 11dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 13zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, 16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje. Druga Petrova poslanica, 2, 14		 Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi!
408 Pohvala Gaju
Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. 3Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. 4Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga. 5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. 6Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. 7Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. 8Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine. Treća Ivanova poslanica, 1, 2		 Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši.
409 9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. Otkrivenje, 6, 9 Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu.
410 Tužaljke nad Babilonom - Bludnicom
9I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. 10Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!" 11I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: 12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; 13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše. 14"Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!" 15Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: 16"Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 17U tren oka opustje toliko bogatstvo!" Otkrivenje, 18, 13		 ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše.
411 Otkrivenje, 18, 14 "Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!"
412 Tisućgodišnje kraljevstvo
I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. 4I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. Otkrivenje, 20, 4		 I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina.


OSTALA LITERATURA :
Iz Teološkog rječnika K.Rahnera :

DUH / DUŠA
DUH je ono bivovanje koje je odlikovano otvorenošću prema biću, a ujedno i otvorenošću prema onome što je sam i što nije. Tim dvjema otvorenostima bivovanja prema univerzalnom biću i prema samome sebi jednako su označene obje temeljne crte duha: transcendencija i refleksija (samoposjedovanje u sebi i slobodi).
U tom prelazu na cijelo biće doživljava pojedinačno ono što je samo kao »živo« i kao »subjekt«, a pojedinačno drugo koje susreće u horizontu svoga samoshvacanja i što nije ono samo kao susret, dakle kao »objekt«.
Tim distanciranjem pojedinačnog bivovanja od predmetno tuđega i na temelju mogućnosti da se cjelina bića misli i spozna duhu je moguć slobodan stav prema nečemu slobodno izabranom posebnom i time sloboda za samoodređenje vlastite biti.
Konačnost ljudskoga duha pokazuje se ponajprije njegovom povezanoscu na nužnost nekog djelomičnog, nepredvidivog susreta s drugim i tuđim, a time i povezanoscu s vlastitim tijelom kao sredinom između subjekta i objekta.
Ljudski duh dakle nije »čisti duh« nego bitni »duh-duša« koji tom povezanošću s tijelom, dakle povezanoscu s prostorom i vremenom, postaje specifično »ljudski duh«.
On je u mišljenju, spoznavanju i volji upućen na osjetnost duhovno-tjelesno konstituiranog cijelog čovjeka i time upućen na iskustvo koje je iskustvo samoga ljudskog duha.
A takvo iskustvo ne može nikada ispuniti onaj »izlet« koji duh izvršuje na temlju svoje beskonačne transcendencije trajno i nužno kao uvjet svoga iskustva. Uvijek konačne refleksije ljudskoga duha dopuštaju u svojem zbroju i onu širinu za koju je duh otvoren, a ne mogu nikada adekvatno obuhvatiti apsolutno i beskonačno očekivanje duha.
Predmetna svijest ljudskoga duha, koja uvijek zaostaje iza »izleta« toga duha, zna (iako možda i na način da ne želi zapaziti ili tematizirati) da je ona sama omogućena usmjerenošću koja nosi njegovu transcendenciju u njegovu beskonačnom pokretu, a to je temelj ljudski - konačnoga duha.
Spoznaja i sloboda ljudskoga duha okružena je i nošena tim beskonačnim neshvatljivim od kojega i prema kojemu se doživljava konačni duh kao prepušten sam sebi u svojoj slobodi. On ostaje po svojoj biti otvoren prema istom usmjerenju.

DUŠA (grč. psvche, lat. anima). Za pravo kršćansko shvaćanje (neplatonsko!) učenja o duši treba unaprijed imati na umu razliku između bivovanja i realnoga principa bića.
Neko bivovanje je nešto realno, jedna bit i jedna egzistencija i u pluralnosti svojih oznaka, dijelova, dimenzija itd. Kao cjelina koja sve to ima, princip bića jest nutarnji temelj nekog bivovanja zbog kojega on pokazuje pluralnost vlastitosti bez obzira na svoje jedinstvo, od kojih se jedna ne može adekvatno svesti na drugu, iako je svaka suodređena i od cjeline jer je moment te cjeline.
U kršćanskom učenju duša je princip bića, a ne nešto što samostalno za se bivstvuje, što bi samo naknadno i slučajno ušlo u jedinstvo s materijalnim. Duša sačinjava s drugim principom jedincatoga čovjeka, s fizikalnom prostornošću i vremenitošću zajedno neko bivovanje, čivjeka, u substancijalnom jedinstvu, tako da svaka empirijska vlastitost koju na čovjeku doživljavamo nosi u sebi vlastitost cijeloga čovjeka (svaka naravno na različit način): tijelo je specifično ljudsko tijelo, izraz duhovno-osobnoga.
Ono duhovno u čovjeku ispunjava se u povijesnom prostoru i vremenu (predstava, slika, riječ, gesta, društvo) i teži za ispunjenjem cijeloga čovjeka.
Empirijski se može sresti, doživjeti, uvijek samo taj cijeli, jedincati čovjek, koji sigurno ne bi bio pravilno i dovoljno obuhvatno spoznat kad se ne bi promatrao kao duhovna osoba s pravom, nezamjenjivom individualnošću koja je više nego slučaj nekoga općeg zakona, s duhovnom spoznajom koja je više od shvaćanja biološki nužnoga i sposoban je u trans-cendenciji prema biću uopće, a time prema tajni Božje apsolutne istine, sa slobodom i samoodogovrnošću koja ga čini većim od momenta nekoga biološkog i tehniziranog društva.
Princip takvoga ljudskog bića koje pripušta k sebi materijalno, prostorno-vremensko biće koje se daje odrediti i tako transcendirati čistu određenost materijalnoga, naziva se dušom za razliku od nutarnjeg principa prostorno-vremenskog, biološkog, slučajnog koji se naziva materija (ne smije se zamijeniti s »tijelom« koje već izriče ono što je konstituirano od duše i materije kao principa bića).
Budući da se ta osobna duhovnost ne može izvesti iz materije, zato se taj princip bića »duša« mora shvatiti kao supstancijalan (tj. ne samo način bića neke druge stvarnosti), samostalan, jednostavan (tj. nekvantitativan, jer stoji prema kvantitativnom obuhvaćajući ga i spoznajući ga). Budući da taj princip kao prava stvarnost nikada jednostavno ne propada, nego poprima nove načine djelovanja i očitovanja, bu-dući daje samostalno suprotstavljen čisto materijalnom i budući da ima pravo vrijednosno vlastito značenje.
Zato se ne može stopiti kao čisti moment materijalnoga s nekom određenom pojavnom fazom toga materijalnoga niti s njome prestati biti. Zato kaže razum i kršćanska vjera da duša sa smrću ne prestaje biti, kolikogod je fizičko-biološka svijest čovjeka pogođena smrću.
»Duši« pripada besmrtnost, iako se i ta besmrtnost ne smije zamišljati kao jednostavno daljnje trajanje »na isti način kao prije«, nego kao nadvremensko ispunjenje duhovne osobe koja se u vremenu u slobodi »izvremenjuje«, iako će i to ispunjenje biti konačno ispunjenje cijeloga čovjeka u skladu s objavom.

Izreke svetaca / kratke izreke:

Kada duša, izdajući samu sebe,
izgubi blaženu i milu toplinu,
neka brižljivo ispita
iz kakvog uzroka se je lišila,
pa neka svom snagom i revnošću
nastoji da ga otkloni.
Tu toplinu je nemoguće vratiti
kroz druga vrata
osim kroz ona na koja je i izašla.

Sv.Ivan Klimak (505.-606., pustinjak-monah na Sinaju )

Duša, u kojoj se nastanjuje Marija,
sva je ispunjena svakim mirisom kreposti.
Iz nje se širi miris poniznosti i čistoće.
Od Marije je, naime, rođen Isus Krist ,
koji sav svijet ispunja ugodnim miomirisom.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter ( 1195.-1231.)

Uvijek moramo raditi oko svoje duše,
da nam se ne dogodi ono što kaže Salomon:
"Prolazio sam mimo polja lijenčine,
i gle, sve bijaše zaraslo u koprive " (Izr 24,30).
Stvarno, gdje je tromost lijenosti,
tamo odmah raste trnje zlih misli.
Slična polju, naša duša
mora biti zasijana riječju Božjom ,
zasađena stablima kreposti,
ispunjena pašnjacima,
to jest, puna želja za vječnim životom i
uljepšana raznim cvijećem,
to jest svetačkim primjerima.

Sv. Ante Padovanski, prezbiter (1195.-1231.)

Po unutarnjem stanju duše
mijenja se priroda stvari;
kakav je tko, tako i o drugima sudi.

Niceta Stethatos (XI.st., monah samostana Studion )

Kao što je kruh hrana za tijelo,
a krepost za dušu,
tako je i duhovna molitva hrana za duh."

Evargije Pontski (oko 346.-399.,učenik Grgura Nazijanskog )

Bogat duhom je onaj
tko ima bogatstva u svom duhu
ili svoj duh u bogatstvima.
Siromašan duhom je onaj tko nema
niti bogatstva u svome duhu ,
niti svoj duh u bogatstvima.

Sv.Franjo Saleški , biskup i crkveni naučitelj ( 1567.-1622.)

Tijelo umire kad se odvoji od duše,
a duša umire kad se odvoji od Boga.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz Confessiones, 10, 20, 29:
 Kako dakle tražim tebe, Gospodine?
Kad tražim tebe, Boga svog,
tražim blaženi život.
Tražit ću te da živi duša moja.
Moje tijelo živi naime po mojoj duši,
a moja duša živi po tebi.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Iz spisa De quant. an. 13, 22:
Ako želiš definiciju duše,
i pitaš me što bi ona bila,
odgovaram bez teškoće.
Moje je mišljenje da je supstancija obdarena
razumom i određena da gospodari tijelom.

Sv. Augustin , biskup i crkveni naučitelj (354.-430.)

Duša sama, bez iskusnog učitelja,
slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu:
mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.

Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj (1542.-1591.)

Jedna spašena duša vrednija je od naših života.

Sv. Madeleine Sophie Barat , redovnica i utemeljiteljica reda (1779.-1865.)

Kao što tijelo treba predah,
tako duša treba dobre misli,
mudru knjigu i čovjekoljubive odluke.
Kao što tijelo treba čist zrak,
tako duša treba čišćenje savjesti i Božju riječ.
To je odmor.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Želiš li živjeti osmišljeno,
a to znači sretno,
trebao bi svaki dan oprati svoju dušu,
kao što pereš i uređuješ
svoje lice i svoje tijelo.
Trebao bi svojoj duši dati
najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije.
Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i
osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti,
a osobito od osjećaja depresije,
samosažaljenja i optuživanja drugih.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Bog probražava:
Duh ostaje nemiran
sve dok ne nađe mir u Bogu.
Zato se najbolje i najdublje odmaramo
onda kada nađemo smisao života.
A smisao života je Stvoritelj,
onaj koji me satkao.
Sve što činimo u ovom životu,
besmisleno je ako nismo pronašli Boga.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Uloga sustava vrijednosti u razvoju
gospodarstva i društva , 1998.:
Duh nije odijeljen od tijela i duše.
Jer čovjek je cjelina tjelesnoduševno-duhovnog,
a ne sastavljen od ta tri dijela.
Bez tijela nema čovjeka,
kao što ga nema bez duha i duše.
Duh je svojstvo čitavog čovjeka,
kao što je i tijelo
svojstvo čitavog čovjeka.
Duh je forma čovjekova
duševnog i tjelesnog bića.
On je usmjeren na beskonačnost,
ali je u sebi konačan,
jer je samo Božji duh apsolutan.
Čovjekova usmjerenost na beskonačno
zahtijeva suradnju s apsolutnim duhom
te je zato čovjekova religiozna
dimenzija uvjet čovjekova života,
zdravlja i uspjeha.
Zbog te virtualne beskonačnosti,
čovjekov duh je sposoban za dubine,
mnogostrukost i svestranost
novih oblikovanja.
Po njemu čovjek može bezgranično ići
u nova istraživanja i nove nade.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Hagioterapija - model terapijske antropologije, 2006.:
Duh je čovjekova temeljna konstitucija.
Po duhu on je osoba, po duhu je slobodan,
te je zato odgovoran, po duhu razlikuje
dobro od zla, misli, govori, piše, stvara,
oblikuje i preobražava svijet,
traži životni smisao,
po duhu je moralan, religiozan,
umjetnik i znanstvenik.
Dok je životinja zadana instinktima,
čovjekova je sudbina u njegovoj slobodi,
jer bit duha je sloboda.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Hagioterapija - model terapijske antropologije, 2006.:
Svestrana aktivnost duha događa se preko
čovjekove duhovne duše, kako je,
za razliku od vegetativne i psihičke duše,
nazivaju suvremeni teolozi i filozofi.
Duhovna je duša vrhunska sposobnost
čovjekove duše i ima strukturu,
poput organizma u kojem razlikujemo osobnost,
intelekt, slobodnu volju, savjest, karakter,
religioznost, kulturnu kreativnost,
povjerenje, ljubav, duhovni život.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Hagioterapija - model terapijske antropologije, 2006.:
Duh je izvorno božanska supstancija.
On je u biti sloboda.
To znači da je čovjekov duh slobodan
od prostora i vremena te transparentan,
samosvjestan, transcendentan, autorefleksivan,
superioran, sposoban preobražavati sve.
On je izvorna stvarnost.
Duh je izvor, smisao i cilj svega postojanja.
On je jednostavan, sam je nevidljiv,
a u njemu se sve vidi i spoznaje,
on je temeljno postojanje,
od njega su bitak i njegovi transcendentali.
On je izvor egzistencije.
Ona je pak najveći problem filozofije,
koja se pita: kako to da nešto uopće postoji?
Bitak je vječan, bez početka i kraja.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Hagioterapija - model terapijske antropologije, 2006.:
Čovjek je oduhovljeno tijelo
ili utjelovljeni duh.
Temelj antropologije jest ta neraskidiva
dvostruka sastavnica čovjeka: materija i duh.
To se dvoje ne može dijeliti,
nego samo razlikovati.
Duha u čovjeku prepoznajemo
po njegovoj djelatnosti.
On u čovjeku djeluje po principu duhovne duše.
Duša je princip, duh izvor života.
Čovjek očituje duha najprije
preko osobnosti, zatim preko
moralnih odluka u savjesti,
koja je glas bitka i njegovih transcendentala.
Čineći dobro, čovjek sebe ostvaruje,
nalazi životni smisao i čuva savjest zdravom.
Čineći zlo, on razara savjest, mozak i sebe.
Istina je zdravlje njegova uma.
Odlučujući se za laž,
on čini bolesnim svoj intelekt.
Sloboda je moć činiti dobro,
sebe ostvarivati u postojanju.
Čineći zlo, čovjek postaje ovisan, gubi slobodu.
Kad se čovjek uporno odlučuje za vrijednosti,
on u sebi izgrađuje karakter.
On je duhom sposoban za umjetnička,
znanstvena i druga djela.

Tomislav Ivančić, prezbiter (1938.-2017.)

Iz spisa Cherubinischer Wandersmann (Kerubinski putnik):
Morem bude svaka kap kad do mora stigne,
tako i duša bude Bog kad se k Bogu digne.

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa J.Zink, Kako danas moliti :
Što je nutarnja sloboda?
Bez laskanja ti velim,
to je Isusova volja u tvojoj duši...

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Iz spisa Le Pèlerin chèrubinique,1,61:
Malo je važno što se Krist
rodio u Betlehemu,
važnije je da se on rodi u tvojoj duši...

Johann Angelus Silesius, prezbiter, pjesnik (1624.-1677.)

Kao što oganj prodire u željezo
te se čini kao da ga svega u sebe preobražava,
tako i Bog prodire u dušu i sobom je ispunjava.
Ona, doduše, ne gubi svoju bit,
ali je toliko ispunjena i
obuzeta neizmjernim morem božanske bitnosti
da je kao poništena, kao da više ne postoji.
Tu sretnu sudbinu molio je apostol Pavao za svoje učenike:
'...da se ispunite do sve Punine Božje'

Sv.Alfons Liguori, biskup i crkveni naučitelj(1696.-1787.)

Može li biti nešto bolje od Boga?
Naprotiv koje bi dobro moglo biti izvan Boga samoga?
Zbog toga sveta duša
koja ima kakav predosjećaj neuporedivog dostojanstva,
sjaja, ljepote tog Dobra
zapaljena božanskom ljubavlju kliče:
Duša mi je žedna Boga, Boga živoga
o kada ću doći i lice Božje gledati. (Ps 41, 3).

Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda (1035.– 1101.)

Poput stabla iskorijenjena iz tla,
poput rijeke udaljene od svoga izvora,
ljudska duša vene ako je odsječena
od onoga što je veće od nje.

Heschel Abraham Joshua, rabin, teolog i filozof (1907.-1972.)

Nikakav logor ne smije slomiti
čovjekove duhovne ljepote.

Solženjicin Isajevič Aleksandar, pisac, nobelovac (1918.-2008.)

O dušo moja, kako si velika,
kad te samo Bog može zadovoljiti.
Hrana duše jest tijelo i krv Božja!
O slatke li hrane!
Duša se može hraniti samo Bogom i
samo je Bog može zadovoljiti.
Samo je Bog može ispuniti.
Samo Bog može utažiti njezinu glad i žeđ.
Na svaki način duši je potreban Bog...

Sv. Ivan Maria Vianney, prezbiter (1786.-1859.)

Čini mi se da sam našla nebo na zemlji.
Jer nebo je Bog i Bog, to je moja duša.
Onaj dan kada sam to razumjela,
u mojoj duši je postalo sve svijetlo.

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Hrani svoju dušu s veličanstvenim mislima vjere,
koje otkrivaju cijelo njezino bogatstvo i
cilj za koji ju je Bog stvorio...

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Kada On nađe moju dušu praznu od svega
što ne bi bilo prikladno za ove dvije riječi:
Njegova ljubav, Njegova slava -
tada ju izabire da bude Njegova zaručnička kuća...

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka, mističarka (1880.-1906.)

Duh Sveti kao izvor dolazi u dušu,
i ona se u nj utapa.
I kao što se dvije rijeke
izlivene jedna u drugu tako miješaju
da manja gubi svoje ime uzimljući ime veće,
tako isto postupa taj božanski Duh
kad dođe u dušu da se s njome spoji.
Duša, koja je neznatnija,
treba da izgubi svoje ime i prepusti se Duhu.
To će učiniti ako se tako preobrati u Duha
da postane s njime jedno.

Sv. Marija Magdalena De' Pazzi, karmelićanka, mističarka (1566.-1607.)

Jednoga dana bila sam u molitvi,
osjetila sam kako je duša bila uronjena u ponor u Boga
tako da mi je izgledalo da je svijet bio kao nestao.
Dano mi je tada da shvatim -
na način da to više ne mogu zaboraviti –
smisao retka Veliča:
I klikće duh moj.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz djela Moj život :
 Ono što hoće da duša shvati,
Gospodin ulijeva u najdublju nutrinu duše i
[…] čini da duša
shvati ono što on hoće,
i velike istine i tajne.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz djela Moj život :
 Dok sam jedanput molila Časoslov sa svima,
moja se duša odjednom sabra i
učini mi se da je sva kao jasno zrcalo.
Ni otraga ni sa strane,
ni odozgo ni odozdo nije bilo ništa
što ne bi bilo posve jasno,
a u središtu mi se ukaza Krist,
naš Gospodin, onako kako ga običavam vidjeti.
Činilo mi se da ga u svim dijelovima svoje duše
vidim jasno kao u zrcalu.
A i to se zrcalo — ne znam iskazati kako —
sve usijecalo u samoga Gospodina
združivanjem prepunim ljubavi.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz spisa Zamak duše, Prve odaje:
Da, znamo da imamo dušu,
jer smo tako čuli i zato što nas to uči vjera,
ali onako ugrubo, i to toliko da je istina
da rijetko kad mislimo na bogatstva
koja su u njoj, na njezinu veliku uzvišenost i
Onoga koji u njoj prebiva.
A to objašnjava našu nemarnost
da sačuvamo njezinu ljepotu.

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Iz spisa Zamak duše, Prve odaje:
Možemo zamišljati našu dušu kao zamak
sačinjen od jednog jedinog dijamanata
ili nekog vrlo sjajnog kristala,
u kojem su mnoge odaje,
kao što ih ima mnogo na nebu.
[...] što je duša pravednika ako ne raj,
gdje Gospodin kaže da mu je milo boraviti?
Kakva će, dakle, biti odaja
u kojoj je milo boraviti Kralju tako moćnu,
tako mudru, tako čistu, tako punu bogatstva?
Ne, ništa se ne može usporediti s velikom
ljepotom duše i njezinom golemom sposobnošću!

Sv. Terezija Avilska, prva žena naučiteljica Crkve (1515.-1582.)

Što se više duša nađe sama i
odijeljena od svijeta,
to je sposobnija da se približi i
dopre do Stvoritelja i svoga Gospodina;
a što mu tako bude bliža,
to će sve više biti i
pripremljena da primi milosti i darove
od njegove božanske i neizmjerne dobrote.

Sv. Ignacije Loyolski, prezbiter i utemejitelj reda (1491. - 1556.)

Iz spisa Duhovne vježbe:
Duhovnim vježbama naziva svaki način
da se duša pripravi i skloni da odstranimo
sve neuredne sklonosti (»affectio disordinata«) te da,
pošto smo ih odstranili,
tražimo i nađemo Božju volju,
uredivši svoj život za spasenje duše.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz spisa Duhovne vježbe:
 Jer ne siti i ne zadovoljava duše mnogo znanje,
koliko nutarnje osjećanje i uživanje stvarnosti.

Sv. Ignacije Loyolski (1491.-1556.)

Iz Obnovljeni Život, 2019, 74(5) :
Duševni se rad čovjeka tako visoko uzdiže
nad životinjski život,
da se sa stanovišta filozofije
nikako ne može dopustiti,
da bi se duša čovjekova
razvila iz životinjske;
ona je mogla nastati jedino stvaranjem.

Miroslav Vanino, DI, prezbiter, povjesničar (1879.-1965.)

Iz djela O duši :
Poznavanje duše mnogo pridonosi cjelovitoj istini [...],
jer duša je kao početak živih bića.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz djela O duši :
Kad bi oko bilo živo biće,
tad bi gledanje bilo njegova duša.
No kao što zjenica i gledanje čine oko
tako su duša i tijelo zajedno živo biće.
Iz toga izvodimo da duša ne postoji
odvojeno od tijela.

Aristotel, starogrčki filozof (384. pr. Kr.-322. pr. Kr.)

Iz djela O čovjekovom pozvanju :
Kršćanstvo je, prije svega,
povećalo svijest o neograničenoj vrijednosti
svake ljudske duše,
ljudskog života, ljudske osobe,
a prema tome i neograničenoj vrijednosti
duše, života i osobe grešnika i ’zlog’.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz spisa Duh i realnost, 1985.:
 U složenoj povijesti otkrivanja duha
razlikovalo se filozofsko od
religioznog poimanja duha:
filozofija je poimala duh uglavnom kao razum,
um, a religiozne struje shvaćale su duh
kao silu najvišeg života,
silu koju Bog udahnjuje čovjeku,
tj. shvaćale su ga cjelovitije.

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, filozof (1874.-1948.)

Iz Dnevnika :
 On ostavlja anđele i milijune ljudi
da dođe u tvoju dušu,
da bi izvršio u tebi najintimnije sjedinjenje,
da te preobrazi u Boga,
da hrani u tebi milosni život
kojim ćeš zadobiti nebo.

Sv. Terezija od Isusa (de los Andes), redovnica (1900.-1920.) 

Iz De Fide :
Duša je tvoja zaručnica, tijelo tvoja svadbena soba,
Tvoji poslanici osjetila i misli.
I ako je samo jedno tijelo za tebe svadbeno slavlje,
Cijela Crkva tvoja je svadbena gozba.

Sveti Efrem Sirijski , đakon i crkveni naučitelj (306.-373.)

Bog djeluje tako, da stvara —
tj. da iz ništa nešto čini.
Stoga, kad Bog želi da od jedne duše nešto načini,
On je najprije samelje i zdrobi u ništa...

Soren Kierkegaard , filozof i teolog (1813.-1855.)

Iz spisa De l'un et de l'autre (Od jednog do drugog) :
On - ljudski duh - je u sebi,
a da nije zatvoren u sebe;
štoviše, on je u sebi zahvaljujući
unutrašnjoj svijesti (istinskoj unutrašnjosti),
samo pod uvjetom da nije skučen u sebi,
zatvoren u sebe...

Joseph de Finance, prezbiter, DI, filozof (1904.-2000.)

Iz Dnevnika 24.03.1915. :
Danas direktno osjećam, da duša postoji.
Čudim se da je moje ja, ono što mene čini,
zatvoreno u tijelo,
po kojemu svijet mene poznaje.
Imao ja koje god tijelo,
imao li lice Placha, Iksa ili Ipsilona,
ja uvijek ostajem onaj isti.
Ovo upravo osjećam.
Promatrajući ljude,
ne bi uopće smio da gledam na vanjštinu,
nego trebao bi da proniknem u dušu.
Vanjština čovjeka iritira.
Po pogledu, ljepoti lica se — čini se —
odrazuje čista duša.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz Dnevnika, Graz, pet., 18. III. 1916. :
Valja misliti i na svoju dušu.
Toliko je vježbe da čovjek ne dospije
pozabaviti se bilo kakvim duševnim radom.
Od sutra ću bar nešto pokušati štogod pročitati i
nastaviti kulturu svoje duše da se opet
nastojim prenijeti u onaj lijepi svijet noći.
Upravo mi je to sada još najpotrebnije.
Velika je vjerojatnost da ću i ja na frontu.
Iskreno govoreći ja se smrti ne bojim,
tà tamo gore je ono pravo carstvo.
Samo se još nisam pomirio s tom mišlju
da ću ja zaista onamo i nisam sebi
svjestan da vodim krepostan život.
Tà, otkada sam u vojsci,
izgubio sam vezu s Onim
te sam i prestao na sebi raditi.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa B. Nagy, »Put k suncu«, 1993.:
Neizmjernu prazninu u duši
može ispuniti samo neizmjerni Bog.
Čovjek koji hoće živjeti ljudskim životom,
treba živjeti životom Milosti,
s životom sjedinjenja duše s Bogom.
To je jedino pravi ljudski život.

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Razmatranje o Rimskome misalu, 1925.:
 Svatko, tko sistematski u sebi
proživljuje Kristov život,
uzvisuje i preporađa svoju dušu i
izgrađuje od nje jedan univerzalni tip
(jer je Krist univerzalan:
uzor svima narodima i svim vjekovima.)

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa Misli, 1938.:
 Bože ... moja se duša diže,
leti k Tebi,
htjela bi da razbije ova prsa i
da ode gore,
i da se vječno s Tobom sjedini!

Ivan Merz, blaženik (1896.-1928.)

Iz spisa The four books, Mencius :
 Dobrota je duša čovjeka,
a pravednost čovjekov put.
Kako je žalosno ako netko
zanemari svoj put i ne slijedi ga,
ako izgubi svoju dušu i
ne zna je tražiti ponovno!
Kad ljudi izgube konje ili pse,
znaju kako ih opet naći,
ali izgube dušu i
ne znaju kako je opet tražiti.
Vrhunac učenja nije drugo
nego tražiti izgubljenu svoju dušu.

Mencije, filozof (372. – 288. pr. Kr.)

Daj mi Gospodine, svetu dušu
da u oku zadrži sve što je dobro i čisto,
da se ne da potresti zlom,
nego da uvijek nađe načina
kako će staviti stvari u u red.
Daj mi dušu
koja izbjegava dosadu,
koja ne pozna mrmljanja,
uzdisanja i jadikovki.
Ne dopusti da se odveć brinem
oko onog što bi uvijek htjelo rasti,
a zove se "ja"...

Sv. Thomas More, mučenik (1447.-1535.)

Iz Apostolske pobudnice Familiaris consortio :
Kao utjelovljeni duh, tj. duša
koja se izražavau tijelu i
tijelo produhovljeno besmrtnim duhom,
čovjek je pozvan na ljubav u toj
svojoj ujedinjenoj cjelovitosti.
Ljubav također obuhvaća i
ljudsko tijelo te je tijelo postalo
dionikom duhovne ljubavi.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Poruka Ivana Pavla II Općoj skupštini Papinske akademije znanosti, 1996.:
Ako ljudsko tijelo ima svoje izvorište
u živoj tvari koja mu je prethodila,
dušu i njezinu duhovnost
stvorio je izravno Bog.

Sv. Ivan Pavao II, papa (1920.-2005.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Kad pravimo red u našoj duši,
činimo to vrlo trajavo,
kada pustimo Boga da nam to učini,
ispada majstorski.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Koliko iz naše duše isprazni suvišnih stvari,
toliko Bog može u nju ući.
Ali On ne želi to činiti protiv naše volje.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Iz spisa Iskrice Tajne:
Askezom i trpnjom praznimo svoju dušu
od navezanosti i suvišnosti,
molitvom i njegovom mističnom Ljubavlju
punimo je Bogom.

Josip Sanko Rabar, književnik, filozof (1946.)

Bogu ćemo prikazati svoju volju,
svoj razum, svoju inteligenciju,
cijelo naše biće po rukama i
po srcu Presvete Djevice.
Tada će naš duh posjedovati
onu dragocjenu slobodu duše
kojoj su potpuno strani tjeskobna napetost,
žalost, depresija, prisila, skučenost duha.
Plovit ćemo u predanju,
oslobađajući se sebe samih
da bismo se vezali uz Njega, Beskrajnog...

Yvonne-Aimée de Malestroit, redovnica, stigmatičaka (1901.-1951.)

Iz spisa Socijalna filozofija boljševizma :
Duša, koja je sjedinjena s Bogom,
viša je od cijeloga svemira,
jer postaje jedno sa samim Bogom,
uzrokom svih stvari.
Tako je čovjek uzdignut na najviši stupanj.

Dominik Barač, prezbiter, dominikanac, filozof, teolog  (1912.-1945.)

Iz Poslanice Diognetu - V.vazmeni tjedan :
Da kažem jednostavno:
što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu...
Bog ih je postavio na takav položaj
s kojega im nije dopušteno pobjeći.

Časoslov - molitve, antifone

Iz pisma Majke Terezije sestrama 01.11.1967. :
Ono što je krv za tijelo,
to je molitva za dušu...

Sv. Majka Terezija, redovnica i osnivačica reda (1910.-1997.)

Iz spisa Izazov Kristova Kraljevstva:
Osrednjost i prosječnost su neprijateljstvo
prema vlastitoj duši,
koju je Bog stvorio za nešto veliko.
Takav je stav neshvaćanje suradništva.

Marica Stanković, službenica Božja, utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja (1900.-1957.)

Iz spisa Apostol Svetog Josipa:
Kako je dobar Bog!
Kako je predivan, kako je moćan!
On zaista mora biti predivan,
budući da je duša,
koja je samo zraka Njegove ljepote,
toliko lijepa!

sv. Andrija Bessette, redovnik (1845.-1937.)

Iz spisa Homilija 26.11.1967.:
Kao što košuta žudi za izvor vodom (Ps 41, 2),
tako smo i mi žurno došli suhih, isušenih usta.
Hoćemo piti iz izvora žive vode.
I prirodno, cijeli dan boravimo
uz te izvore čiste vode
koja struji u vječni život (usp. Iv 4, 14).
Riječi su suvišne jer govor zakaže;
razum se smiruje.
Nema više umovanja, nego promatranje!
I u duši se iznova javlja pjesma,
nova pjesma: jer duša osjeća i zna
da je Bog gleda, s ljubavlju, trajno...

Sv. Josemaría Escrivá de Balaguer, osnivač Opus dei (1902.-1975.)

Iz spisa De Anima,XVII.PL2,694:
Bit tijela i duše proizvedene su zajedno
ili jedna prethodi drugoj?
Dakako, kažemo da su obadvije zajedno
započete, učinjene, dovršene.

Tertulian, prezbiter (160.-240.)

Iz spisa Još uvijek kriza moralne teologije?:
Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu
to su kršćani u svijetu.
Duša se nalazi u svim dijelovima tijela,
a kršćani u svim gradovima svijeta.
Istina, duša prebiva u tijelu,
ali nije od tijela.
I kršćani se šire u svijetu,
ali nisu od svijeta.
Nevidljiva duša stanuje zatvorena
u vidjivom tijelu.
I kršćane vidiš u svijetu,
ali je njihova pobožnost nevidljiva.
Tijelo mrzi i progoni dušu,
jer mu duša zabranjuje uživanje naslada,
ali mu ona nije nanijela nikakve nepravde.
Svijet mrzi kršćane, jer se kršćani
bore protiv zlih požuda,
a ipak mu ne nanose nikakve nepravde.

Ivan Fuček, prezbiter DI, teolog, pisac (1926.-2020.)

Iz spisa Seneka, Pisma, 93,2:
Ut diu vivas fato opus est, ut satis, animo.
Da dugo živiš traži se sudbina,
a da zadovoljno — traži se duh.

Lucije Anej Seneka (Seneka mlađi), filozof, književnik (4. pne.-65. po. Kr.)

Iz spisa Soliloquia, II., c.13, n. 23:
»Anima cum sedes sit veritatis,
immortalis est sicut et ipsa veritas.
Omne quod in subiecto est, si semper manet,
ipsum etiam subiectum maneat semper necesse ist«
Budući da je duša sjedište istine,
besmrtna je kao i sama istina.
Ako je sve ono što se nalazi
u subjektu takvo da zauvijek ostaje,
tada je nužno da i subjekt ostaje zauvijek.

Sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225.-1274.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Zdravi je i realistični stav odnosa
duše i tijela moguće prepoznati u
izvodima sv. Tome Akvinskoga.
Toma, naime (kao i Aristotel) drži (usp.Suma c. genti.,
II., 56-90; S. theol. I., q 75-89)
da u ljudskom tijelu postoji anima rationalis,
koja je netjelesna i nije od materije i forme,
nego je sastavljena od potencije i akta
(S. theol. I, q 90, a 2,1).
Duša s tijelom nije pomiješana,
nego je kao supstancijalna forma s njime spojena.
Ona hrani i pokreće tijelo (S. theol. I., q 102, a 2,3)
te u njemu kao intellectus agens,
aktivni intelekt izvodi misaonu aktivnost.
Duša je forma tijela pa je zbog
svoje duhovne naravi —
očitovane mislenim i voljnim djelovanjem,
vezanim, doduše, uz materiju, ali samo aktivno,
a ne i pasivno — sposobna
nadživjeti čovjekov ovozemni život.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Čovjek je tijelo, gledano s motrišta
svoje povezanosti s prirodom.
On je duh, gledano u njegovoj povezanosti s Bogom.
Njegova sličnost s Bogom ima svoj temelj
u njegovoj duhovnoj naravi.
Čitav je, dakle, čovjek, u tijelu i u duši,
slika Božja.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Sklad duha i tijela, 1996.:
 Duhu Objave ništa nije tako tuđe
kao grčko-gnostičko poimanje
o tijelu kao tamnici duše ili
pak budističko razmišljanje o mefempsihozi,
ili druga egzotična mišljenja.
Kršćanstvo se u naviještanju uskrsnuća tijela
odlučno od toga udaljuje.
Stari i Novi zavjet imaju
pred očima čitava čovjeka,
njegov sklad duha i tijela.
No, oni ne previdaju ni nesklad (disharmoniju)
koji je grijehom zahvatio čitava čovjeka i
koji se osobito osjeća
upravo na području tjelesnoga.
Tijelo je sudrug u slobodi i sudrug u robavanju.

Ivan Koprek, prezbiter, teolog, filozof (1954.)

Iz spisa Mijo Škvorc, Albert Veliki — Autentični svetac, 1981.:
 Čovjekovo je uzvišeno savršenstvo na zemlji
da se s Bogom tako sjedini
da čitava duša sa svim moćima
bude u Bogu sabrana kako bi postala jedan duh s njime...
Ostavi se, koliko stoji do tebe, i
prijatelja i svih ljudi.
Prihvati prigodu i potraži vrijeme,
mjesto i način duševnoga mira i kontemplacije.
Zatvori tjelesna sjetila,
neprestano svraćaj u skrovište svoje duše...

Sv. Albert Veliki , biskup i crkveni naučitelj (1193.- 1280.)

Iz spisa Majka Marija, 1992.:
Čovjekov je duh kao njiva:
u njemu raste što se u nj posije.

Ivan Aralica, književnik (1930.)

Iz spisa Uvod u proučavanje Svetog Augustina:
Budući da duša nije Bog,
ne može biti drugo nego stvorenje i
njezino porijeklo je dakle isto kao svih ostalih bića:
svemogućnost Božanske volje
koja ih je načinila ni iz čega.

Étienne Henri Gilson, filozof, profesor, spisatelj (1884.-1978.)

Iz spisa Glasnik Srca Isusova i Marijina, lipanj 1987.:
Najistinitija samoća nije nešto izvan vas,
nije odsutnost ljudi niti zvuka oko vas;
ona je ponor što se otvara u središtu vaše duše.
A taj je ponor nutarnje samoće
glad koju nikad ne može utažiti
nijedna stvorena stvar.

Thomas Merton, trapist redovnik (1915.-1968.)

Iz spisa Moć ujedinjavanja, 1989.:
Posebno djelovanje čistoće duha
sastoji se u tome da se ujedini
nutarnje moći duše u jedinstven strastven čin,
izvanredno bogat i snažan.
Konačno, čista je duša ona koja,
nadilazeći mnogostruku i razornu
privlačnost stvari,
prekaljuje svoje jedinstvo,
a to će reći svoju duhovnost,
na žaru Božje jednostavnosti.

Rudolf Brajičić, DI, prezbiter, teolog i filozof (1918.-2007.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Dobro poslušajte ovu riječ:
čuvati dušu u miru riječi su samog
Božanskog Učitelja.
Neka vaša duša uvijek bude
usmjerena prema sebi, ili bolje rečeno,
prema Isusu koji u njoj stanuje;
ne zarobljena niti zakračunata željeznim kračunima,
već okrenuta prema Isusu
koji je drži u svom zagrljaju.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Napor i zauzdavanje skučuju dušu,
dok je blagi odmor, mirni postupci i
staloženo, odmjereno i mirno djelovanje
razgaljuju i razvedruju.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa J. Philippe , Traži mir i idi za njim:
Duša koja je uznemirena, uzdrmana,
nošena na sve strane snagama koje u njoj djeluju,
ne može se prepustiti djelovanju Božjeg Duha .
Kad bi se samo htjela prepustiti
njegovu vodstvu, našla bi snagu,
bogatstvo i savršenstvo.
Ali, budući da ga napušta,
budući da želi djelovati svojim vlastitim snagama,
uj sebi nalazi samo nemir i
potpunu nesposobnost...
Valja nam tražiti taj mir i tu unutarnju
umjerenost s ciljem da živimo samo u Bogu
i po Bogu, u blagosti i podčinjenosti,
uvijek pokušavajući zaboraviti na sebe samog.
Treba se zaboraviti, da bi se neprestano
usmjeravalo dušu prema Bogu,
puštajući je da pred Njim stoji u blagosti i miru.

Francois Marie Jacob Libermann, prezbiter, utemeljitelj Družbe Presvetog Srca Marijina (1802-1852.)

Iz spisa E. Čimić, Podrijetlo ravnodušnosti prema religiji i/ili premaa ateizmu, 1986.:
Ali život je neophodan duhu,
jer njegova istina nije ništa
ako ne može da živi...

Carl Gustav Jung, psiholog, psihijatar (1875.-1961.)

Iz spisa Protiv hereza V,9,1;PG7, 1144:
Savršen je čovjek sastavljen
od tri elementa:
tijela, duše i Duha;
ono što nam donosi spasenje i
daje nam obličje jest Duh.

Sv. Irinej Lionski, biskup (135.-202.)

Iz spisa Pouke mladima kako da s korišću čitaju poganske knjige,
Patrologija graeca 3,836 (1857.-1866.):
Svu brigu moramo posvetiti duši,
filozofijom je osloboditi kao da je u zatvoru,
na mjestu koje ju veže uz tjelesne strasti.

Sv. Bazilije Veliki, crkveni naučitelj (330.-379.)

Iz spisa O uskrsnuću mrtrvih, 18; Patrologija graeca 6,1008 (1857.-1866.):
S jedne je strane tijelo,
koje je materijalnog podrijetla;
a s druge strane je duša,
koja je s njime pomiješana na
nepoznat način i koja je izvana
utjelovljena u stvorenje od praha.

sv. Atenagora, apologet, filozof (130.-199.)

Iz spisa O uskrsnuću mrtvih:
 čovjek se sastoji iz tijela i duše,
i ova je sinteza tijela i duše
njemu upravo bitna pa zato
iziskuje jedinstveno vječno trajanje,
što nije moguće bez uskrsnuća tijela.
Bez toga badava bi Bog stvorio i
krasno opremio narav ljudsku, badava
bismo također obuzdali svoje strasti i
vježbali se u krepostima.
Duševna i moralna svojstva čovjeka
zahtjevaju vječan život svega čovjeka.
Vrline mudrosti, uvidavnosti i oštroumnosti
kao i etičke kreposti umjerenosti,
čistoće i srčanosti ovisne su o
zajedničkom djelovanju duše i tijela.

sv. Atenagora, apologet, filozof (130.-199.)

Iz spisa Govor 12 ; Patrologija graeca 345, 840B (1857.-1866.):
Kad je tijelo bolesno,
duša je dobro.

Sv. Grgur Nazijanski, crkveni naučitelj (329.-390.)

K.Grimm, Grad na gori, 1944.:
Samo vjenčana s istinom
duša je gospodarica,
drugačije je sluškinja
bez ikakve slobode.

Dante Alighieri, pjesnik (1265.-1321.)

Iz spisa La Priere:
Mi smo utopljeni u tvari, i punina,
prema kojoj težimo, jest duh...

Antonin-Dalmace Sertillanges, prezbiter dominikanac, teolog, filozof (1863.-1948.)

Iz spisa Što je ljudska duša?,1972,:
Ako je duša netjelesna, duhovno biće,
tada joj ne može nauditi ni ubojito oružje,
niti je može raznijeti bomba;
nje tada nije moguće osvojiti
ni ognjem ni mačem, terorom ili nasiljem.
Jer ona kliče sa starim pjesnikom:
»fractus si illabatur orbis,
impavidum ferient ruinae —
ako se i svijet slomljen sruši,
ranit će me ruševine, ali slomit,
zastrašit ne će!«
To je glas duše,
koja je duhovna, netvarna,
netjelesna substancija!

Karlo Grimm, prezbiter DI, profesor (1898.-1952.)

Iz spisa Povjerenje u Boga:
Postupno, kako se duša bude više navikavala
na povjerenje Bogu i iskustvom učila
kako se On brine za nju,
izgubit će strah i
više će se udomaćiti s Bogom.
Bog u pravilu rado daje utjehu.
Božji duh brzo djeluje u dušama
osim ako ne naiđe na protivljenje.

Daniel Considine, prezbiter DI, spisatelj (1849.-1922.)

Iz spisa Storia di Cristo, 1921.:
 Sva pitanja — nacionalna, socijalna,
moralna — na koncu nisu ništa drugo
nego pitanja duše, duhovna pitanja.
Mijenjajući nutrinu, mijenja se spoljašnost;
obnavljajući dušu,
obnavlja se svijet.

Giovanni Papini , spisatelj, novinar, filozof (1881. -1956.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Krasotu duše samo Onaj pozna potpuno,
koji je utisnuo u nju svoju sliku i priliku,
kad ju je stvorio.
Nije se strašio umrijeti za nju,
kad ju je neprijatelj grijehom
okaljao i usmrtio.
Vlastitom krvlju ju je oprao i
oživio u njoj naravnu i
vrhunaravnu sliku svoju.
Duh Sveti najradije stoluje u njoj.
Učinio ju je hramom svojim.
Neizmjerno žali, kad Ga čovjek baci
s prijestolja i postavi na nj
zakletog si neprijatelja.

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj (1855.-1945.)

Iz spisa Ljudska duša i njezina besmrtnost, 1934.:
 Svi se otimaju za dušu:
vjera i znanost, bogoslovija i filozofija,
etika i pedagogija, vjernici i bezvjerci,
pače još i politika i države.
Pa nije ni čudo.
Jer od svega na svijetu
duša je ljudska najvrijednija,
jer je najtrajnija...

Matija Kulunčić, prezbiter DI, spisatelj (1855.-1945.)

Iz spisa Alter Christus, 1929.:
 Kad duša dotle dođe,
da se riješi svakog grijeha,
svake privezanosti za samu sebe i
za stvorenja; da uništi u sebi —
u koliko je to moguće —
sve čisto naravne i ljudske motive,
da se tako posvema preda Božjem djelovanju;
da živi u potpunoj ovisnosti o Bogu,
o Njegovoj volji, Njegovim zapovijedima,
o evanđeoskom duhu, tad može reći:
Dominus regit me
(Bog upravlja sa mnom);
sve što je u meni dolazi od njega.
Takva duša je došla do savršenog
nasljedovanja Krista i njezin
život je prava reprodukcija Kristova života:
»A ja više ne živim,
nego živi u meni Krist«.

bl. Columba Marmion, redovnik, benediktinac (1858.-1923.)

Iz spisa Ogledalo duše, 1981.:
Kažu da su oči ogledalo duše!
Jamačno, dok promatramo oči djeteta,
plemenita čovjeka.
Ako izreka stoji, koliko je danas
na cestama i ulicama onih
pred kojima ne moramo uzmicati?
Koji su ti iz čijih očiju isijava
dobrota, iskrenost, plemenitost i
prava ljubav?

Franjo Balog, prezbiter (1916.-1998.)

Iz spisa Psychologie réflexive:
Što je razlog da je neko biće propadljivo
osim to što se ono može raspasti?
I što ga čini rasipadljiivim osim to
što je ono sastavljeno iz dijelova
koji se u svojoj biti
dadu preinačiti (altérables)?
À upravo nematerijalni i po svojoj biti
jednostavni duh,
koji je nedjeljiv i bez dijelova,
ne nosi u sebi nikakav razlog dezagregacije.
Promjene koje on iskusi time što spoznaje
razlikuju se od promjena koje se vrše u
materiji i koje su uvijek alteracije.
Mijenjajući se, materijalno biće postaje
nešto drugo i nešto gubi;
to znači da ono alterira i
da se u njemu nešto kvari.
Duh — spoznajući, ne postaje nešto drugo,
nego (on postaje) drugi,
čiju formu intencionalno poprima (revêt)
sačuvavši svoju, ostavši sâm u sebi jednak
(en restant sod).
Dosljedno tome, on ne alterira,
ne kvari se, nego naprotiv
biva više on sâm.

André Marc, filozof (1892.-1961.)

Iz spisa Psihologija bez duše, 1979.:
Filozofi obično razlikuju duh i dušu.
Duh (pneuma, spiritus) shvaćaju kao
netvarno počelo stvaranja i života,
osnov bitka, izvor svi jesti i smisla.
Duša (psyche, anima) je konkretizirani duh u
jednom organskom, razumnom i slobodnom biću.
Ona je utjelovljeni, individualni i
personalni duh što oživljava, osvješćuje,
oblikuje i pokreće jedno ljudsko biće.
Neki filozofi duh koncentriraju na intelekt,
a dušu prepoznaju u volji i čuvstvu,
dok drugi čak oštro
suprotstavljaju jedno drugome.

Živan Bezić, prezbiter, profesor KBF-Split (1921.-2007.)

Iz spisa Igračka vjetrova:
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena ;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujević, pjesnik (1891.-1955.)

Iz spisa Bog Isusa Krista:
 I u Bibliji se duh shvaća
kao životni princip čovjeka,
sjedište njegovih osjeta,
duhovnih funkcija i voljnih stavova.
Pritom duh nije imanentni princip čovjeka,
on označava radije život
kao od Boga darovani i opunomoćeni život
(usp. Ps 104,29; Job 34,14).

Walter Kasper, njemački teolog, kardinal (1933.)

Iz spisa Fetes et Saisons, 1958.:
 Ljudska duša ne može -
pače i kad se u tome trudi -
izbjeći Božjoj privlačnosti...
Tražiti Boga, najljepša je i
sigurno najviša djelatnost
svake ljudske osobe.

Jacques Loew, prezbizer dominikanac (1908.-1999.)

Iz spisa Why the Question: Is there a Soul?, 2002.:
 Zaključak da u čovjeku mora biti
neki nematerijalni čimbenik, duša,
uvjerljivo će zvučati samo onima
koji su spremni razumjeti dvije stvari.
Prvo da svi važni vidovi ljudske spoznaje i
rasuđivanja sadrže zaključivanje.
Atomi su morali biti predmet vjerovanja
puno ranije nego što ih se moglo
promatrati elektroničkim mikroskopom.
Čak je i danas postojanje elektrona
jasno samo na temelju zaključivanja.
Nitko nikad nije promatrao foton.
Nitko nije vidio silu gravitacije
niti električku privlačnost.
Kad magnet privuče čavao,
vidi se samo iznenadno smanjivanje
razmaka između čavla i magneta.
Magnetska sila ostaje nevidljiva
čak i kad silnice postanu vidljive
na staklu pokrivenu tankim željeznim nitima.
Ma koliko se mnogima moglo činiti čudnim,
uključujući i prvake znanstvene kozmologije,
naše ‘sebe’ je spoznato samo na
temelju zaključivanja.
Svaki je zaključak dokaz,
svjedočanstvo činjenice da ljudski um
može i mora ići iznad onoga
što je nadohvat osjetima.

Stanley Lewis Jaki, prezbiter benediktinac, fizičar, spisatelj (1924.-2009.)

Iz spisa Der Aufbau der menschlichen Person:
 Postoji u prostoru duše mjesto,
na kojem ima svoje pravo mjesto,
mjesto tišine, koje mora tražiti
tako dugo dok ga ne nađe i
kojem se uvijek mora vratiti
ako je od toga izašla:
To je najdublja točka duše.
Samo odatle se duša može sabrati.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Endliches und ewiges Sein:
 Pomislimo li na znanstvena istraživanja
‘nutarnjeg svijeta’ (...) posve je čudno,
što je preostalo od carstva duše
otkada je ‘psihologija’ u novom vijeku
počela neovisno o razmatranju duše
zacrtavati svoj put:
rezultat je bio u 19. st.
‘psihologija bez duše’.
Kako ‘bit’ duše tako i njene ‘snage’
isključene su kao ‘mitološki pojmovi’
i htjelo se baviti još samo s
‘psihološkim fenomenima’. (...)
što drugo to znači nego da se od
‘zamka duše’ ostavilo samo ‘zidove’ i
od njih samo razvaline koje
od prvotnog lika jedva još nešto odaju,
budući da tijelo bez duše
nije više pravo tijelo.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Znanost križa, 100:
Vlastita djelatnost duše naoko sve više
smanjuje što se više približava svojoj
najintimnijoj nutrini. A kad stigne onamo,
Bog u njoj čini sve, ona više ne treba
raditi ništa drugo osim primati.
No baš u tom primanju dolazi do izražaja
njezino dioništvo u slobodi.
Ali osim toga sloboda je prisutna u
još mnogo odlučnijoj točki:
samo zato Bog tu čini sve jer mu se
duša potpuno predaje.
A to predanje je najviši čin njezine slobode.

Sv. Edith Stein - Terezija Benedikta od Križa, mučenica (1891.-1942.)

Iz spisa Pravoslavna Dogmatika III.:
 Čovjekova je egzistencija
neiskazano složena.
Nemoguće je, dakle, praviti granicu
između tijela i duše
sve dok je čovjek živ. (…)
Tijelo je puno energija duše.
Preko njega duša djeluje,
bez njega ne može djelovati.
Zato milost utječe na tijelo
djelujući na dušu, krijepeći je,
čisteći je od grijeha i
umirujući joj savjest. (…)

Dumitru Stăniloae, pravoslavni svećenik, teolog, profesor (1903.-1993.)

Iz spisa Okružnica o katehetskim propovijedima, 1940.:
 Čovjek je naime biće i tjelesno i
duhovno u isti mah.
Tijelo mu je Bog učinio od zemlje,
i po tijelu se ne može nazvati
slika i prilika Božja. (…)
Ali je s tim tijelom Bog spojio u
jednu narav čovječju besmrtnu dušu.

Bl.Alojzije Stepinac, kardinal (1898.-1960.)

Iz spisa Deutsche Predigten und Traktate, 1979.:
Onome tko bi me pitao: zašto molimo,
zašto postimo, zašto činimo sva svoja djela,
zašto smo kršteni, zašto je Bog
postao čovjekom –
što je bilo najuzvišenije,
ja bih rekao: da se Bog rodi u duši i
da se duša rodi u Bogu.
Radi toga je napisano cijelo Sveto pismo,
radi toga je Bog stvorio svijet…
da bi se Bog rodio u duši i da se
duša rodi u Bogu.

Meister (Johannes) Eckhart, dominikanac, filozof, teolog i mistik (1260.-1328.)

Iz spisa Consolatio philosophiae:
Ljudska duša zapravo uživa
najveću slobodu kada kontemplira
nad božanskim.

Anicius Manlius Torquatus Severinus Boethius, filozof, spisatelj (480.-524.)

Iz spisa Coll.in Exaem, XXII, 24:
Ljudska duša velebna je stvar:
u duši se može opaziti sav svemir.

Sv. Bonaventura, kardinal i crkveni naučitelj (1221.-1274.)

Iz spisa Hom. Num., 17,4:
Duši koja je zapaljena plamenom
znanja nikad se ne može dogoditi
da počiva, nego ju dobra tjeraju
prema boljima, a od boljih do najboljih.

Origen, prezbiter (185.-253.)

Iz spisa Isacco o l’anima, 7, 65:
Naš kočijaš je Isus. Stoga duša kaže:
‘Stvorio me je kao kola Aminadaba (usp. Pj 6, 11).
Duša je naime kočija koju vodi dobar kočijaš.
On posjeduje dobre i loše konje.
Dobri su konji krjeposti duše, a loši su konji požude tijela.
Dobar kočijaš obuzdava loše konje, upozorava ih, potiče ih da budu dobri.
Četiri su dobra konja: mudrost, umjerenost, jakost i pravednost.
Loši konji jesu: gnjev, požuda, strah i nepravda.
Katkada su ti loši konji u međusobnoj suprotnosti: gnjev ili strah nasrću,
zapleću se i usporavaju hod.
Naime dobri konji odlete i uzdižu se od zemlje prema
uzvišenim mjestima te dušu uzdižu (…).
Ako je mudrost prebrza, a pravednost prespora,
kočijaš svojom šibom potiče lijene konje.
Ako je umjerenost preblaga, a jakost prekruta,
kočijaš zna približiti protivne konje, inače će polomiti kola.
Na isti način može se promatrati duhovni prizor:
svaka je duša ponesena u nebo u veoma velikom natjecanju,
i konji jure kako bi prvi stigli do Kristove nagrade.

Sv. Ambrozije, biskup i crkveni naučitelj (337.-397.)

Iz spisa Méditations cartusiennes:
Razmatranje/kontemplacija
o Božjim atributima,
kakvi se duši ovdje dolje razotkrivaju,
i osjećaj sreće koji u njoj rađa
to gledanje, vrše na nju neku
privlačnost koja je čarobno potiče
da teži za predmetom koji je usrećuje.
Ona popušta pred tim nježnim nasiljem,
u želji da se ono pojača:
Trahe me post te; curremus in
odorem unguentorum tuorum –
Povuci me za sobom;
trčat ćemo za mirisom tvojih pomasti!
(Pj 1,3 Vg).

Louis Maria Baudin, prezbiter, kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Méditations cartusiennes:
Što se više duša približava Bogu,
to joj se on čini ljupkijim,
a njezina ljubav sve snažnije
podrhtava dok ga otkriva:
„Kako si velik; kako si mudar;
kako si dobrostiv; kako si lijep!“
Tada posve izlazi iz same sebe
te ulazi – duhom, srcem i voljom –
u bezdan savršenstva
koji se pred njom otvara.
U njega se baca, u nj se zadubljuje
i želi da iz njega više
nikada ne iziđe; štoviše:
da bude jedno s Njime
koji je njezino Sve:
Qui adhaeret Domino, unus spiritus est
– Tko prione uz Gospodina,
jedan je duh s njime (1 Kor 6,17).

Louis Maria Baudin, prezbiter, kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Méditations cartusiennes:
Duši koja je tako predana svome Stvoritelju,
tako puna žeđi za najvišim Dobrom,
sam se Bog sa svoje strane daruje
onoliko koliko ga je njegovo stvorenje,
uvećano milošću, sposobno primiti.

Louis Maria Baudin, prezbiter, kartuzijanac (1869.-1926.)

Iz spisa Pagina meditationum:
Gospodine Bože, sada vidim da nema
ničega tako dragocjena i toliko
vrijedna kao što je duša
muškarca ili žene.
Jer ti, koji si pravi Salomon,
u kojemu su bile sve spoznaje i
čijim je bogatstvom bio ispunjen
sav rajski grad, budući da si znao
kakvo je dostojanstvo duša koje si
stvorio na svoju sliku i priliku,
htio si postati i trgovcem da ih
kupiš i da za njih dadneš tako
veliku otkupninu da je o njoj
dostojno govoriti i razmatrati.

Marguerite d'Oingt, redovnica kartuzijanka, mističarka (1240.-1310.)

Iz spisa Écrits spirituels, sv. 1:
Psalmist uspoređuje dušu s kâdom.
Simbolika kâda općepoznata je i
neizmjerno bogata.
U svakoj tvari u koju prodre oganj,
bilo u obliku plamena bilo topline,
započinje gibanje koje je izvlači
iz nje same te je širi tako da je
priopćuje njezinu okolišu.
Gibanje duše koja moli ima jednu posebnost:
širi je izvan nje same — ali u njoj.
Ona izlazi iz sebe,
a ipak ostaje u sebi.
Prelazi iz svoga naravnoga bića u
svoje nadnaravno biće,
od sebe u sebi k sebi — u Bogu. […]

Augustin Guillerand, prezbiter kartuzijanac (1877.-1945.)

Iz spisa Écrits spirituels, sv. 1:
Duša koja moli ulazi u tu gornju odaju;
staje pred lice toga Bića koje je
njezino bivanje i koje se dariva.
Tako stupa u zajedništvo s njime.
„Biti u zajedništvu“ znači imati
nešto zajedničko; znači sjediniti
se po onome što je zajedničko oboma.
Dotiču se, razgovaraju,
šire se jedno u drugome.
Ako toga zajedničkoga nema,
ostaju razdvojeni, nisu u zajedništvu.

Augustin Guillerand, prezbiter kartuzijanac (1877.-1945.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Duša je po svojoj naravi jednostavna
i duhovna supstancija, zbog čega je ona,
nakon što se rastavi od tijela,
sposobna nastaviti svoje svjesno i
osobno postojanje pred licem Božjim.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Dogmatik, 1882.:
Prema danas uglavnom neupitnom
nauku Crkve, duše su preminulih
nakon njihova odvajanja od tijela
poput anđela, čisti i bestjelesni duhovi,
koji ipak pri ukazanjima mogu
poprimiti tjelesni oblik.

Matthias Joseph Scheeben, prezbiter, pisac i mistik (1835.-1888.)

Iz spisa Kritika čistog uma:
Besmrtnost duše nužan je postulat
čistog praktičnog uma,
jer samo beskonačan napredak k potpunoj
sukladnosti s moralnim zakonom može
biti dostojan svetosti.

Immanuel Kant, filozof (1724.-1804.)

Iz spisa Scito vias Domini, Vizija II, 6 (o smrti i duši):
(Anima autem hominis vivens est,
quia de Deo spirata est;
et cum corpus relinquit,
ad eum redit qui eam dedit.)
---------------------------------
Duša čovjekova je živa jer je
izdahnuta od Boga;
i kada napusti tijelo,
vraća se Onome koji ju je dao.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Scito vias Domini, Vizija I, 4 (o prolaznosti tijela):
(Corpus quidem hominis de terra
est et ad terram revertitur,
sed anima de caelo est et ad
caelestia tendit.)
---------------------------------
Tijelo čovjekovo jest od zemlje
i u zemlju se vraća,
ali duša je od neba i teži nebeskom.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Liber Vitae Meritorum, Knjiga III, vizija 1:
(O homo, considera quid es:
cinis in corpore,
sed spiritus in anima.)
---------------------------------
O čovječe, razmisli što si:
pepeo u tijelu, ali duh u duši.

Sv. Hildegarda, mističarka i crkvena naučiteljica (1098.-1179.)

Iz spisa Scritti (Spisi), 2006.:
«Sì, nei profondi abissi della bontà di Dio
la mia anima trovò un sicuro asilo.»
---------------------------------
Da, u dubokim bezdanima Božje dobrote
moja je duša pronašla sigurno utočište.

bl.Elia od sv. Klementa, redovnica, bosonoga karmelićanka (1901.-1927.)

Iz spisa Scritti (Spisi), 2006.:
«Ho sete di Dio, di quell’Essere infinito
che solo può saziare l’anima immortale.»
---------------------------------
Žedna sam Boga, toga Beskonačnog Bića
koje jedino može nasititi besmrtnu dušu.

bl.Elia od sv. Klementa, redovnica, bosonoga karmelićanka (1901.-1927.)

Katekizam katoličke crkve:

362 Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, biće je u isti mah tjelesno i duhovno. Biblijski izvještaj izražava tu stvarnost simboličkim jezikom izjavljujući da je "Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog te mu u nosnice udahnuo dah života; tako postade čovjek živa duša" (Post 2,7). Bog je dakle htio cijeloga čovjeka kao takvoga.

363 Riječ duša u Svetom pismu često označuje ljudski život, ili cijelu ljudsku osobu. Ali označuje i ono najnutarnjije u čovjeku i što je u njemu najvrednije, ono po čemu je posebno slika Božja: "duša" znači duhovno počelo u čovjeku.

364 Ljudsko tijelo ima udjela u dostojanstvu "slike Božje": ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha:Čovjek, tijelom i dušom jedan, po samoj svojoj tjelesnosti jest zbir osnova tvarnoga svijeta, tako da oni po čovjeku dosižu svoj vrhunac i podižu glas da slobodno slave Stvoritelja. Stoga čovjeku nije dopušteno da prezire tjelesni život. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvorenim i određenim da uskrsne u posljednji dan.

365 To jedinstvo duše i tijela tako je duboko da se duša mora smatrati "formom" tijela, tj. zahvaljujući duhovnoj duši tijelo sastavljeno od tvari jedno je i živo ljudsko tijelo. Duh i tvar u čovjeku nisu dvije združene naravi, nego njihova povezanost tvori jednu jedinu narav.

366 Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne "proizvode" roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću.

367 Katkad se pravi razlika između duše i duha. Tako sveti Pavao moli da se naše "cijelo biće - duh i duša i tijelo" - sačuva besprijekornim, savršenim za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista (1 Sol 5,23). Crkva uči da to razlikovanje ne uvodi dvojstva u dušu. "Duh" znači da je čovjek od svojega stvaranja određen za svoju nadnaravnu svrhu, i da je njegova duša sposobna da po čistom daru bude uzdignuta u zajedništvo s Bogom.

382 Čovjek je " tijelom i dušom jedan".Nauka vjere tvrdi da je duhovna i besmrtna duša neposredno stvorena od Boga.

471 Apolinar Laodicejski tvrdio je da je u Kristu Riječ uzela mjesto ljudske duše ili duha. Protiv te zablude Crkva je ispovjedila da je vječni Sin uzeo i razumnu ljudsku dušu.

472 Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da "raste u mudrosti, dobi i milosti" (Lk 2,52) i morao se zanimati za ono što se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom. To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo "lik sluge" (Fil 2,7).

626 Budući da je "Začetnik života", kojega su usmrtili, zaista istovjetan sa Živim koji je "uskrsnuo", nužno je božanska osoba Sina Božjega nastavila držati svoju dušu i svoje tijelo koji su bili rastavljeni smrću: Time što je Kristovom smrću duša bila odijeljena od tijela, jedinstvena osoba nije se našla razdijeljenom u dvije osobe; jer tijelo i duša Kristova postojali su s istim pravom već od početka u osobi Riječi; i u smrti, premda odijeljeni jedno od drugoga, svako je od njih ostalo s istom i jedinom osobom Riječi.

630 Za Kristova boravka u grobu njegova je božanska Osoba nastavila držati njegovu dušu i tijelo, premda međusobno odijeljene smrću. Stoga Kristovo tijelo "nije vidjelo truleži".

Iz spisa "Ljudska duša i njezina besmrtnost", Matije Kulunčića, prezbitera

Duša je čovječja besmrtna

Svi ozbiljni mislioci i učenjaci ve prije Krista osvjedočeni su bili o besmrtnosti duše. Seneka, rimski filozof govori: »Korisno je o vječnosti duša istraživati, pače zaklinjem se i vjerovati.«
Samo je bezbožnicima bila i jest besmrtnost sablazan; Epikurovcima i modernima materijalistima ludost. Panteisti niječu samo individualnu besmrtnost duše. Prema njima vraća se duša u svemir. Budisti uče, da duša poslije smrti čovjekove polazi u »Nirwanu«; a pesimisti i nihilisti u »Nihilum«.
Mnogi, koji vjeruju u besmrtnost duše, govore, da se ne može čvrstim razlozima dokazati. Drugi opet brane fakultativnu besmrtnost, jer misle, »da svaki čovjek može odabrati častan život, koji slijedi vječno blaženstvo, i život beščastan, koji slijedi uništenje.« A premnogi drže i čvrstim dokazima učvršćuju naravnu besmrtnost duše, što i mi dokazujemo.
Duša je besmrtna. Ova izreka dvoje sadržaje:
1. Duša može, pošto se od tijela rastavila, navijeke živjeti.
2. Duša zaista navijeke živi.
Besmrtnost pretpostavlja neraspadljivost. Raspadljivosti je podvrgnuto svako od česti sastavljeno biće, recimo tijelo, što je sastavljeno od mnogih čestica. Duša je jednostavna, nema nikakvih česti. Zato se ne može raspasti.
Trostruka je besmrtnost:
a) esencijaln a ili bitna, koja ne može ni pod kakvim uvjetom prestati živjeti; ova besmrtnost pripada samo Bogu.
b) prirodna ili naravn a besmrtnost, kada biće po naravi svojoj nije podvrgnuto raspadanju, jer je po prirodi svojoj jednostavno, dakle kad se ni po sebi ne može na česti rastaviti, niti joj drugi koji stvor može oduzeti života. Ova besmrtnost pripada duši čovječjoj.
c) treća besmrtnost je vrhunaravna , kad na primjer Bog tijelu, što je po prirodi svojoj podvrgnuto raspadanju, podijeli dar besmrtnosti, što je dao tijelu prvoga čovjeka prije pada. Živo biće prestaje živjeti ili korupcijom (raspadom), ako je sastavljeno, ili uništenjem (anihilacijom), ako je jednostavno.
Uništenje, kako filozofi vele, ne biva pozitivnom akcijom, nego Bog samo prestaje dotično biće uzdržavati. Jer kako stvarati tako i uništiti može samo Bog.
Dokažimo prvi dio tvrdnje:
Duša može navijeke živjeti
1. Svako jednostavno duhovno biće, koje u sebi i za sebe postoji, nije podvrgnuto korupciji i može navijeke živjeti, jer se ne može raspasti na česti. Ali duša čovječja je jednostavna, u sebi postoji i duhovna je. Može dakle živjeti navijeke.
2. Duša, i dok je spojena s tijelom, djeluje mnogo neovisno od tijela. Stiče cijeli svijet općih pojmova o istini, dobroti, zloći, Bogu, što su .neovisni o tijelu. Čovjek ima dvostruki život: materijalni i duhovni. Zato, kad se duša rastavi od tijela, prestat će joj samo vegetativni i senzitivni život, jer ne će više imati tjelesnih organa; ali duhovni život će joj se još povećati.
3. Dok se tijelo hrani materijalnom hranom, duša se hrani iz izvora istine. Može dakle i nadalje živjeti, pošto se odijelila od tijela. Izvori su istine neizmjerni i neiscrpljivi, kaošto je neiscrpljiv Bog, izvor svake istine. Može se dakle duša hraniti navijeke. Duša će, i pošto se oslobodila tijela, zadržati svoje stečeno duhovno blago. Pače će na novi način — neovisan o tijelu — steći sebi nove istine, raširit će sposobnosti svoje i steći po istinama nove radosti i veselja. Ne će dakle život vječni biti dosadan, prazan, kako to misli Hartmann, nego aktivan i pun veselja.
4. To isto se može reći i o volji čovječjoj. Jer kad duša, i dok je s tijelom spojena, teži za nadosjetnim dobrima; stiče sebi kreposti i dobre navike; protivi se i obuzdava tijelo, a često i od dopuštenih naslada, te tako živi duhovni život u tijelu, moći će to većma taj život nastaviti, i pošto se je otcijepila od tijela. Za dušu je vrelo života istina, a za volju dobrota i krepost.
Dokažimo sada drugi dio naše tvrdnje:
Duša će zaista navijeke živjeti.
Budu da duša po prirodi svojoj nije podvrgnuta raspadanju, me može je nikada sila ni ljudska, ni koja druga prirodna uništiti. Duša mora navijeke živjeti. Samo Bog bi joj mogao uskratiti svoje uzdržavanje, te je tako uništiti.
Da Bog toga ne će učiniti, možemo posve sigurno dokazati samo iz objave Božje ili razuma. Čovjek po prirodi svojoj želi i nada se vječnom životu. Straši se od propasti i uništenja. To svjedoči cijela ljudska povijest. Nesamo kršćani, nego i pogani. Kad materijalisti niječu besmrtnost duše, ne mogu da posve zatru tu želju u duši svojoj. Veliki bezvjerac Strauss još izrazitije očituje, kako duboko je ucijepio Stvoritelj želju za besmrtnošću u dušu čovječju.
Što je ucijepljeno u ljudsku narav, od Stvoritelja je naravi. Zato ne može Bog htjeti, da ova želja vara čovjeka, nego hoće, da tu općenitu prirodnu želju čovjekovu ispuni.

Iz Život, 1934, 15,3
Iz spisa "Écrits spirituels, sv. 1", Augustina Guilleranda, prezbitera kartuzijanaca
(Écrits spirituels, sv. 1, str. 21–22)

Nutarnja odaja ostaje sama …

[…] Naša je duša višestambeni prostor prebivanja. U prvoj odaji prebiva zajedno s tijelom: to je područje osjetilnosti. Duša tada gleda kad gleda oko; sluša kad sluša uho; kreće se zajedno s mišićjem. Sjeća se, predočuje si, procjenjuje udaljenosti onda kada se predaje svim tim djelatnostima koje su podloga njezine suradnje s tijelom.
U drugoj odaji ona je sama i djeluje sama. Tijelo jest prisutno – jer je uvijek prisutno; ali više ne sudjeluje u njezinoj djelatnosti. Sama duša ljubi i misli; tijelo i osjetila pripravljaju tvar, sastavnice i uvjete za tu duhovnu djelatnost, ali ne nastupaju da bi je izvršavali. Ta je odaja zatvorena; duša jest i živi u njoj – sama.
U toj duhovnoj odaji postoji još jedan, udaljeniji prostor: prebivalište Bitka, koji se priopćuje i daje nam biti. Budući da smo navikli biti okrenuti prema van, živjeti u dodiru s osjetilnim, naš je pogled odvraćen od te odaje. Gotovo nikada ne odgurujemo njezina vrata i tek vrlo rijetko bacimo kakav pogled u nju. Koliki ljudi umru, a da je nisu ni naslutili. […]
Ljudi se pitaju: Gdje je Bog? Što je Bog? On je ondje… na dnu njihova bića… I odande im daje biti. Oni jesu samo poradi Njega; jesu samo zato što im On daje biti.
On je počelo svih njihovih djelatnosti; pa makar ih htjeli nastaviti, to više ne mogu ako On nije s njima.
A da bi se to razumjelo, treba razmatrati – a razmatranje, ta izvrsna ljudska djelatnost, uzmaknulo je pred izvanjskom djelatnošću i mjesnim gibanjem, koji su nam zajednički sa životinjskim i tvarnim svijetom. […]

Na nutarnjem putu k Bogu, Antologija kartuzijanskih pisaca


Copyright © 2020, www.verbumdei.com.hr